Republika Hrvatska

Županijski sud u Dubrovniku

Dubrovnik

Poslovni broj: Kž-101/2025-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V AT S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Dubrovniku, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca Nikše Lučića, kao predsjednika vijeća, te Domagoja Raguža i Marte Jelić, kao članova vijeća, uz sudjelovanje Antee Pekić, kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženika GZ, radi kaznenog djela iz članka 146. stavak 1. i dr. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18 – dalje u tekstu: KZ/11), odlučujući o žalbi optuženika GZ, podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Sisku, pod brojem K-177/2021 od 27. studenog 2024. u sjednici vijeća održanoj 4. travnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Djelomično se prihvaća žalba optuženika, preinačuje se presuda prvostupanjskog suda glede odluke o kazni, na način da se optuženiku GZ temeljem članka 56. KZ/11 izriče

UVJETNA OSUDA

na način da se izrečena jedinstvena kazna zatvora u vremenskom trajanju od 1 (jedne) godine prema optuženiku neće izvršiti ako u roku od 4 (četiri) godine ne počini novo kazneno djelo.

II. Temeljem članka 62. stavak 1. točka 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ br. 152/08, 76/09, 80/11, 91/12, 143/12, 145/13, 70/17 126/19, 80/22– dalje u tekstu ZKP/08) optuženom GZ nalaže se posebna obveza da popravi štetu počinjenu kaznenim djelom, odnosno da u roku od 4 (četiri) mjeseca od pravomoćnosti presude isplati oštećenoj RZ iznos od 1.310,61 eura (tisuću tristo deset eura i šezdeset jedan cent).

III. Temeljem članka 58. stavak 5. KZ/11 sud može opozvati uvjetnu osudu, ukoliko osuđenik u danom roku u potpunosti ili većoj mjeri ne ispuni posebnu obvezu izrečenoj na temelju članka 62. KZ/11.

IV. U ostalom dijelu žalba optuženika se odbija kao neosnovana, te se u ostalom pobijanom, a nepreinačenom dijelu potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Uvodno označenom presudom prvostupanjskog suda optuženi GZ proglašen je krivim zbog kaznenog djela nedozvoljene uporabe osobnih podataka iz članku 146. stavak 1. KZ/11 i kaznenog djela prijevare iz članka 236. stavak 1. u vezi sa člankom 52. KZ/11, te mu je za kazneno djelo iz članka 146. stavak 1. KZ/11 utvrđena kazna zatvora u trajanju od 8 (osam) mjeseci, a za kazneno djelo iz članka 236. stavak 1. KZ/11, kazna zatvora u trajanju od 9 (devet) mjeseci, te je potom optuženi GZ, na temelju članka 51. KZ/11 osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine.

1.2 Na temelju članka 158. stavak 2. ZKP/08 oštećenoj RZ dosuđen je imovinskopravni zahtjev u iznosu od 1.310,61 eura (tisuću tristo deset eura i šezdeset jedan cent), te je naloženo okrivljenom GZ, OIB: [osobni identifikacijski broj], da u roku od 4 (četiri) mjeseca isplati oštećenoj RZ, OIB: [osobni identifikacijski broj] iznos od 1.310,61 eura (tisuću tristo deset eura i šezdeset jedan cent) od pravomoćnosti presude.

1.3. Na temelju članka 148. stavak 1. ZKP/08 okrivljeni GZ oslobođen je u cijelosti plaćanja troškova kaznenog postupka

2. Protiv navedene presude optuženi GZ je pravodobno, putem branitelja Berislava Balenovića, odvjetnika iz Siska podnio žalbu zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, te odluke o kazni, te predlaže pobijanu presudu preinačiti i na način da se optuženika u cijelosti oslobodi optužbe.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Sukladno članku 474. stavak 1. ZKP/08., spis je, prije dostave sucu izvjestitelju, dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Dubrovniku na dužno razgledavanje.

5. Stranke nisu pozivane na sjednicu vijeća, budući u žalbi to nisu zahtijevale.

6. Žalba optuženika GZ je djelomično osnovana.

7. Nije u pravu žalitelj kada tvrdi da je prvostupanjski sud zasnovao presudu na nezakonitom dokazu, jer okrivljeni prilikom prvog ispitivanja kod Policijske postaje Kutina nije usmeno upozoren od strane policijskog istražitelja da nije dužan iznositi svoju obranu, da nije dužan odgovarati na pitanja i da se ima pravo braniti šutnjom. Naime, pregledom zapisnika o ispitivanju osumnjičenika [naziv], [naziv] od 29. travnja 2020., kao i pouke o pravima osumnjičenika PP Kutina od 29. travnja 2020. je utvrđeno da navedena pouka o pravima sadrži upozorenje osumnjičeniku da nije dužan iskazivati, niti odgovarati na pitanja, te iz navedenog zapisnika o ispitivanju osumnjičenika proizlazi da je osumnjičeni prije početka ispitivanja primio pisanu pouku o pravima i da je istu razumio, a koji dio zapisnika je osumnjičeni i potpisao. Stoga, kako je tijelo koje provodi ispitivanje utvrdilo da je osumnjičeni primio pouku o pravima kojom je upozoren da nije dužan iskazivati, niti odgovarati na pitanja i osumnjičeni izjavio da je pouku razumio, prvostupanjski sud je pravilno svoju presudu temeljio na zapisniku o ispitivanju osumnjičenika Policijske postaje Kutina od 29. travnja 2020., kao zakonitom dokazu, tako da nije ostvarena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 2. ZKP/08.

8. Suprotno žalbenim navodima optuženika, činjenično stanje je potpuno i pravilno utvrđeno i to temeljem iskaza oštećene RZ, koji iskaz sud smatra vjerodostojnim, budući je u suglasnosti s ostalim izvedenim dokazima i to materijalnom dokumentacijom iz koje je vidljivo da su zahtjevi za zasnivanje pretplatničkog odnosa, te računi za usluge po osnovi sklopljenih ugovora na ime RZ, na adresi [adresa], a na kojoj adresi živi optuženi GZ, te u suglasnosti s obranom okrivljenika od 29. travnja 2020. u kojoj je priznao počinjenje kaznenih djela koja mu se stavljaju na teret. Dakle, prvostupanjski sud je dao u svemu određene i potpune razloge koji nisu opovrgnuti žalbenim navodima i koje kao valjane i uvjerljive prihvaća i ovaj drugostupanjski sud.

9. Kako je žalba optuženika usmjerena na odluku o kazni, to je ovaj sud u tom dijelu ispitao prvostupanjsku presudu, te nalazi da je prvostupanjski sud na strani optuženika pravilno cijenio olakotne okolnosti i to njegovu prekršajnu neosuđivanost, dok je od otegotnih okolnosti uzeto u obzir da je optuženi ranije jednom osuđivan za kazneno djelo nedozvoljene uporabe osobnih podataka iz članka 146. stavak 1. KZ/11. Međutim, prvostupanjski sud nije uzeo u obzir od olakotnih okolnosti i optuženikovo zdravstveno stanje, budući se radi o osobi koja boluje od poremećaja ličnosti mješovitog tipa.

10. U pravu je žalitelj kada tvrdi da prvostupanjski sud prilikom odabira kazne, loše imovno stanje optuženika uzima kao razlog primjene teže sankcije, bezuvjetne kazne zatvora.

11. Naime, uzevši u obzir naprijed navedene olakotne i otegotne okolnosti na strani optuženika, ovaj sud smatra da je pravilno za kazneno djelo iz članka 146. stavak 1. KZ/11 utvrđena kazna zatvora u trajanju od 8 (osam) mjeseci, a za kazneno djelo iz članka 236. stavak 1. KZ/11, kazna zatvora u trajanju od 9 (devet) mjeseci, te potom temeljem članka 51. KZ/11 izrečena jedinstvena kazna zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine, ali je prvostupanjski sud pogrešno smatrao da nije potrebno izreći uvjetnu osudu, iako je to predlagao državni odvjetnik, uz određivanje posebne obveze iz članka 62. stavak 1. točka 1. ZKP/08, iz razloga jer optuženi nema nikakvih primanja, uslijed čega nije u mogućnosti popraviti štetu, jer činjenica da optuženi nema primanja ne znači nužno da isti ne želi ili ne može popraviti štetu.

12. Stoga je djelomično prihvaćena žalba optuženika i preinačena presuda prvostupanjskog suda glede odluke o kazni, na način da je optuženiku GZ na temelju članka 56. KZ/11 izrečena uvjetna osuda na način da se izrečena jedinstvena kazna zatvora u vremenskom trajanju od 1 (jedne) godine prema optuženiku neće izvršiti ako u roku od 4 (četiri) godine ne počini novo kazneno djelo, te je temeljem članka 62. stavak 1. točka 1. ZKP/08 optuženom GZ naložena posebna obveza da popravi štetu počinjenu kaznenim djelom, odnosno da u roku od 4 (četiri) mjeseca od pravomoćnosti presude isplati oštećenoj RZ iznos od 1.310,61 eura.

13. Takva vrsta i mjera kazne, po ocjeni ovog drugostupanjskog suda dostatna je da može utjecati na optuženika i na sve ostale da ne čine kaznena djela i da shvate da je činjenje kaznenih djela pogibeljno, a kažnjavanje počinitelja pravedno, te da takva kazna sadrži odgovarajuću količinu moralne osude za zlo koje je optuženik počinjenjem kaznenog djela nanio društvu u cjelini (članka 4. i članak 47 KZ/11). Zbog navedenog stav je ovog drugostupanjskog suda da se izricanjem uvjetne osude može postići svrha kažnjavanja iz članka 41. KZ/11 u smislu izražavanja društvene osude zbog počinjenih kaznenih djela, jačanje povjerenja građana u pravni poredak utemeljen na vladavini prava i utjecati na okrivljenika i sve druge da ne čine kaznena djela.

14. Kako ispitivanjem prvostupanjske presude po službenoj dužnosti nije nađeno da bi bila počinjena bilo koja od povreda predviđenih u članku 476. stavak 1. ZKP/08 to je presuđeno kao u izreci na temelju članka 482. ZKP/08.

U Dubrovniku 4. travnja 2025.

Predsjednik vijeća:

Nikša Lučić