REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SESVETAMA

Industrijska cesta 15, Sesvete

Poslovni broj: Povrv-92/2024-17

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Sesvetama po sucu pojedincu Andrei Herendić u pravnoj stvari tužitelja Zagrebački holding d.o.o.-Područnica Čistoća iz Zagreba, Radnička cesta 82, OIB: 85584865987, kojeg zastupa punomoćnik Hrvoje Lui, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Mađarić i Lui, protiv tuženika ZS iz [adresa], vl. odjavljenog obrta PROIZVODNO -USLUŽNI OBRT „ [obrt] ", OIB: [osobni identifikacijski broj], radi isplate 73,92 EUR, 4. travnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I Platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi izdanom od strane javnog bilježnika Andrije Vugera posl. broj UPP/OS-Ovrv-61/2024 od 19. veljače 2024. održava se na snazi u dijelu u kojem je naloženo ovršeniku, ovdje tuženiku ZS iz [adresa], vl. odjavljenog obrta [obrt] -USLUŽNI OBRT „ [obrt] ", OIB: [osobni identifikacijski broj], da ovrhovoditelju, ovdje tužitelju Zagrebački holding d.o.o.-Područnica Čistoća iz Zagreba, Radnička cesta 82, OIB: 85584865987, na temelju vjerodostojne isprave i to: izvadak iz poslovnih knjiga, 190910260, namiri tražbinu u iznosu od 42,24 EUR uvećanu za zakonske zatezne kamate koje teku:

-na iznos od 10,56 EUR od 17. veljače 2021.,

-na iznos od 10,56 EUR od 17. ožujka 2021.,

-na iznos od 10,56 EUR od 17. travnja 2021.,

-na iznos od 10,56 EUR od 15. svibnja 2021.,

pa do isplate po kamatnoj stopi koja se do 31. prosinca 2022. određuje po kamatnoj stopi za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. pa do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, na račun ovrhovoditelja IBAN [broj bankovnog računa], model HR00, s pozivom na broj 190910260, u roku od 15 dana.

II Ukida se platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi izdanom od strane javnog bilježnika Andrije Vugera posl. broj UPP/OS-Ovrv-61/2024 od 19. veljače 2024. u dijelu kojim je naloženo ovršeniku, ovdje tuženiku ZS iz [adresa], vl. odjavljenog obrta [obrt] -USLUŽNI OBRT „ [obrt] ", OIB: [osobni identifikacijski broj], da ovrhovoditelju, ovdje tužitelju Zagrebački holding d.o.o.- Područnica Čistoća iz Zagreba, Radnička cesta 82, OIB: 85584865987, u roku od 8 dana isplati iznos od 31,68 EUR s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, te troškovima ovršnog postupka u iznosu od 50,00 EUR sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, te se tužbeni zahtjev odbija u navedenom dijelu.

III Nalaže se tuženiku da tužitelju nadoknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 102,89 EUR sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 4. travnja 2025. do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Na prijedlog ovrhovoditelja javni bilježnik Andrije Vuger je 19. veljače 2024. donio rješenje o ovrsi pod brojem UPP/OS-Ovrv-61/2024 u kojem je pod točkom 1 naložio ovršeniku platež svote u iznosu od 73,92 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama i troškovima postupka, dok je pod točkom 2 odredio ovrhu toga potraživanja protiv ovršenika.

2. U zakonskom roku ovršenik je uložio prigovor u kojem ističe da je navedeno dugovanje nastalo za uslugu koju ovršenik nije zatražio, niti je sklopio ugovor, te nije naručio istu. Navodi da uslugu nije konzumirao budući da na adresi koja je navedena na računima, a to je [adresa], nikada nije imao sjedište, niti izdvojeni pogon. Ističe prigovor zastare, te predlaže rješenje o ovrsi staviti van snage i odbiti zahtjev za plaćanjem. Povodom istog prigovora ovaj sud je stavio izvan snage rješenje o ovrsi posl. broj UPP/OS-Ovrv-61/2024 od 19. veljače 2024. javnog bilježnika Andrije Vugera u dijelu u kojem je određena ovrha, dok je glede dijela kojim je naložen platež nastavljen postupak po pravilima parničnog postupka, analogan platnom nalogu.

3. Tužitelj tijekom postupka prigovor smatra neosnovanim. Navodi da je tuženiku kao poslovnom korisniku usluga tužitelja od 1. lipnja 2014., pod šifrom br: 190910260, a sukladno odredbama Zakona o održivom gospodarenju otpadom (dalje: ZOGO) pružio javnu uslugu sakupljanja komunalnog otpada na adresi [adresa] na kojoj je tuženik suprotno svojim navodima imao sjedište obrta sve do odjave i prestanka obrta dana 3. siječnja 2024. Ističe da se tuženik ima smatrati korisnikom usluga tužitelja kao vlasnik nekretnine, jer iako u vrijeme pružanja usluge više nije bio vlasnik imao je obavijestiti tužitelja o bitnoj činjenici promjene vlasništva na nekretnini, a što nije učinio te se stoga ima smatrati korisnikom nekretnine i po osnovi vlasništva predmetne nekretnine. Navodi da je činjenica da stranke nisu sklopile ugovor, međutim tužitelj je sukladno odredbama ZOGO-a dužan pružiti javnu uslugu sakupljanja komunalnog otpada čak i osobama koje odbiju sklopiti ugovor s tužiteljem. Navodi da tuženik konzumirao usluge tužitelja, a činjenica što ih nije naručio je potpuno irelevantna. Kako je tužitelj uslugu pružio za potrebe gospodarske djelatnosti i poslovnog prostora, a ne za potrebe kućanstva na tražbinu tužitelja se ne primjenjuje jednogodišnji zastarni rok nego se s obzirom na izostanak ugovora među strankama na istu primjenjuje opći zastarni rok u trajanju od pet godina jer tražbina tužitelja ima svoju osnovu u zakonu, a ne u ugovoru između stranaka te smatra istaknuti prigovor zastare neosnovan navodeći da je iz vjerodostojne isprave, kao i računa na kojima se temelji, vidljivo kako je najstarija utužena tražbina tužitelja sadržana u računu br: 163116 koji je dospio dana 24. studeni 2020. Kako je prijedlog za ovrhu podnesen 16. siječnja 2024. smatra da tražbina tužitelja nije dijelom zastarjela jer opći zastrani rok u trajanju od pet godina od dospijeća do utuženja nije protekao. Navodi da je iz uvida u utužene račune jasno kako je uslugu tužitelj pružio u fiksnoj minimalnoj cijeni po osnovi zaduženja površine objekta od 80 m2. U konkretnom slučaju tuženik potrebu korištenja komunalne usluge nije odjavio. Smatra da je cijena usluge ispravno obračunata. Navodi da iz zakonskih i podzakonskih odredbi proizlazi da struktura cijene javne usluge obuhvaća, između ostalog, cijenu javne usluge za predanu količinu otpada (varijabilni dio) i cijenu obvezne minimalne javne usluge (fiksni dio). Varijabilni dio cijene vezuje se uz količinu predanog otpada u obračunskom razdoblju prema utvrđenom kriteriju obračuna odlukom predstavničkog tijela jedinice lokalne samouprave (čl. 33. st. 2. u svezi čl. 30. st. 7. ZOGO). Fiksni dio cijene vezuje se uz pokriće troškova naznačenih u čl. 33. st. 4. ZOGO te ima za svrhu osigurati ekonomski održivo poslovanje te sigurnost, redovitost i kvalitetu pružanja usluge. Poziva se na odluku Ustavnog sud Republike Hrvatske U-II-2492/2017. Stoga, smatra da je korisnik javne usluge prikupljanja miješanog komunalnog otpada i biorazgradivog komunalnog otpada dužan plaćati minimalnu javnu uslugu, neovisno o količini preuzetog otpada, te je plaćanje cijene obvezne minimalne javne usluge potrebno kako bi na nekom području uopće bilo moguće osigurati pružanje javne usluge na način da bude redovita, sigurna, kvalitetna i ekonomski održiva, uz osiguranje potrebnih sredstva (za radnike, spremnike, kamione, drugu opremu i ostala materijalna sredstva), a navedeno ne može zavisiti isključivo od količine predanog otpada, koje u pojedinom razdoblju može znatno varirati. Isključiva iznimka od navedenog odnosi se na izuzetak od obveze plaćanja tzv. fiksnog dijela cijene jedino u odnosu na one nekretnine koje se trajno ne koriste, a što tuženik nije nikada zatražio, kao što se nije ni odjavio kao korisnik usluge tužitelja. Stoga predlaže da sud održi na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javne bilježnice Andrije Vugera, posl.br. UPP/OS- Ovrv-61/24 od dana 19. veljače 2024., u dijelu u kojem je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 73,92 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim na iznos od 10,56 EUR od 25. studenog 2020., na iznos od 10,56 EUR od 16. prosinca 2020., na iznos od 10,56 EUR od 16. siječnja 2021., na iznos od 10,56 EUR od 17. veljače 2021., na iznos od 10,56 EUR od 17. ožujka 2021., na iznos od 10,56 EUR od 17. travnja 2021., na iznos od 10,56 EUR od 15. svibnja 2021., pa do isplate , te naloži tuženiku da tužitelju naknadi trošak ovršnog i parničnog postupka.

4. Tuženik tijekom postupka navodi da nije osporavao da na adresi [adresa] konzumira usluge tužitelja, međutim ističe da ne konzumira usluge tužitelja na adresi [adresa], a koja adresa je navedena na računima tužitelja. Navodi da na toj adresi, što je vidljivo iz zemljišnih knjiga nema kao vlasnika tuženika ZS. Što se tiče navoda tužitelja da je pružio usluge za gospodarsku djelatnost i poslovni prostor navodi da navedena tvrdnja nije točna te ističe da tužitelj za poslovne djelatnosti uvijek sklapa ugovor s poslovnim subjektom, a u predmetnom slučaju takvog ugovora nema. Navodi da u slučaju poslovnog ugovora tužitelj daje posebne spremnike za prikupljanje otpada koji su različiti od spremnika kućanstva pa smatra da tužitelj navodi pogrešne i iskrivljene činjenice kako bi stekao nepripadajuću korist. Poziva se na zastaru predmetnih računa za uslugu čistoće ističući da rok za zastaru počinje teći prvog sljedećeg dana od datuma dospijeća koji piše na računu te zastarijeva za godinu dana.

5. Budući da se u ovom predmetu tužbeni zahtjev odnosi na potraživanje u novcu koje ne prelazi svotu od 1.320,00 EUR, to se postupak proveo prema odredbama Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje u tekstu: ZPP) koje vrijede za postupke u sporovima male vrijednosti.

6. U dokaznom postupku sud je izvršio uvid u izvod iz poslovnih knjiga tužitelja (list 12 i 28), potvrdu o uvidu u podatke obrtnog registra (list 13-15), izvadak iz obrtnog registra za obrt tuženika (list 51-53), povijesni zk izvadak za nekretninu upisanu u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], k. č. br. [katastarska čestica] (list 54-64), izvod iz otvorenih stavki tužitelja (list 65), prijepise računa (list 66-72) i potvrdu JRO MUP-a za tuženika (list 74).

7. Temeljem tako provedenog dokaznog postupka sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužitelja u djelomično osnovan.

8. Uvidom u izvod iz poslovnih knjiga tužitelja (list 12 i 28), izvod iz otvorenih stavki tužitelja (list 65) i prijepise računa (list 66-72) utvrđeno je da tužitelj ima potraživanje prema tuženiku za period od listopada 2020. do travnja 2021. s dospijećima od 24. studenoga 2020. do 14. svibnja 2021. u ukupnom iznosu od 73,92 EUR, odnosno mjesečno 10,56 EUR, što je prema ispostavljenim računima prema ranije važećoj valuti u Republici Hrvatskoj iznosilo 79,55 HRK. Ovrhovoditelj, a sada tužitelj je ovršni prijedlog za donošenje rješenja o ovrsi podnio javnom bilježniku 16. siječnja 2024. U ovom slučaju se radi o potraživanju tužitelja za usluge odvoza komunalnog otpada za poslovni subjekt tuženika obrt " [obrt]", pa se u navedenom slučaju ne može primijeniti zastarni rok iz čl. 232. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23 dalje u tekstu: ZOO) koji propisuje da za jednu godinu zastarijevaju tražbine naknade za isporučenu električnu i toplinsku energiju, plin, vodu, za dimnjačarske usluge i za održavanje čistoće kad je isporuka odnosno usluga izvršena za potrebe kućanstava. Sud smatra da u ovom slučaju treba primijeniti zastarni rok iz čl. 226. st. 1. ZOO-a koji propisuje da tražbine povremenih davanja koja dospijevaju godišnje ili u kraćim razdobljima, pa bilo da se radi o sporednim povremenim tražbinama, kao što je tražbina kamata, bilo da se radi o takvim povremenim tražbinama u kojima se iscrpljuje samo pravo, kao što je tražbina uzdržavanja, zastarijevaju za tri godine od dospjelosti svakog pojedinog davanja. Stoga je prigovor zastare tuženika u cijelosti osnovan za sve račune dospjele do 15. siječnja 2021., odnosno u ukupnom iznosu od 31,68 EUR.

9. S obzirom na navedeno sud je uvidom u navedeni izvod iz poslovnih knjiga tužitelja (list 12 i 28), izvod iz otvorenih stavki tužitelja (list 65) i prijepise računa (list 66-72), a odnose se na račune dospjele od 16. veljače 2021. do 15. svibnja 2021. utvrdio visinu potraživanja tužitelja, koja za račune koji nisu u zastari iznosi 42,24 EUR.

10. Međutim, uvidom u istu dokumentaciju razvidno je da se isti odnose na račune za uslugu prikupljanja miješanog komunalnog otpada za obrt tuženika " ZS" te je kao adresa sjedišta navedenog obrta navedena [adresa]. No iz računa je razvidno da se usluga odnosi na lokaciju [adresa].

11. Uvidom u potvrdu o uvidu u podatke obrtnog registra (list 13-15) i izvadak iz obrtnog registra za obrt tuženika (list 51-53) razvidno je da je tuženik bio vlasnik proizvodno-uslužnog obrta " ZS" te je kao početak obrta naveden 1. studeni 1992., a navedeni obrt je osnovan 18. listopada 1995. dok je kao datum prestanka obrta naveden 3. siječnja 2024. Iz navedene dokumentacije je razvidno da je kao adresa obrta navedena [adresa]. Dakle, točno je kako tvrdi tuženik da adresa sjedišta obrta nije mjesto [adresa] već [adresa]. Međutim, kako je već rečeno pod točkom 10. obrazloženja iz računa je razvidno da se usluga odvoza komunalnog otpada odnosi upravo na lokaciju [adresa], premda je očito na navedenim računima pogrešno navedeno kao adresa sjedišta [adresa].

12. Što se pak tiče vlasništva nekretnine na adresi [adresa] uvidom u povijesni zk izvadak za nekretninu upisanu u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], k. č. br. [katastarska čestica] (list 54-64) razvidno je da je ovdje tuženik bio upisan kao suvlasnik predmetne nekretnine koja se sastoji od kuće broj 49 i 4 zgrade, te dvorišta i to u 1452/1884 dijela sve do uknjižbe prava vlasništva SS koje je provedeno pod posl. br. Z-3689/21 dana 19. ožujka 2021. Dakle tuženik je prestao biti suvlasnik predmetne nekretnine 19. ožujka 2021., međutim isti još uvijek prebiva na navedenoj adresi, kako je to vidljivo iz potvrde JRO MUP-a (list 74).

13. Dakle, obrt tuženika je poslovao upravo na utuženoj adresi [adresa] do 3. siječnja 2024., odnosno i u utuženom periodu koji nije u zastari od 16. veljače 2021. do 15. svibnja 2021. Činjenica što isti nije više bio vlasnik nekretnine na navedenoj adresi od 19. ožujka 2021. nije bitna za razrješenje ovog postupka s obzirom da je isti i dalje bio korisnik nekretnine na navedenoj adresi. Naime, čl. 30. st. 5. Zakona o održivom gospodarenju otpadom (NN 94/13, 73/17, 14/19, 98/19), koji je vrijedio u vrijeme dospijeća utuženih računa od 16. veljače 2021. do 15. svibnja 2021., propisuje da je obveznik plaćanja vlasnik nekretnine, odnosno vlasnik posebnog dijela nekretnine i korisnik nekretnine, odnosno posebnog dijela nekretnine kada je vlasnik nekretnine, odnosno posebnog dijela nekretnine obvezu plaćanja ugovorom prenio na tog korisnika i o tome obavijestio davatelja usluge. Stoga sud smatra da je tuženik pasivno legitimiran u ovom postupku.

14. S obzirom na navedeno, kako tuženik nije platio navedeni iznos od ukupno 42,24 EUR glavnice, to je isti temeljem čl. 183. st. 1. ZOO-a, a koji članak propisuje da dužnik dolazi u zakašnjenje kada ne ispuni obvezu u roku određenom za ispunjenje, u obvezi prema tužitelju. Naime, tuženik je dospio u zakašnjenje jer nije u roku određenom u priloženim računima i izvodu platio potraživanje tužitelja u cijelosti. S obzirom na navedeno sud smatra da je tuženik dužan tužitelju isplatiti glavnicu u iznosu od 42,24 EUR, te kamate na svaki pojedini mjesečni iznos od dana dospijeća, a temeljem čl. 29. st. 1. i 2. ZOO, odnosno sud je u smislu odredbe čl. 451. st. 3. ZPP- a, platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika djelomično održao na snazi za iznos od 42,24 EUR kako je to navedeno u točci I izreke, dok je u preostalom dijelu za iznos od glavnice od 31,68 EUR, te 50,00 EUR koji se odnosi na troškove ovršnog postupka, platni nalog valjalo ukinuti i u tom dijelu odbiti tužbeni zahtjev, kako je to navedeno u točci II izreke presude.

15. U odnosu na zahtjev tužitelja za naknadu troškova postupka, za napomenuti je kako o zahtjevu za naknadu troškova postupka u smislu odredbe čl. 164. st. 4. ZPP-a sud odlučuje u presudi ili rješenju kojim se završava postupak pred tim sudom. U konkretnom slučaju donošenjem rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika postupak nije završen, već je on završen tek donošenjem presude.

16. Nadalje, imajući u vidu da je povodom prigovora tuženika protiv rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave rješenjem ovoga suda rješenje javnog bilježnika stavljeno izvan snage u dijelu kojim je određena ovrha i ukinute su provedene radnje te je određeno da će se postupak nastaviti kao u povodu prigovora protiv platnog naloga, cjelokupni postupak ima se smatrati jedinstvenim parničnim postupkom koji je započeo podnošenjem tužbe za izdavanje platnog naloga, pa se o troškovima cijelog postupka odlučuje jedinstvenom odlukom (bez razlučivanja troškova ovršnog postupka od troškova parničnog postupka). Zbog navedenog, sud je ukinuo platni nalog iz rješenja o ovrsi u dijelu kojim je odlučeno o troškovima ovršnog postupka sa zateznim kamatama od donošenja rješenja o ovrsi do isplate (točka II. izreke), te je o troškovima cijelog postupka odlučio ovom odlukom.

17. O troškovima parničnog postupka sud je odlučio primjenom čl. 154. st. 2. ZPP-a te je tuženik dužan tužitelju platiti parnični trošak u iznosu od 102,89 EUR.

18. Trošak tužitelja se sastoji od troškova zastupanja tužitelja po punomoćniku – odvjetniku a u skladu sa Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika i to za zastupanje u cjelokupnom prvostupanjskom postupku 50 bodova temeljem Tbr. 7. t. 8 Tarife, što uz vrijednost 1 boda od 2,00 EUR temeljem Tbr. 54 Tarife iznosi 100,00 EUR, uz 25% PDV-a temeljem Tbr. 46 Tarife u iznosu od 25,00 EUR, ukupno iznosi 125,00 EUR. Kako je tužitelj uspio u ovom postupku sa 57 % to razmjerno trošak tužitelja iznosi 71,25 EUR. Tužitelju je priznat trošak sudske pristojbe na presudu koja je tužitelju u skladu s čl. 7. t. 3. Zakona o sudskim pristojbama (NN 118/18) priznata u iznosu od 6,64 EUR odnosno 50 % od pristojbe na presudu propisane u Tbr. 2. t. 1. Uredbe o Tarifi sudskih pristojbi (NN 37/23 ), jer se ova presuda punomoćniku tužitelja dostavlja u elektroničkom obliku pa je on dužan platiti samo polovicu ove pristojbe ako istu plati u roku od tri dana od dostave ove presude.

19. Sud je priznao tužitelju pravo na trošak javnobilježničke nagrade u iznosu od 20,00 EUR uvećan za PDV od 25% u iznosu od 5,00 EUR, što ukupno iznosi 25,00 EUR.

20. Odluka o kamatama na troškove postupka temelji se na čl. 30. st. 3 Ovršnog zakona (112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20, 114/22 i 06/24) u svezi sa čl. 29 st. 2 ZOO-a. Slijedom navedenog, odlučeno je kao pod točkom III izreke presude.

21. Sud nije priznao tužitelju posebno trošak sastava prijedloga za ovrhu u iznosu od 20,00 EUR, uvećano za PDV od 25 % u iznosu od 5,00 EUR, odnosno ukupno 25,00 EUR, s obzirom da je isti trošak obračunat za zastupanje u cjelokupnom prvostupanjskom postupku.

U Sesvetama 4. travnja 2025.

S U D A C

Andrea Herendić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana primitka prijepisa iste. Žalba se predaje putem ovog suda a za nadležni županijski sud, pismeno u 3 (tri) primjerka.

Presuda ili rješenje kojim se završava spor u postupku u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. ZPP-a, osim zbog povrede iz članka 354. stavka 2. točke 3. ZPP-a.

U postupku u sporovima male vrijednosti žalba protiv presude ili rješenja ne odgađa ovrhu (čl. 467.a ZPP-a).

DNA:

1. tužitelju po pun. na znak: ZH-Č-725

2. tuženiku