REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: P-7276/2024-61

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu po sucu Ivani Marangunić kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja ČE iz [adresa] (OIB: [osobni identifikacijski broj]), zastupaju ga Antun Zanetti i Tomislav Kovačić, odvjetnici u Puli, protiv tuženika Addiko Bank d.d., Zagreb, Slavonska avenija 6 (OIB:14036333877), zastupa ga Hrvoje Matić, odvjetnik u Zagrebu, radi isplate, nakon provedene glavne i javne rasprave zaključene 19. ožujka 2025. u prisutnosti punomoćnika obiju parničnih stranaka, 4. travnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku da tužitelju isplati 1.805,12 eura sa zateznim kamatama tekućim za svaki preplaćeni iznos, i to:

-na iznos od 1,86 eur od 30.09.2007.godine pa do konačne isplate;

-na iznos od 1,86 eur od 31.10.2007.godine pa do konačne isplate;

-na iznos od 1,88 eur od 30.11.2007.godine pa do konačne isplate;

-na iznos od 1,87 eur od 31.12.2007.godine pa do konačne isplate;

-na iznos od 3,40 eur od 31.01.2008.godine pa do konačne isplate;

-na iznos od 6,38 eur od 29.02.2008.godine pa do konačne isplate;

-na iznos od 15,88 eur od 31.03.2008.godine pa do konačne isplate;

-na iznos od 8,11 eur od 30.04.2008.godine pa do konačne isplate;

-na iznos od 6,15 eur od 31.05.2008.godine pa do konačne isplate;

-na iznos od 8,83 eur od 30.06.2008.godine pa do konačne isplate;

-na iznos od 6,11 eur od 31.07.2008.godine pado konačne isplate;

-na iznos od 6,12 eur od 31.08.2008.godine pa do konačne isplate;

-na iznos od 6,17 eur od 30.09.2008.godine pa do konačne isplate;

-na iznos od 31,77 eur od 31.10.2008.godine pa do konačne isplate;

-na iznos od 15,07 eur od 30.11.2008.godine pa do konačne isplate;

-na iznos od 37,51 eur od 31.11.2008.godine pa do konačne isplate;

-na iznos od 40,79 eur od 31.01.2009.godine pa do konačne isplate;

-na iznos od 42,27 eur od 28.02.2009.godine pa do konačne isplate;

-na iznos od 38,99 eur od 29.04.2009.godine pa do konačne isplate;

-na iznos od 70,85 eur od 03.06.2009.godine pa do konačne isplate;

-na iznos od 29,55 eur od 01.07.2009.godine pa do konačne isplate;

-na iznos od 31,75 eur od 07.08.2009.godine pa do konačne isplate;

-na iznos od 33,53 eur od 31.08.2009.godine pa do konačne isplate;

-na iznos od 33,32 eur od 30.09.2009.godine pa do konačne isplate;

-na iznos od 30,86 eur od 31.10.2009.godine pa do konačne isplate;

-na iznos od 35,47eur od 30.11.2009.godine pa do konačne isplate;

-na iznos od 39,18eurod 31.12.2009.godine pa do konačne isplate;

-na iznos od 44,43 eur od 31.01.2010.godine pa do konačne isplate;

-na iznos od 42,63 eur od 11.03.2010.godine pa do konačne isplate;

-na iznos od 48,48 eur od 15.04.2010.godine pa do konačne isplate;

-na iznos od 56,00 eur od 19.05.2010.godine pa do konačne isplate;

-na iznos od 62,72 eur od 06.08.2010.godine pa do konačne isplate;

-na iznos od 62,72 eur od 31.08.2010.godine pa do konačne isplate;

-na iznos od 84,19 eur od 31.08.2010.godine pa do konačne isplate;

-na iznos od 87,16 eur od 02.09.2010.godine pa do konačne isplate;

-na iznos od 79,22 eur od 30.09.2010.godine pa do konačne isplate;

-na iznos od 71,23 eur od 31.10.2010.godine pa do konačne isplate;

-na iznos od 88,09 eur od 30.11.2010.godine pa do konačne isplate;

-na iznos od 109,53 eur od 31.12.2010.godine pa do konačne isplate;

-na iznos od 94,35 eur od 31.01.2011.godine pa do konačne isplate;

-na iznos od 100,19 eur od 28.02.2011.godine pa do konačne isplate;

-na iznos od 93,41 eur od 31.03.2011.godine pa do konačne isplate;

-na iznos od 94,49 eu rod 30.04.2011.godine pa do konačne isplate;

i to za razdoblje do 31.12.2007. po stopi iz čl. 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate, za razdoblje do 31. srpnja 2015. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskonte stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 1. kolovoza 2015. do 31.12.2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1.1.2023. do 29.12.2023. prema stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30.12.2023. do isplate po stopi koja se određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamate proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi za dan 1. srpnja te godine, sve u 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku da naknadi tužitelju parnični trošak od 2.384,89 eura sa zateznim kamatama od 5. travnja 2025. do isplate po stopi koja se određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamate proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi za dan 1. srpnja te godine.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi i tijekom postupka navodi da je 27.4.2007. s tuženikom sklopio ugovor o kreditu br. 016-447/2007 kojim mu je tuženik odobrio i isplatio kredit od 21.760,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju kreditora na dan korištenja kredita s otplatom u jednakim mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju kreditora za CHF važećem na dan dospijeća, prema otplatnom planu. Ugovorena je redovna kamata, promjenjiva, u skladu s odlukama kreditora.

2. Tužitelj tvrdi da su odredbe ugovora kojima tuženik svojevoljno mijenja kamatnu stopu prema svojoj odluci i ugovorena valutna klauzula - o kojima se nije pojedinačno pregovaralo – nepoštene i dovele su tužitelja u neravnopravan položaj. Osim toga, tužitelju nisu bili poznati ni parametri na temelju je dolazilo do odluke o promjeni kamatne stope, niti mu je to tuženik objasnio. Tužitelj nije mogao ni predvidjeti kolika će biti kamatna stopa, odnosno tečaj CHF. Ove su odredbe u ugovor unesene na inicijativu tuženika, a tužitelj nije mogao utjecati na sadržaj tipskog ugovora tuženika. Tužitelj podnosi ovu tužbu smatrajući da su tim ugovorom povrijeđena prava njega kao potrošača, time što je tuženik koristio gore navedene odredbe koje su nedopuštene i nepoštene, a time i ništetne. Poziva se na pravomoćnu presudu Visokog trgovačkog suda RH Pž-7129/13 od 4.7.2014. i Pž-6632/17 od 14.6.2018. i traži isplatu iznosa kojega je tuženik stekao na temelju ništetne ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutne klauzule.

3. Tuženik osporava zahtjev u cijelosti. Smatra neosnovanim stav tužitelja da povreda njegovih prava kao potrošača direktno proizlazi iz presuda Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske Pž-7129/13 od 13.6.2014. i PŽ-6632/17 od 14.6.2018. donesenim u postupku zaštite kolektivnih interesa potrošača u kojem se zaštita pruža na općenitoj i apstraktnoj razini.

4. Ističe tuženik da je u vrijeme sklapanja predmetnog ugovora o kreditu u cijelosti postupao po svim važećim kogentnim propisima. Tužitelj je prilikom sklapanja ugovora mogao izabrati jednu od ponuđenih opcija, a taj odabir predstavlja pojedinačno pregovaranje. Tužitelj pogrešno smatra da bi kamatna stopa trebala ostati fiksna u cijelom ugovornom razdoblju jer to nije bila namjera stranaka. On je sam i pristao na sklapanje ugovora s promjenjivom kamatnom stopom. Valutna klauzula je dopuštena, a nejasno je u čemu bi se sastojalo tuženikovo propuštanje da tužitelja u cijelosti informira o svim bitnim parametrima. Tuženik je o svim relevantnim okolnostima tužitelja obavijestio i upozorio ga na rizike valutne klauzule. Promjena tečaja CHF pak nije se mogla predvidjeti ni od strane tuženika. Ističe prigovor zastare. Predlaže zahtjev odbiti.

5. Tijekom postupka sud je pročitao ugovor o kreditu od 27.4.2007., izvod po kreditu, otplatni plan, obavijesti o promjeni kamatne stope, specifikaciju uplata i drugu dokumentaciju u spisu, proveo dokaz financijskim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku Centar za financijska vještačenja d.o.o., Zagreb.

6. Od prijedloga da se sasluša svjedok DE tuženik je odustao.

7. Ocjenom izvedenih dokaza po čl. 8. Zakona o parničnom postupku utvrđeno je da je tužbeni zahtjev osnovan.

8. Nije sporno da su tuženik kao kreditor i tužitelj kao korisnik kredita 27.4.2007. zaključili ugovor o kreditu u valuti švicarskog franka te da se radilo o kreditu s ugovorenom promjenjivom kamatnom stopom u skladu s Odlukom tuženika o kamatnim stopama, s time da je početna kamatna stopa ugovorena u visini 5,25% godišnje. Nije sporno ni da je tijekom otplate kredita početno ugovorena kamatna stopa izmijenjena u više navrata. Sporno je, jesu li ove promjene bile u skladu s odredbama zakona koje su uređivale pitanja zaštite potrošača, odnosno potrošačkog kreditiranja, jesu li kao takve bile u skladu s općim odredbama i načelima obveznog prava koje se tiču zasnivanja ovakve vrste obveza, odnosno je li riječ o ništetnim odredbama. Sporna je tužiteljeva aktivna legitimacija, visina zahtjeva te je li tužiteljeva tražbina zastarjela.

9. Sporno je, jesu li ove promjene bile u skladu s odredbama zakona koje su uređivale pitanja zaštite potrošača, odnosno potrošačkog kreditiranja te jesu li kao takve bile u skladu s općim odredbama i načelima obveznog prava koje se tiču zasnivanja ovakve vrste obveza, odnosno je li riječ o ništetnim odredbama. Sporna je i visina zahtjeva te je li tražbina tužitelja zastarjela.

10. U odnosu na nepoštenu ugovornu odredbu o promjenjivoj stopi redovne kamate i valutne klauzule vođen je sudski postupak zaštite kolektivnih interesa potrošača pred Trgovačkim sudom u Zagrebu koji je presudom P-1401/12 od 4.7.2013. utvrdio da je i ovdje tuženik u razdoblju od 1.6.2014. do 31.12.2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita, zaključujući ugovore o kreditima u kojima su korištene ništetne i nepoštene odredbe, na način da je ugovorena valutna klauzula uz koju je vezana glavnica i švicarski franak te u razdoblju od 10.9.2003. do 31.12.2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača - korisnika kredita ugovaranjem redovne kamatne stope koja je tijekom postojanja obveze u ugovorima o kreditima primjenjiva u skladu s jednostranom odlukom tuženika i drugim internim aktima banke, a da prije i u vrijeme zaključenja ugovora tuženik kao trgovac i korisnici kreditnih usluga kao potrošači nisu pojedinačno pregovarali i ugovorom utvrdili egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara koji utječu na odluku tuženika o promjeni stope ugovorene kamate, što je sve imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana utemeljenoj na jednostranom povećanju kamatnih stopa na štetu potrošača. Time je i tuženik postupio protivno odredbama čl. 96. i 97. Zakona o zaštiti potrošača (NN 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09, 133/09).

11. Vrhovni sud Republike Hrvatske je 15.4.2015. donio presudu Revt-249/14 kojom je, između ostaloga, odbijena revizija tuženika protiv presude VTSRH Pž- 7129/13 od 13.6.2014. u dijelu kojim je potvrđena presuda TS u Zagrebu u pogledu povrede kolektivnih interesa i prava potrošača za ugovorenu redovnu kamatnu stopu koja je tijekom postojanja obveze po ugovorima o kreditu na taj način promjenjiva.

12. Visoki trgovački sud Republike Hrvatske je 14.6.2018. donio presudu Pž- 6632/17 kojom je, između ostaloga, odbijena i žalba ovdje tuženika protiv presude TS u Zagrebu P-1401/12 od 4.7.2013. u dijelu povrede kolektivnih interesa i prava potrošača za ugovorenu valutu uz koju je vezana glavnica švicarski franak (valutna klauzula) jer je utvrđeno da je i tuženik u razdoblju od 1.4.2005. do 31.12.2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima koristeći ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica CHF, a da prije sklapanja ugovora tuženik kao trgovac nije u cijelosti informirao potrošača o svim potrebnim parametrima bitnima za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, postupajući time protivno odredbama iz čl. 81., 82. i 90. Zakona o zaštiti potrošača (NN 86/03), a nadalje od 7.8.2007. -31.12.2008. protivno odredbama iz čl. 96. i 97. Zakona o zaštiti potrošača (NN 97/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09, 133/09).

13. Po čl. 118. Zakona o zaštiti potrošača (NN 41/14, 110/15), koji je na snazi u vrijeme pokretanja ovog postupka, odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete uzrokovane postupanjem tuženika (također i odredba čl. 138.a ZZP/07).

14. Prema odredbi čl. 502.c. ZPP-a fizičke i pravne osobe mogu se u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz čl. 502.a. st. 1. ZPP-a, da su određenim postupanjem, uključujući propuštanjem tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi. U tom će slučaju sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati. U konkretnom slučaju riječ je o specifičnom proširenju subjektivnih granica pravomoćnosti presuda kojima se prihvaćaju zahtjevi za zaštitu kolektivnih interesa i prava, i to samo u slučaju ako pojedini zahtjevi za zaštitu budu prihvaćeni.

15. Tužitelj se poziva upravo na utvrđenje iz ranije navedene presude Trgovačkog suda u Zagrebu P-1401/12 u postupku radi zaštite kolektivnih interesa kojom je utvrđeno da je tuženik povrijedio prava tužitelja kao potrošača i ujedno korisnika kredita, koristeći ništetne i nepoštene ugovorne odredbe na način da je ugovarao valutnu klauzulu, a da korisnicima kredita nisu prilikom ugovaranja prikazani mogući rizici i posjedice ugovorene valutne klauzule, a visinu kamatne stope mijenjao jednostranom odlukom, po parametrima koji tužitelju nisu bili poznati, odnosno da se o spornim odredbama nije pojedinačno pregovaralo.

16. Tuženik je, osporavajući tužiteljeve tvrdnje iz tužbe, istakao prijedlog za saslušanjem svoje djelatnice DE na okolnosti informiranosti tužitelja o sada spornim okolnostima prilikom sklapanja predmetnog ugovora o kreditu, no od tog je prijedloga odustao pa su njegove tvrdnje o tome da je s tužiteljem konkretno pregovarao o sada spornim odredbama ugovora ostale nedokazane (čl. 221.a ZPP- a). Saslušanje tužitelja na okolnosti njegovih tvrdnji iz tužbe tuženik nije predložio.

17. Činjenica da je tužitelj znao da sklapa ugovor s promjenjivom kamatnom stopom i valutnom klauzulom u CHF ne znači da su se o tečajnom riziku koji ona nosi vodili pojedinačni pregovori. Naprotiv, činjenica da je ugovor sklopljen na unaprijed otisnutom obrascu presumira da je riječ o odredbi o kojoj se nije pregovaralo. Tuženik nije dokazao suprotno.

18. Ne stoji tvrdnja tuženika da je tužitelj izborom kredita koristio svoje pravo pregovora o valutnoj klauzuli. On je time samo odabrao između više vrsti tuženikovih proizvoda, a ne o spornoj odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi pa nema elemenata za obaranje zakonske presumpcije iz čl. 81. st. 2. ZZP/03.

19. Zahtjev transparentnosti prema kojem ugovorna odredba mora biti jasno i razumljivo sastavljena, obvezuje tuženika da korisniku kredita pruži dovoljno informacija kako bi mogao donositi razborite i informirane odluke. To znači da ugovornu odredbu o riziku promjene tečaja potrošač mora razumijeti ne samo na formalnoj i gramatičkoj razini, već i u pogledu njezina konkretnog dosega, u smislu da prosječan, uredno obaviješten potrošač koji postupa s dužnom pažnjom može ne samo znati za mogućnost deprecijacije nacionalne valute u odnosu na stranu valutu u kojoj je ugovor o kreditu sklopljen, već i da može procijeniti potencijalno znatne gospodarske posljedice koje bi takva odredba mogla imati za njegove financijske obveze. Iz iskaza tužitelja sud je utvrdio da tužitelj nije primio odgovarajuće obavijesti, odnosno da zahtjev transparentnosti nije bio zadovoljen.

20. Kako je predmetni ugovor o kreditu zaključen 27.4.2007., a o spornim se odredbama nije pojedinačno pregovaralo, i ovaj je ugovor obuhvaćen presudom radi zaštite kolektivnih prava i interesa tuženika i tužitelj se opravdano po čl. 502.c. ZPP-a poziva u ovoj parnici za isplatu na pravna utvrđenja iz pravomoćne presude Trgovačkog suda u Zagrebu P-1401/2012. U skladu s navedenom zakonskom odredbom, u ovoj parnici u kojoj se tužitelj poziva na utvrđenja iz kolektivnog spora, ovaj je sud vezan za utvrđenja iz pravomoćne presude kojom je zahtjev za zaštitu kolektivnih prava i interesa potrošača usvojen.

21. Po čl. 295. ZOO-a opći uvjeti ugovora su ugovorne odredbe sastavljene za veći broj ugovora koje jedna ugovorna strana (sastavljač) prije ili u trenutku sklapanja ugovora predlaže drugoj ugovornoj strani, bilo da su sadržani u formularnom (tipskom) ugovoru, bilo da se na njih ugovor poziva. Opći uvjeti ugovora dopunjuju posebne pogodbe utvrđene među ugovarateljima u istom ugovoru i, u pravilu, obvezuju kao i ove. I odredba čl. 96. st. 1. ZZP/07 i dalje uređuje pitanje nepoštenih odredbi u potrošačkim ugovorima.

22. Po čl. 272. ZOO-a činidba je odrediva ako ugovor sadrži podatke s pomoću kojih se može odrediti ili su strane ostavile trećoj osobi da ju odredi. Ako ta treća osoba neće ili ne može odrediti činidbu, ugovor je ništetan.

23. Iz izvedenih dokaza, s obzirom na citirane zakonske odredbe, proizlazi da su odredbe o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi sadržane u Ugovoru o kreditu ništetne.

24. Banke su, kao visoko specijalizirane ustanove, čiji je predmet poslovanja novac koji plasiraju potrošačima u vidu novčarskih proizvoda, bile dužne maksimalno odgovorno pristupiti svakom potrošaču i pomoći mu u okviru zakonom dopuštene mogućnosti da se koristi njihovim uslugama, ali nikada na njegovu štetu. Znanje i iskustvo banaka u kreditnom poslovanju je u odnosu na prosječnog potrošača superiorno. Upravo zato banke su dužne svakog potrošača ozbiljno informirati o smislu i sadržaju odredaba o kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli, što one nisu na valjani način učinile u spornom razdoblju nedorečenim i nerazumljivim formulacijama iz unaprijed formuliranog standardnog ugovora koja je potrošačima nerazumljiva.

25. Slijedom navedenog, presudom donesenom u spomenutom kolektivnom sporu za koju je ovaj sud vezan, sud nalazi utvrđenim osnovu tužbenog zahtjeva, koja se ogleda u činjenici da je tuženik, iskoristivši činjenicu da nije bilo propisa koji mu je to nalagao, tužitelju kao potrošaču nametnuo ugovorne odredbe koje ju stavljaju u neravnopravni položaj, a te su odredbe uzrokovale znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja.

26. Sud je zato prihvatio tvrdnju tužitelja da se o ugovornoj odredbi Ugovora o kreditu koja se odnosi na valutnu klauzulu i promjenjivu kamatnu stopu nije na odgovarajući način pregovaralo, da tužitelj nije bio upozoren na ekonomske posljedice i rizike koji iz toga proizlaze.

27. Kako su odredbe spornog ugovora o kreditu ništetne u dijelu u kojem je ugovorena valutna klauzula i promjenjiva kamatna stopa, to se te odredbe ne mogu primijeniti i tuženik nema pravo na naplatu svoje tražbine na temelju tih ugovornih odredbi. Zato je tuženik po čl. 323. ZOO dužan vratiti tužitelju ono što je primio po osnovama koje su utvrđene ništetnima. Tužitelj, dakle, ima pravo na isplatu preplaćenih iznosa anuiteta, i to kao razliku između iznosa kojega je platio na temelju obračuna tuženika prema promjenjivoj kamatnoj stopi i iznosa obračunatoga prema početnoj stopi od 5,25 %. Također ima pravo na isplatu preplaćenih iznosa anuiteta, i to kao razliku između iznosa kojega je platio na temelju obračuna promjene valute po srednjem tečaju tuženika i iznosa obračunatog prema početnom tečaju CHF. Naime, početna kamatna stopa među strankama nije sporna, a odredba o načinu promjene te stope je ništetna i ostaje stoga samo početna kamatna stopa.

28. Zbog navedenog sud nije prihvatio prijedlog tuženika da se u slučaju provođenja vještačenja vještaku dade u zadatak da sačini obračun primjenjujući kamatnu stopu na kredite u HRK za predmetno razdoblje.

29. Kako su odredbe spornog ugovora o kreditu ništetne u dijelu u kojem je ugovorena valutna klauzula, to se te odredbe ne mogu primijeniti i tuženik nema pravo na naplatu svoje tražbine na temelju tih ugovornih odredbi. Zato je po čl. 323. ZOO dužan vratiti tužitelju ono što je primio po osnovama koje su utvrđene ništetnima. Tužitelj, dakle, ima pravo na isplatu preplaćenih iznosa anuiteta, i to kao razliku između iznosa kojega je platio na temelju obračuna promjene valute po srednjem tečaju tuženika i iznosa obračunatog prema početnom tečaju CHF.

30. Radi utvrđivanja visine tužbenog zahtjeva, sud je proveo dokaz financijskim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku Centar za financijska vještačenja d.o.o., Zagreb. Iz nalaza proizlazi da u utuženom razdoblju visina tako obračunate tražbine tužitelja koja proizlazi iz tečajne razlike (tečaja primijenjenog kod otplate i početnog tečaja za CHF), iznosi ukupno 10.887,10 kn (sada 1.444,97 eura). Potraživanje tužitelja na ime više plaćenog iznosa zbog promjene kamatne stope u istom razdoblju iznosi 2.713,55 kn (360,15 eura), odnosno ukupno 13.600,65 kn (1.805,12 eura). Vještak je sve preplate izrazio i po mjesecima, a tužitelj je u skladu s rezultatima vještačenja postavio svoj zahtjev, podneskom od 16.2.2021.

31. Tuženik je nalazu i mišljenju prigovorio tvrdeći da vještak nije prikazao ispravne datume plaćanja pa ni izračun nije točan. Vještak Petra Blašković se pisanim putem i usmeno na ročištu očitovala na ovaj prigovor ustvrdivši da su datumi plaćanja na temelju kojih je nalaz i mišljenje sačinjen preuzeti iz Pregleda prometa za klijenta kojeg je dostavio upravo tuženik. S obzirom da je dostavljena i specifikacija uplata koja sadrži različite datume, vještakinja je kao relevantnu u obzir uzela onu prvu ispravu jer je riječ o izlistu iz poslovnih knjiga. Nakon ovoga, tuženik nije imao daljnjih prigovora, a sud je ovakav obračun vještaka ocijenio pravilnim.

32. Tuženik je prigovorio i zbog toga što u nalazu i mišljenju nisu uzete u obzir tzv. negativne tečajne razlike. Vještakinja je izradila dopunu nalaza i mišljenja u kojima je obračunala i te razlike. Iz ove dopune proizlazi da je razdoblju visina tako obračunate tražbine tužitelja koja proizlazi iz tečajne razlike iznosi ukupno 10.630,95 kn (1.410,97 eura). Potraživanje tužitelja na ime više plaćenog iznosa zbog promjene kamatne stope u istom razdoblju iznosi 2.713,55 kn (360,15 eura), odnosno ukupno 13.344,50 kn (1.771,12 eura).

33. Sud je u cijelosti prihvatio inicijalni nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka jer ga je ocijenio objektivnim, jasnim, sačinjen je na temelju sve relevantne dokumentacije. Odluka je donesena na temelju nalaza i mišljenja u kojem je u obzir uzeta preplata tužitelja zbog povećanja tečaja CHF u odnosu na početni tečaj (prema zahtjevu tužitelja) jer tuženik nije ni istaknuo protutužbeni zahtjev ili prigovor prijeboja sa svojom eventualnom protutražbinom prema tužitelju. Osim toga, tužitelj tijekom otplatnog razdoblja na temelju ništetnih odredbi nije primio ništa pa ne postoji ni obveza vraćanja. Zbog toga su odbijeni prigovori tuženika koji se odnose na računski dio nalaza i mišljenja zbog toga što vještak nije uzeo u obzir i negativne tečajne razlike. S obzirom na ranije izneseno navedeno shvaćanje suda o ništetnosti ugovorne odredbe o promjeni kamatne stope i posljedicama ništetnosti, odbijen je i prijedlog tuženika da se provede financijsko vještačenje primjenom kamatne stope koja je vrijedila za ugovore o kreditu u HRK.

34. Prigovor zastare odbijen je kao neosnovan. Naime, prema shvaćanju Vrhovnog suda RH iz presude Rev-2245/17 od 20.03.2018., pokretanjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača dolazi do prekida zastare na temelju čl. 241. ZOO/05 i zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći ispočetka tek od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu te tužbe (konkretno 13.6.2014. u odnosu na ništetnost odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi, odnosno 14.6.2018. o valutnoj klauzuli). Kako je tužba podnesena 10.6.2019., zastara nije nastupila. Prilikom donošenja takvog shvaćanja posebice se imalo na umu postojanje znatnih teškoća prilikom ostvarivanja restitucijskih zahtjeva iz ništetnih ugovora zbog toga što takvi zahtjevi zastarijevaju u relativno kratkom zastarnom roku od pet godina, neovisno o tome što se pravo na isticanje ništetnosti ne gasi (čl. 328. ZOO/05).

35. Iz navedenoga proizlazi da je pokretanjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača došlo do prekida zastare. Zato zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći ispočetka tek od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu te tužbe pa je prigovor tuženika u tom smislu neosnovan, dok je tužitelju valjalo dosuditi pune iznose preplaćenih iznosa, kao u izreci.

36. Odluka o zateznim kamatama temelji se na odredbi čl. 1114. ZOO-a i čl. 29. st. 2. ZOO-a, od dana kada je tužitelj obavio plaćanje više zaračunatih iznosa na ime redovnih kamata, s obzirom da je tuženik kao ugovorna strana bio dužan prilikom promjene kamatnih stopa rukovoditi se načelom savjesnosti i poštenja, što nije učinio iako je toga morao biti svjestan. Slijedi stoga da mu je u svakom slučaju od trenutka svake pojedine uplate iznosa većeg od ugovorenog moralo biti poznato da mu taj više plaćeni iznos ne pripada.

37. Odluka o parničnim troškovima donesena je po čl. 154., 155. i 156. ZPP-a. Tužitelju su parnični troškovi dosuđeni u cijelosti jer je tako uspio sa zahtjevom iz podneska od 16.2.2021. Tužitelju su po važećoj odvjetničkoj tarifi dosuđeni troškovi sastava tužbe i podnesaka od 19.8.2019. i 16.2.2021. od po 200,00 eura (tbr 7/1, 8/1), zastupanja na ročištima 20.10.2020., 14.5.2021., 15.11.2021., 8.2.2022. i 19.3.2025. po 200,00 eura (tbr 9/1), ukupno 1.600,00 eura, što uvećano za pripadajući PDV od 400,00 eura, troškove vještačenja od 265,44 eura, pristojbe na tužbu i presudu od 119,45 eura iznosi 2.384,89 eura. Trošak odgovora na reviziju nije mu dosuđen jer ga sud nije ocijenio potrebnim u smislu čl. 155. ZPP-a.

38. Zatezna kamata je dosuđena po čl. 29. st. 2. ZOO, a kamata na parnični trošak po čl. 151. st. 3. ZPP-a od dana donošenja presude do isplate.

Zagreb, 4. travnja 2025.

Sudac:

Ivana Marangunić

Pouka o pravnom lijeku:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka može izjaviti žalbu u roku od 15 dana od dana dostave prijepisa ove presude. O žalbi, koja se podnosi pismeno u 4 primjerka ovom sudu, odlučuje Županijski sud u Zagrebu.

DNA:

- punomoćniku tužitelja

- punomoćniku tuženika