Poslovni broj: P-819/2019-32

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sucu toga suda Biserki Pavković Fućak kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja ŠŽ iz [adresa], OIB; 71788085477, zastupan po Franji Serdar, odvjetniku iz Zagreba, protiv tuženika Erste&Steiermarkische Bank d.d., Rijeka, Jadranski trg 3a, OIB; 23057039320, zastupan po odvjetnicima odvjetničkog društva Gugić, Kovačić i Krivić iz Zagreba, radi proglašenja pljenidbe i prijenosa nedopuštenim, nakon zaključenja glavne rasprave, dana 04. travnja 2025. godine,

p r e s u d i o  j e

I Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi;

" Proglašavaju se nedopuštenim pljenidba i prijenos novčanih sredstava zaplijenjenih u postupku izravne naplate novčane tražbine na temelju ovršne isprave - bjanko zadužnice potvrđene kod javnog bilježnika Jasminke Ankon iz Zagreba, Nehajska 22, br. Ov-6984/15 od 29.05.2015. godine, a koju je ovrhovoditelj podnio na naplatu FINI 30.11.2018. godine, te se po istoj zadužnici ovrha obustavlja.

Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi prouzročeni trošak, sve to u roku od 15 dana.“

II Nalaže se tužitelju naknaditi tuženiku trošak parničnog postupka u iznosu od 1.500,00 eura sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 04. travnja 2025. godine, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je dana 04. veljače 2019. ovdje tužitelju, kao ovršeniku, dostavljeno rješenje ovog suda poslovni broj Ovr-7994/18 od 24.01.2019. godine kojim se tužitelj upućuje da pokrene parnicu protiv, ovdje tuženika, tamo ovrhovoditelja, radi proglašenja nedopuštenim pljenidbe i prijenosa novčanih sredstava zaplijenjenih u postupku izravne naplate temeljem ovršne isprave-bjanko zadužnice, potvrđene kod javnog bilježnika Jasminke Ankon iz Zagreba, iz razloga propisanog odredbom čl. 50 st. 1 točka 7 i 9 Ovršnog zakona. Tužitelju su dana 14.12.2018. godine dostavljene obavijesti FINE i RaiffeisenBank Austrija d.d. od 10.12.2018. godine kojima se tužitelja, kao ovršenika izvještava da je povodom zahtjeva za izravnu naplatu tuženika od 30.11.2018. godine kao ovrhovoditelja protiv tuženika kao ovršenika, FINA dala nalog RaiffeisenBank Austrija d.d. kod koje tužitelj ima otvoren tekući račun na koji prima plaću za zapljenu sredstava sa računa tužitelja, kao ovršenika, otvorenih kod Banke, a na temelju ovršne isprave, bjanko zadužnice koju je tužitelj predao tuženiku 29.05.2015. godine, ovjerenu po javnom bilježniku Jasminki Ankon iz Zagreba. Tužitelj je kao klijent imao otvoren tekući račun kod tuženika kao banke broj [broj bankovnog računa]. HEP - Toplinarstvo d.o.o. je kao ovrhovoditelj ishodio protiv tužitelja kao ovršenika pravomoćno i ovršno rješenje o ovrsi broj Ovrv-11331/11 od 09.12.2011. godine za iznos od 9.923,33 kune. Tuženik je po nalogu FINE u korist HEP-Toplinarstva d.o.o. temeljem navedenog tješenja o ovrsi broj Ovrv-11331/11 sukcesivno plijenio svakog mjeseca dio plaće tužitelja sa njegovog tekućeg računa otvorenog kod tuženika na koji je primao plaću, pa je s vremenom zaplijenjen iznos od 13.267,78 kuna i položen na poseban račun tuženika. Nakon izvršene navedene zapljene, tužitelj je, kao ovršenik, zatražio od ovog suda ukidanje klauzule pravomoćnosti i ovršnosti rješenja broj Ovrv-11331/11, radi toga što tužitelju, kao ovršeniku, nikada nije dostavljeno rješenje o ovrsi, a k tome odnosilo se na utrošak toplinske energije u objektu kojeg tužitelj nije bio niti vlasnik niti korisnik. Ovaj sud je usvojio prijedlog tužitelja za ukidanje klauzule pravomoćnosti i ovšrnosti navedenog tješenja o ovrsi i dana 03.04.2013. godine donio rješenje broj Ovrv-2008/13 u ukidanju klauzule pravomoćnosti i ovršnosti rješenja Ovrv-11331/11 od 09.12.2011. godine. Na to rješenje HEP-Toplinarstvo d.o.o. je dana 19.04.2013. godine podnio žalbu, dok je Županijski sud u Šibeniku rješenjem Gž-999/14 od 07.03.2016. godine odbio žalbu i potvrdio rješenje Ovrv- 2008/13. Zaplijenjeni iznos od 13.267,78 kuna nisu bila sredstva tuženika već tužitelja, koja je tuženik zaplijenio iz tužiteljeve plaće i položio na poseban račun do odluke o žalbi. Prije nego što je Županijski sud u Šibeniku odlučio o navedenoj žalbi HEP-Toplinarstva d.o.o., FINA je dala nalog tuženiku za deblokadu računa tužitelja otvorenog kod tuženika, te je tuženik na tužiteljev račun vratio dio zaplijenjenog iznosa i to u svoti od 13.000,00 kuna. Tužitelj je dana 13.01.2015. godine podigao sa svog tekućeg računa otvorenog kod tuženika prethodno zaplijenjen iznos od 13.000,00 kuna. Nakon što je tužitelj podigao deblokirana sredstva, tuženik je obavijestio tužitelja da je greškom deblokiran njegov račun i vraćena sredstva, jer da je račun tužitelja i nadalje trebao biti blokiran, a vraćena sredstva su i nadalje trebala biti pohranjena na izdvojenom računu tuženika, te je tuženik zatražio od tužitelja povrat sredstava od 13.000,00 kuna. Kako tužitelj više nije imao tih sredstava i nije ih mogao vratiti, s tuženikom je postignut dogovor da, u slučaju da Županijski sud usvoji žalbu, tada će tuženik od FINE primiti nalog da zapljenjnena sredstva isplati HEP- Toplinarstvu d.o.o., tuženik će o tome obavijestiti tužitelja koji će biti dužan u roku od 3 dana tuženiku uplatiti iznos od 13.000,00 kuna kako bi mogao doznačiti isti HEP- Toplinarstvu, a kao osiguranja povrata tog iznosa od 13.000,00 kuna tužitelj će tuženiku predati bjanko zadužnicu. Ako pak Županijski sud odbije žalbu, tada će FINA dati nalog tuženiku kojim se zaplijenjena novčana sredstva oslobađaju i neće biti isplaćena ovhovoditelju, tužitelj će zadržati iznos od 13.000,00 kuna. S tim u svezi stranke su 29.05.2015. godine potpisale Sporazum, a tuženik je tužitelju predao bjanko zadužnicu. Kako je već rečeno, Županijski sud u Šibeniku rješenjem Gž- 999/14 od 07.03.2016. godine odbio žalbu i potvrdio rješenje Ovrv-2008/13 o ukidanju klauzule pravomoćnosti i ovršnosti rješenja Ovrv-11331/11 od 09.12.2011. godine. Nakon donošenja rješenja Županijskog suda, Sporazum između strankama je konzumiran, te su prestala sva prava i obveze osim obveze tuženika da tužitelju vrati zadužnicu, no tuženik je svejedno potraživao od tužitelja da mu isplati 13.000,00 kuna time što je FINI predao na naplatu bjanko zadužnicu. Saznanje o tome da je tuženik FINI predao navedenu zadužnicu na naplatu, tužitelj je dobio putem obavijesti FINE i obavijesti RaiffeisenBank Austria d.d. od 10.12.2018. godine u kojoj ima otvoren tekuće račun, koje je zaprimio 14.12.2018. godine. Iz navedenog je vidljivo da tuženik nije ovlašten na temelju predmetne zadužnice tražiti ovrhu protiv tužitelja jer je tražbina tuženika prema tužitelju prestala donošenjem odluke Županijskog suda u Šibeniku. Obzirom na navedeno, tužitelj je pred ovim sudom podnio protiv ovdje tuženika tužbu na utvrđenje da je bez pravnom učinka predmetna bjanko zadužnica koju je tužitelj predao tuženiku 29.05.2015. godine poslana FINI na naplatu kao ovršna isprava, te da se zabranjuje ovdje ovrhovoditelju predati FINI na naplatu predmetnu bjanko zadužnicu uz obvezu ovdje ovrhovoditelja da istu vrati ovršeniku. Postupak se vodi pod brojem P-6234/18. Predlaže da sud donese presudu kojom se proglašavanju nedopuštenim pljenidba i prijenos novčanih sredstava zaplijenjenih u postupku izravne naplate novčane tražbine na temelju ovršne isprave - bjanko zadužnice potvrđene kod javnog bilježnika Jasminke Ankon iz Zagre broj Ov-6984/15 od 29.05.2015., a koju je ovrhovoditelj podnio na naplatu FINI 30.11.2018. godine, te se po toj zadužnici ovrha obustavlja.

2. U odgovoru na tužbu tuženik navodi kako se protivi u cijelosti tužbenom zahtjevu tužitelja, obzirom je isti neosnovan. Tužitelj pogrešno tumači predmetni Sporazum te ne dostavlja u spis ključne dokaze. Tuženik je postupajući po nalogu FINA-e s računa tužitelja do dana 19.12.2014. godine zaplijenio i izdvojio iznos od 13.267,78 kuna. Dana 13.01.2015. godine tuženik je greškom isplatio tužitelju iznos od 13.000,00 kuna koji je bio zaplijenjen i izdvojen po nalogu FINA-e i kojim iznosom tužitelj nije smio raspolagati. Nakon toga između stranaka je zaključen Sporazum od dana 29.05.2015. godine a u kojem je navedeno da, a budući je tužitelju greškom isplaćen iznos od 13.000,00 kuna koji je trebao ostati blokiran, tuženik je na računu tužitelja morao osigurati sredstva u istom iznosu potrebna za postupanje po nalogu FINA-e. Predmetni iznos od 13.000,00 kuna tuženik je odobrio iz vlastitih financijskih sredstava, dakle radi se novcu tuženika. Dalje je ugovoreno da će, u slučaju da se zaprimi nalog FINA-e kojim se oslobađaju sredstva, ista biti isplaćena tuženiku na ime povrata stečenog bez osnove. Dana 21.07.2016. godine tuženik je zaprimio nalog FINA-e za oslobađanje zaplijenjenih sredstava i prijenos u korist računa vjerovnika HEP-Toplinarstvo d.o.o. Potom je dana 29.07.2016. godine vjerovnik vratio sredstva u iznosu od 13.280,00 kuna na račun tužitelja koja su sredstva, sukladno Sporazumu od 29.05.2015. godine trebala pripasti tuženiku, kako bi tuženik podmirio svoju tražbinu prema tužitelju. Međutim, tužitelj je tako vraćeni iznos koji je trebao pripasti Banci podignuo sa svog računa (isplatom po 5.000,00 kuna 29.07.2016. godine i 30.07.2016. godine, te iznosa od 3.200,00 godine, a sve na bankomatu). Dakle, tužitelj je posve neosnovano i protuzakonito podignuo s računa financijska sredstva na koja isti nema nikakvo pravo, budući su to sredstva tuženika koja sukladno čl. 2.5. Sporazuma pripadaju tuženiku te je stoga razvidno kako je tužitelj stekao predmetni iznos bez osnove, odnosno faktički je dva puta podignuo iznos od 13.000,00 kuna, te time prekršio svoju obvezu iz Sporazuma. Stoga je tuženik sasvim opravdano aktivirao predmetnu zadužnicu radi osiguranja ispunjenja obveze, odnosno radi povrata iznosa od 13.000,00 kuna koja je tužitelj neosnovano stekao, zajedno sa zateznim kamatama na predmetni iznos.

3. Sud je u tijeku postupka proveo dokaze;

uvidom u presliku rješenja ovog suda poslovni broj Ovr-7994/18 od

24.01.2019. godine (list 7 spisa),

u Obavijest o zapljeni sredstava Raiffeisenbank d.d. na računu od 10.12.2018. (list 8 spisa),

o Obavijest FINA-e (list 9 spisa),

u Zahtjev za izravnu naplatu (list 10-11 spisa),

u Sporazum sklopljen među strankama dana 29.05.2015. godine (list 12-14 spisa),

u Rješenje o ovrsi broj Ovrv-11331/11 od 09.12.2011. godine (list 15-17 spisa),

u Izvadak iz poslovnih knjiga (list 18 spisa),

u RJešenje ŽS u Šibeniku broj Gž-1999/14 od 07.03.2016. godine (list 19-21 spisa),

u Rješenje ovog suda poslovni broj Ovrv-2008/13 od 03.04.2013. godine (list 22-23 spisa),

u Izvod iz prometa po računu (list 36-37 spisa),

u izvode iz računa tužitelja (list 48-71 spisa),

u Specifikaciju izvršenja osnove za plaćanje Ovrv-1131/11 (list 106-108 spisa), u Zaključak ovog suda pod brojem Ovrv-2008/13 od 17.05.2013. (list 109 spisa),

te je proveden dokaz saslušanjem tužitelja.

4. Među strankama nije sporno da je tužitelj zaključkom od dana 24.01.2019. godine u predmetu ovog suda poslovni broj Ovr-7994/18 upućen da u roku od 15 dana od primitka tog zaključka pokrene parnicu radi proglašenja nedopuštenim pljenidbe i prijenosa novčanih sredstava zaplijenjenih u postupku izravne naplate novčane tražbine na temelju ovršne isprave, predmetne bjanko zadužnice iz razloga propisanog odredbom čl. 50 st. 1 točka 7 i 9 Ovšnog zakona, te da je isti pokrenuo ovu parnicu u propisanom roku.

5. Čl. 50 st.1. točka 7 OZ-a određuje da ovšenik može podnijeti žalbu ako ovrhovoditelj nije ovlašten tražiti ovrhu na temelju ovršne isprave, odnosno ako nije ovlašten na temelju nje tražiti ovrhu protiv ovršenika, dok točka 9 određuje da može podnijeti žalbu ako je tražbina prestala na temelju činjenice koja je nastala u vrijeme kad je ovršenik više nije mogao istaknuti u postupku iz kojeg potječe odluka, odnosno nakon zaključenja sudske ili upravne nagodbe ili sastavljanja, potvrđivanja ili ovjeravanja javnobilježničke isprave.

6. Tuženik smatra da sud treba odbaciti tužbu obzirom se ovdje ne radi o proglašenju ovrhe nedopuštenom već je riječ o postupku pokrenutom sukladno čl. 210 st. 1 i 2 Ovršnog zakona kojim se traži proglašenje nedopuštenim pljenidbe i prijenosa. Čl. 210 st. 4 OZ-a određuje da, ako prijenos sredstava s računa ovršenika bude obavljen prije nego što sud dostavi rješenje kojim prihvaća prijedlog o odgodi ovrhe ili rješenja kojim proglašava pljenidbu i prijenos nedopuštenim, ovršenik može u posebnoj parnici ostvarivati svoje pravo na povrat tih sredstava, kao i pravo na naknadu štete. Obzirom da je prijenos zaplijenih sredstava dovršen, predlaže odbaciti tužbu.

7. Ovdje prvenstveno valja reći kako je tužba pokrenuta temeljem rješenja ovog suda od 24 , 01.2019. te obzirom na to, tužitelj je u ovom slučaju oslobođen obveze dokazivanja konkretnog pravnog interesa na pokretanje ove parnice. Nadalje, niti jednom odredbom OZ-a nije propisano da nakon provedbe ovrhe, odnosno nakon što je prijenos zaplijenjenih sredstava obavljen, i samo zbog te činjenice, tužbeni zahtjev za proglašenja nedopuštenosti plijenidbe i prijenosa novčanih sredstava postaje neosnovan, a niti da je tužba postala nedopuštena. Sijedom navedenog, sud ovakav navod tuženika smatra neosnovanim.

8. Tijekom postupka tužitelj navodi kako je tuženik, po svom navodu, unatoč tome što više nije bilo osnove da u korist HEP-Toplinarstva d.o.o. budu zaplijenjena sredstva tuženika, unatoč tome isplatio 13.000,00 kuna u korist HEP-Toplinarstva d.o.o., tada je tuženik bio ovlašten od HEP-Toplinarstva tražiti povrat sredstava jer je greškom izvršena isplata. Dakle, niti u jednom slučaju tuženik nije ovlašten, ako je i pretrpio štetu, istu naknađivati od tužitelja, a kamo li još putem zadužnice koju je trebao vratiti tužitelju. Zadužnica je imala drugu svrhu, te stoga nije razvidno po kojoj osnovi tuženik smatra da ima pravo potraživati sporni iznos tužitelja i to posebno putem sporne zadužnice, obzirom je istu bio dužan vratiti tužitelju. Nakon donošenja odluke Županijskog suda, prestao je pravni odnos između parničnih stranaka utemeljen na sporazumu po kojem tužitelj više nije imao nikakvih. Navodi kako je u ovom predmetu prijeporno da li je banka ovlaštena mimo ugovora s klijentom trajno zadržati zadužnicu mimo volje klijenta i ugovora iz kojeg je stekla zadužnicu, te istu dati na naplatu kako bi naplatila sporni iznos štete od klijenta koji je nastao izvanugovornim odnosom.

9. Tuženik tijekom postupka navodi kako je isti dana 21.07.2016. godine zaprimio nalog FINA da do tada zaplijenjene sredstva prenese na račun ovrhovoditelja HEP-Toplinarstvo d.o.o., te da je tuženik kao banka dužan sukladno čl. 209 Ovršnog zakona i Zakona o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima postupati po nalozima FINA-e u postupcima ovrhe na novčanim sredstvima jer u protivnom odgovara za štetu. Stoga neosnovano tužitelj navodi da je tuženik morao ignorirati nalog FINA-e, dakle ne radi se o propustu tuženika. Novac koji je podigao tužitelj 13.01.2015. godine nadomjestio na račun tužitelj upravo tuženik iz svojih novčanih sredstava, dakle radi se o novcu tuženika.

10. Među strankama nisu sporne sljedeće činjenice;

- da je tužitelj kao klijent imao otvoren kod tuženika tekući račun [broj bankovnog računa],

- da je tuženik po nalogu Financijske agencije (dalje: FINA), zaplijenio s njegovog računa u korist ovrhovoditelja HEP-Toplinarstvo d.o.o. temeljem rješenja o ovrsi javnog bilježnika Mladena Bureca iz Zagreba, Trg Stjepana Konzula 1, posl. br. Ovrv- 11331/11 od 9. prosinca 2011. godine, iznos od 13.267,78 kuna,

- da je Općinski građanski sud u Zagrebu dana 03.04.2013. godine donio rješenje posl. br. Ovrv-2008/13 kojim je ukinulo klauzulu pravomoćnosti i ovršnosti rješenja javnog bilježnika Mladena Bureca, na koje rješenje je ovrhovoditelj HEP-Toplinarstvo d.o.o. podnio žalbu, koja je upućena na odlučivanje Županijskom sudu u Šibeniku,

- da je Županijski sud u Šibeniku dana 07.03.2016. godine odbio žalbu ovrhovoditelja HEP-Toplinarstvo d.o.o. i potvrdio rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu posl. br. Ovrv-2008/13 kojom je ukinuta klauzula pravomoćnosti i ovšnosti od 09.12.2011. godine,

- da je prije odluke Županijskog suda po žalbi, FINA dala nalog tuženiku za deblokadu računa tužitelja, te je tuženik na tužiteljev račun vratio dio zaplijenjenog iznosa od 13.000,00 kuna,

- da je tužitelj je 13. siječnja 2015. godine podigao sa svog računa iznos od 13.000,00 kuna,

- da je račun tužitelja trebao biti blokiran, te da je tuženik tužitelja obavijestio da je njegov račun greškom bio deblokiran, te da su sredstva s računa tužitelja u iznosu od 13.000,00 kuna trebala i nadalje ostati na posebnom računu tuženika kao i da je tuženik od tužitelja zatražio povrat tih sredstava,

- da je među strankama sklopljen Sporazum od 29. svibnja 2015. godine,

- da je tužitelj tuženiku izdao zadužnicu temeljem Sporazuma od 29. svibnja 2015. godine,

- da je tuženik postupajući po nalogu FINA proslijedio s računa tužitelja ovrhovoditelju HEP-Toplinarstvu d.o.o. dana 21.07.2016. godine iznos od 13.280,43 kuna,

- da je ovrhovoditelj HEP-Toplinarstvo d.o.o. uplatio na račun tužitelja dana

29.07.2016. godine iznos od 13.280,43 kuna,

- da je tužitelj iznos koji je dobio od strane HEP-Toplinarstva d.o.o. podigao sa svoj računa, te isti zatvorio,

- da se među istim strankama vodio postupak pred ovim sudom pod poslovnim brojem P-6234/18 kojem tužitelj traži da se utvrdi da je predmetna zadužnica bez pravnog učinka.

11. Sporno je da li je tuženik bio ovlašten na temelju predmetne zadužnice od 29.05.2015. godine tražiti ovrhu, odnosno pljenidbu i prijenos jer je tražbina tuženika, po navodu tužitelja, prestala nakon što je Županijski sud u Šibeniku 07.03.2016. godine odbio žalbu HEP-Toplinarstva d.o.o. i potvrdio rješenje ovog suda od 03.04.2013. kojim je ukinuta klauzula pravomoćnosti i ovršnosti rješenja o ovrsi javnog bilježnika Mladena Bureca broj Ovrv-1131/11 od 09.12.2011. godine.

12. Sporazumom od 29. svibnja 2015. godine (dalje: Sporazum) stranke su suglasno utvrdile da je po nalogu FINA-e tuženik zaplijenio i izdvojio iznos od 13.267,78 kuna s računa tužitelja, te da je, greškom, tuženik dana 13. siječnja 2015. godine tužitelju isplatio iznos od 13.000,00 kuna koji su bili zaplijenjeni i izdvojeni po nalogu FINA, a kojima tužitelj nije mogao raspolagati, te je isplaćena sredstva stekao bez osnove. U Sporazumu je navedeno kako je tuženik, ispravljajući grešku, osigurao sredstva potrebna za postupanje po nalogu FINA iz vlastitih sredstava i odobrio isplatu u korist računa tužitelja 13.000,00 kuna. Tužitelj je potvrdio da je upoznat da novčana sredstva trebaju biti zaplijenjena i izdvojena po nalogu FINA-e, da su mu ista greškom isplaćena te je na taj način iste stekao bez osnove. Sporazumom se tužitelj obvezao vratiti tuženiku novčana sredstva odmah nakon što ga tuženik obavijesti da je zaprimio nalog FINA da su sredstva isplaćena HEP- Toplinarstvo d.o.o., a najkasnije u roku tri dana od dana kada je tuženik otpremi obavijest preporučenom pošiljkom. Ukoliko tužitelj bude kasnio s ispunjenjem obveze, tuženik će mu obračunati kamatu te je ovlašten tražbinu iz Sporazuma proglasiti u cijelosti dospjelom i naplatiti dospjeli iznos raspoloživim instrumentima osiguranja. Sporazumom je također određeno kako su strane suglasne da ako tuženik zaprimi nalog FINA kojim se novčana sredstva iz Sporazuma oslobađaju i slijedom toga neće biti isplaćena ovrhovoditelju HEP-Toplinarstvo d.o.o., da se ista isplate tuženiku kao povrat stečenog bez osnove i u tom slučaju tuženik neće imati potraživanja prema tužitelju po osnovi ovog Sporazuma. Radi osiguranja ispunjenja obveza iz Sporazuma tužitelj je tuženiku predao zadužnicu izdanu od strane tužitelja i potvrđenu kod javnog bilježnika.

13. Iz Izvoda prometa po računu proizlazi da je izvršena isplata s računa tužitelja dana 21. srpnja 2016. godine prema ovrhovoditelju HEP-Toplinarstvo d.o.o. u iznosu od 13.280,43 kune (list 70 spisa), a koje je ovrhovoditelj HEP-Toplinarstvo d.o.o. uplatio na račun tužitelja 29. srpnja 2016. godine u iznosu od 13.280,43 kune (list 71 spisa). Iz Izvoda prometa po računu proizlazi kako je tužitelj, 29, 30. i 31. srpnja 2016. godine, podizao novce sa svog računa u ukupnom iznosu od 13.000,00 kuna (list 71 spisa).

14. Iz iskaza tužitelja proizlazi slično što i u njegovim navodima tijekom postupka, odnosno da mu je novac ustegnut u dva navrata i to po 6.000,00 kn prvi puta, i to do ukidanja klauzule pravomoćnosti odluke javnog bilježnika. Drugi puta mu je ustegnuto kada je HEP uložio žalbu na ovo rješenje o ukidanju i to u iznosu od 13.280,00 kn do odluke ŽS na spomenutu žalbu. Tada ga je banka kontaktirala i nudila sporazum. Sporazum su i potpisali i u njemu naveli da će povrat tog iznosa ovisiti o presudi ŽS. U tu svrhu predana je i zadužnica. ŽS presudio je u njegovu korist i tada je taj novac i ostao kod njega. No banka nije vratila zadužnicu čak niti nakon više pokušaja da je vrati. Nakon 4 mjeseca banka je zadužnicu dala na naplatu. U međuvremenu HEP mu je vratio onih prvih 6.000,00 kn i to sa kamatama. Kako je banka smatrala da to nije njegov novac iz tog razloga je dala zadužnicu na naplatu. Nije sporno da je u sporazumu potvrdio da mu je banka greškom 13.1.2015. isplatila iznos od 13.000,00 kn no smatra kako se radi o njegovom novcu. Točno je da je u četiri navrata dizao novac no radi se o novcu koji mu je HEP vratio. Sporazum je bio garancija da će vratiti novac ako izgubim spor, upravo iz tog razloga je i izdao zadužnicu.

15. Članak 214. stavak 1. Ovršnog zakona (''Narodne novine'' 112/12, 25/13, 93/14) određuje kako dužnik može privatnom ispravom potvrđenom kod javnog bilježnika dati suglasnost da se radi naplate određenog vjerovnika zaplijene svi računi koje ima kod banaka te da se novac s tih računa, u skladu s njegovom izjavom sadržanom u toj ispravi, isplaćuje vjerovniku.

16. Dakle, zadužnica je samostalan pravni posao koji prati neki osnovni pravni posao sa svrhom njegova osiguranja. Kako zadužnica ima svojstvo vjerodostojnog papira, pa tako i apstraktnosti, sud smatra da je ista, ukoliko je vjerovnik osoba koja je i sklopila osnovni posao, vezana uz taj pravni posao.

17. Iz navode koji su izneseni tijekom postupka, pa i iz provedenih dokaza, sud zaključuje kako tužitelj upire na to da je tuženik postupio nemoralno prilikom naplate potraživanja putem zadužnice jer smatra kako je istim naplatio drugo potraživanje, odnosno izvanugovornu štetu koju je tuženik pretrpio, no sud smatra kako isto nije točno.

18. Naime, sukladno čl. 9 Zakona o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima (Narodne novine 68/18), Financijska agencija nalaže banci da, u roku propisanom pravilnikom kojim se uređuje način i postupak provedbe ovrhe na novčanim sredstvima, izvrši nalog u visini potrebnoj za izvršenje osnove za plaćanje. Banka izvršava nalog Financijske agencije u visini raspoloživih novčanih sredstava po računima na kojima se provodi ovrha do iznosa određenog u nalogu Agencije i o tome obavještava Agenciju.

19. Nije sporno da je tuženik postupio po nalogu FINA-e (odnosno Financijske agencije) kada je iznos od 13.267,78 kuna uplatio na račun HEP-Toplinarstva d.o.o.

20. Eventualna greška koju je učinila FINA, a uslijed čega je nastupio postupak tuženika, odnosno prijenos spornog iznosa na račun HEP-Toplinarstva d.o.o. ne može se pripisati ponašanju tuženika. Također, ta eventualna greška sanirana je upravo uplatom od strane HEP-Toplinarstva d.o.o. na račun tužitelja dana 29.07.2016. godine.

21. Također, iako tužitelj uporno navodi da je tuženik trebao postupiti prema Sporazumu kada je isti saznao za presudu Županijskog suda u Šibeniku, iz čl. 2 st. 2. Sporazuma jasno i nedvojbeno proizlazi da se tužitelj obvezao vratiti tuženiku novčana sredstva odmah nakon što ga tuženik obavijesti da je zaprimio nalog FINA-e da su sredstva isplaćena HEP-Toplinarstvo d.o.o., te ukoliko tužitelj bude kasnio s ispunjenjem obveze, tuženik će, između ostalog, naplatiti dospjeli iznos raspoloživim instrumentima osiguranja. Dakle, uvijet nije bio saznanje za nikakvu sudsku odluku, već nalog FINA-e. Kako je navedeno, nije sporno da tužitelj nije taj iznos platio tuženiku, kao niti da je tuženik potom aktivirao zadužnicu. Tako i Županijski sud u Zagrebu u svojoj odluci poslovni broj Gž-1833/24 navodi da su potpuno neutemeljeni razlozi tužitelja da je ispunjenje obveze iz Sporazuma bilo uvjetovano odlukom Županijskog suda u Šibeniku od 7. ožujka 2016. i da je donošenjem te odluke prestala njegova obveza prema tuženiku, jer to ne proizlazi iz sadržaja Sporazuma.

22. Stoga sud smatra kako je tuženik podnio zadužnicu za naplatu upravo zbog neispunjenja tražbine od strane tužitelja prema Sporazumu koji je bio temelj za izdavanje zadužnice, a ne zbog nekog drugog pravnog posla, odnosno izvanugovorne štete tuženika.

23. Također, tužitelj niti ne spori da je dva puta podigao novce s računa, prvi put dana 13. siječnja 2015. godine, kada su sredstva na računu trebala biti pod blokadom po nalogu FINA, a drugi puta, kada je tužitelj u tri navrata, 29., 30. i 31. srpnja 2016. godine podigao iznos od 13.200,00 kuna, a po uplati od strane HEP- Toplinarstva d.o.o., te ne spori niti da postoji njegov dug prema tuženiku, a slijedom čega sud smatra kako je isti u svom postupanju bio nesavjestan i nepošten, a što je u suprotnosti s čl. 4 Zakona o obveznim odnosima (''Narodne novine'' 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, dalje ZOO) koji određuje da u zasnivanju obveznih odnosa i ostvarivanju prava i obveza iz tih odnosa sudionici su dužni pridržavati se načela savjesnosti i poštenja.

24. Naime, točno je da sredstva koja je tužitelj zaprimio dana 29.07.2016. godine tuženik nije mogao zadržati sukladno Sporazumu obzirom se nije radilo o sredstvima tuženika nego tužitelja, no tužitelj je, po mišljenju suda, trebao postupati sukladno načelu savjesnosti i poštenja te upravo taj iznos temeljem dogovora s tuženikom, njemu prepustiti.

25. Slijedom navedenog, sud smatra kako nije osnovan tužbeni zahtjev tužitelja, te je odlučeno kao u izreci presude.

26. Sud je temeljem čl. 154.odbio zahtjev tužitelja za naknadom troškova parničnog postupka.

27. Sud je tuženiku dosudio trošak postupka temeljem članka 154. stavka 1. ZPP- a, a prema važećoj Tarifi o nagradama i naknadi za rad odvjetnika (''Narodne novine'' 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22, 126/22 dalje OT) i to; za sastav odgovora na tužbu prema Tbr 8/1 100 bodova, za podnesak od 18.02.2020. godine prema Tbr 8/3 25 bodova, za pristup na raspravu dana 18.02.2020. godine prema Tbr 9/5 25 bodova, za podnesak od 14.02.2022. godine prema Tbr 8/3 25 bodova, za pristup na raspravu od 13.09.2022. godine prema Tbr 9/1 100 bodova, za pristup na raspravu od 20.10.2022. godine prema Tbr 9/5 25 bodova, za podnesak od 10.03.2023. godine prema Tbr 8/3 25 bodova, za podnesak od 29.05.2023. godine prema Tbr 8/3 25 bodova, za podnesak od 21.09.2023. godine prema Tbr 8/3 25 bodova, za pristup na raspravu od 01.12.2023. godine prema Tbr 9/1 100 bodova, za pristup na raspravu od 11.04.2024. godine prema Tbr 9/5 25 bodova, te za pristup na raspravu od 20.02.2025. godine prema Tbr 9/1 100 bodova, što ukupno iznosi 600 bodova, odnosno 1.200,00 eura a što uvećano za 25 % iznosi ukupno 1.500,00 eura. Sukladno članku 151. stavku 3. ZPP-a sud je tuženiku na dosuđeni trošak parničnog postupka dosudio kamate od dana presuđenja pa do isplate.

28. Slijedom navedenog odlučeno je kao u izreci presude.

U Zagrebu, dana 04. travnja 2025. godine

Sudac

Biserka Pavković Fućak

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana objave iste. Žalba se podnosi putem ovog suda Županijskom sudu.

Dna:

tužitelj po punomoćniku

tužena po punomoćniku

RJ/

rješenje tužitelju na platež pristojbe na tužbu u iznosu od 66,36 eura