P-2987/2023

REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVAČKI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Trg Johna Fitzgeralda Kennedyja 11

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Zagrebu, po sucu toga suda Maji Šebalj Širić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja TERMOLAKIRNICA ZAGI d.o.o. OIB: 53883696257, Novaki, Dr. Franje Tuđmana 22 kojeg zastupa punomoćnik Melita Babić odvjetnica u Odvjetničkom društvu Župan, Babić i Antunović, d.o.o. Zagreb, Horvatova ulica 80A, protiv tuženika CROATIA osiguranje d.d. OIB: 26187994862, Zagreb, Ulica Vatroslava Jagića 33, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 27. ožujka 2025., u nazočnosti punomoćnika tužitelja RR, odvjetničkog vježbenika te u odsutnosti uredno pozvanog tuženika, dana 4. travnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku CROATIA osiguranje d.d. platiti tužitelju TERMOLAKIRNICA ZAGI d.o.o iznos od 235,51 eur sa zateznim kamatama na taj iznos od 13. 9. 2023. do 31.12.23. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je objavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 1.1.2024. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 372,04 EUR sa zateznim kamatama na taj iznos od 4.4.2025. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotnih poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

III. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev u dijelu za isplatu zateznih kamata na iznos od 235,51 EUR tekućih od 13.rujna 2023. do isplate po stopi preko stope dosuđene u točki I. izreke ove presude.

IV. Odbija se kao neosnovan tužiteljev zahtjev za isplatu zateznih kamata na trošak parničnog postupka u iznosu od 372,04 EUR tekućih od dana presuđenja do isplate po stopi preko stope dosuđene točki II. izreke ove presude.

Obrazloženje

1. Tužitelj je podnio tužbu 25.10.2023. radi isplate u iznosu od 235,51 EUR. U tužbi je naveo da je u prometnoj nezgodi koja se dogodila 23.6.2023. oštećeno motorno vozilo marke i tipa VW Golf u vlasništvu VR a koju štetu je u obvezi platiti tuženik kao odgovorni osiguratelj. Oštećeni VR je izvođenje radova popravka svog vozila provjerio tužitelju. Tuženik je predmetnu štetu obavezan nadoknaditi sukladno Polici obveznog kasko osiguranja. Tužitelj je popravak vozila napravio stručno i kvalitetno te su svi radovi izvršeni u skladu sa tuženikovim izvidom štete te je tužitelj oštećenom VR izdao račun za popravak na iznos od 1.219,53 EUR a koji iznos predstavlja stvarnu štetu na oštećenom vozilu. Tuženik je odgovorio i likvidirao račun ali samo na iznos od 984,02 eur. Razliku od 235,51 eur po računu koji nisu platili tuženik ističe da je to cijena rada sata limara i lakirera koji oni priznaju. Upravo ta razlika o cijeni rada je predmet ovog spora. Stoga ističe da tuženik sasvim neosnovano sebi uzima pravo da određuje cijenu sata rada drugog gospodarskog subjekta. Oštećenik VR je tužitelju ustupio svoje dospjelo potraživanje prema tuženiku čime je na tužitelja prešlo cjelokupno potraživanje iz ovog štetnog događaja i to temeljem Ugovora o ustupanju tražbine od 21.9.2023.

2. Tuženik je podnio odgovor na tužbu u kojem navodi kako osporava osnov i visinu tužbenog zahtjeva. Priznaje činjenicu nastanka štetnog događaja kao i i činjenicu da je oštećenikov automobil bio osiguran kod tuženika. Još ističe kako je tuženik mogao popraviti vozilo po cijeni sata nižom od one navedene u računu tužitelja.

Osporava i naznačenu stopu kamate.

3. Tijekom postupka izvođenja dokaza sud je izvršio uvid u izvid štete (list 10 spisa), u račun tužitelja (list 8 spisa), u dopis tuženika (list 13 spisa, u Ugovor o ustupu tražbine (list 15-16 spisa), saslušan je svjedok VR (list 110 spisa).

4. Sve izvedene dokaze sud je ocijenio primjenom odredbe čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne Novine" broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 70/19, 80/22, dalje: ZPP) te je utvrdio da je tužbeni zahtjev u cijelosti osnovan.

5. Predmet spora je tužiteljev zahtjev za isplatu iznosa od 235,51 EUR.

6. Među strankama je sporan osnov i visina tj. sporna je visina cijene radnog sata tužitelja.

7. Sud je na temelju, izvida štete kojeg je sastavio tuženik, dopisa tuženika od 27.7.2023., iskaza svjedoka VR koji iskaz ovaj sud prihvaća kao istinit budući da je u skladu s rečenim ispravama utvrdio da je vozilo u vlasništvu oštećenika VR oštećeno u prometnoj nezgodi koja se dogodila 23.6.2023. U tuženikovom izvidu štete navedena su oštećenja na vozilu u vlasništvu oštećenog VR koja su nastala u prometnoj nezgodi. Iz dopisa tuženika od 27.7.2023.. proizlazi da je tuženik tim dopisom kao osiguratelj naveo da je u obvezi naknaditi štetu nastalu iz predmetnog štetnog događaja, no ponudio je tužitelju isplatu iznosa od 300,00 eur po osnovi predmetnog štetnog događaja, dok je za preostali iznos odbio izvršiti isplatu.

8. Uzimajući u obzir da je tuženik u povodu zahtjeva oštećenika za naknadu štete izvršio pregled vozila, sastavio izvid štete u kojem je naveo oštećenja te i ponudio oštećeniku naknadu štete, to ovaj sud nalazi utvrđenim da se 23.6.2023. dogodila prometna nesreća za koju je odgovoran temeljem sklopljenog ugovora o osiguranju ovdje tuženik. Stoga nije osnovan prigovor tuženika u kojem osporava osnov potraživanja.

10. Iz računa tužitelja od 23.8.2023. sud je utvrdio da je tužitelj izvršio popravak vozila VR za cijenu od 1.219,53 eur. Nadalje, u računu je navedeno da je utrošena količina rada iznosi 12,01 sati a također, u tuženikom izvidu štete navedeno je da je potrebna količina radnih sati 12,01. U računu tužitelja obračunata je cijena radnog sata od 42,11 EUR (plus PDV) za radove kod tužitelja. U podnesku od 14.3.2025. tuženik je procijenio cijenu radnog sata na iznos od 15 eur, što uvećano za PDV iznosi 18,75 EUR. Dakle, tuženik je procijenio cijenu radnog sata na manji po satu, dakle, za 12,01 sati ukupno 225,19 eur. Uzimajući u obzir tuženikov dopis kojim je ponudio naknadu štete tužitelju, kao i tuženikovo cjelokupno držanje tijekom ovog parničnog postupka vidljivo je da je tuženik odbio isplatiti naknadu štete upravo za iznos od 235,51 eur koji se u cijelosti odnosi na razliku u cijeni radnog sata koja je obračunata u tužiteljevom računu, dok je u preostalom dijelu odbio isplatiti štetu.

11. Predmet naknade štete u ovom postupku je isključivo naknada štete u vidu razlike cijene radnog sata koju je obračunao tužitelj prema računu za 12,01 sati rada (42,11 eur po satu uvećano za PDV, odnosno ukupno 52,64 eur po satu) i cijene radnog sata koju je procijenio tuženik u podnesku od 14.3.2025. za 12,01 sati rada (15, 00 eur po satu uvećano za PDV odnosno ukupno 18,75,00 eur po satu).

12. Oštećenik nije dužan popraviti vozilo u onom servisu koji mu preporuči osiguravajuće društvo, već je ovlašten popraviti vozilo u mjestu u kojem prebiva u bilo kojem servisu koji se bavi popravkom određene vrste vozila, po cijeni koju taj servis redovito naplaćuje svim klijentima. Oštećenik može slobodno izabrati radionicu u mjestu u kojem prebiva u kojoj će popraviti vozilo te okolnost što postoje i druge radionice u kojima bi cijena radnog sata bila jeftinija ne predstavlja doprinos oštećenika šteti u smislu odredbe čl. 1092. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj: 35/05, 41/08, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, dalje: ZOO). Poduzetnici, pa i oni koji se bave popravcima vozila, slobodno djeluju na tržištu te ne postoje opravdani razlozi zbog kojih bi oštećenici smjeli popravljati vozilo isključivo u najjeftinijem servisu, kako to smatra tuženik. Tužitelj je oštećeniku naplatio onu cijenu koju redovito naplaćuje na tržištu u skladu sa svojim cjenikom koji se jednako primjenjuje na sve njegove klijente te je oštećenik ovlašten popraviti vozilo u bilo kojem servisu koji sudjeluje na tržištu u mjestu boravišta oštećenika.

13. Iz ugovora o ustupanju tražbine radi ispunjenja proizlazi da su VR i tužitelj sklopili taj ugovor 21. 9.2023. Odredbama čl. 2. i 3. tog ugovora ugovorne strane su ugovorile da VR ustupa tužitelju cjelokupnu svoju tražbinu prema ovdje tuženiku za popravak vozila prema računu broj 436/01/01 u iznosu od 235,51 eur. Iz tuženikovog izvida štete proizlazi da se odnosi upravo na predmetni štetni događaj, a iz tužiteljevog računa da se odnosi na popravak vozila iz štetnog događaja. Dakle, predmet ustupa tražbine je tražbina naknade štete VR prema tuženiku iz tužiteljevog računa koji je predmet ovog postupka.

14. Kako predmetnu štetu predstavlja i trošak cijene radnog sata za popravak vozila u iznosu od 42,11 eur po satu uvećano za PDV ( za 12,1 sati rada), a ne u iznosu od 15,00 eur po satu koju je tuženi isplatio, to postoji i tražbina naknade štete u preostalom iznosu od 235,51 eur za 12,1 sati rada. Tuženik, kao osiguratelj osobe koja je odgovorna za štetu, je dužan naknaditi tu štetu tužitelju kojem je oštećenik ustupio tražbinu, sukladno odredbama čl. 1085. st. 1. i 4. ZOO-a i čl. 84. st. 1. ZOO-a.

15. Prema odredbi čl. 81. st. 1. ZOO-a s tražbinom prelaze na primatelja sporedna prava, kao što su pravo prvenstvene naplate, hipoteka, založno pravo, prava iz ugovora s jamcem, prava na kamate, ugovornu kaznu i sl.

16. Sukladno navedenoj odredbi, na tužitelja je prešlo i pravo oštećenika na zatezne kamate. Prema odredbi čl. 12. st. 4. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu ("Narodne novine" broj: 151/05, 36/09, 75/09, 76/13, 152/14 – dalje: ZOOP) oštećena osoba ima pravo na zatezne kamate od dana podnošenja odštetnog zahtjeva. Iz dopisa tuženika od 27.7.2023. proizlazi da je oštećenik VR podnio zahtjev tuženiku sigurno 27.7.2023. budući da je toga dana tuženik odgovorio na zahtjev za isplatu. Tužitelj potražuje zatezne kamate od 13.9.2023. pa je njegov zahtjev osnovan. Stopa zatezne kamate određena je u skladu s odredbom čl. 29. st. 2. ZOO-a za odnose izvan trgovačkih ugovora jer izvorna tražbina koja je bila predmet ustupa ne proizlazi iz trgovačkog ugovora pa tužiteljev zahtjev nije priznat u dijelu preko dosuđene stope. Slijedom navedenog, o tužbenom zahtjevu je odlučeno kao u točkama I. i II. izreke ove presude.

17. Ovaj sud je odbio izvođenje ostalih dokaza predloženih po strankama i to prije svega prometno vještačenje i saslušanje stranaka jer je činjenično stanje u dovoljnoj mjeri utvrđeno pa bi izvođenje tog dokaza bilo protivno načelu ekonomičnosti postupka.

18. Slijedom sveg navedenog valjalo je prihvatiti tužbeni zahtjev i odlučiti kao u točki I izreke ove presude.

19. Tužitelj je uspio u parnici pa mu je tuženik dužan nadoknaditi parnične troškove sukladno odredbi čl. 154. st. 1. ZPP-a i Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (''Narodne novine'' broj 138/23, dalje u tekstu: OT) to je tužitelju je priznat trošak od po 50,00 eur za sastav tužbe (Tbr. 7/1 OT), za pristup na ročišta 16.7.2024., 20.2.2025. i 27.3.2025. (Tbr. 9/1 OT), te za sastav podnesaka od 19.6.2024.(Tbr. 8/1 OT), te 12,5 eur za pristup na ročište 12.1..2024. (Tbr. 9/5 OT), što sveukupno iznosi 262,50 EUR, što uvećano za 25% PDV na taj iznos te sukladno Zakon o sudskim pristojbama ("Narodne novine" br. 118/18., 51/23.) i Uredba o Tarifi sudskih pristojbi ("Narodne novine" br. 37/23.) uvećano za trošak sudske pristojbe na tužbu u skladu sa plaćanjem tužitelja 6,64 EUR, te sudske pristojbe na presudu u iznosu od 13,27 EUR, te troška isplaćenog za pristup na ročište svjedoku u iznosu od 24,00 eur, što sveukupno iznosi 372,04 EUR na koji mu pripadaju i zatezne kamate od dana presuđenja do isplate, slijedom čega je odlučeno kao u točki II. izreke ove presude.

20. Tužitelju nije priznat trošak za pristup na ročište za objavu presude jer isti nije bio potreban za vođenje ove parnice u smislu čl. 155. st. 1 ZPP-a, nije mu priznat niti trošak za pristup na ročište 12.11..2024. preko priznatog iznosa budući da je rečeno ročište odgođeno prije početka raspravljana. Nije mu priznat niti trošak za sudsku pristojbu na tužbu preko priznatog iznosa budući da je uvidom u spis utvrđeno da je platio samo 6,64 eur a ne 13,27 koliko potražuje.

U Zagrebu, 4. travnja 2025.

S u d a c:

Maja Šebalj Širić

:

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske u roku od 15 dana od dana kada je održano ročište na kojem je presuda objavljena ako je stranka bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje, odnosno u roku od 15 dana od primitka presude ako stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje, a podnosi se putem ovog suda.

Presuda u sporu male vrijednosti može se pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a, osim zbog povrede iz čl. 354. st. 2. t. 3. ZPP-a, i zbog pogrešne primjene materijalnog prava

DNA

1. Tužitelju pp uz naplatu sudske pristojbe na presudu u iznosu od 13,27 EUR

2. Tuženiku

3. kal 30 dana