Republika Hrvatska

Općinski sud u Rijeci

Stalna služba u Opatiji

Maršala Tita 4

51410 Opatija

Poslovni broj: P-1034/2024-9

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Rijeci, Stalna služba u Opatiji, po sucu toga suda Renati Slavić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja FL, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupanog po punomoćniku Denisu Kobaiću, odvjetniku u Opatiji, protiv tuženika FL, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupanog po punomoćniku Miljenku Mrakovčiću, odvjetniku u Zajedničkom odvjetničkom uredu Miljenko Mrakovčić i Bojan Milić u Rijeci, radi isplate, nakon glavne rasprave zaključene 17. veljače 2025., u nazočnosti punomoćnika tužitelja i zamjenika punomoćnika tuženika, temeljem objave od 4. travnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I-Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi :

"I-Nalaže se tuženiku FL OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], da tužitelju FL, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], isplati novčani iznos od 9.290,60 eur uvećano za zakonsku zateznu kamatu počev od 27. rujna 2013. do isplate i to do 31. srpnja 2015. po kamatnoj stopi propisanoj člankom 29. Zakona o obveznim odnosima za svako polugodište primjenom uvećanja eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. pa do isplate po stopi koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.

II-Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi parnični trošak."

II-Nalaže se tužitelju da naknadi tuženiku parnični trošak u iznosu od 2.201,86 eur, u roku od 15 dana, pod prijetnjom ovrhe.

Obrazloženje

1.U ovoj pravnoj stvari tužbu je dana 13. ožujka 2017. podnijela tužiteljica ČL, iz [adresa], navodeći da je vlasnica nekretnina k. č. br. [katastarska čestica] u cijelosti te suvlasnica zajedno s ŽL nekretnina k. č. br. [katastarska čestica], sve k. o. [katastarska općina], a koje vlasništvo je stekla sudskom nagodbom zaključenom pred Općinskim sudom u Delnicama 8. lipnja 1990. Istom nagodbom EL, ocu i pravnom predniku tuženika, pripale su u vlasništvo neke druge nekretnine u k. o. [katastarska općina].

2.Stranke sudske nagodbe istu nisu provele u zemljišnim knjigama, no nakon zaključenja nagodbe da su ušle u samostalan neometan posjed nekretnina koje su im pripale sudskom nagodbom, dokaz čemu je i povijesni pregled posjedovnog stanja za nekretnine k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], izdan 5. svibnja 2014. od strane Državne geodetske uprave Katastar Rijeka, Odjel Delnice, Ispostava Vrbovsko.

3.Tužiteljica je nadalje navela da je u kolovozu 2013. dogovorila s NL iz [adresa], da isti izvrši u njeno ime i za njen račun sječu šume na parcelama k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] te mu slijedom toga izdala kao vlasnica i punomoć kojom bi se prezentirao Hrvatskim šumama radi dobivanja potrebnog odobrenja za sječu.

4.Nakon što je ML zajedno sa suradnikom KL izvršio dogovorenu sječu šume, obratio mu se tuženik pismenom naslovljenim kao Opomena pred tužbu / prijedlog nagodbe u kojem da se lažno predstavio kao vlasnik i posjednik parcela na kojima je posječena šuma, prešutivši činjenicu da nakon zaključenja navedene sudske nagodbe ni on ni njegov pravni prednik nemaju više nikakva prava na te nekretnine. Pritom je tražio da mu isti nadoknadi štetu nastalu sječom, odnosno vrijednost posječene drvne mase, nakon čega su mu ML i KL, temeljem zaključene nagodbe isplatili novčani iznos od ukupno 70.000,00 kuna.

5.Tužiteljica je za zahtjev tuženika prema NL i KL i činjenicu da su mu oni isplatili 70.000,00 kuna saznala od NL tek kasnije, a tužiteljica da je na taj način ostala i bez drvne mase i bez novaca koji da je kao protuvrijednost te drvne mase protupravno prisvojio tuženik.

6.Tuženik da je na opisani način stekao novčani iznos od 70.000,00 kuna koji je trebao pripasti tužiteljici, stekavši ga protupravno, bez pravne osnove. Tužiteljica je 22. listopada 2014. uputila tuženiku pismo kojim ga poziva da je isplati navedeni iznos koji je protupravno naplatio od NL i KL, a za koji je ona oštećena, na što se tuženik oglušio.

7.Tužiteljica je navela da je tuženik stekao novac bez pravne osnove, koji je trebao pripasti tužiteljici kao vlasnici nekretnina na kojima je posječena šuma, te je tužbenim zahtjevom zatražila isplatu iznosa od 70.000,00 uvećano za zateznu kamatu tekuću od 27. rujna 2013 do isplate, kao i naknadu parničnih troškova.

8.Tijekom trajanja ovog postupka tužiteljica je preminula pa je postupak prekinut rješenjem od 29. ožujka 2022., a nastavljen temeljem rješenja od 1. ožujka 2023. kojim je na preuzimanje postupka pozvan zakonski nasljednik tužiteljice, njezin sin FL, koji je ustrajao kod tužbe i tužbenog zahtjeva i označio ga u valuti euro u iznosu od 9.290,60 Eur.

9.Tuženik se protivio tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosti navodeći kako je točno da je tužiteljica vlasnica nekretnina k. č. br. [katastarska čestica] te da je iste stekla temeljem sudske nagodbe između nje, tuženikovog oca i obitelji ŽL **.**.1990. pod posl. br. R1-39/86 i upisana je vlasnicom istih nekretnina u zemljišnoj knjizi za k. o. [katastarska općina] u z. k. ul. [broj ZK uloška]. Za nekretnine k. č. br. [katastarska čestica], zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], koje su bile predmet sudske nagodbe poslovni broj R1-39/86 nije izrađen elaborat o cijepanju sukladno sklopljenoj sudskoj nagodbi, unatoč višekratnom pozivanju tuženika i njegovog pokojnog oca. Spomenuta dioba nekretnina za koje je trebalo izvršiti cijepanje u skladu sa sklopljenom sudskom nagodbom nikada nije provedena.

10.Nadalje navodi da je stanje upisa u zemljišnim knjigama i stanje faktičnog posjeda za nekretnine koje je trebalo cijepati da bi se moglo provesti sklopljena nagodba isto kao i u vrijeme sklapanja sudske nagodbe 1990. Tužiteljica da nije nikada stupila u posjed dijelova k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] za koje tvrdi da su u njenom izvanknjižnom vlasništvu. Štoviše, faktični posjed predmetnih nekretnina odgovara stanju koje je bilo u vrijeme sklapanja sudske nagodbe, odnosno faktični posjed tuženika da je isti kao i faktični posjed njegovog pravnog prednika koji je sklopio sudsku nagodbu i koji je u povijesnom kontinuitetu gospodario obiteljskim posjedom.

11.Tužiteljica i tuženik da su, uz druge, upisani kao suvlasnici kč. br. [katastarska čestica]. k. o. [katastarska općina], pa da tužiteljica kao jedan od suvlasnika nije mogla samostalno dati punomoć za sječu na tim nekretninama bez suglasnosti drugih suvlasnika, a pogotovo na parcelama na kojima da nije nikada stupila u faktični posjed i za koje dioba prema sklopljenoj sudskoj nagodbi nije nikada provedena. Tužiteljica da je samovoljno provela određene aktivnosti koje su oštetile tuženika na njegovoj samovlasničkoj i suvlasničkoj imovini, a njegove poduzete mjere bile su reakcija na unilateralne poteze tužiteljice.

12.Tuženik osporava da bi se ML i KL lažno predstavio kao vlasnik i posjednik parcela na kojima je izvršena sječa po punomoći tužiteljice. Tuženik da je i danas samovlasnik parcela k. č. br. [katastarska čestica] te suvlasnik nekretnina i faktični posjednik i suvlasnik s obitelji ŽL na k. č. [katastarska čestica] za koju je i potraživao naknadu štete od počinitelja.

13.Tuženik je potvrdio da su mu ML i KL isplatili iznos od 70.000,00 kn na ime naknade štete temeljem sklopljene nagodbe od 23. rujna 2013., a predmetni iznos da je isplaćen za devastaciju parcele tuženika na kojoj su isti probili šumsku vlaku k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u vlasništvu tuženika, te za porušena stabla na dijelovima k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] na kojima je tuženik faktični posjednik i suvlasnik s obitelji LL.

14.Tuženik nije potraživao naknadu za sječu na k. č. br. [katastarska čestica] iako je gruntovni suvlasnik istih i na njima se temeljem Zakona o šumama ne mogu vršiti poslovi sječe šume bez suglasnosti svih suvlasnika, tako niti tuženika. U svom zahtjevu prema počiniteljima štete, koji da su faktički ukrali i devastirali njegovu imovinu isključivo se pozivao na dijelove koje on neosporno posjeduje i gdje su on i njegova obitelj u kontinuitetu plodouživanja.

15.Tuženik ne prihvaća tvrdnju tužiteljice da je ona izvanknjižni vlasnik k. č. [katastarska čestica], a koja da je prije, tijekom i nakon nagodbe bila isključivo u posjedu tuženika i za koju je, kao i za ostatak suvlasničke imovine bilo potrebno izraditi elaborate o cijepanju, kako bi se dioba prema sudskoj nagodbi od 8. lipnja 1990. mogla provesti.

16.Na navedenim nekretninama u suvlasništvu koje u naravi predstavljaju šumske sastojine nije se vršila sječa upravo zbog suvlasničkog statusa, a pogotovo zbog činjenice da je tužiteljica već ranije tužila tuženikovog pravnog prednika prije 20 godina zbog sječe izvršene na djelu nekretnine koji mu je pripao nagodbom, a na kojoj je tužiteljica također bila upisana kao gruntovni suvlasnik. Sječa da se odvijala na dijelu imovine u posjedu tuženika, ali je nakon sudskog spora tuženikov pravni prednik morao naknaditi štetu za sječu univerzalnog suvlasništva koje nije bilo podijeljeno, iako se znalo tko je u posjedu i iako su postojali međaši između podijeljenih čestica. Treći suvlasnik, obitelj LL nije se pridržavala dogovora te je prije 20 godina vršila sječu na svome dijelu k. č. br. [katastarska čestica] kao i na dijelu tužiteljice. Tuženik nije tada zbog dobrosusjedskih odnosa pokrenuo tužbu za smetanje posjeda i naknadu štete koja se proširila i na njemu pripadajući dio k. č. br. [katastarska čestica], iako je upozorio tužiteljicu i obitelj LL o počinjenoj šteti kojoj tužiteljica tada nije podmirila.

17. ML i KL, opunomoćeni od strane činiteljice, istu su prije sklapanja nagodbe s tuženikom obavijestili o nastaloj situaciji i počinjenoj šteti na tuženikovim česticama u samovlasništvu te na k. č. br. [katastarska čestica]. Isti su joj predočili da je tuženiku isplaćena šteta na dijelovima parcela koje on drži u faktičnom posjedu i na kojima je upisan kao suvlasnik. Oni to nisu znali jer im tužiteljica nije pokazala prave međašne oznake.

18.Porušena stabla na ostalim dijelovima k. č. br. [katastarska čestica] koji prema nagodbi pripadaju tužiteljici da nisu bila obuhvaćena sklopljenom nagodbom niti je za njih isplaćena naknada štete tuženiku budući su na ostatku predmetnih parcela faktični posjednici druge osobe. Prilikom sječe su izvođači angažirani od tužiteljice devastirali također šumu obitelji LL i izveli šumsku vlaku preko državne parcele bez potrebnih suglasnosti.

19.Tuženik je po izvršenoj sječi (20.rujna 2013.) obišao teren, fotografirao štetu i označio trupce na pomoćnom stovarištu kao sporne te izvođačima dao do znanja da se radi o njegovoj imovini, ne ulazeći u dio drvne mase koji je došao sa suvlasničkih parcela k. č. br [katastarska čestica]. Tuženik smatra da tužiteljica nije imala osnove izdati punomoć za sječu, otpremu i prodaju njemu ukradenog drva i da se isto smatra ilegalno posječenim drvom. Tužiteljica da se trebala suzdržati od navedenog dok se ne izvrši cijepanje nekretnina, potvrde povijesni međaši te provede dioba u skladu sa sklopljenom nagodbom.

20.Tuženik navodi da je u rujnu 2013. iznos od 70.000,00 kn primio na ime naknade štete učinjene na njegovim k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] te na dijelovima k. č. [katastarska čestica], koje drži u faktičnom posjedu i na kojima je upisan suvlasnik te za štetu nastalu temeljem izgradnje šumskog puta. Tuženik je upisani vlasnik k. č. br. [katastarska čestica], upisani suvlasnik i faktični posjednik dijelova k. č. br. [katastarska čestica] te suvlasnik k. č. [katastarska čestica] te da mu je iznos od 70.000,00 kn isplaćen na ime naknade štete nastale sječom drvne mase, izgradnjom šumskih vlaka i devastacijom na njegovoj parceli k. č. [katastarska čestica] te na njemu pripadajućem dijelovima parcela upisanih u suvlasništvu s tužiteljicom i drugima, a koje tuženik drži u faktičnom posjedu. Osporava da bi bez pravne osnove stekao iznos od 70.000,00 kn te predlaže odbiti tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti.

21.Sud je u ranijem postupku proveo dokaze uvidom u zapisnik od 8. lipnja 1990. u predmetu R1-39/86 Općinskog suda u Vrbovskom i sudsku nagodbu, u punomoć ČL od 6. kolovoza 2013, u Opomenu pred tužbu / prijedlog nagodbe, u nagodbu od 23. rujna 2013., u dopis punomoćnika tužiteljice od 22. listopada 2014., u povijesni pregled posjedovnog stanja k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] od 5. svibnja 2014., u fotografiju, u izvatke iz zemljišnih knjiga za predmetne nekretnine, osobnim saslušanjem tuženika, očevidom na licu mjesta, saslušanjem svjedoka KL, JL, VL i RL, mjerničkim i šumarskim vještačenjem, uvidom u nalaze i mišljenja vještaka, dopune istih i pisana očitovanja, te uvidom u izvadak iz zemljišne knjige za nekretnine u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina].

22.Presudom od 19. rujna 2023. djelomično je usvojen tužbeni zahtjev za iznos od 1.055,70 eur, sa zateznom kamatom tekućom od 27. rujna 2013. do isplate, a u preostalom zahtijevanom iznosu do ukupno 9.290,60 eur tužbeni zahtjev je odbijen. Odlučeno je i da svaka stranka snosi svoj trošak postupka.

23.U ranijem postupku utvrđeno je da je ranija tužiteljica, sada pok. ČL, izdala punomoć od **.**.2013. ML da u njenu korist izvrši sječu stabala na česticama 659, 660 i 1281/1 k. o. [katastarska općina], kao i da su ML i KL izvršili sječu šume u k. o. [katastarska općina]. Tužiteljica ČL nije preuzela posječenu drvnu masu niti dobila ikakvu isplatu vrijednosti posječenih stabala.

24.Nadalje, utvrđeno je da su ML i KL, a nakon primitka opomene i prijedloga nagodbe od strane tuženika, s istim zaključili nagodbu od 23. rujna 2013. te mu isplatili na ime naknade šumske štete iznos od 70.000,00 kuna.

25.Između stranaka je sporno vlasništvo nekretnina na kojima je izvršena navedena sječa te u odnosu na koje nekretnine je tuženik primio novac od ML i KL.

26.Iako je sklopljena sudska nagodba u predmetu R1-39/86 čiji su predmet bile nekretnine k. č. [katastarska čestica], tuženik je naveo da nije izvršeno cijepanje i da ta nagodba nije nikada provedena, te da su i on i tužiteljica bili suvlasnici navedenih nekretnina i da tužiteljica nije mogla samostalno, bez suglasnosti drugih suvlasnika, provesti aktivnosti na sječi šume. On tvrdi i da on nije primio naknadu za sječu na k. č. br. [katastarska čestica] već da je iznos od 70.000,00 kn primio na ime naknade štete na njegovim nekretninama k.č 647 i 661 te dijelovima k.č 662 k. o. [katastarska općina].

27.U postupku je bio održan očevid na koji tužiteljica nije pristupila, kao niti svjedok, njezin sin, a sadašnji tužitelj. Tužiteljica nije ni dala svoj iskaz kao stranka. Niti punomoćnik tužiteljice nije na licu mjesta znao pokazati čestice 659, 660, 647, 641 i 1281/1, za koje je određena identifikacija, no na očevidu je učinjeno nespornim da na k.č 1281/1 nije bilo sječe, pa nije niti vršena identifikacija putem mjerničkog vještaka, a ta je čestica i udaljena od mjesta očevida oko 3 km.

28.Sud je na očevidu uočio posječene panjeve, mjernički vještak Nenad Vidmar izvršio je identifikaciju i iz njegovog nalaza i mišljenja te dopune istog, odnosno iz skice lica mjesta (list 121 spisa), ovaj je sud bio utvrdio da su panjevi smješteni na česticama k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], a šumarski vještak Željko Kauzlarić se očitovao o količini tih panjeva, vrijednosti posječene drvne mase i vrijednosti šumske štete na te dvije čestice. Iz nalaza i mišljenja tog vještaka utvrđeno je da je prema izgledu panjeva sječa na terenu vršena 2013. ili 2014. godine, a i saslušani svjedok na licu mjesta, KL, koji je sa sada pok. NL sudjelovao u predmetnoj sječi, potvrdio je da su sječu izvršili upravo tu negdje gdje je sud provodio očevid.

29.Cijeneći iskaz svjedoka KL te nalaze i mišljenja oba vještaka, a koje je sud prihvatio kao stručne i nepristrane, utvrđeno je da je predmetna sječa iz 2013. izvršena na dvjema česticama i to k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina].

30.Preostali svjedoci saslušani na očevidu i to TL, VL i RL, nisu imali saznanja relevantna za ovaj spor odnosno saznanja o predmetnom događaju.

31.Tužiteljica je osporavala tvrdnje tuženika da bi sječa bila izvršena u dijelu parcela u posjedu obitelji LL, niti da bi tuženik bio vlasnik istih.

32.Cijeneći sudsku nagodbu od 8. lipnja 1990. u predmetu posl. broj R1-39/86 kod Općinskog suda u Vrbovskom, utvrđeno je u ranijem postupku da se suvlasništvo dijeli na način da ČL iz [adresa], te LL iz [adresa] pripada k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u odnosu na koju će iste izvršiti cijepanje prema posjedovnom stanju. U odnosu na k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], ista po navedenoj nagodbu pripada EL (ocu tuženika) iz [adresa] i ZL iz [adresa], te je između njih također navedeno da će se izvršiti cijepanje prema posjedovnom stanju. Navedenom sudskom nagodbom iz 1990, tužiteljici ČL nije pripala k. č. br [katastarska čestica] već je ista pripala EL i ZL. Tužiteljici je pripala k. č. [katastarska čestica] zajedno s LL.

33.Sudska nagodba ima značaj sudske presude. Prema odredbi članka 126. st. 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (NN 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10, 143/12, 152/14, dalje : ZV), u Odjeljku 2 koji određuje o stjecanju prava vlasništva odlukom suda ili druge vlasti, pravo vlasništva stječe se u trenutku pravomoćnosti sudske odluke odnosno konačnosti odluke druge vlasti, ako što drugo nije određeno zakonom, niti proizlazi iz cilja radi kojega se odluka donosi. Nije sporno da sudska nagodba nije provedena u zemljišnim knjigama, no sud je utvrdio da je temeljem iste tužiteljica stekla zajedno sa LL nekretninu 659, dok je otac tuženika zajedno s LL stekao česticu k.č 662 k. o. [katastarska općina], pa da je tužiteljica u vrijeme predmetne sječe bila predmnijevani vlasnik, odnosno suvlasnik k. č. [katastarska čestica], u smislu odredbe članka 166. stavak 1. ZV-a.

34.I iz Povijesnog pregleda posjedovnog stanja Ureda za katastar Vrbovsko od 5. svibnja 2014. utvrđeno je da je upravo temeljem navedene sudske nagodbe u predmetu R1-39/86 iz 1990. godine tužiteljici i LL pripala čestica k. č. [katastarska čestica] kao i 660, u posjedu vlasništva u dijelovima prema faktičnom posjedovnom stanju te su se iste obvezale između sebe sačiniti diobu. Nigdje nije konkretizirano koje dijelove koja od njih posjeduje. Iste su sudskom nagodbom stekle suvlasništvo na k. č. [katastarska čestica], u odnosu na koju je sud utvrdio da je na njoj izvršena sječa, a sukladno odredbi članka 36. stavak 2. ZV-a, u sumnji koliki su suvlasnički dijelovi, smatra se da su jednaki pa se dakle ima smatrati da je tužiteljica bila suvlasnica na k. č. [katastarska čestica] u ½ dijela. Tužiteljici rečenom nagodbom nije pripala druga čestica na kojoj je izvršena šteta, odnosno k. č. [katastarska čestica].

35.Iz iskaza tuženika sud je utvrdio da on prihvaća nagodbu od 8. lipnja 1990.

36.Konačno, temeljem navedenog, ovaj je sud ocijenio da je tužba osnovana u odnosu na sječu počinjenu na k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], dok nije osnovana u odnosu na k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], jer tužiteljica nije bila vlasnica ni suvlasnica iste, a u odnosu na sve ostale čestice navođene u ovom postupku, provedenim dokazima nije utvrđena sječa na istima.

37.Tuženik je u postupku naveo da se nagodba koju je sklopio **.**.2013. s NL i KL i temeljem koje je primio isplatu od istih u ukupnom iznosu od 70.000,00 kn ne odnosi i na česticu k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], no ovaj sud nije bio prihvatio te navode obzirom da se u tuženikovoj opomeni od 22. rujna 2013. (listovi 6-9 spisa) među ostalim upravo i navodi parcela 659 na kojoj da je izvršena čista sječa te je tuženik o tome sačinio i dostavio i fotografije. Isto tako u nagodbi od 23. rujna 2013., zaključenoj između FL (tuženika) te ML i KL, u uvodu iste nagodbe se izrijekom, među ostalim upravo navodi i k. č. [katastarska čestica], pa ovaj sud nije bio prihvatio navode tuženika da se ta nagodba ne odnosi na k. č. [katastarska čestica] i da za tu česticu nije naplatio iznos iz nagodbe.

38.Ovaj je sud u ranijem postupku utvrdio da je tuženik, između ostalog, od NL i KL primio isplatu na ime sječe šume i nastale štete i u odnosu na k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], na kojoj u to vrijeme nije imao pravo vlasništva odnosno suvlasništva jer su suvlasnici iste bila tužiteljica ČL i LL za koje se prema odredbi članka 36. stavak 2. ZV-a ima smatrati da su im suvlasnički dijelovi bili jednaki, a nesporno je da tužiteljica nije preuzela niti posječenu drvnu masu niti je primila ikakvu isplatu na ime vrijednosti iste. Ovaj je sud bio utvrdio da je tuženik iznos kojeg je naplatio u odnosu na sječu na k. č. [katastarska čestica] stekao bez valjane pravne osnove, pa je sukladno odredbi članka 1111. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, dalje: ZOO), dužan tužiteljici vratiti stečeno bez osnove, na što ga je tužiteljica prije ove tužbe i pozvala pismeno učiniti, a na što se tuženik oglušio.

39.Iz nalaza i mišljenja sudskog vještaka šumarske struke Željka Kauzlarića utvrđeno je da je vještak razdvojio štetu na drvnim sortimentima u odnosu na obje čestice obiđene na očevidu i u odnosu na k. č. [katastarska čestica] je utvrđeno da šteta na drvnim sortimentima iznosi ukupno 12.727,47 kn (list 109 spisa). Vrijednost šumske štete za uništen drvni podmladak i prouzročenu eroziju tla te troškovi otklanjanja drvnog otpada na k. č. [katastarska čestica] iznosi 3.180,88 kn (list 127 spisa- odgovor na podnesak tužitelja). Ukupna šteta, a koja nije umanjena jer je proizvod prisvojen, u odnosu na k. č. [katastarska čestica] iznosi 15.908,35 kn i kako je utvrđeno da je tužiteljica bila predmnjevani vlasnik u ½ dijela na toj čestici, ovaj je sud utvrdio da je ukupna šteta u odnosu na nju iznosila 7.954,17 kn odnosno 1.055,70 eur i to je iznos kojeg je tuženik primio bez osnove te ga je dužan vratiti tužiteljici, odnosno sada njezinom nasljedniku koji je preuzeo parnicu. U preostalom zahtijevanom iznosu do ukupnog iznosa od 9.290,60 eur tužbeni zahtjev je odbijen kao neosnovan.

40.Županijski sud u Splitu, Rješenjem posl.br. Gž-674/2024-3 od 29. svibnja 2024., ukinuo je presudu ovog suda od 19. rujna 2023. i predmet vratio na ponovno raspravljanje i odlučivanje.

41.Županijski sud navodi da ovaj sud prvog stupnja prilikom donošenja pobijane presude nije uzeo u obzir Dopunu nalaza i mišljenja vještaka Nenada Vidmara, ing. geod. od 17. prosinca 2019. iz koje proizlazi da odstupanje katastarskog plana na području predmetnih nekretnina iznosi 11,5 m u smjeru sjever-jug, odnosno iz kojih proizlazi da je uklopom podataka katastarskog plana na snimak stvarnog stanja s terena vidljivo da položaj, površina i oblik nekretnine i objekta k. o. [katastarska općina], na katastarskom planu ne odgovora, tj. uveliko odstupa od oblika i površine prikazane nekretnine snimljene prilikom očevida na licu mjesta. Navedeni nalaz i mišljenje je od odlučne važnosti jer je potrebno utvrditi na kojoj se nekretnini nalaze posječena stabla, da li na nekretnini u isključivoj vlasništvu tuženika oznake kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] ili na nekretnini u vlasništvu odnosno suvlasništvu tužiteljice.

42.Nadalje, između sadržaja isprave i onoga što se navodi u obrazloženju pobijane presude da postoji proturječnost u odnosu na dio obrazloženja koji se odnosi na nagodbu sklopljenu između FL s jedne strane te ML i KL s druge strane 23. rujna 2023. te opomenu pred tužbu, odnosno prijedlogu nagodbe koji je tuženik uputio NL i KL. U obrazloženju pobijane presude se naime navodi da iz naprijed navedenih isprava nespornim proizlazi da bi tuženik od NL i KL naplatio naknadu štete za sječu na čestici kč. br. [katastarska čestica] i kč. br. [katastarska čestica] obje k. o. [katastarska općina]. Međutim, naprijed navedeno utvrđenje suda da je kontradiktorno sa sadržajem navedene dokumentacije iz razloga što je upravo u opomeni pred tužbu – prijedlogu nagodbe jasno određeno i nedvosmisleno navedeno da je tuženik utvrdio kako je došlo do sječe na čestici oznake kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] koja se nalazi u posjedu i isključivom vlasništvu tuženika, te naknadu štete nastalu na čestici kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] na kojoj su ML i KL napravili cestu preko koje su izvlačili drvnu masu i pri tome nanijeli štetu tuženiku.

43.Nadalje, prvostupanjski sud navodi kako je prednica tužitelja stekla nekretninu oznake kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u isključivo vlasništvo temeljem sudske nagodbe pozivajući se pri tome na odredbu članka 126. ZV-a, kojom je odredbom propisano da se pravo vlasništva stječe u trenutku pravomoćnosti sudske, odnosno konačnosti odluke druge vlasti. Međutim, prilikom tumačenja naprijed navedene odredbe sud nije uzeo u obzir odredbu članka 127. stavak 2. ZV-a kojom je propisano da se vlasništvo nekretnine stečene odlukom suda ili drugog tijela ne može suprotstaviti pravu onoga koji je postupajući s povjerenjem u zemljišne knjige u dobroj vjeri upisao svoje pravo na nekretnini dok još pravo koje je bilo stečeno odlukom suda ili drugog tijela nije bilo upisano. Pri tome je naglasiti da je tuženik pravo vlasništva na nekretnini oznake kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] stekao nasljedstvom iza smrti pok. oca EL umrlog 2002. iza kojeg je 2003. doneseno rješenje o nasljeđivanju, temeljem kojeg rješenja je izvršena uknjižba prava vlasništva na predmetnoj nekretnini u njegovu korist.

44.U smislu iznesenog valja uzeti u obzir i činjenicu koja proizlazi iz spisa kako tužitelj ne vrši posjed predmetnih nekretnina i uopće ne zna gdje se iste nalaze te sud konstatira da ih na očevidu nije znao niti pokazati.

45.Po stavu žalbenog suda, u konkretnom slučaju, potrebno je utvrditi tko je vlasnik nekretnina na kojima je izvršena sječa stabala bez obzira na postojanje sudske nagodbe na koju se sud poziva, a cijeneći sve izvedene dokaze u postupku, što je prvostupanjski sud propustio učiniti, čime je činjenično stanje ostalo nepotpuno odnosno pogrešno utvrđeno, slijedom čega se ne može niti ispitati pravilnost primjene materijalnog prava.

46.U ponovljenom postupku tužitelj je predložio provođenje dokaza osobnim saslušanjem istoga (tužitelj je u tužbi bio predložen kao svjedok), a tuženik je prigovorio pasivnoj legitimaciji tuženika navodeći da je on nesporno primio od ML i KL iznos od 70.000,00 kn temeljem nagodbe i to za sječu izvršenu na njegovoj k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]. Isplata je izvršena temeljem ugovora pa da se ne može raditi o isplati bez osnove. S druge strane, tužitelj da je imao usmeni ugovorni odnos s NL i KL za sječu šume i ako ima neko potraživanje, isto da je trebao usmjeriti prema njima. Tuženik stoga predlaže odbijanje tužbenog zahtjeva.

47.Sud je odredio provođenje dokaza osobnim saslušanjem tužitelja. Tužitelj nije pristupio na ročište od 28. siječnja 2025. opravdavši se bolešću i liječničkom potvrdom. Određeno je ponovno ročište radi saslušanje tužitelja za dan 17. veljače 2025., no tužitelj nije ni na isto pristupio, a punomoćnik tužitelja odustao je od tog dokaznog prijedloga obzirom na bolest tužitelja. Daljnji dokazni prijedlozi nisu stavljeni.

48.Ponovno su cijenjeni dokazi provedeni u ranijem postupku te je postupljeno i sukladno uputi Županijskog suda u Splitu.

49.Ovaj je sud u ranijem postupku bio utvrdio da je sječa izvršena na k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]. K. č. [katastarska čestica] sudskom nagodbom od 8. lipnja 1990 u predmetu R1- 39/1986, kod Općinskog suda u Vrbovskom nije bila pripala tužitelju, već EL i ŽL te je utvrđen tužbeni zahtjev osnovanim u odnosu na k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]. Tuženik u to vrijeme nije imao pravo suvlasništva iste k.č.

50.Na očevidu nije bila nazočna tadašnja tužiteljica, a punomoćnik iste nije znao na očevidu pokazati predmetne nekretnine. Tužitelj nije dokazao da vrši posjed predmetnih nekretnina. Saslušanje sadašnjeg tužitelja predloženo je upravo na okolnost utvrđenja ovih spornih činjenica, no isti nije pristupio sudu radi osobnog saslušanja te je od tog dokaza i odustao.

51.Nadalje, u dopuni nalaza i mišljenja vještaka geodete Nenada Vidmara, od 17. prosinca 2019. (list 120 spisa), isti je naveo da je na skici lica mjesta – dopuna (list 121 spisa) crvenom linijom i rozim slovnim oznakama H-B-C-D-E-F prikazana međa prema pokazivanju tuženika prilikom očevida suda. Dakle, tuženik je pokazao i tvrdio da se posječeni panjevi, označeni na skici točkicama i brojevima, nalaze na k. č. [katastarska čestica].

52.Vještak geodeta naveo je, u dopuni nalaza i mišljenja, da je važeći katastarski plan za k. o. [katastarska općina] izrađen grafičkom metodom izmjere u mjerilu 1:2880. Uklopom podataka katastarskog plana na snimak stvarnog stanja s terena vidljivo je da položaj, površina i oblik pokazane nekretnine i objekta u k. o. [katastarska općina], na katastarskom planu, ne odgovara, tj. uvelike odstupa od oblika i površine pokazane nekretnine snimljene prilikom očevida na licu mjesta, a što je vidljivo i u Skici lica mjesta – dopuna (prilog br. 2). Razlog velikom neslaganju / odstupanju katastarskog plana od stvarnog stanja na terenu je starost važećeg katastarskog plana izrađenog u relativno sitnom mjerilu i s potpuno drugačijom osnovnom namjenom (oporezivanje). Pri izradi važećeg katastarskog plana moguće je bilo postići točnost crteža od oko 0,2 mm (cca 0,50 m), a često i manju točnost, uz određene deformacije u prikazu oblika katastarskih čestica i čestim grubim greškama. Odstupanje katastarskog plana na području predmetnih nekretnina iznosi 11,5 m u smjeru istok – zapad te 6 m u smjeru sjever – jug.

53.Kako tužitelj nije pokazao na terenu gdje se nalaze nekretnine koje su predmet ovog postupka, a niti je dao svoj iskaz, a uzevši u obzir prethodno citiranu dopunu nalaza i mišljenja geodetskog vještaka Nenada Vidmara od 17. prosinca 2019. o višemetarskom odstupanju katastarskog plana i Skicu lica mjesta – Dopunu, utvrđeno je da tužitelj nije dokazao na kojoj se nekretnini nalaze panjevi posječenih stabala, da li se radi o k. č. [katastarska čestica] ili k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], u odnosu na koju je, za polovicu, ranijom presudom bio usvojen tužbeni zahtjev. Nije dokazao niti da su ni on, niti njegova prednica, ušli u posjed predmetnih nekretnina, odnosno vršili posjed istih.

54.Također, tužiteljica, niti sadašnji tužitelj, bez obzira na sadržaj sudske nagodbe, nisu upisani kao suvlasnici k. č. [katastarska čestica]. Ta nagodba nije provedena u zemljišnim knjigama, a tuženik se upisao kao suvlasnik rješenjem o nasljeđivanju iza pok. oca Josipa Kavrana 2003., u dobroj vjeri, pa se vlasništvo nekretnine stečeno odlukom suda niti ne može, sukladno odredbi članka 127. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, suprotstaviti pravu tuženika koji je, postupajući s povjerenjem u zemljišne knjige i u dobroj vjeri upisao svoje pravo suvlasništva.

55.Obzirom da tužitelj nije dokazao relevantne činjenice, a sve sukladno i uputi Županijskog suda, to je ovaj sud ocijenio da je tužbeni zahtjev u cijelosti neosnovan te je presudio kao u izreci presude.

56.Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi članka 154. stavak 1. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 112/99, 129/00, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 96/08, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 dalje: ZPP) te Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, a za radnje izvršene po punomoćniku iz reda odvjetnika.

57.To su radnje zastupanja tuženika na očevidu od 19. listopada 2018. i ročištima od 27. studenog 2024., 28. siječnja 2025. i 17. veljače 2025. (tbr. 9. st.1.), sastav podneska od 23. studenog 2019. (tbr.8.st.1.), sve u iznosima od po 200,00 eur, zatim sastava žalbe od 4. listopada 2023. protiv presude (tbr.10.st.1.) 250,00 eur, te sastava odgovora na žalbu te dopune odgovora na žalbu, u iznosima od po 200,00 eur (tbr.8.) To ukupno iznosi 1.650,00 eur, uvećano za PDV od 25%, odnosno za iznos od 412,50. Pristojba na žalbu iznosi139,36 eur. Sveukupno je tuženiku dosuđen parnični trošak u iznosu od 2.201,86 eur.

U Opatiji, 4. travnja 2025.

S u d a c :

Renata Slavić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 (petnaest) dana od dana održavanja ročišta za objavu presude za stranku koja je bila uredno obaviještena o ročištu za objavu, odnosno od dana primitka presude za stranku koja nije bila uredno obaviještena o ročištu za objavu.

Žalba se podnosi pismeno u tri primjerka putem ovog suda, a o žalbi odlučuje nadležni županijski sud.

DNA:

1. Pun. tužitelja

2. Pun. tuženika