Republika Hrvatska

Općinski sud u Splitu

Gundulićeva 27

21000 Split

Poslovni broj: P-2884/2020-31

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu po sutkinji Marini Lovrić, Općinski sud u Splitu, u pravnoj stvari tužitelja FD, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupan po punomoćniku Mariu Skejiću, odvjetniku u Splitu, protiv tužene Raiffeisenbank Austria d.d., OIB 53056966535, Zagreb, Magazinska cesta 69, zastupana po punomoćnicima odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Kallay & Partneri d.o.o. iz Zagreba, radi isplate, nakon održane glavne rasprave zaključene 27. veljače 2025. u prisutnosti tužitelja uz punomoćnika i zamjenika punomoćnika tužene, dana 4. travnja 2025. u prisutnosti zamjenice punomoćnika tužitelja

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženoj u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe na ime razlike uvećanja anuiteta uslijed primjene nepoštene i ništetne valutne klauzule u švicarskom franku isplatiti tužitelju ukupan iznos od 25.806,60 EUR i to sa zakonskom kamatom koja na pojedinačne mjesečne iznose od po:

- 24,49 EUR teče od 31.01.2008.

- 35,23 EUR teče od 29.02.2008.

- 53,64 EUR teče od 31.03.2008.

- 25,97 EUR teče od 30.04.2008.

- 15,03 EUR teče od 31.05.2008.

- 28,96 EUR teče od 30.06.2008.

- 8,86 EUR teče od 31.07.2008.

- 9,85 EUR teče od 31.08.2008.

- 21,77 EUR teče od 30.09.2008.

- 112,02 EUR teče od 31.10.2008.

- 51,56 EUR teče od 30.11.2008.

- 128,41 EUR teče od 31.12.2008.

- 140,23 EUR teče od 31.01.2009.

- 145,57 EUR teče od 28.02.2009.

- 130,86 EUR teče od 31.03.2009.

- 133,67 EUR teče od 30.04.2009.

- 111,17 EUR teče od 31.05.2009.

- 94,60 EUR teče od 30.06.2009.

- 99,01 EUR teče od 31.07.2009.

- 107,74 EUR teče od 31.08.2009.

- 106,98 EUR teče od 30.09.2009.

- 98,15 EUR teče od 31.10.2009.

- 114,72 EUR teče od 30.11.2009.

- 128,00 EUR teče od 31.12.2009.

- 146,89 EUR teče od 31.01.2010.

- 142,55 EUR teče od 28.02.2010.

- 168,19 EUR teče od 31.03.2010.

- 163,33 EUR teče od 30.04.2010.

- 172,81 EUR teče od 31.05.2010.

- 254,85 EUR teče od 30.06.2010.

- 237,96 EUR teče od 31.07.2010.

- 289,56 EUR teče od 31.08.2010.

- 271,73 EUR teče od 30.09.2010.

- 243,06 EUR teče od 31.10.2010.

- 303,56 EUR teče od 30.11.2010.

- 380,53 EUR teče od 31.12.2010.

- 326,03 EUR teče od 31.01.2011.

- 345,15 EUR teče od 28.02.2011.

- 320,84 EUR teče od 31.03.2011.

- 325,20 EUR teče od 30.04.2011.

- 428,39 EUR teče od 31.05.2011.

- 434,56 EUR teče od 30.06.2011.

- 520,01 EUR teče od 31.07.2011.

- 476,12 EUR teče od 31.08.2011.

- 428,07 EUR teče od 30.09.2011.

- 422,91 EUR teče od 31.10.2011.

- 419,21 EUR teče od 30.11.2011.

- 442,13 EUR teče od 31.12.2011.

- 462,11 EUR teče od 31.01.2012.

- 464,79 EUR teče od 29.02.2012.

- 450,97 EUR teče od 31.03.2012.

- 460,30 EUR teče od 30.04.2012.

- 466,68 EUR teče od 31.05.2012.

- 455,94 EUR teče od 30.06.2012.

- 458,77 EUR teče od 31.07.2012.

- 450,71 EUR teče od 31.08.2012.

- 433,31 EUR teče od 30.09.2012.

- 451,86 EUR teče od 31.10.2012.

- 460,76 EUR teče od 30.11.2012.

- 454,52 EUR teče od 31.12.2012.

- 419,53 EUR teče od 31.01.2013.

- 449,26 EUR teče od 28.02.2013.

- 451,86 EUR teče od 31.03.2013.

- 440,20 EUR teče od 30.04.2013.

- 403,96 EUR teče od 31.05.2013.

- 403,04 EUR teče od 30.06.2013.

- 411,94 EUR teče od 31.07.2013.

- 426,21 EUR teče od 31.08.2013.

- 445,98 EUR teče od 30.09.2013.

- 435,78 EUR teče od 31.10.2013.

- 443,00 EUR teče od 30.11.2013.

- 451,19 EUR teče od 31.12.2013.

- 453,30 EUR teče od 31.01.2014.

- 463,99 EUR teče od 28.02.2014.

- 460,49 EUR teče od 31.03.2014.

- 448,66 EUR teče od 30.04.2014.

- 444,87 EUR teče od 31.05.2014.

- 446,58 EUR teče od 30.06.2014.

- 460,01 EUR teče od 31.07.2014.

- 471,32 EUR teče od 31.08.2014.

- 468,97 EUR teče od 30.09.2014.

- 478,75 EUR teče od 31.10.2014.

- 485,39 EUR teče od 30.11.2014.

- 481,47 EUR teče od 31.12.2014.

po stopi koja se do 31.07.2015. obračunava u visini stope određene člankom 29. Zakona o obveznim odnosima i to prema eskontnoj stopi HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, uvećanoj za pet postotnih poena, a od 01.08.2015. pa do 31.12.2022. po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, a od 01.01.2023. do isplate po stopi iz čl. 29. st. 2. ZOO (Narodne novine br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22 i 156/22) i prema Uredbi o izmjeni Zakona o obveznim odnosima NN 156/22, koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena koja teče od dospjelosti svakog pojedinog iznosa pa do isplate, sve u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženoj u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplatiti tužitelju parnični trošak u iznosu 6.150,00 EUR sa kamatama koje teku od 4. travnja 2025. do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj je dana 26. kolovoza 2020., podnio tužbu protiv tužene, u kojoj navodi da je dana 11. prosinca 2007., zaključen Ugovor o kreditu br. 418-50- 4582112 solemniziran kod javnog bilježnika 12. prosinca 2007., kojim je tuženik kao kreditor odobrio i stavio na raspolaganje tužitelju kao korisniku kredita iznos od 132.255,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju HNB na dan isplate kredita.

1.1. Kao prethodno pitanje ističe ništetnost valutne klauzule. Dalje ističe da, ovom tužbom neće postavljati deklaratorni tužbeni zahtjev radi utvrđenja ništetnosti navedene odredbe ugovora već se poziva na presudu Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/12 od 4. srpnja 2013. i pravomoćnu presudu Visokog Trgovačkog suda broj Pž- 7129/13-4 od 13. lipnja 2014., kojom je i u odnosu na tuženu presuđeno da je ugovaranje valutne klauzule u CHF ništetno jer da tužena prilikom zaključenja ugovora nije tužitelju pružila dovoljno informacija i obavijesti o rizicima vezanim za ugovoranjem valutne klauzule u CHF. Navodi da je ovaj sud vezan uz pravna utvrđenja iz rečenih presuda temeljem odredbe čl. 131. i 138. a Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine br.: 79/07, 125/07, 79/09, 89/09, 75/09, 133/09, 78/12 i 56/13; dalje: ZZP/07) i čl. 502.c Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine"

53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 70/19, 80/22, dalje: ZPP).

1.2. Predlaže da sud donese presudu kojom će se tuženoj naložiti da isplati tužitelju iznos pozivom na odredbu čl. 186.b.st.3 ZPP-a, tako što će specificirati tužbeni zahtjev na pojedinačne iznose nakon provođenja knjigovodstveno financijskog vještačenja.

2. U odgovoru na tužbu kao i tijekom postupka tužena je prigovorila mjesnoj nenadležnosti. Prigovara ovako postavljenom tužbenom zahtjevu da nije točno da tužitelj ne može postaviti određen zahtjev na isplatu određenog iznosa. Navodi da su sporne odredbe iz Ugovora o kreditu u pogledu valutne klauzule tužitelju bile jasne, razumljive i lako uočljive, da se o svim navedenim odredbama pojedinačno pregovaralo te da iste nisu uzrokovale značajnu neravnotežu u pravima i obvezama stranaka na štetu tužitelja. Da je sa svoje strane poduzela sve kako bi tužitelju prilikom pregovaranja o ponudi kredita bile predočene sve informacije pa tako i rizici povezani s valutnom klauzulom u CHF u onoj mjeri u kojoj je to tuženoj u datom trenutku bilo poznato. Da tužba ima materijalnopravni nedostatak jer da ugovorne stranke kredita nisu samo parnične stranke već i LD kao solidarni jamac i založni dužnik pa tužitelj nije utužio sve stranke u postupku. Prigovara zastari predmetnog potraživanja te traži od suda da u cijelosti odbije tužbeni zahtjev kao neosnovan.

2.1 Ovaj sud je donio rješenje pod poslovnim brojem: P-2884/20 od 29. kolovoza 2022. kojim je odbio prigovor mjesne nenadležnosti. Županijski sud u Karlovcu rješenjem pod brojem Gž-862/22-2 potvrđuje navedenu odluku dana 24. veljače 2023.

3. Tijekom postupka sud je pročitao Ugovor o kreditu (str. 6.-10. spisa), Izvadak iz knjige položenih ugovora (str. 11. spisa), Obavijest Raiffeisenbank Austria d.d. sa otplatnim planom za 2014. (str. 22. -24. spisa), Zahtjev za kredit (str. 26. spisa), Zadužnica (str. 27.-28. spisa), Zadužnica (str. 28.-30. spisa), Suglasnost (str. 31.-34. spisa) Otplatni plan (str.129.-130. spisa), Prijepis knjigovodstvene kartice na dan 15.11.2023., (str. 131. -133 spisa), Otplatni plan (str.134.-136. spisa), izveden je dokaz vještačenjem po vještaku financijske struke (str.189.-193. spisa), saslušan je tužitelj (str.230.-231. spisa), tužena je odustala od izvođenja dokaza saslušanjem bankarice i javne bilježnice u svojstvu svjedoka (str. 150. spisa).

4. Ocjenjujući svaki dokaz zasebno i u njihovoj ukupnosti te na temelju rezultata cjelokupno provedenog postupka sukladno odredbi čl. 8. ZPP-a sud je utvrdio da je konačno uređen tužbeni zahtjev osnovan.

5. Predmet ovog parničnog postupka je zahtjev tužitelja za isplatu iznosa koji se odnose na ugovaranje valutne klauzule u CHF nastale jednostranom odlukom banke.

5.1. U postupku nije sporno da je Ugovor o kreditu br. 418-50-4582112 sklopljen dana 11. prosinca 2007. i da je otplaćen. Sporno je je li nastupila zastara potraživanja i ima li tužitelj pravo na povrat iznosa koje je platio po toj osnovi, te je je li mogao podnijeti stupnjevitu tužbu.

U odnosu na stupnjevitu tužbu

6. Odredbom čl. 186. ZPP-a propisano je da tužba treba sadržavati određen zahtjev u pogledu glavne stvari i sporednih traženja, činjenice na kojima tužitelj temelji zahtjev, dokaze kojima se utvrđuju te činjenice kao i druge podatke koje mora sadržavati svaki podnesak.

6.1. Odredbom članka 186. b stavak 1. ZPP- a je reguliran institut „stupnjevite tužbe“ koji se ostvaruje u dva stupnja i to „manifestacijskim zahtjevom“ za polaganje računa ili davanje pregleda određene imovine i u vidu „zahtjeva za ispunjenja dugovane činidbe“. Stupnjevitom tužbom samo manifestacijski zahtjev u tužbi treba biti određen, time da tužitelj konačni i određeni zahtjev postavlja nakon što mu tužena tijekom postupka položi račun ili nakon što tužitelj na drugi način prikupi potrebne podatke.

6.2. . Tužitelj je prije podnošenja stupnjevite tužbe zatražio da sud naloži tuženoj dostavu prijepisa knjigovodstvene kartice, sve promjene kamatnih stopa i otplatne planove po predmetnom kreditu. Sud je donio rješenje kojim je naložio tuženoj dostavu tražene dokumentacije dana 31. listopada 2023. (str. 125 spisa). Tužena dostavlja traženu dokumentaciju dana 16. studenoga 2023. , pa tužitelj postavlja tužbeni zahtjev na iznos 27.025,08 EUR.

6.3. Nakon provedenog financijskog vještačenja na koji tužitelj ni tužena nisu imali primjedbi u izračunskom dijelu dana 13. prosinca 2024. tužitelj uređuje tužbeni zahtjev tražeći od suda da naloži tuženoj isplatu 25.806,60 EUR-a zajedno sa zateznom kamatom na pojedinačne više preplaćene iznose sukladno odredbi čl. 29. st.2 ZOO-a.

U odnosu na valutnu klauzulu

7. Kao prethodno pitanje u pogledu osnovanosti tužbenog zahtjeva na isplatu je pitanje ništetnosti sporne odredbe predmetnog Ugovora o ugovaranju valutne klauzule u CHF u razdoblju otplate kredita.

7.1 Predmetni Ugovor o kreditu sklopljen je 11. prosinca 2007., pa je za ocjenu ništetnosti ugovorne o valutnoj klauzuli u CHF mjerodavan tada važeći Zakon o zaštiti potrošača (Narodne novine br. 79/07, 125/07, 79/09, 89/09, 75/09, 133/09, 78/12 i 56/13; dalje: ZZP/07).

8. Uvidom u ugovor o kreditu od 11. prosinca 2007. sud utvrđuje :

- da je sklopljen između tužitelja i tužene za kupnju stana (čl. 6.) na rok otplate 84 mjeseca (čl. 4.),

- kunska protuvrijednost u iznosu od 132.255,00 CHF po srednjem tečaju kreditora na dan korištenja kredita (čl. 1.)

- iznos kredita otplaćuje u 84 (osamdesetčetiri) jednakih mjesečnih anuiteta u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju Kreditora za CHF, važećem na dan dospijeća,a prema otplatnom planu, koji Kreditor uručuje korisniku kredita po isplati kredita. Anuiteti dospijevaju na naplatu zadnjeg dana u mjesecu. Prvi anuitet dospijeva na naplatu u mjesecu koji slijedi iza mjeseca u kojem je kredit iskorišten, ali ne kasnije od 30. travnja 2008. (čl. 7.).

9. Po iskazu tužitelja (str. 361 spisa) sud zaključuje da je kreditom išao riješiti svoje stambeno pitanje, te u tom stanu i danas stanuje sa svojom obitelji. Kredit je podigao kod tužene jer je imao ušteđevinu kod nje. Bankarica da ga je uvjerila objašnjavajući da je najpovoljnije podići kredit u CHF. Iznos rate je iskalkuliran prema njegovoj plaći i plaći njegove supruge. Prema takvom izračunu visina otplate kredita u ratama tužitelj je na kraći vremenski period podigao kredit . Kredit je bio ponuđen na način „uzmi ili ostavi“. Već druga rata je počela rasti, a nakon toga su toliko rasle rate kredita da je posuđivao novce kako bi ih plaćao.

9.1. Sud u cijelosti vjeruje iskazu tužitelja, jer je iskazivao na uvjerljiv način, njegov iskaz je životan i logičan te je u skladu sa dokumentacijom u spisu.

9.3. Dovodeći u međusobnu vezu sadržaj Ugovora o kreditu od 11. prosinca 2007. sa prihvaćenim iskazom tužitelja sud utvrđuje da je tužitelj predmetni kredit podigao kao fizička osoba radi kupnje stana, dakle kao potrošač (a banka je trgovac, pa se radi o potrošačkom ugovoru), s time da se radilo o kreditu u kunama (s valutnom klauzulom). Sud nadalje utvrđuje da je tužena tužitelju samo ponudio unaprijed pripremljeni ugovor o kreditu sa takvim parametrima te da tužitelj uopće nije imao mogućnost pregovarati o valutnoj klauzuli, nije mu bilo objašnjeno o čemu ovisi iznos rate kredita.

10. Po odredbi čl. 102. ZZP/07 kod potrošačkih ugovora ništetne su one ugovorne odredbe koje su nepoštene.

11. Po odredbi čl. 74. ZZP/07 ugovor o potrošačkom zajmu mora sadržavati podatke potrebne za identifikaciju ugovora, odredbe o uvjetima pod kojima se zajam odobrava, a između ostalog, poglavito: odredbu o iznosu zajma, odredbu o nominalnoj godišnjoj kamatnoj stopi i pretpostavkama pod kojima se godišnja nominalna kamatna stopa može promijeniti, odredbu o efektivnoj kamatnoj stopi, odredbu o pretpostavkama pod kojima efektivna kamatna stopa na zajam može biti promijenjena, ukupan iznos tih uplata (st. 1.), a u slučaju kada nije moguće izraziti efektivnu kamatnu stopu pisani ugovor mora sadržavati odgovarajuću obavijest potrošaču koja mora sadržavati najmanje obavijest o nominalnoj godišnjoj kamatnoj stopi i troškovima koji se u vrijeme sklapanja ugovora naplaćuju te pretpostavkama pod kojima se oni mogu izmijeniti (st. 2.).

11.1. Po odredbi čl. 77. ZPZ/07 zajmodavac je dužan, u primjerenom roku prije sklapanja ugovora, u pisanom obliku obavijestiti potrošača o najvišem iznosu zajma, ako takav postoji, o nominalnoj godišnjoj kamatnoj stopi te pretpostavkama pod kojima se ona može promijeniti, o troškovima koji se u vrijeme sklapanja ugovora naplaćuju te pretpostavkama pod kojima se oni mogu promijeniti, kao i o pretpostavkama i postupku raskida ugovora.

12. Po odredbi čl. 96. ZZP/07 ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra se nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača (st. 1.), pri čemu se smatra da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo, ako je tu odredbu unaprijed formulirao trgovac, zbog čega potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako je riječ o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca (st. 2.). Ako trgovac tvrdi da se o pojedinoj ugovornoj odredbi u unaprijed formuliranom standardnom ugovoru pojedinačno pregovaralo, dužan je to dokazati (st. 4.).

12.1. Po odredbi čl. 97. ZZP/07 pojedine ugovorne odredbe koje se mogu smatrati nepoštenima, uz ispunjenje pretpostavki iz čl. 96., su između ostalih odredba kojom se potrošaču nameću određene obveze, a da potrošač prije sklapanja ugovora nije bio u mogućnosti upoznati se s tom odredbom; odredba kojom se trgovcu dopušta da jednostrano mijenja ugovorne odredbe bez valjanog, ugovorom predviđenog razloga; odredba kojom se cijena robe ili usluge utvrđuje u vrijeme isporuke robe, odnosno pružanja usluge ili odredba kojom se trgovcu dopušta povećanje cijene, u oba slučaja ne priznajući pritom potrošaču pravo na raskid ugovora, ako je stvarna cijena znatno viša od cijene dogovorene u vrijeme sklapanja ugovora.

12.2. Po odredbi čl. 98. ZZP/07 prilikom ocjene je li određena ugovorna odredba poštena uzimati će se u obzir narav robe ili usluge koja predstavlja predmet ugovora, sve okolnosti prije i prilikom sklapanja ugovora, ostale ugovorne odredbe, kao i neki drugi ugovor koji, s obzirom na ugovor koji se ocjenjuje, predstavlja glavni ugovor.

12.3. Po odredbi čl. 99. ZZP/07 nije dopušteno ocjenjivati jesu li ugovorne odredbe o predmetu ugovora i cijeni poštene ako su te odredbe jasne, lako razumljive i uočljive.

12.4. Po odredbi čl. 100. ZZP/07 ako na temelju zakona ili sporazuma stranaka ugovor mora biti u pisanom obliku, njegove odredbe moraju biti napisane jasno i razumljivo te moraju biti lako uočljive, a po čl. 101. ZZP/07 dvojbene ili nerazumljive ugovorne odredbe tumače se u smislu koji je povoljniji za potrošača.

13. U konkretnom slučaju, iako je ugovorna odredba o valutnoj kaluzuli lako uočljiva, ona za potrošača nije napisana na razumljiv način jer nije navedeno o kojim objektivnim okolnostima ovisi njena promjenjivost. Stoga je u smislu odredbe čl. 99. ZZP/07 dopušteno ocjenjivati je li predmetna ugovorna odredba o valutnoj klauzuli nepoštena.

14. Nadalje, treba istaknuti da je člankom 4. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 – dalje ZOO) propisano da su u zasnivanju obveznih odnosa i ostvarivanju prava i obveza iz tih odnosa sudionici dužni pridržavati se načela savjesnosti i poštenja. Načelo savjesnosti i poštenja općenito znači da su sudionici obveznih odnosa dužni međusobno postupati obzirno i uvažavati interese obje ugovorne strane, vodeći pri tome računa o smislu i svrsi obveznog odnosa.

15. Pitanje ništetnosti odredaba o valutnoj klauzuli se pravomoćno okončalo u predmetu poslovni broj Pž-7129/13 na način da je utvrđeno kako su tužena (i ostale banke) povrijedili kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju-ugovorima o kreditima na način da je ugovorena valutna klauzula u CHF, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora nisu kao trgovci potrošače u cijelosti informirali o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana.

16. Po odredbi članka 138.a ZZP/07 propisana je obvezujuća snaga sudske odluke za ostale sudove, odnosno propisano je da odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača iz članka 131. stavka 1. ZZP/07 u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača iz članka 131. stavka 1. ZZP/07 obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tužene.

17. Sukladno odredbi članka 502.c ZPP-a ovaj sud bi bio vezan pravnim utvrđenjima iz tog kolektivnog spora te ne bi bilo potrebno provoditi i u ovoj parnici dokazni postupak u pogledu činjenica utvrđenih u kolektivnom sporu (tako pravno shvaćanje izrađeno je i u odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev- 3142/2018).

18. U navedenoj odredbi članka 502.c ZPP riječ je o specifičnom proširenju subjektivnih granica pravomoćnosti presuda kojima se prihvaćaju zahtjevi za zaštitu kolektivnih interesa i prava – samo ako pojedini zahtjevi za zaštitu budu prihvaćeni i samo u korist fizičkih i pravnih osoba čije interese i prava tužitelj (posredno, tražeći apstraktnu pravnu zaštitu) štiti. Proširenje subjektivnih granica pravomoćnosti ovisilo bi, dakle, o tome je li presuda povoljna ili nepovoljna za tuženu .Pojedine fizičke i pravne osobe moći će se pozivati u svojim parnicama u prvom redu na utvrđenja da su određenim postupanjem, uključujući i propuštanjem tužene, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi, dakle na odluke kojima će biti prihvaćen zahtjev za utvrđenje povrede ili ugrožavanja; one će se moći pozivati i na presude kojima će biti prihvaćeni zahtjevi za izricanje odgovarajućih zabrana odnosno naloga na pozitivne činidbe – onda kad bi se te zabrane ili nalozi sadržajno podudarali s onim što bi oni htjeli zaštititi. Nadalje, kad se u Zakonu govori o naknadi štete; misli se na kompenzacijski zahtjev koji postavlja potrošač prema trgovcu, u ovom slučaju klijent prema banci. Taj kompenzacijski zahtjev obuhvaća sve oblike kompenzacije, ne samo štetu u uskom smislu riječi. Naime, u potrošačko-pravnoj terminologiji povrijeđeni potrošač redovito ima prema trgovcu neki odštetni zahtjev u užem smislu te riječi. Međutim, nezamislivo je da bi sud u konkretnoj parnici bio vezan utvrđenjem iz kolektivne presude u dijelu naknade štete, a kad se traži vraćanje preplaćenoga da bi vrijedilo drugo pravno shvaćanje, o istom pitanju. Stoga termin naknade štete iz odredbe 502.c ZPP-a treba tumačiti u teleološkom smislu tj. u smislu, duhu i cilju te odredbe. Uostalom, presuda iz kolektivne parnice, uza sve svoje posebnosti, djeluje na druge sporove, i druge sudove, ponajprije snagom uvjerljivosti i obrazloženosti svojih stajališta.

19. Slijedom navedenog tužitelj se ispravno pozvao na naprijed navedene presude u tzv. "Parnici Potrošač", a sud je u sporovima individualnih potrošača protiv banaka koje su obuhvaćene navedenim presudama vezan za utvrđenja u gore navedenoj parnici.

20. Ovaj sud smatra da su ništene utužene odredbe predmetnog Ugovora o kreditu koji se odnose na vezanje uz valutnu klauzulu smatrajući da je došlo do znatne neravnoteže u pravima i obvezama između stranaka, i to na štetu tužitelja.

20.1. Stoga sud utvrđuje da su ništetne odredbe predmetnog Ugovora o kreditu od 2. srpnja 2007. u dijelu u kojem se odnose na valutnu klauzulu i to u čl. 1. i 7. Ugovora o kreditu što je sud utvrdio kao prethodno pitanje.

21. Kada je sud dakle, kao prethodno utvrdio da su ništetne odredbe ugovora u kojim je ugovorena valutna klauzula valjalo je odlučiti o osnovanosti potraživanja isplate utuženih iznosa po osnovi stjecanja bez osnove onoga što je isplaćeno po utvrđenim ništetnim odredbama.

22. Prigovor zastare nije osnovan jer sukladno pravnom shvaćanju Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 30. siječnja 2020. zauzeto pravno shvaćanje prema kojem zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora, odnosno u slučaju zahtjeva iz čl. 323. st. 1. ZOO/05 kao posljedica utvrđenja ništetnosti ugovora, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora.

22.1. Uzimajući u obzir da je ništetnost spornih ugovornih odredaba ustanovljena u postupku zaštite kolektivnih interesa potrošača, sud je stava da je zastara počela teći tek od pravomoćnosti odluka donesenih u tom postupku. Tako je presuda Trgovačkog suda u Zagrebu u pogledu ništetnosti ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli u odnosu na tuženu, postala pravomoćna 14. lipnja 2018. (presuda Visokog Trgovačkog suda posl. br.: Pž-6632/2017). S obzirom na petogodišnji opći zastarni rok iz čl. 225. ZOO-a, koji se računa od podnošenja tužbe u ovoj pravnoj stvari 26. kolovoza 2020., koji nije protekao do podnošenja tužbe, to prigovor zastare nije osnovan.

23. Odredbom članka 323. ZOO, propisane su posljedice ništetnosti te je određeno da je u slučaju ništetnosti ugovora, svaka ugovorna strana dužna vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takva ugovora, a ako to nije moguće, ili ako se narav onoga što je ispunjeno protivi vraćanju, ima se dati odgovarajuća naknada u novcu, prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke, ako zakon što drugo ne određuje. Tužitelj, temeljem izvršenih isplata s osnove vezane za valutnu klauzulu koja je odredba Ugovora u ovom postupku utvrđena ništetnim potražuje povrat stečenog bez osnove (članak 1111., odnosno 1115. ZOO).

24. Vezano uz visinu tužbenog zahtjeva sud je izvršio uvid u cjelokupnu dokumentaciju u spisu te je izveo dokaz financijskim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku za financije i knjigovodstvo Anti Mrčela.

25. Nakon provedenog financijskog vještačenja, stalni sudski vještak za financije Ante Mrčela iznio je sudu i strankama svoj nalaz i mišljenje u kojem je istaknuo da je tužitelj je kao korisnik kredita uslijed primjene valutne klauzule u razdoblju cjelokupne otplate platio tuženoj 25.806,60 EUR.

26. Sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka Ante Mčela s obzirom na to da je nalaz dan po stručnoj osobi, nakon izvršenog uvida u financijsku dokumentaciju u spisu, a nalaz i mišljenje valjano je obrazloženo i dano u suglasju sa suvremenim dostignućima financijske znanosti.

27. Stoga je valjalo tuženu obvezati na isplatu iznosa od 25.806,60 EUR zajedno sa zateznim kamatama na pojedinačne mjesečne iznose anuiteta.

28. Što se tiče pitanja tijeka kamata na iznos pretplaćenih anuiteta zbog promjene tečaja CHF ovaj sud smatra da se radi o stjecanju bez osnove nepoštenog stjecatelja koji je suprotan načelu savjesnosti i poštenja ugovorio ništetne odredbe pa stoga sud smatra da zakonske zatezne kamate teku od dana plaćanja anuiteta, a odluka o kamatnoj stopi na iznos pretplaćenih anuiteta zbog promjene tečaja CHF temelji se na odredbi članka 277. ZOO, Zakonu o visini stope zatezne kamate ("Narodne novine" broj 53/91), te Uredbama o visini stope zatezne kamate ("Narodne novine" broj 95/93, 8/94, 19/94, 22/94, 50/94, 36/96, 76/96, 72/02 i 153/04) , kao i na temelju odredbe članka 29. stavka 2. i 8. ZOO, slijedom čega je odlučeno kao u izreci pod točkom II.

29. Stoga je u tom dijelu valjalo tužbeni zahtjev prihvatiti, odnosno odlučiti kao u izreci presude.

30. Odluka o troškovima parničnog postupka temelji se na članku 154. stavku 1., članku 155. i članku 164. ZPP. Imajući na umu navedene zakonske odredbe, ovaj sud smatra da tužiteljiu pripada cjelokupan trošak postupka.

31. Prilikom određivanja visine troškova uzeta je u obzir konačna vrijednost predmeta spora u iznosu od 691,86 EUR, te Tarifa o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/23; dalje: Tarifa) prema kojoj vrijednost 1 boda iznosi 2,00 eura.

32. S obzirom na odredbe Tarife kao i postavljeni zahtjev za naknadu troškova, tužitelju su, kao potrebni za svrhovito vođenje parnice, priznati troškovi po osnovi odvjetničkog zastupanja i to za:

- sastav tužbe od 26.8.2020. - 500,00 EUR (Tbr. 7/1),

- sastav obrazloženog podneska od 6.10.2020., 17.9. 2024., 13.12.24. - 1.500,00 EUR (Tbr. 8/1),

- sastav odgovora na žalbu - 500 EUR (Tbr. 10/6)

- zastupanje na ročištu od 31.10.2023., 20.9.2024., 17.12.2024., 27.2.2025. – 2.000,00 EUR (Tbr. 9/1 ),

- pristup objavi – 100,00 EUR

ukupno sa PDV-om (Tbr 46) – 5.750,00 EUR

- trošak vještačenja – 400,00 EUR

- sveukupno 6.150,00 EUR

dok je u preostalom dijelu zahtjev za naknadnom troškova postupka valjalo odbiti kao neosnovan, osobito imajući na umu da tužitelju ne pripada trošak sudske pristojbe na tužbu i presudu budući da je on kao potrošač u kolektivnoj parnici sukladno Zakonu o sudskim pristojbama ("Narodne novine" broj: 118/18 i 51/23; dalje: ZSP) oslobođen plaćanja pristojbi.

33. Slijedom navedenog, odlučeno je kao pod točkom II izreke.

U Splitu, 4. travnja 2025.

Sutkinja:

Marina Lovrić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude može se podnijeti žalba u roku 15 dana računajući od prvog idućeg dana od njezine objave (čl. 335 st. 7. do 10. ZPP-a). Žalba se podnosi ovom sudu. O žalbi odlučuje nadležni županijski sud (čl. 348. ZPP-a).

DNA:

1. tužitelju po punomoćniku Mariu Skejiću;

2. tuženoj po punomoćniku RD;

3. u spis.