Republika Hrvatska

Županijski sud u Vukovaru

Broj: Gž-116/2024-3

Vukovar, Županijska 33

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A  I R J E Š E N J E

Županijski sud u Vukovaru, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Vesne Vrkić Perak predsjednice vijeća, Ivice Raguža člana vijeća i suca izvjestitelja te Ane Bosančić člana vijeća, u pravnoj stvari prvotužitelja BE, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa] i drugotužitelja ZE, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], oboje zastupani po punomoćniku Ivanu Smokroviću, odvjetniku iz odvjetničkog društva Vukić & partneri iz Rijeke, protiv tuženice SE, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupane po punomoćniku Tomislavu Mučnjaku, odvjetniku iz Zagreba, radi vraćanja dara i namirenja nužnog dijela, odlučujući o žalbi tužitelja BE i ZE, izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Gospiću, broj P-182/2022-22 od 14. prosinca 2023., na sjednici vijeća održanoj 4. travnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

Žalba prvotužitelja BE i drugotužitelja ZE odbija se kao neosnovana te se potvrđuje točka I. presude Općinskog suda u Gospiću, broj P- 182/2022-22 od 14. prosinca 2023. gdje je odbijen tužbeni zahtjev tužitelja.

r i j e š i o  j e

I. Uvažava se žalba prvotužitelja BE i drugotužitelja ZE kao osnovana, te se ukida točka II. presude Općinskog suda u Gospiću, broj P-182/2022-22 od 14. prosinca 2023. (odluka o troškovima) i u navedenom dijelu predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

II. Odbija se zahtjev tuženice SE za naknadom troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Presudom Općinskog suda u Gospiću, broj: P-182/2022-22 od 14. prosinca 2023. presuđeno je:

"I. Odbija se tužbeni zahtjev 1. i 2. tužitelja koji glasi:

"1. U ostavinsku imovinu iza pok. ĆE vraća se dar učinjen tuženici SE, OIB: [osobni identifikacijski broj], na osnovu Ugovora o darovanju zaključenog dana 10.08.2012. godine između sada pokojnog ĆE, kao darovatelja, i tuženika SE, OIB: [osobni identifikacijski broj], kao obdarenika, te istog dana ovjerenog kod Javnog bilježnika Borisa Zdunića iz Gospića, Popa Frana Biničkog 10, pod brojem ovjere OV-4494/2012 i to u odnosu na nekretninu koja je u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Gospiću, Zemljišnoknjižni odjel Gospić, označena kao: - k. č. br. [katastarska čestica], z. k. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], u naravi kuća bb i pašnjak ukupne površine 549 m2; i to u 2/6 dijela radi namirenja nužnog dijela 1-tužitelja BE, OIB: [osobni identifikacijski broj], u 1/6 dijela, te nužnog dijela 2-tužitelja ZE, OIB: [osobni identifikacijski broj], u 1/6 dijela.

2. Nalaže se tuženoj da tužiteljima 1. i 2. naknadi prouzročene parnične troškove u iznosu od 1.232,22 eura / 9.284,16 kuna1 zajedno sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate po stopi u visini prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, uvećanoj za tri postotna poena, u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe."

II. Nalaže se tužiteljima 1. BE i 2. ZE da tuženoj SE naknade parnični trošak u iznosu od 1.125,00 eura / 8.476,31 kuna, u roku od 15 dana".

2. Protiv navedene presude pravovremeno žalbu podnose tužitelji BE i ZE zbog svih žalbenih razloga propisanih odredbom članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11. (pročišćeni tekst), 25/13., 89/14., 70/19., 80/22. i 114/22. – u nastavku teksta: ZPP) s prijedlogom da se žalba prihvati, pobijana presuda preinači i usvoji tužbeni zahtjev tužitelja, odnosno da se presuda ukine i predmet vrati na ponovno suđenje.

2.1. Pobijajući odluku suda prvog stupnja tužitelji BE i ZE u žalbi navode kako je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrdio činjenično stanje te je pogrešno primijenio materijalno pravo. Naime, tužitelji navode da ostavinsku mirovinu iza pokojnog ĆE čini samo ½ suvlasničkog dijela kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], a koja imovina predstavlja nužni dio svakog od pojedinih nužnih nasljednika. Nužne nasljednike predstavljaju tužitelji kao sinovi te tuženica kao supruga pokojnog ĆE. Dakle, ostavinsku imovinu čini samo jedna nekretnina i stoga nije bilo nužno utvrditi vrijednost iste. Nejasno je zašto prvostupanjski sud drži da tužitelji nisu dokazali postojanje odlučnih činjenica temeljem kojih bi sud trebao odlučiti o tome je li povrijeđen zahtijevani nužni nasljedni dio BE i ZE. Stoga je u navedenom dijelu izreka pobijane presude nerazumljiva, ista proturječi utvrđenim činjenicama te je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a. Tužitelji nadalje navode kako je prvostupanjski sud pogrešno i nepotpuno utvrdio činjenično stanje kada cijeni da ostavinsku imovinu iza pokojnog ĆE ne čini samo sporna nekretnina. Ovo stoga jer iz podnesak nasljednice od 16. prosinca 2021. proizlazi kako ostavinsku masu čini samo sporna nekretnina. Nadalje, prvostupanjski sud pogrešno je primijenio materijalno pravo u vidu odredbi Zakona o nasljeđivanju obzirom je odio tužbeni zahtjev tužitelja. Također i odluka prvostupanjskog suda o troškovima parničnog postupka nije pravilna. Naime prvostupanjski sud je na ročištu od 7. studenog 20223. utvrdio vrijednost predmeta spora u iznosu od 66.000,00 eura iako su tužitelji vrijednost predmeta spora označili u iznosu od 10.500,00 kuna odnosno 1.327,22 eura obzirom je tužbeni zahtjev usmjeren na činidbu. Prvostupanjski sud nije obrazložio na temelju kojih činjenica je utvrdio vrijednost predmeta spora u iznosu od 66.000,00 eura.

3. Tuženica je podnijela odgovor na žalbu tužitelja.

3.1. U odgovoru na žalbu tuženica navodi kako je prvostupanjski sud ispravno odbio tužbeni zahtjev tužitelja obzirom tužitelji nisu dokazali tvrdnje iz kojih proizlazi njihovo subjektivno pravo.

4. Žalba tužitelja BE i ZE djelomično je osnovana i djelomično neosnovana.

5. Ispitujući prvostupanjsku presudu i postupak koji joj je prethodio te žalbene navode tužitelja, utvrđeno je da sud prvog stupnja nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. ZPP-a, na koje povrede ovaj sud pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe članka 365. stavak 2. ZPP-a. Suprotno žalbenim navodima tužitelja, pobijana presuda u dijelu gdje su tužitelji odbijeni s tužbenim zahtjevom, o odlučnim činjenicama sadrži jasne, neproturječne i dostatne razloge, a razlozi u istoj nisu protivni dokazima koji su izvedeni tijekom postupka. Pobijana presuda u dijelu koji se odnosi na točku I. izreke presude nema nedostatak zbog kojih se ne bi mogla ispitati, pa nije ostvaren žalbeni razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a na koje u žalbi činjenično upiru tužitelji. No u odnosu na točku II. izreke presude tj. u dijelu gdje je naloženo tužiteljima naknaditi tuženici trošak parničnog postupka prvostupanjska presuda obuhvaćena je bitnom povredom odredaba parničnog postupka.

6. Predmet ovog spora je zahtjev tužitelja da se u ostavinsku imovinu iza pokojnog ĆE vrati dar koji je učinjen tuženici SE u odnosu na nekretninu označenu kao kč. br. [katastarska čestica], zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina] i to u ukupno u 2/6 dijela radi namirenja nužnog dijela svakog tužitelja u visini od 1/6 dijela.

7. Nakon provedenog postupka prvostupanjski sud odbija tužbeni zahtjev tužitelja cijeneći kako tužitelji nisu dokazali da je darovnim ugovorom povrijeđeno njihovo pravo na nužni dio.

8. Tijekom postupka prvostupanjski sud u bitnome utvrđuje:

- da su tužitelji nasljednici prvog nasljednog reda tj. sinovi od pokojnog ĆE;

- da ostavitelj ĆE nije sačinio oporuku;

- da je rješenjem Općinskog suda u Gospiću broj O-1215/2021-6 od 1. lipnja 2022. prekinut ostavinski postupak iza pokojnog ĆE te su tužitelji upućeni na pokretanje parničnog postupka radi spornih činjenica, a koje se odnose na povrat dara do visine vrijednosti nužnog dijela za kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina];

- da su tužitelji kao zakonski nasljednici iza pokojnog ĆE ujedno i nužni nasljednici te su pravodobno podnijeli nasljednopravnu tužbu;

- da su tužitelji rješenjem broj O-1215/2021-6 od 1. lipnja 2022. upućeni pokrenuti parnični postupak protiv tuženice i radi utvrđivanja činjenice postojanja pokretne imovine – obiteljske zlatnine koja ulazi u ostavinsku imovinu;

- da se ostavinska imovina sastoji i od prava korištenja grobnog mjesta na groblju u Cernik, novčanih sredstava na računu otvorenog kod Hrvatske poštanske banke, IBAN: [broj bankovnog računa], od potraživanja prema Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje s osnova razlike isplaćene mirovine pokojnog ĆE, a također u ostavinsku imovinu uvrštene su i nekretnine i prava utvrđena u ostavinskoj imovini u postupku povodom prijedloga za raspravljanje naknadno pronađene imovine iza pokojne OE, prve supruge pokojnog ĆE i majke tužitelja;

- da je ĆE preminuo nakon svoje prve supruge OE;

- da su se svi nasljednici tj. tužitelji i tuženica u nasljedničkoj izjavi prihvatili svog nasljedničkog dijela i eventualno ustupljenih dijelova;

- da su ĆE kao darovatelj i tuženica kao dajmoprimatelj zaključili 10. kolovoza 2012. ugovor o darovanju predmet kojeg ugovora je ½ dijela nekretnine kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina];

- da su tužitelji u ostavinskom postupku istaknuli zahtjev za povrat dara do visine vrijednosti njihovog zahtjevanog nužnog nasljednog dijela u odnosu na kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina];

- da je rješenjem Općinskog suda u Gospiću broj Z-1458/2012 od 21. kolovoza 2012., a temeljem ovjerene preslike ugovora o darovanju nekretnine od 10. kolovoza 2012., dozvoljena uknjižba prava suvlasništva na kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] s imena i suvlasništva ĆE za korist tuženice GE i to u ½ dijela;

- da je tuženica SE ½ djela kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] stekla isključivo sklapanjem ugovora o darovanju od 10. kolovoza 2012. temeljem kojeg ugovora je izvršena provedba u zemljišnim knjigama te je SE upisana kao suvlasnica u ½ dijela;

- da ugovor o darovanju od 10. listopada 2012. nije ništetan;

- da je tuženica SE u vrijeme sklapanja ugovora o darovanju bila u suposjedu predmetne nekretnine;

- da je ĆE kao primatelj uzdržavanja s tuženicom SE tada pod prezimenom B, kao davateljicom uzdržavanja zaključio ugovor o doživotnom uzdržavanju 21. kolovoza 2008.;

- da je BE u predmetu broj P-424/2014 Općinskog suda u Gospiću pravomoćno odbijen sa zahtjevom radi utvrđenja prava vlasništva u ½ dijela na nekretnini u Lukovo Šugarje;

- da je pokojni ĆE u ostavinskom postupku iza pokojne OE svom sinu KE ustupio svoj nasjedni dio na vozilu marke Golf te povrat poreza na godišnjoj prijavi;

- da je pokojni ĆE za svog života 14. rujna 2018. prodao svom sinu KE i snahi BET nekretninu u k. o. [katastarska općina] – Čavle i k. o. [katastarska općina] uz ugovorenu kupoprodajnu cijenu od 36.000,00 eura;

- da tužitelji nisu dokazali ukupnu vrijednost ostavinske imovine;

- da tužitelji nisu dokazali da im je zaključivanjem darovnog ugovora između SE i DE povrijeđen njihov nužni dio;

- da je vrijednost predmeta spora u odnosu na svakog tužitelja utvrđena u iznosu od 66.000,00 eura.

9. Neosnovani su žalbeni navodi tužitelja da je prvostupanjski sud počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka kada je odbio tužbeni zahtjev tužitelja odnosno da nije bilo nužno utvrditi vrijednost ostavinske imovine obzirom istu sačinjava samo jedna nekretnina tj. kč. br. [katastarska čestica] u k. o. [katastarska općina]. Naime, kada se zahtjev za vraćanje dara ostvaruje u posebnoj parnici, u takvom slučaju radi se o tužbi nužnog nasljednika u smislu odredbe članka 77. i 78. Zakona o nasljeđivanju ("Narodne novine" broj 48/2003, 163/2003, 35/2005, 127/2013, 33/2015, 14/2019 – nastavno: ZN), a koja tužba mora imati elemente "prave" nasljedničke tužbe gdje se tužbeni zahtjev postavlja radi činidbe koja se sastoji u vraćanju dara pri čemu tužitelj treba točno navesti u čemu se sastoji povreda njegovog nužnog djela i zatražiti da sud obveže tuženika na činidbu, a kako to pravilno zaključuje i prvostupanjski sud.

9.1. Člankom 77. stavak 1. ZN-a propisano je da je nužni dio povrijeđen kad je ukupna vrijednost raspolaganja oporukom i/ili vrijednost darova tolika da zbog nje nužni nasljednik ne bi dobio punu vrijednost svoga nužnoga dijela (članak 70. stavak 5.) dok je stavkom 2. propisano da pri utvrđivanju ukupne vrijednosti oporučnih raspolaganja i darova uzimaju se u račun i oni darovi i raspolaganja oporukom za koja je ostavitelj naredio da se ne uračunaju nužnom nasljedniku u njegov nasljedni dio. Tijekom postupka nesporno je da ostavitelj nije sačinio oporuku.

9.2. Člankom 70. stavak 5. ZN-a propisano da nužni nasljednik na svaki način ima pravo na ime svoga nužnog dijela dobiti onoliku vrijednost koliko na njega otpada kad se obračunska vrijednost ostavine podijeli s veličinom njegova nužnoga nasljednog prava (vrijednost nužnog dijela), dok je člankom 71. stavak 1. i 2. propisan način utvrđivanja vrijednosti ostavine. Naime, vrijednost ostavine na temelju koje se izračunava vrijednost nužnog dijela utvrđuje se na sljedeći način: 1. Najprije treba popisati i procijeniti sva dobra koja je ostavitelj imao u času smrti, računajući tu i sve ono čime je raspolagao oporukom, kao i sve njegove tražbine, pa i one koje ima prema nekom nasljedniku, osim tražbina koje su očito nenaplative.

2. Od utvrđene vrijednosti dobara koja je ostavitelj imao u času smrti odbija se iznos ostaviteljevih dugova, iznos troškova popisa i procjene ostavine i troškova pokopa ostavitelja.

3. Tako dobivenom ostatku pribraja se vrijednost svih darova koje je ostavitelj učinio na bilo koji način nekom zakonskom nasljedniku bez obzira nasljeđuje li ostavitelja, pa i darova učinjenih nasljednicima koji se odriču nasljedstva, kao i onih darova za koje je ostavitelj naredio da se ne uračunaju nasljedniku u njegov nasljedni dio.

4. Tome se pribraja i vrijednost darova koje je ostavitelj u zadnjoj godini svoga života učinio drugim osobama koje nisu zakonski nasljednici, osim manjih uobičajenih darova.

(2) Neće se uzimati u ovaj račun te se neće pribrajati vrijednost darova učinjenih za postignuće općekorisnih svrha, kao ni darova koji se na temelju samoga zakona ne uračunavaju nasljedniku u njegov nasljedni dio. Dakle, iz navedenog odredbi jasno proizlazi da se povreda nužnog dijela ne može utvrditi bez utvrđenja cjelokupne imovine ostavitelja.

9.3. Pravilno prvostupanjski sud zaključuje da se ostavinska imovina ostavitelja ĆE sastoji i od prava koja se odnose na potraživanje prema HZMO-u s osnova dospjele, a neisplaćene imovine, prava korištenja grobnice sa tri ukopna mjesta, te prava koja proizlaze iz ostavinskog postupka povodom prijedloga za raspravljanje naknadno pronađene imovine iza pokojne OE. Dakle, da bi se moglo utvrditi je li tužiteljima povrijeđeno pravo na nužni dio neophodno je bilo prethodno utvrditi cjelokupan sadržaj ostavinske imovine, njenu vrijednost, vrijednost darova, a kako je sve propisano odredbom članka 71. stavak 1. i 2. ZN-a. U konkretnom slučaju pravilno prvostupanjski sud zaključuje kako je u parničnom postupku potrebno provesti dokazni postupak na okolnost utvrđivanja činjenica vezanih za izračunavanje vrijednosti nužnog dijela, imovine koja se izdvaja od ostavine, umanjena raspolaganja i vraćanja darova zbog povrede nužnog dijela, a u kojem smjeru je bila neophodna aktivnost tužitelja u pogledu predlaganja i izvođenja dokaza kojima bi se utvrdile gore navedene činjenice. Prvostupanjski sud nije ovlašten ex offo predlagati i izvoditi nužne i svrhovite dokaze bez konkretnih i obrazloženih prijedloga stranaka pri čemu je intencija na strani tužitelja koji mora dokazati osnovanost tužbenog zahtjeva. Dakle, dužnost je tužitelja dokazati činjenične tvrdnje iz kojih bi proizlazilo njihovo subjektivno pravo koje pokušavaju ostvariti u ovoj parnici te je pravilan zaključak prvostupanjskog suda da tužitelji nisu dokazali svoje navode, a koje zaključke prihvaća i ovaj sud. Obveza tužitelja bila je dokazati da bi od ukupne imovine dobili manje od 1/6 nužnog dijela koji im pripada, a što isti u konkretnom slučaju nisu dokazali jer nisu dokazali vrijednost ukupne ostavinske imovine, odnosno vrijednost ostavine, a koja činjenica je odlučna za utvrđivanje je li povrijeđen nužni nasljedni dio tužitelja ili ne. Stoga je pravilan zaključak prvostupanjskog suda, imajući u vidu i odredbu članka 221.a ZPP-a, da tužitelji nisu dokazali svoje navode te da je tužbeni zahtjev tužitelja neosnovan pri čemu prvostupanjski sud pravilno zaključuje da se vrijednost ostavinske imovine ne dokazuje tzv. personalnim dokazima već je istu bilo neophodno utvrditi prvenstveno provođenjem građevinskog i financijskog vještačenja, a u kojem smjeru je izostala aktivnost tužitelja i predlaganja navedenih dokaza.

10. Neosnovani su žalbeni navodi tužitelja da je prvostupanjski sud pogrešno i nepotpuno utvrdio činjenično stanje i pogrešno primijenio materijalno pravo. Naime, prvostupanjski sud je, nakon izvršenog uvida u ostavinski spis broj O-1215/2021. pravilno utvrdio da se ostavinska masa ne sastoji samo od sporne nekretnine već i od druge imovine, te je na pravilno utvrđeno činjenično stanje prvostupanjski sud pravilno i primijenio materijalno pravo. U navedenom dijelu žalbeni navodi tužitelja predstavljaju njihovo subjektivno viđenje provedenog postupka i utvrđenih činjenica, a koje je u suprotnosti s objektivnim utvrđenjem činjenica izvršenim od strane prvostupanjskog suda. Za svoja utvrđenja prvostupanjski sud je dao i valjane razloge.

11. Stoga je u navedenom dijelu u odnosu na točku I. izreke presude gdje su tužitelji odbijeni s tužbenim zahtjevom, sukladno odredbi članka 368. stavak 1. ZPP-a odbijena žalba tužitelja i potvrđena prvostupanjska presuda.

12. Osnovani su žalbeni navodi tužitelja u odnosu na točku II. izreke presude tj. u odnosu na troškove postupka, a u kojem dijelu je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka jer presuda nema razloga o odlučnim činjenicama. Naime, prilikom podnošenja tužbe tužitelji su vrijednost predmeta sporta označili u iznosu od 10.500,00 kuna što odgovara protuvrijednosti od 1.393,59 eura. Na ročištu 7. studenog 2023. prvostupanjski sud je vrijednost predmeta spora utvrdio u iznosu od 66.000,00 eura u odnosu na svakog tužitelja. Člankom 40. stavak 1. ZPP-a propisano je ako se tužbeni zahtjev ne odnosi na novčanu svotu, ali tužitelj u tužbi navede da pristaje da umjesto udovoljenja tom zahtjevu primi određenu novčanu svotu, kao vrijednost predmeta spora uzet će se ta svota, dok je stavkom 2. propisano da je u drugim slučajevima, kad se tužbeni zahtjev ne odnosi na novčanu svotu, mjerodavna je vrijednost predmeta spora koju je tužitelj u tužbi naznačio. Stavkom 3. propisano je ako je u slučaju iz stavka 2. ovoga članka tužitelj vrijednost predmeta spora očito suviše visoko ili suviše nisko naznačio, tako da se postavlja pitanje stvarne nadležnosti, sastava suda, vrste postupka, ovlaštenja na zastupanje ili prava na naknadu troškova postupka, sud će, po službenoj dužnosti ili na prigovor tuženika, najkasnije na pripremnom ročištu, brzo i na prikladan način provjeriti točnost naznačene vrijednosti te rješenjem protiv kojega nije dopuštena posebna žalba odrediti vrijednost predmeta spora. Dakle, u konkretnom slučaju prvostupanjski sud je za svakog tužitelja utvrdio vrijednost predmeta spora u iznosu od 66.000,00 eura.

13. Osnovano tužitelji u žalbi navode kako prvostupanjski sud nije naveo činjenice temeljem kojih je utvrdio vrijednost predmeta spora u navedenom iznosu. Naime, iz obrazloženja prvostupanjske odluke proizlazi da je prvostupanjski sud samo utvrdio vrijednost predmeta spora u iznosu od 66.000,00 eura bez obrazloženja na temelju kojih činjenica je utvrđena upravo navedena vrijednost kao vrijednost predmeta spora, odnosno iz kojih razloga nije prihvaćena vrijednost predmeta spora koju su tužitelji označili u tužbi.

13.1. Stoga u navedenom dijelu nedostaju razlozi o odlučnim činjenicama te je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu parničnog postupka propisanu člankom 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a u odnosu na odluku o troškovima postupka te je stoga u navedenom dijelu sukladno članku 369. stavak 1. ZPP-a valjalo ukinuti prvostupanjsku presudu i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

14. U ponovljenom postupku sud prvog stupnja otklonit će nedostatke na koje je upozoren ovom ukidbenom odlukom, odrediti vrijednost predmeta spora pri čemu će omogućiti strankama da se izjasne na navedenu okolnost, a potom će donijeti novu odluku o troškovima parničnog postupka.

15. Tuženica je odbijena sa zahtjevom za naknadom troškova žalbenog postupka obzirom trošak sastava odgovora na žalbu sud ne cijeni opravdanim jer u istom tuženica samo ponavlja svoje stavove iznijete tijekom postupka.

16. Slijedom navedenog odlučeno je kao u izreci.

Vukovar, 4. travnja 2025.

Predsjednik vijeća:

Vesna Vrkić Perak