REPUBLIKA HRVATSKA
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske
Savska cesta 62, Zagreb
Poslovni broj: Pž-2270/2023-4
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, sutkinja Draženka Deladio, u pravnoj stvari tužitelja VIRKOM d.o.o. Virovitica, Kralja Petra Krešimira IV 30, OIB: 55802054231, protiv tuženika ADRIATIC OSIGURANJE d.d. Zagreb, Listopadska ulica 2, OIB: 94472454976, zastupanog po punomoćnici Katarini Ileković, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Grgić & Partneri d.o.o., Zagreb, radi naknade štete, odlučujući o tužiteljevoj žalbi protiv presude Trgovačkog suda u Bjelovaru poslovni broj P-1/2023-3 od 4. travnja 2023., 4. travnja 2025.
p r e s u d i o j e
Preinačuje se presuda Trgovačkog suda u Bjelovaru poslovni broj P-1/2023-3 od 4. travnja 2023. u točkama I. i II. izreke i sudi:
1. Nalaže se tuženiku ADRIATIC OSIGURANJE d.d. Zagreb, isplatiti tužitelju VIRKOM d.o.o. Virovitica, iznos od 3.178,10 EUR sa zateznom kamatom od 16. travnja 2022. do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku od 15 dana.
2. Nalaže se tuženiku ADRIATIC OSIGURANJE d.d. Zagreb, naknaditi tužitelju VIRKOM d.o.o. Virovitica, troškove parničnog postupka u iznosu od 156,46 EUR, u roku od 15 dana.
3. Odbija se zahtjev tuženika ADRIATIC OSIGURANJE d.d. Zagreb, za naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 248,85 EUR.
Obrazloženje
1. Točkom I. izreke pobijane presude odbijen je zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 3.178,10 EUR sa zateznim kamatama. Točkom II. izreke naloženo je tužitelju naknaditi tuženiku troškove parničnog postupka u iznosu od 248,85 EUR.
2. U obrazloženju pobijane presude prvostupanjski sud u bitnom navodi da se iz svih predloženih dokaza tužitelja ne može sa sigurnošću utvrditi stvarna visina nastale štete na elektro-ormaru, s obzirom na to da tužitelj nije predložio dokaz na okolnost visine nastale štete na elektro-ormaru (npr. provođenje odgovarajućeg stručnog vještačenja po vještaku strojarske ili elektro struke), a niti je tužitelj prije popravka elektro-ormara proveo sudsko osiguranje dokaza u trenutku nastanka štete.
3. Tužitelj podnosi žalbu protiv pobijane presude, bez navođenja žalbene osnove. U bitnom navodi da je prvostupanjski sud trebao postupiti u skladu s čl. 223. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91., 91/92., 112/99., 129/00., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 96/08., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11. - službeni pročišćeni tekst, 25/13., 89/14., 70/19., 80/22. i 114/22.; dalje: ZPP). Smatra da ako je tuženik dao pristanak na namirenje štete u visini koja će biti određena ponudom, onda je visina štete ona koja je označena u ponudi.
4. Odgovor na žalbu nije podnesen.
5. Tužiteljeva žalba je osnovana.
6. Ispitavši pobijanu presudu na temelju odredaba čl. 365. st. 2. ZPP-a, u granicama žalbenih razloga, pazeći pritom po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a i na pravilnu primjenu materijalnog prava, ovaj sud je utvrdio da je prvostupanjski sud prilikom donošenja odluke o tužbenom zahtjevu pogrešno primijenio materijalno pravo.
7. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu utuženog iznosa na ime naknade štete u smislu čl. 965. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22., 145/23. i 155/23.; dalje: ZOO), pri čemu nije sporno da je tužitelju šteta nastala na elektro- ormaru, odnosno nije sporna odgovornost tuženika za naknadu te štete, kao i činjenica da je tuženik tužitelju na ime naknade predmetne štete već isplatio iznos od 3.178,09 EUR.
8. Prema odredbi čl. 1090. ZOO-a, sud će, uzimajući u obzir i okolnosti koje su nastupile poslije prouzročenja štete, dosuditi naknadu u iznosu koji je potreban da se oštećenikova materijalna situacija dovede u ono stanje u kojem bi se nalazila da nije bilo štetne radnje ili propuštanja. Iz navedene odredbe proizlazi da se u onim situacijama u kojima oštećenik ima pravo na naknadu štete isplatom novčanog iznosa, naknada određuje u onom iznosu koji je prema redovnom tijeku stvari potreban da bi se materijalna situacija oštećenika dovela u prijašnje stanje, a u slučaju oštećenja stvari naknadu štete predstavlja novčani iznos u visini cijena dobara i usluga potrebnih za popravljanje stvari (tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske u odlukama poslovni broj Rev-1667/10-2 od 22. listopada 2014., Rev-1011/2020-2 od 14. ožujka 2023. i Rev-1786/2015-2 od 27. ožujka 2019.).
8.1. Iz stanja spisa proizlazi da je tuženik dopisom s lista 24. spisa pozvao tužitelja izvršiti popravak elektro-ormara u radionici (koji je u konačnici izvršen), pri čemu se obvezao da će nakon izvršenog popravka isplatiti štetu po računu popravka uz određene uvjete. Potom je tužitelj izvršio popravak elektro-ormara i dostavio račun (listovi 22. i 23. spisa). Međutim, tuženik je isplatio samo 50% računa jer je umanjio ukupan iznos računa za amortizacijsku stopu (50%).
8.2. Navedeno tuženikovo umanjenje cijene popravka elektro-ormara za amortizacijsku stopu je protivno čl. 1090. ZOO-a, s obzirom na to da je smisao navedene odredbe da se materijalna situacija oštećenika dovede u prijašnje stanje (na način da tužitelj može ponovno koristiti isti elektro-ormar). Stoga u predmetnom slučaju naknadu štete predstavlja novčani iznos u visini cijena dobara i usluga potrebnih za popravljanje predmetnog elektro-ormara, pri čemu se ne primjenjuju amortizacijske stope na koje se poziva tuženik. U tom smislu je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo kada je propustio primijeniti čl. 1090. ZOO-a i u pobijanoj presudi izrazio shvaćanje da se ne može sa sigurnošću utvrditi stvarna visina nastale štete na elektro-ormaru, s obzirom na to da naknadu štete u predmetnom slučaju predstavlja novčani iznos u visini cijena dobara i usluga potrebnih za popravljanje elektro-ormara.
8.3. Slijedom navedenog, tužitelju na temelju čl. 1090. ZOO-a pripada pravo na isplatu iznosa od 3.178,10 EUR (preostali iznos računa za popravak elektro- ormara, broj: 033/1/1 od 15. travnja 2022. kojeg je tuženik odbio platiti). Tužitelju pripada pravo i na zatezne kamate od datuma kada je izvršen popravak elektro- ormara, odnosno od 16. travnja 2022. do isplate.
8.4. Stoga je na temelju čl. 373. t. 3. ZPP-a valjalo preinačiti pobijanu presudu u točki I. izreke, kojom je odbijen zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 3.178,10 EUR s pripadajućim zateznim kamatama te tužitelju dosuditi prethodno spomenuti iznos sa zateznim kamatama od 16. travnja 2022. do isplate (točka 1. izreke ove presude).
9. Kako je preinačena prvostupanjska presuda, valjalo je tužitelju na temelju čl. 154. st. 1. ZPP-a dosuditi troškove parničnog postupka. Stoga tužitelju pripada pravo na trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 156,46 EUR. Nasuprot tome, tuženikov zahtjev za naknadu troškova parničnog postupka valjalo je odbiti kao neosnovan.
9.1. Slijedom navedenog, na temelju čl. 373. t. 3. ZPP-a odlučeno je kao u točkama 2. i 3. izreke ove presude.
Zagreb, 4. travnja 2025.
Sutkinja
Draženka Deladio
