Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj Gž-5171/2024-4

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca Ines Kovačević kao predsjednice vijeća, Sanje Joke Umićević kao članice vijeća i suca izvjestitelja, i Mirele Mijoč Kramar kao članice vijeća, u pravnoj stvari prvotužitelja LA, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], i drugotužitelja OA, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], L [adresa], obojica zastupani po punomoćnici Jasmini Brkić Kristanić, odvjetnici u Karlovcu, protiv tuženice ŽA, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupane po punomoćnici Renati Dozet Daskal, odvjetnici u Karlovcu, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženice protiv presude Općinskog suda u Karlovcu, poslovni broj P-1005/2019-38 od 2. veljače 2024., na sjednici vijeća održanoj dana 4. ožujka 2025.

r i j e š i o  j e

I. Ukida se presuda Općinskog suda u Karlovcu, poslovni broj P-1005/2019- 38 od 2. veljače 2024. i predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje u pobijanom dijelu pod točkom I izreke.

II. O zahtjevu tuženice za naknadu troška žalbenog postupka bit će odlučeno u konačnoj odluci.

III. O zahtjevu tužitelja za naknadu troška odgovora na žalbu bit će odlučeno u konačnoj odluci.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom suda prvog stupnja suđeno je:

„I

Nalaže se tuženoj ŽA da tužiteljima LA i OA isplati iznos od 7.389,78 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za pet postotnih poena, počem od dana donošenja presude tj. 02. veljače 2024. godine, pa do isplate sve to u roku od 15 dana.

Tužena je dužna tužiteljima naknaditi parnične troškove isplatom iznosa od 2.220,50 Eur, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za pet postotnih poena, tekućim od dana donošenja prvostupanjske presude tj. 02. veljače 2024. godine, pa do isplate, sve to u roku od 15 dana.

II

Odbijaju se 1 tužitelj LA i 2 tužitelj OA sa viškom tužbenog zahtjeva od iznosa 7.389,78 EUR do iznosa od 8.494,31 EUR sa zakonskim zateznim kamatama.“

2. Protiv točke I prvostupanjske presude tuženica je podnijela žalbu zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešne primjene materijalnog prava te povrede ustavnih prava s prijedlogom da se pobijani dio prvostupanjske presude ukine ili preinači. Tužena potražuje trošak sastava žalbe u iznosu od 250,00 EUR, uvećano za PDV od 25%, sveukupno iznos od 312,50 EUR. Tužena ističe da u tijeku postupka nikada nije održano pripremno ročište. Navodi da joj je rješenje o određivanju očevida na nekretnini dostavljeno jedan dan prije održavanja očevida. Ističe da je ona pošten posjednik predmetne nekretnine. Nadalje, čak i da je tuženica nepošten posjednik, smatra da naknada koju traže tužitelji još nije dospjela, a radi čega je tužba preuranjena. Smatra da prvostupanjski sud nije obrazložio zašto tuženica nije pošten posjednik te zašto tužba nije preuranjena. Prigovara procjeni građevinskog vještaka na temelju koje je izračunata naknada za korištenje tuđe nekretnine jer je riječ o specifičnoj nekretnini koja nije usporediva s nekretninama koje je vještak koristio u svom nalazu. Naposljetku ističe da je povrijeđeno njeno ustavno pravo na razmjernost, budući da isplata dosuđene naknade predstavlja prekomjerni teret za nju, uzevši u obzir njene godine (86 godina) i slabo imovinsko stanje.

3. Tužitelji su podnijeli odgovor na žalbu tuženice. Smatraju da tuženica u tijeku postupka nije bila uskraćena u ostvarivanju svojih prava te da je mogla predložiti sve dokazne prijedloge. Navode da je tuženica bila nepošten posjednik, budući da je u vrijeme pokretanja ovog postupka bio u tijeku postupak kod prvostupanjskog suda pod poslovnim brojem P-247/2027 po tužbi tuženice radi utvrđenja njenog prava suvlasništva na predmetnim nekretninama. Prema tome, tuženica se ne može pozivati na poštenje posjeda jer je znala i morala znati da nije samovlasnik tih nekretnina. Što se tiče prigovora na nalaz i mišljenje vještaka, tužitelji ističu da je tuženica taj prigovor istaknula tijekom prvostupanjskog postupka, a koji prigovor je građevinski vještak otklonio. Navode da tuženica nije predložila novo vještačenje. Smatraju da tuženica nije materijalno ugrožena radi obveze plaćanja dosuđene naknade te da nema opravdanja da besplatno koristi imovinu koja nije njena. Predlažu odbiti žalbu tuženice kao neosnovanu te da se tuženici nalaže da nadoknadi trošak njihovog odgovora na žalbu u iznosu od 200,00 EUR, uvećano za PDV od 25%, sveukupno iznos od 250,00 EUR.

4. Žalba tuženice je osnovana.

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu 8.494,31 EUR sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom, koji iznos novca tužitelji potražuju od tuženice kao naknadu za to što je upotrebljavala i imala koristi od posjedovanja nekretnine u njihovom vlasništvu. Iznos naknade se odnosi na vremensko razdoblje od 1.3.2015. godine do 1.11.2019. godine.

6. U predmetnom postupku, prvostupanjski sud je utvrdio sljedeće:

- da su tužitelji i tuženica upisani kao suvlasnici nekretnina označenih kao kč. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], upisanih u zemljišnoknjižni uložak broj [broj ZK uloška], i to prvotužitelj LA u suvlasničkom dijelu od 87/200, drugotužitelj OA u suvlasničkom dijelu od 87/200 i tuženica ŽA u suvlasničkom dijelu od 26/200

- da se tuženica nalazi u posjedu predmetnih nekretnina u utuženom razdoblju

(od ožujka 2015. do studenog 2019.)

- da tužitelji nisu bili u posjedu predmetnih nekretnina u utuženom razdoblju

(od ožujka 2015. do studenog 2019.)

- da naknada za korištenje predmetnih nekretnina u utuženom razdoblju (od ožujka 2015. do studenog 2019.) iznosi 8.494,31 EUR

7. Ispitivanjem prvostupanjske presude i postupka koji je prethodio u pobijanom dijelu nisu utvrđene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19 - dalje: ZPP), a na što ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a.

8. Tuženica u žalbi ističe da je došlo do povrede odredaba parničnog postupka jer nikada nije održano pripremno ročište te tuženici nije dana mogućnost da predloži uvid u spis ostavinskog predmeta koji se vodi pred prvostupanjskim sudom pod brojem O-576/2015.

8.1. Sukladno čl. 299. st. 1. i 2. ZPP-a stranke su dužne već u tužbi i odgovoru na tužbu, a najkasnije na pripremnom ročištu iznijeti sve činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve, predložiti dokaze potrebne za utvrđivanje iznesenih činjenica te se izjasniti o činjeničnim navodima i dokaznim prijedlozima protivne stranke. (st. 1.) Stranke mogu tijekom glavne rasprave iznositi nove činjenice i predlagati nove dokaze samo ako ih bez svoje krivnje nisu mogle iznijeti, odnosno predložiti prije zaključenja prethodnog postupka. (st. 2)

8.2. Sukladno čl. 292. st. 7. ZPP-a, po okončanju pripremnog ročišta, sud će rješenjem zaključiti prethodni postupak.

8.3. Uzevši u obzir gore navedene odredbe, proizlazi da je pripremno ročište procesni institut koji služi kao posljednji trenutak za isticanje svih bitnih činjenica u konkretnom parničnom postupku i predlaganje dokaza kojima se te bitne činjenice utvrđuju. Nakon završetka pripremnog ročišta, sud zaključuje prethodni postupak te nakon toga trenutka stranke više ne mogu isticati nove činjenice niti predlagati nove dokaze, osim u iznimnim slučajevima.

8.4. U pravilu, parnični postupak, nakon podnošenja tužbe i odgovora na tužbu, započinje zakazivanjem i održavanjem pripremnog ročišta, dok je prvostupanjski sud u konkretnom predmetu prvenstveno odredio i održao očevid na predmetnim nekretninama.

8.5. Međutim, nakon održanog očevida na nekretnini, održana su dva ročišta za glavnu raspravu i to dana 14. prosinca 2023. te 10. siječnja 2024. Budući da do tog trenutka nije održano pripremno ročište niti je zaključen prethodni postupak, tuženica (i tužitelji) je imala procesnu mogućnost iznošenja novih činjenica i predlaganja novih dokaza. Međutim, tuženica, na oba ročišta, uopće nije predlagala uvid u spis ostavinskog predmeta koji se vodi pred prvostupanjskim sudom pod brojem O- 576/2015, a niti bilo koji drugi dokaz. Na ročištu, održanom dana 10. siječnja 2024., prvostupanjski sud je dovršio dokazni postupak i zaključio glavnu raspravu.

8.6. Prema ocjeni ovog suda, neodržavanje pripremnog ročišta ne predstavlja povredu odredaba parničnog postupka koja je mogla biti od utjecaja na donošenje pravilne i zakonite odluke u ovom predmetu. Naime, tužena je mogla u odgovoru na tužbu te na ročištima za glavnu raspravu predložiti sve potrebne dokaze i iznijeti sve bitne činjenice. Prvostupanjski sud zaista nikada nije zakazao i održao pripremno ročište, ali time nije oduzeo strankama mogućnost predlaganja dokaza. Naprotiv, time što prethodni postupak nije zaključen sve do posljednjeg ročišta za glavnu raspravu (održanog 10. siječnja 2024.), stranke su imale mogućnost iznošenja novih činjenica i predlaganja novih dokaza praktički sve do zaključenja glavne rasprave. Dakle, tuženici nije prvostupanjski sud onemogućio da predloži dokaze, već ih sama nije predložila.

9. Tuženica u žalbi ističe da joj je rješenje kojim se određuje očevid na nekretninama dostavljeno dan prije održavanja očevida.

9.1. Uvidom u spis proizlazi da je prvostupanjski sud, dana 4. travnja 2022., donio rješenje kojim se određuje očevid na nekretninama koje su predmet ovog postupka, uz sudjelovanje vještaka procjenitelja. (list 56 spisa). Rješenjem je očevid određen za dan 12. svibnja 2022. te se istim pozivaju pristupiti stranke i njihovi punomoćnici.

9.2. Uvidom u dostavnice koje su priložene uz predmetno rješenje, proizlazi da je ono otpremljeno i uručeno elektroničkim putem punomoćniku tužitelja dana 4. travnja 2022., dok je ono otpremljeno i uručeno elektroničkim putem punomoćnici tuženice dana 11. svibnja 2022., dakle samo jedan dan prije održavanja očevida.

9.3. Uvidom u spis proizlazi da je punomoćnica tužene podneskom od 11. svibnja 2022. (list 59-60) tražila odgodu očevida, dok se punomoćnik tužitelja podneskom od 11. svibnja 2022. (list 83-84) odgodi očevida protivio.

9.4. Uvidom u spis proizlazi da, dana 12. svibnja 2022. godine, prvostupanjski sud je proveo očevid na nekretnini uz sudjelovanje građevinskog vještaka Marka Markovića, prvotužitelja, drugotužitelja, tuženice i punomoćnika tužitelja, odvjetnika Vladimira Brkića (list 85-86 spisa). Na očevidu je građevinski vještak obišao, izmjerio i uslikao predmetne nekretnine, a čemu se tuženica nije protivila.

9.5. Premda je prvostupanjski sud prekasno otpremio i uručio rješenje o određivanju očevida punomoćnici tuženice, prema ocjeni ovog suda drugog stupnja, to ne predstavlja povredu odredaba parničnog postupka koja je mogla biti od utjecaja na donošenje pravilne i zakonite odluke u ovom predmetu. Naime, na održanom očevidu parnične stranke nisu iznosile činjenice niti predlagale dokaze niti predlagale bilo kakve druge parnične radnje, a na što bi se tuženica trebala posebno očitovati. U slučaju kada se iznose činjenice i predlažu dokazi, jasno je da odsustvo punomoćnice tuženice stavlja tuženicu u nepovoljniju poziciju u odnosu na tužitelje. Međutim, tijekom provođenja očevida vještak je izvršio potrebne radnje za izradu pisanog nalaza i mišljenja, a stranke su samo bile prisutne tim radnjama vještaka. Dapače, sama tuženica je dopustila vještaku obilazak predmetnih nekretnina. Prema ocjeni ovog suda, prisustvo punomoćnice tuženice ne bi dovelo do drugačijeg ishoda ove parnične radnje, budući da stranke nisu raspravljale o predmetu spora na samom očevidu.

10. Tuženica u žalbi prigovora nalazu i mišljenju sudskog vještaka AA u kojem je procijenio da cijena najma za predmetne nekretnine u utuženom razdoblju iznosi 8.494,31 EUR, odnosno mjesečno prosječno oko 208,00 EUR. Tuženica navodi da je riječ o nekretnini koja se nalazi u zabačenom području, gdje nekretnine nisu tražene za najam. Tuženica prigovara da je vještak kao usporedne nekretnine koristio nekretnine u predgrađu [adresa], a što nije usporedivo s predmetnom nekretninom.

10.1. Takav prigovor je tuženica istaknula i tijekom prvostupanjskog postupka, a njezine prigovore je vještak otklonio podneskom od 29. studenog 2023. u kojem vještak navodi da za područje na kojem se nalazi predmetna nekretnina nije mogao naći relevantne podatke o cijenama najma te je zato koristio dostupne podatke na području grada [adresa]. Međutim, vještak je umanjio dostupne podatke sukladno koeficijentima razvijenosti područja [adresa] i [adresa] (općine u kojoj se nalazi predmetna nekretnina). Iz navedenog proizlazi da je vještak uzeo u obzir slabiju razvijenost područja na kojem se nalazi predmetna nekretnina. Stoga je prigovor tuženice neosnovan.

10.2. Između ostalog, ako tuženica smatra da nalaz i mišljenje vještaka nije dovoljno stručan, objektivan i napravljen sukladno pravilima struke, mogla je predložiti provođenje novog građevinskog vještačenja, ali tuženica to nije napravila.

11. Tuženica ističe da joj je povrijeđeno ustavno pravo na razmjernost. Tuženica smatra da je prvostupanjski sud trebao provesti „test razmjernosti“, a putem kojem bi utvrdio da plaćanje dosuđene naknade predstavlja prekomjeran teret za tuženicu. Ističe da su tužitelji u boljoj financijskoj situaciji u odnosu na tuženicu. Ističe kako predmetne nekretnine predstavljaju njezin dom, da nema gdje drugdje stanovati, dok tužiteljima predmetne nekretnine nisu potrebne za život i zadovoljavanje osnovnih životnih potreba.

11.1. Sukladno čl. 16. st. 2. Ustava Republike Hrvatske („Narodne novine“ broj: 56/1990, 135/1997, 113/2000, 28/2001, 76/2010, 5/2014 – dalje u tekstu: Ustav), svako ograničenje slobode ili prava mora biti razmjerno naravi potrebe za ograničenjem u svakom pojedinom slučaju.

11.2. U ovom konkretnom predmetu se ne radi o iseljenju tuženice iz predmetnih nekretnina, već o plaćanju naknade koristi koje je imala korištenjem tuđe nekretnine. S obzirom na navedeno, tuženici nije ograničeno pravo na dom u ovom parničnom postupku.

11.3. Tuženica se fokusira na to da dosuđena naknada predstavlja prekomjeran teret u odnosu na njezino imovno stanje, a pritom ističe da su tužitelji znatno boljeg imovinskog stanja. Međutim, žalbeni navodi da je tuženica slabijeg imovinskog stanja nisu od utjecaja na pravilnost i zakonitost prvostupanjske presude te kao takvi nisu posebno razmatrani.

12. Tuženica u žalbi, a i tijekom postupka, ističe da je pošteni posjednik predmetnih nekretnina, a radi čega tužitelji nemaju pravo na naknadu, Nadalje, čak ako bi se i ustanovilo da je tuženica nepošteni posjednik, smatra da naknada dospijeva tek od dana kada su nekretnine predane u suposjed tužiteljima, a što se u konkretnom predmetu nije dogodilo, pritom se pozivajući na odredbu čl. 165. st. 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima. Tuženica smatra da prvostupanjski sud nije otklonio njene prigovore, prije svega da uopće nije obrazložio zašto je ona nepošteni posjednik predmetnih nekretnina.

13. Sukladno čl. 164. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine „Narodne novine“ br. 91/1996, 68/1998, 137/1999, 22/2000, 73/2000, 114/2001, 79/2006, 141/2006, 146/2008, 38/2009, 153/2009, 90/2010, 143/2012, 152/2014 – dalje u tekstu: ZV) pošteni posjednik tuđe stvari koju nema pravo posjedovati mora je predati vlasniku ili osobi koju taj odredi, ali nije dužan dati naknadu za to što ju je upotrebljavao i od nje imao koristi primjerene onom pravu na posjed za koje je vjerovao da mu pripada, a ne treba ni naknaditi ono što je pritom oštećeno ili uništeno.

14. Sukladno čl. 165. st. 1. i 2. ZV nepošteni posjednik tuđe stvari mora je predati vlasniku ili osobi koju taj odredi te naknaditi sve štete koje su na njoj nastale i sve koristi koje je imao za vrijeme svojega posjedovanja, pa i one koje bi stvar dala da ih nije zanemario. (st. 1.) Vlasnikovo traženje naknade iz stavka 1. ovoga članka zastarijeva u roku od tri godine od dana kad mu je stvar predana. (st. 2.)

15. Dakle, sukladno gore navedenim odredbama, samo je nepošten posjednik dužan naknaditi koristi od uporabe tuđe stvari. U predmetnom parničnom postupku, tužitelji potražuju naknadu za korištenje tuđe stvari u vremenskom razdoblju od 1. ožujka 2015. do 1. studenog 2019., a što podrazumijeva da je tuženica bila nepošteni posjednik u utuženom razdoblju.

16. Nije osnovan žalbeni navod tuženice da naknada za korištenje tuđe stvari dospijeva tek nakon predaje nekretnine u posjed vlasniku. Prema ocjeni ovog suda, odredba čl. 165. st. 2. ZV uređuje pitanje zastare nakon predaje stvari u posjed, a ne kada počinje dospijevati zahtjev vlasnika za naknadu koristi od korištenja njegove stvari. Vlasnik može zahtijevati naknadu za korištenje tuđe stvari od nepoštenog posjednika, a takva naknada se odnosi na vremensko razdoblje u kojem nepošteni posjednik koristi tuđu stvar te kao takva dospijeva već u trenutku kada nepošteni posjednik koristi tuđu stvar, a ne tek nakon predaje stvari u posjed vlasniku.

17. Međutim, osnovan je žalbeni navod tuženice da sud nije potpuno obrazložio zašto je ona nepošteni posjednik predmetne nekretnine u utuženom razdoblju.

17.1. Prvostupanjski sud u obrazloženju pobijane presude (str. 4.) navodi da je iz činjenice da je pravomoćnom presudom broj P-247/2017 od 15. listopada 2021. godine kojom je između ostalog naloženo ŽA, predati u suposjed predmetne nekretnine OA i LA, utvrdio da se tužena ne može pozivati na savjesnost i poštenje posjeda tim više što je znala i morala znati da nije samoposjednik predmetnih nekretnina. Dakle, prvostupanjski sud nepoštenje tuženice povezuje s parničnim postupkom u kojem su tužitelji tražili predaju predmetnih nekretnina u suposjed.

17.2. Uvidom u spis, proizlazi da su tužitelji protiv tuženice, u postupku koji se vodio pred Općinskim sudom u Karlovcu pod poslovnim brojem P-247/2017, podnijeli protutužbu radi predaje predmetnih nekretnina u posjed, a koju je tuženica zaprimila dana 9. lipnja 2017. (list 32-35 spisa).

17.3. Prema ocjeni ovog suda, posjednik tuđe stvari postaje nepošten od trenutka kada je primio tužbu na predaju u posjed ili suposjed, ali se njegovo nepoštenje može dokazivati i u odnosu na vrijeme prije podnošenja tužbe ako ga je tužitelj na odgovarajući način pozvao na predaju stvari. (isto tako je navedeno u odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 7. rujna 2022., Rev-181/2022-2). U ovom predmetu tužitelji potražuju naknadu za korištenje tuđe stvari u razdoblju od 1. ožujka 2015. do 1. studenog 2019. Prvostupanjski sud je u obrazloženju naveo da je tuženica nepoštena radi tužiteljevog pokretanja postupka za predaju nekretnina u posjed, ali je tuženica zaprimila tužbu dana 9. lipnja 2017. godine, dok tužitelji potražuju naknadu za korištenje tuđe stvari već od 1. ožujka 2015 do 1. studenog 2019. Dakle, iz obrazloženja pobijane presude ne proizlazi zašto je tuženica bila nepošteni posjednik u vremenskom razdoblju od 1. ožujka 2015. do 8. lipnja 2017.

17.4. S obzirom na navedeno, prvostupanjski sud je počinio povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. jer prvostupanjska presuda nema razloga o odlučnim činjenicama. Naime, nije obrazloženo zašto je tuženica nepošteni posjednik u vremenskom razdoblju od 1. ožujka 2015. do 8. lipnja 2017. , a tužitelj potražuje naknadu za korištenje tuđe stvari i za to razdoblje.

18. Nadalje, iz provedenog dokaznog postupka također ne proizlazi je li tuženica nepošteni posjednik u vremenskom razdoblju od 1. ožujka 2015. do 8. lipnja 2017. te, radi navedenog, prvostupanjski sud nije potpuno utvrdio činjenično stanje.

19. S obzirom na navedeno, ukida se prvostupanjska presuda, primjenjujući odredbe članka 369. st. 1. ZPP-a i čl. 370 ZPP-a, te predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

20. U ponovljenom postupku sud prvog stupnja otklonit će istaknute nepravilnosti, raspraviti, utvrditi i obrazložiti sve odlučne činjenice, tj. raspraviti, utvrditi i obrazložiti zašto je tuženica nepošten posjednik predmetnih nekretnina u čitavom utuženom razdoblju (od 1. ožujka 2015 do 1. studenog 2019.). Novom odlukom o glavnoj stvari prvostupanjski sud odlučit će i o svim troškovima postupka.

21. Odluka o zahtjevu tuženika i tužitelja za naknadu troška žalbenog postupka donesena je na temelju odredbe iz čl. 166. st. 3. ZPP-a, slijedom čega je odlučeno kao pod točkama II i III. izreke ovog rješenja.

U Zagrebu, 4. ožujka 2025.

Predsjednica vijeća:

Ines Kovačević