Republika Hrvatska

Upravni sud u Zagrebu

Zagreb, Avenija Dubrovnik 6

Poslovni broj: Us I-6032/2023-10

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Mirjani Harapin, te Ljerki Perici, zapisničarki, upravnom sporu tužiteljice IB iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], protiv tuženika Grada Zagreba, Gradonačelnika, Zagreb, Trg Stjepana Radića 1, OIB: 61817894937, kojeg zastupa opunomoćenica IBŠ, radi novčane pomoći za roditelja odgojitelja, 4. travnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se tužbeni zahtjev za poništenjem rješenja Grada Zagreba, Gradonačelnika, KLASA: UP/II-551-06/23-014/135, URBROJ: 251-02-01/001-23-8 od 7. studenoga 2023.

Obrazloženje

1. Osporavanim rješenjem Grada Zagreba, Gradonačelnika, KLASA: UP/II-551- 06/23-014/135, URBROJ: 251-02-01/001-23-8 od 7. studenoga 2023. dopušta se obnova drugostupanjskog postupka okončanog rješenjem Grada Zagreba, Gradonačelnika, KLASA: UP/II-551-06/23-014/135, URBROJ: 251-02-01/001-23-6 od 31. srpnja 2023. te se poništava navedeno drugostupanjsko rješenje (točka 1. izreke).

1.1. Istim osporenim rješenjem odbija se prigovor tužiteljice izjavljen protiv rješenja Grada Zagreba, Gradskog ureda za socijalnu zaštitu, zdravstvo, branitelje i osobe s invaliditetom, Sektora za socijalnu politiku, Odjela za demografski razvoj, Odsjeka za pronatalitetnu politiku, KLASA: UP/I-551-06/22-013/1125, URBROJ: 251-09-22-1/003- 23-6 od 5. travnja 2023.

2. Navedenim drugostupanjskim rješenjem od 31. srpnja 2023. (poništenim točkom 1. osporenog rješenja) odbačen je kao nepravodoban prigovor tužiteljice izjavljen protiv rješenja prvostupanjskog tijela KLASA: UP/I-551-06/22-013/1125, URBROJ: 251-09-22-1/003-23-6 od 5. travnja 2023.

2.1. Rješenjem prvostupanjskog tijela od 5. travnja 2023. zamijenjen je dio izreke rješenja Grada Zagreba, Gradskog ureda za obrazovanje, kulturu i sport KLASA: UP/I- 551-06/16-013/900, URBROJ: 251-10-01-16-3 od 17. studenoga 2016. u dijelu koji se odnosi na visinu novčane naknade, trajanje i razloge prestanka, sve na način kako je izrekom toga rješenja određeno.

3. Tužiteljica tužbom osporava zakonitost rješenja tuženika u cijelosti u bitnome navodeći da rješenje o priznatom pravu na status roditelja odgojitelja od 17. studenoga 2016. steklo svojstvo konačnosti i pravomoćnosti, a da uvjeti iz odredbe članka 13. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“ broj: 47/09 i 110/21, dalje: ZUP) za izmjenu, poništavanje ili ukidanje takve odluke nisu ispunjeni. Ističe da su osporavana rješenja donesena bez njenog prethodnog zahtjeva te da odbija izričito na navedeno dati svoj pristanak. Dalje navodi da Odluka Grada Zagreba o novčanoj pomoći za roditelja odgojitelja iz 2022. ima snagu podzakonskog akta te kao takva ne može biti temelj donošenja pojedinačnih rješenja u suprotnosti sa ZUP-om, niti joj se tom Odlukom može ukinuti pravo priznato po Odluci iz 2016. godine. Nadalje, tužiteljica navodi da na osnovnom rješenju o priznatom pravu nije ukinuta klauzula pravomoćnosti, pa tuženik prekoračuje svoje ovlasti predstavničkog tijela lokalne vlasti donoseći odluke u nadležnosti zakonodavca postupajući nezakonito.

3.1. Tužbom zahtjeva da sud poništi osporeno i prvostupanjsko rješenje uz naknadu neisplaćene novčane pomoći.

4. Tuženik u odgovoru na tužbu u cijelosti ostaje kod navoda danih u obrazloženju rješenja. Obrazlaže da je dopuštena obnova postupka okončanog rješenjem tuženika KLASA: UP/II-551-06/23-014/135, URBROJ: 251-02-01/001-23-6 od 31. srpnja 2023. (kojim je odbačen kao nepravodoban prigovor) budući da se saznalo za nove činjenice odnosno stranka je stekla mogućnost upotrijebiti nove dokaze koji bi, sami ili u vezi s već izvedenim i upotrijebljenim dokazima mogli dovesti do drugačijeg rješenja da su te činjenice, odnosno dokazi bili izneseni, odnosno upotrijebljeni u prijašnjem postupku.

4.1. Tuženik osporava osnovanost tužbe navodeći kako je pobijano rješenje doneseno na temelju odredbe članka 10. Odluke o novčanoj pomoći za roditelja odgojitelja („Službeni glasnik Grada Zagreba, 10/18., 20/21. i 25/22., dalje: Odluka) te članka 6. Odluke/22. Poziva se na dijelove obrazloženja pravomoćne presude Visokog upravnog suda Republike Hrvatske broj: Usoz-8/22 od 5. srpnja 2022. kojima su cijenjeni neosnovanima pojedinačno naznačeni prigovori koje tužiteljica sada ponavlja u tužbi, te dalje obrazlaže kako su promašeni navodi tužiteljice kada sa predmetnom upravnom stvari povezuje neproporcionalnost retroaktivnog ukidanja socijalnog prava, budući da su prvostupanjskim rješenjem usklađeni iznosi novčane pomoći i razlozi prestanka sukladno odredbama na koje se poziva.

4.2. Tuženik ističe da ovlast za donošenje prvostupanjskog rješenja proizlazi, iz naprijed navedene odredbe članka 6. Odluke/22. Navedena Odluka bila je predmet ocjene zakonitosti pred Visokim upravnim sudom Republike Hrvatske koji je 27. veljače 2023. donio presudu, broj: Usoz-143/22 kojom je navedenu Odluku ocijenio zakonitom. U navedenoj presudi taj je Sud, ponovno, kao i u ranijoj presudi, broj: Usoz-8/22 od 5. srpnja 2022. zaključio, da novčana pomoć za roditelje odgojitelje nije pravo u klasičnom smislu, već financijska pomoć koju je javna vlast ovlaštena dodijeliti, ali i oduzeti, a koja pomoć se ne temelji na obvezi javne vlasti, nego na solidarnosti, zbog čega adresati Odluke/16 i Odluke/17 nemaju legitimno pravo očekivati trajnu nepromjenjivost pravnog uređenja statusa roditelj odgojitelj. Također je ocijenio legitimnim pravo predstavničkog tijela Grada Zagreba da uredi odnosno modificira novčanu pomoć roditelja odgojitelja na način koji smatra odgovarajućim odnosno sukladnim s politikom predstavničke većine u Gradskoj skupštini Grada Zagreba. Dakle, ocijenjeno je od strane nadležnog suda u ocjeni zakonitosti općeg akta, legitimnim pravo Gradske skupštine Grada Zagreba na uređivanje odnosno modificiranje predmetne novčane pomoći te je pobijano rješenje donijeto upravo na temelju Odluke kojom se uređuje odnosno modificira predmetna novčana pomoć.

4.3. Tuženik se poziva na presudu Visokog upravnog suda Republike Hrvatske broj: Usoz-8/22 od 5. srpnja 2022., te u tom smislu citira točke 124., 146., 147. i 163. obrazloženja te presude. Ističe da je pravomoćno rješenje o priznatom pravu zamijenjeno samo u dijelu koji se odnosi na iznose novčane pomoći i razloge prestanka novčane pomoći sukladno naprijed navedenom zaključku Visokog upravnog suda Republike Hrvatske. Dakle, pojedinačni akt kojim je podnositeljica stekla pravo na novčanu pomoć i dalje je na snazi i pravomoćan u dijelu koji se odnosi na njezino pravo, dok se prvostupanjsko rješenje odnosi na usklađivanje iznosa novčane pomoći i razloga prestanka novčane pomoći. Nadalje, u odnosu na prigovor povratnog djelovanja Odluke navodeći da je Visoki upravni sud Republike Hrvatske zauzeo stajalište u naprijed navedenim presuda te zaključio da se radi o kvazi retroaktivnosti, to jest o pravnom učinku općeg akta koji je pod određenim uvjetima dopušten.

4.4. Nadalje, tuženik neosnovanim cijeni prigovor tužiteljice da je prvostupanjsko tijelo postupilo protivno odredbi članka 30. ZUP-a, jer nije provelo prethodni postupak, niti je tužiteljicu na bilo koji način upoznao s time da se vodi postupak koji je od utjecaja na nju, te se pri tom poziva na odredbe članka 49. stavka 1. ZUP-a o neposrednom rješavanju upravne stvari.

4.5. Tuženik predlaže odbiti tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti.

5. Sud je 28. ožujka 2025. održao usmenu i javnu raspravu, na koju je pozvao stranke spora, pa je time strankama, u skladu s odredbom članka 6. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj: 36/24, dalje u tekstu: ZUS) dana mogućnost izjasniti se o zahtjevima i navodima drugih stranaka te o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet ovog upravnog spora.

5.1. Na navedenoj raspravi stranke spora u bitnome navode kao u tužbi, odnosno odgovoru na tužbu. Izvođenje daljnjeg dokaznog postupka stranke nisu predložile.

6. Ocjenjujući zakonitost osporenog rješenja te razmatrajući sporna činjenična i pravna pitanja, sud je izveo dokaze uvidom u sudski spis predmeta i uz odgovor na tužbu priloženi spis tuženika.

7. Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja, sukladno odredbi članka 114. stavka 3. ZUS-a, sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev neosnovan.

8. U ovom predmetu nije sporno da je pravomoćnim rješenjem Grada Zagreba, Gradskog ureda za obrazovanje, kulturu i sport, KLASA: UP/I-551-06/16-013/900, URBROJ: 251-10-01-16-3 od 17. studenoga 2016. tužiteljici temeljem Odluke/16 priznato pravo na novčanu pomoć za roditelja odgojitelja na način kako je izrekom tog rješenja određeno, počevši od 16. rujna 2016. uz određenje da novčana pomoć prestaje sukladno odredbama članka 6. navedene Odluke.

9. Prvostupanjskim rješenjem od 5. travnja 2023. (donesenim u ponovljenom postupku, nakon što je rješenjem tuženika KLASA: UP/II-551-06/23-014/135, URBROJ: 251-02-01/001-23-2 od 9. ožujka 2023. poništeno rješenje prvostupanjskog tijela od 2. prosinca 2022. i predmet vraćen na ponovni postupak) izmijenjeno je rješenje iz točke 7. u dijelu koji se odnosi na iznos mjesečne novčane pomoći i razloge prestanka na način da se novčana pomoć isplaćuje mjesečno i to:

-do 31. ožujka 2023. u iznosu od 65 % prosječne bruto plaće djelatnika u gospodarstvu Grada Zagreba za razdoblje I. - VIII. mjesec prethodne godine;

-od 1. travnja 2023. do 30. lipnja 2023. u iznosu neto minimalne plaće za 2023. u Republici Hrvatskoj;

-od 1. srpnja 2023. do prestanka novčane pomoći sukladno članku 7. ove odluke, u iznosu od 50 % neto minimalne plaće za tekuću godinu u Republici Hrvatskoj.

9.1. Istim rješenjem utvrđuje se da novčana pomoć prestaje:

- 30. rujna 2023., korisniku čije je dijete za koje je ostvarena novčana pomoć navršilo 7 godina ili će do 30. rujna 2023. navršiti 7 godina;

-posljednjeg dana u mjesecu u kojem je dijete za koje je ostvarena novčana pomoć navršilo 7 godina, korisniku čije će dijete navršiti 7 godina nakon 30. rujna 2023.;

-posljednjeg dana u mjesecu u kojem je odjavljeno prebivalište u [adresa] ili je evidentiran privremeni odlazak iz Republike Hrvatske korisnika ili djece;

-posljednjeg dana u mjesecu u kojem je podnesen zahtjev za prestankom novčane pomoći od strane korisnika;

-posljednjeg dana u mjesecu u kojem su dijete za koje je ostvarena novčana pomoć ili ostala djeca ispisana iz osnovne škole na području Grada Zagreba ili Zagrebačke županije;

-posljednjeg dana u mjesecu u kojem se navršava šest mjeseci od kada je preminulo dijete za koje je ostvarena novčana pomoć.

9.2. Prvostupanjsko tijelo obrazlaže da je Gradska skupština donijela Odluku/22 koja je stupila na snagu 17. rujna 2022., a da je člankom 6. Odluke/22 propisano da će o iznosima novčane pomoći i razlozima prestanka gradsko upravno tijelo po službenoj dužnosti donijeti pojedinačne akte, radi usklađenja s tom odlukom do 31.12.2022. Navodi da je u ponovljenom postupku sukladno uputi o postupanju u rješenju tuženika od 9. ožujka 2023. izvršen uvid u Pravilnik o unutarnjem redu Gradskog ureda za socijalnu zaštitu, zdravstvo, branitelje i osobe s invaliditetom i u rješenja o rasporedu na radno mjesto te je utvrđeno da u navedenom upravnom tijelu postoji službena osoba u opisu poslova koje je rješavanje u upravnim stvarima te je ta službena osoba i donijela predmetno rješenje.

9.3. Nadalje, prvostupanjsko tijelo obrazlaže da se predmetnim rješenjem ne dira u pravo na novčanu pomoć ostvareno po rješenju od 17. studenog 2016. već se sukladno odredbi članka 6. Odluke usklađuju iznosi novčane pomoći i razlozi prestanka novčane pomoći u skladu s odredbama članka 3. i 4. Odluke, koje se citiraju uz određenje dužnosti korisnika novčane pomoći prijave promjene osobnih podataka roditelja i djece te drugih činjenica koje bi utjecale na isplatu odnosno prestanak novčane pomoći u roku od 15 dana od dana nastanka promjene.

10. Tuženik je u obnovi postupka poništio svoje prethodno rješenje kojim je odbacio prigovor kao nepravodoban iz razloga jer je tužiteljica dokazala da je prihvaćen prigovor od strane Hrvatske pošte o neobavljenoj usluzi, iz kojih razloga je sukladno odredbama članka 123. stavka 1. točke 1. ZUP-a, a temeljem novih dokaza, utvrđeno da je prigovor izjavljen protiv prvostupanjskog rješenja pravodoban (točka 1. izreke osporenog rješenja).

10.1. Nadalje, tuženik je odbio kao neosnovan prigovor tužiteljice potvrđujući rješenje prvostupanjskog tijela od 5. travnja 2023. pravilnim i zakonitim, u bitnome uz obrazloženje koje je sadržano i u odgovoru na tužbu. Otklanjajući pojedinačno navedene prigovore tuženik obrazlaže da se o istima očitovao Visoki upravni sud Republike Hrvatske u presudi Usoz-143/22 od 27. veljače 2023. i Usoz 8/22 od 5. srpnja 2022.

10.2. U odnosu na prigovor zabrane retroaktivnosti tuženik obrazlaže da je u prethodno navedenim presudama Visoki upravni sud Republike Hrvatske jasno zaključio da Odluka nema povratno djelovanje koje je za opće akte beziznimno zabranjeno, već je riječ o kvazi retroaktivnosti to jest pravnom učinku općeg akta koji je pod određeni uvjetima dopušten.

10.3. Ostale prigovore tuženik cijeni takvima da ne dovode do drugačije odluke u predmetnoj upravnoj stvari.

11. Odlukom o novčanoj pomoći za roditelja odgojitelja („Službeni glasnik Grada Zagreba“ broj: 10/18., 20/21., 29/21. i 25/22. – dalje u tekstu Odluka) uređuju se uvjeti, način i postupak ostvarivanja novčane pomoći za roditelja odgojitelja.

11.1. Budući da je navedena Odluka više puta mijenjana izmjenama i dopunama u pozivanju na pojedine članke sud će u daljnjem dijelu presude iste definirati i oznakom Odluke te broja Službenog glasnika u kojemu je objavljena, ukoliko se radi o člancima koji su Odluci dodani (npr. čl. 6. Odluke/22.).

11.2. Člancima 2. i 3. Odluke propisani su uvjeti pod kojima novčanu pomoć može ostvariti roditelj odgojitelj, dok su člankom 7. Odluke propisane okolnosti koje imaju za posljedicu prestanak novčane pomoći.

12. Člankom 5. stavkom 2. Odluke propisano je da se novčana pomoć isplaćuje mjesečno, i to:

- do 31. ožujka 2023. u iznosu od 65 % prosječne bruto plaće djelatnika u gospodarstvu Grada Zagreba za razdoblje I. - VIII. mjesec prethodne godine;

- od 1. travnja 2023. do 30. lipnja 2023. u iznosu neto minimalne plaće za 2023. u Republici Hrvatskoj;

- od 1. srpnja 2023. do prestanka novčane pomoći sukladno članku 7. ove odluke, u iznosu od 50 % neto minimalne plaće za tekuću godinu u Republici Hrvatskoj.

13. Imajući u vidu činjenicu da je tužiteljici prvostupanjskim rješenjem od 17. studenoga 2016. priznato pravo na novčanu pomoć za roditelja odgojitelja, proizlazi da je predmetnim prvostupanjskim rješenjem od 5. travnja 2023. zamijenjeno rješenje o priznatom pravu samo u dijelu koji se odnosi na iznose novčane pomoći i razloge prestanka novčane pomoći, a sve sukladno odredbi članka 6. Odluke/22. a koja Odluka/22 je i bila predmet ocjene zakonitosti pred Visokim upravnim sudom Republike Hrvatske i presudom toga suda Usoz-143/22 od 27. veljače 2023., ocijenjena zakonitom.

14. Sud prihvaća obrazloženja i razloge koje je tuženik iznio u odgovoru na tužbu i obrazloženju rješenja, a kojima je otklonio prigovore tužiteljice u dijelu koji se odnose na intervenciju u pravomoćni upravni akt, jer je pravilno tijelo izmijenilo rješenje samo u dijelu koji se odnosi na iznose novčane naknade i vrijeme trajanja novčane pomoći, te razloge zbog kojih prestaje isplata novčane pomoći, a sve u skladu s naprijed navedenom Odlukom i pravnim shvaćanjem Visokog upravnog suda Republike Hrvatske iznesenog u svojoj odluci od 27. veljače 2023.

14.1. Pri tom se napominje da je Ustavni sud Republike Hrvatske donio odluku U-III- 1744/2023 od 21. studenoga 2023., kojom je odbio ustavne tužbe podnesene u povodu presude Visokog upravnog suda Republike Hrvatske broj: Usoz-143/22-91 od 27. veljače 2023. i rješenja Visokog upravnog suda Republike Hrvatske broj: Usoz- 149/22-12 od 13. ožujka 2023., dakle, Odluku je ocijenio ustavnopravno prihvatljivom.

15. U pogledu prigovora tužiteljice o zadiranju u pravomoćni upravni akt o priznatom pravu, Sud još jednom ukazuje na točku 124. presude Visokog upravnog suda Republike Hrvatske, poslovni broj: Usoz-8/22-68 od 5. srpnja 2022. u kojoj taj sud ističe da Odluka 29/21. ni na koji način ne zadire u prava ostvarena do njezina stupanja na snagu (ne zadire ni u pravo, kao takvo, ni u njegov opseg), već utječe na opseg prava i trajanje prava u budućnosti te zaključuje da djeluje na zatečene odnose koji se nastavljaju u budućnosti. Nastavno na navedeno za napomenuti je da se odredbama Odluke 25/22. ponovno usklađuje visina mjesečnih novčanih iznosa, ali se i nadalje ne dira u pravomoćnost upravnog akta u dijelu koji se odnosi na ostvarivanje prava na novčanu pomoć.

15.1. Nadalje, ističe se da je u presudi Visokog upravnog suda Republike Hrvatske, poslovni broj: Usoz-143/22-91 od 27. veljače 2023. taj sud utvrdio kako (pod točkom 35. obrazloženja) su stajališta toga Suda izražena u prethodnoj odluci Usoz-8/22-68 od 5. srpnja 2022. u potpunosti primjenjiva na osporenu Odluku, stoga Sud nalazi neodlučnim navode podnositelja o zabranjenom povratnom djelovanju Odluke i gubitku stečenih prava korisnika mjere, jer se radi o istovjetnim navodima iz ranijeg sudskog spora, a u presudi Usoz-8/22-68 od 5. srpnja 2022. jasno je zaključeno da Odluka/21 nema povratno djelovanje koje je za opće akte beziznimno zabranjeno, već je riječ o kvazi retroaktivnosti, tj. o pravnom učinku općeg akta koji je pod određenim uvjetima dopušten.

16. Napominje se da nije postojala obveza donošenja odluka o novčanoj pomoći roditeljima odgojiteljima s obzirom na činjenicu da prava koja su uređena tim odlukama nisu zakonom zajamčena prava niti je jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave dužna urediti pitanja koja su uređena tim odlukama. Polazeći od navedenoga kao i neupitne ovlasti jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave da autonomno uređuje dodjelu novčane pomoći u okviru svog samoupravnog djelokruga, prema mišljenju ovog suda nadležnost za donošenje odluke o dodjeljivanju novčane pomoći, visini novčane pomoći i prestanku novčane pomoći u nadležnosti je jedinice lokalne samouprave. Time što je člankom 10. navedene Odluke propisan prigovor kao pravni lijek protiv pojedinačnog upravnog akta, o kojem odlučuje gradonačelnik, nije onemogućeno pravo stranke na kontrolu zakonitosti pojedinačnog upravnog akta od strane suda pune jurisdikcije.

17. Vezano za odredbu članka 6. Odluke/22, napominje se da je Visoki upravni sud Republike Hrvatske u presudi Usoz-254/2023-7 od 19. prosinca 2023. naglasio da je Sud zakonitost tih odredbi razmatrao u povodu prijedloga zasnovanih na istim prigovorima kao i u ovom postupku, pri tom se pozivajući na odredbe članka 10. stavka 2. ZUS-a kojim je propisano da je pravomoćna presuda suda kojom se odlučuje o zakonitosti općeg akta obvezna za sve, navodeći da je Odlukom, koju su zakonitom i ustavnopravno prihvatljivom ocijenili taj Sud, a tako i Ustavni sud Republike Hrvatske, Grad Zagreb na drugačiji način riješio uvjete i način dodjele novčane pomoći za roditelje odgojitelja, slijedom čega ima pravo pojedinačnim aktima odrediti trajanje novčane pomoći i njenu visinu u skladu s pravilima uspostavljenima novom Odlukom (točke 21. do 23. obrazloženja presude).

18. Sud prihvaća pravilnim obrazloženje tuženika o neposrednom rješavanju predmetne upravne stvari (članak 49. stavak 1. ZUP-a), jer se činjenično stanje u konkretnoj upravnoj stvari moglo utvrditi na temelju podataka koji imaju službeni karakter i kojima raspolaže tijelo i nije bilo potrebno posebno izjašnjavanje stranke, a posebice u situaciji kada tijelo u donošenju rješenja postupa po spomenutim odlukama kako Visokog upravnog suda Republike Hrvatske tako i Ustavnog suda Republike Hrvatske.

19. Naime, člankom 49. stavkom 1. točkom 1. ZUP-a propisano je da službena osoba može neposredno riješiti upravnu stvar u postupku koji je pokrenut po službenoj dužnosti ako se pravo stanje stvari može utvrditi na temelju službenih podataka kojima raspolažu javnopravna tijela, a nije potrebno posebno izjašnjenje stranke radi zaštite njezinih prava ili pravnih interesa.

19.1. Imajući u vidu citiranu odredbu kao i činjenice konkretnog predmeta iz kojega nedvojbeno proizlazi da se radi o usklađivanju novčane pomoći prethodno priznate korisnicima mjere roditelj odgojitelj na identičan način u dijelu koji se odnosi na visinu novčane pomoći i računanje trajanja, kako je propisano odredbama Odluke, te da nisu od utjecaja na opseg priznatog prava individualne okolnosti svakog korisnika osim podatka o djetetu/djeci korisnika za koje je pravo priznato, a koje je utvrđeno već ranijim rješenjem o priznatom pravu (kod tužiteljice rješenjem od 17. studenoga 2016.) te se nedvojbeno mogu iz tih podataka utvrditi relevantne činjenice, sud prihvaća stajalište upravnih tijela da je prvostupanjsko rješenje moglo biti doneseno primjenom citirane odredbe, neposrednim rješavanjem, bez posebnog ispitnog postupka.

19.2. Pravilnost donošenja rješenja o usklađivanju novčane pomoći za roditelje odgojitelje neposrednim rješavanjem potvrdio je i Visoki upravni sud Republike Hrvatske u sporu iste činjenične i pravne stvari presudom poslovni broj: Usž- 3412/2024-2 od 8. listopada 2024. (obrazloženje presude, točka 11.).

20. Ostali navodi tužbe ponovljeni su navodi prigovora, na koje se na sudu prihvatljiv način očitovao tuženik u osporenom rješenju, odnosno radi se i o ponovljenim navodima koje su korisnici mjere isticali u postupku zakonitosti Odluke pred Visokim upravnim sudom Republike Hrvatske i pred Ustavnim sudom Republike Hrvatske, s kojima je tužiteljica kroz odluke tuženika u njenom predmetu upoznata, a na koje se pozvao i ovaj Sud u presudi.

21. Još jednom se ističe vezano za prigovor povrede stečenih prava i legitimnih očekivanja te zabrane retroaktivnosti da su ta pitanja bila razmotrena i od strane Ustavnog suda Republike Hrvatske u prethodno navedenoj odluci U-III-1744/2023 te je detaljna analiza i razlozi ne prihvaćanja prigovora podnositelja ustavne tužbe izneseni pod točkama 47. do 52. obrazloženja.

21.1. Ustavni je sud također razmatrao pitanje položaja roditelja odgojitelja u kontekstu primjene i obveze Grada Zagreba u realizaciji kompenzacijskih mjera, kako u pogledu proširenja kapaciteta gradskih vrtića tako i potpore za samozapošljavanje i druge mjere usmjerene lakšem povratku na tržište rada roditelja odgojitelja, te iznio razloge zbog kojih smatra osnovanim zaključak i ocjenu Visokog upravnog suda Republike Hrvatske da je kompenzacijskim mjerama Grad Zagreb uspostavio ravnotežu između javnog interesa i zaštite legitimnih očekivanja adresata osporene Odluke/22, olakšavajući im povratak na tržište rada (točka 60. obrazloženja).

22. Imajući u vidu navedeno, u postupku koji je prethodio ovom sporu pravilno je i potpuno utvrđeno činjenično stanje i isto navodima tužbe i tijekom spora nije dovedeno u pitanje. Na isto je pravilno primijenjeno materijalno pravo, a povrede postupka na koje ukazuje tužiteljica sud nije našao.

23. Stajališta suda iznesena u ovoj presudi vezana za retroaktivnost, neposredno rješavanje predmetne upravne stvari te pravnu prirodu roka iz odredbe članka 6. Odluke/22, u skladu su sa stajalištem Visokog upravnog suda Republike Hrvatske izraženima i u presudi poslovni broj: Usž-3412/2024-2 od 8. listopada 2024. u istoj činjeničnoj i pravnoj stvari, usklađenja novčane pomoći za roditelja odgojitelja. Pri tom se ističe da je odredbom članka 10. stavka 2. ZUS-a propisano da je pravomoćna presuda suda kojom se odlučuje o zakonitosti općeg akta obvezna za sve.

24. Osporenim rješenjem uz obrazloženje koje je dano, nije povrijeđen zakon na štetu tužiteljice, pa se to rješenje ne može ocijeniti nezakonitim.

25. Razlozi ništavosti pojedinačne odluke, propisani člankom 128. stavkom 1. ZUP- a na koje sud, u skladu s člankom 47. stavkom 3. ZUS-a, pazi po službenoj dužnosti, nisu utvrđeni.

26. Slijedom navedenog na temelju članka 116. stavka 1. ZUS-a, odlučeno je kao u izreci. Budući da je osporena odluka tuženika ocijenjena zakonitom, time je riješena upravna stvar, pa je bespredmetan daljnji dio tužbenog zahtjeva tužiteljice kojim traži poništenje prvostupanjskog rješenja i isplatu novčane naknade za razdoblje nakon intervencije upravnog tijela u pravomoćni akt o priznatom pravu.

U Zagrebu 4. travnja 2025.

Sutkinja

Mirjana Harapin

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude.

Dna:

1. FB, [adresa]

2. Grad Zagreb, [adresa] Zagreb, Trg Stjepana Radića 1

3. U spis