Poslovni broj: P-257/2023-18

Općinski sud u Dubrovniku

Dr. Ante Starčevića 23

20000 Dubrovnik

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Dubrovniku, sutkinja Marija Bušković, u pravnoj stvari tužiteljice BZ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], koju zastupa punomoćnica Nada Ogresta, odvjetnica iz Dubrovnika, protiv tuženika NZ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Zvonko Kristović, odvjetnik iz Dubrovnika, radi utvrđenja prava vlasništva, nakon održane javne glavne rasprave zaključene 20. veljače 2025. u prisutnosti tužiteljice i punomoćnika stranaka, 4. travnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Odbijaju se zahtjevi tužiteljice:

1. ¨Utvrđuje se da se tužiteljičino vlasništvo nekretnina k. č. [katastarska čestica] upisane u z. ul. [broj ZK uloška] obje upisane u z. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] proteže do sredine betonskog zida koji je označen plavom bojom na skici lica mjesta k. o. [katastarska općina] sudskog vještaka za geodeziju Stjepana Grmoljeza (koja skica zajedno s vještvom tog vještaka prileži spisu postupka uređenja međe Općinskog suda u Dubrovniku poslovni broj R1-272/18) koje pravo vlasništva se proteže od sredine betonskog zida koja granica se nastavlja u smjeru sjever-jug sredinom kamenog suhozida između k. č. [katastarska čestica] z. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i 379 i 380 k. o. [katastarska općina] koji je vidljiv na fotografijama 8 o 9 u prethodno spomenutom vještvu¨.

2. ¨Tuženik je dužan trpjeti da tužiteljica u nastavku betonskog zida označenog plavom bojom na skici lica mjesta k. o. [katastarska općina] koja je navedena u točki 1. ovog zahtjeva, izgradi betonski zid po sredini granice koja je definirana u toč. 1. ovog zahtjeva istim materijalom i u istoj visini kao što je izgrađen prethodno navedeni zid od betonskih blokova.¨.

II. Nalaže se tužiteljici u roku od 15 dana platiti tuženiku trošak postupka u iznosu od 1.500,00 eura.

Obrazloženje

1.1. Tužiteljica u tužbi podnesenoj ovom sudu 27. ožujka 2023. i tijekom postupka tvrdi da je uknjižena vlasnica nekretnina u k. o. [katastarska općina] oznake k. č. [katastarska čestica], livada površine 6 m2, k. č. [katastarska čestica], površine 227 m2, te k. č. [katastarska čestica] površine 764 m2, u naravi močvara i oranica, a koje vlasništvo je stekla Ugovorom o kupoprodaji nekretnine od 30. studenog 2022. i rješenjem nasljeđivanju iza pok. supruga ĐZ pok. B, dok je tuženik vlasnik susjedne k. č. [katastarska čestica], oranice, i k. č. [katastarska čestica], pašnjak i močvara, sve u k. o. [katastarska općina]. Navodi da je u vezi granice između predmetnih nekretnine pokrenula postupak pred ovim sudom radi uređenje međe te da je pravomoćnim rješenjem ovog suda poslovni broj R1-272/18 od 12. ožujka 2021. sud uredio granicu ovih nekretnina stranaka, no po njenoj ocjeni pogrešno.

1.2. Tvrdi da granica prikazana u katastru bitno odstupa od postojeće granice nekretnina na terenu te da je u istom prikazano da stari suhozid i zid izgrađen od betonskih blokova u cijelost na nekretninama u njenom vlasništvu no da je ona zbog održavanja dobrosusjedskih odnosa spremna prepustiti tuženiku dio vlasništva njenih nekretnina tako da se granica utvrdi do sredine betonskog zida koji je označen plavom bojom na skici lica mjesta k. o. [katastarska općina] sudskog vještaka za geodeziju Stjepana Grmoljeza (koja skica zajedno s vještvom tog vještaka prileži spisu postupka uređenja međe Općinskog suda u Dubrovniku poslovni broj R1-272/18) k koja granica se nastavlja u smjeru sjever-jug sredinom kamenog suhozida između k. č. [katastarska čestica] z. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i 379 i 380 k. o. [katastarska općina] koji je vidljiv na fotografijama 8 o 9 u prethodno spomenutom vještvu.

1.3. Slijedom navedenog, a obzirom je putem svog prednika i osobno u kvalifciranom posjedu nekretnina od 2009, tužiteljica predlaže utvrditi da se njeno vlasništvo proteže do granice kako je opisana u točki I. izreke ove presude, uz obvezu tuženika da trpi izgradnju betonskog zida po sredini granice istim materijalom i iste visine kako je izgrađen već postojeći betonski zid, kao i obvezu tuženika da joj nadoknadi troškove ovog postupka.

2.1. U odgovoru na tužbu i tijekom postupka tuženik tvrdi da je predmetni zid izgrađen kao dio ljetnikovca [adresa] prije više stotina godina na istom imanju, odnosno da se tim zidom imanje ogradilo sa zapadne strane, s tim da u to vrijeme oko ljetnikovca nije bilo ničega više. Navodi da je on naslijedio ovo imanje te da nitko do tužiteljice nije navedeno dovodio u pitanje. Ukazuje da je nejasno zašto tužiteljica smatra da je stekla vlasništvo ovog zida, pogotovo stoga što nije novina da su katastarske mape neprecizne. U odnosu na zahtjev za gradnju zida, ukazuje da je nejasno zašto bi netko mogao graditi na tuđem sve da granica i prolazi tuda kuda tužiteljica priželjkuje da prolazi.

2.2. Slijedom navedenog, tuženik predlaže odbiti zahtjev tužiteljice i naložiti istoj da mu nadoknadi troškove ovog postupka.

3.1. Tijekom glavne rasprave su pročitani izvadci iz zemljišnih knjiga, rješenje o nasljeđivanju koje je 5. studenog 2018. pod poslovnim brojem O-1301/18 donio Općinski sud u Dubrovniku, spis ovog suda poslovni broj R1-272/18 s nalazom i mišljenjem stalnog sudskog vještaka dipl. ing. geod. Stjepanom Grmoljezom, izvod iz katastarskog plana, spis ovog suda poslovni broj Z-13260/22, saslušani su svjedoci ŠZ, FZ, DZ, RZ i stranke osobno te je provedeno geodetsko vještačenje po stalnom sudskom vještaku geodetske struke dipl.ing.geod. GZ.

3.2. Obzirom su odlučne činjenice utvrđene temeljem gore navedenih dokaza, daljnji dokazi nisu izvođeni jer je ocjenjeno da bi isto bilo protivno načelu ekonomičnosti postupka.

3.3. Ocjenom svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno te na temelju rezultata cjelokupnog postupka, sukladno čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 84/08, 57/11, 25/13, 70/19 i 80/22 dalje u tekstu ZPP), utvrđeno je da su zahtjevi tužiteljice neosnovani.

4. Predmet spora je vlasništvo nekretnina oznake k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], konkretno opseg vlasništva u vidu granice predmetne nekretnine prema nekretninama oznake k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] te obveza tuženika da trpi gradnju betonskog zida na dijelu nekretnina.

5. Između stranaka nije sporno:

- da je tužiteljica vlasnica nekretnina oznake k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina],

- da je tuženik vlasnik nekretnina oznake k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina],

- da je posjed stranaka de facto i to većim dijelom ograđen postojećim zidom.

6. Između stranaka je sporna granica između nekretnina u njihovom vlasništvu, odnosno dokle seže njihovo vlasništvo.

7. Čitanjem spisa ovog suda poslovni broj R1-272/2018 utvrđeno je da je u istom na prijedlog ovdje tužiteljice u odnosu na tuženika vođen postupak uređenja međe između predmetnih nekretnina te da je u istom pravomoćno uređena međa na način da istu predstavlja pravac koji je u skici lica mjesta koju je 15. veljače 2021. predao stalni sudski vještak dipl. ing. geod. Stjepan Grmoljez označen zelenom isprekidanom linijom, a koju je na licu mjesta isti vještak označio crvenom bojom.

8.1. Svjedoci JZ i DZ, kao osobe koje poznaju obje stranke i njihove obitelji te žive u istom mjestu u bitnom istovjetno navode da je postojeći zid tu duže vremena s tim da ne znaju tko ga je gradio.

8.2. Svjedok JZ pri tome navodi da zid stoji samostalno, da je susjedni dvorac od tuženika, a zemljište tužiteljice zemljište koje je do 2000. bilo u zakupu firme za koju je tada radio. Navodi da je zemljište bilo u drači do 1994. ili 1995., ali da su se ipak nazirale granice tog zemljišta i dvorca, dok je sami zid, star 200 ili 300 godina, proteže od puta do rijeke, dok je betonski dio uočio i postoji duže vremena. Navodi da je predmetni stari zid izgledom kao drugi zidovi od dvorca koji je od ovog zida udaljen oko 30 do 50 metara, a da mu je poznato da su se zemljišta s obje strane zida čistila i to ¨i jedni i drugi sa svoje strane zida¨.

8.3. DZ iskazuje da je od 1960. tih bio prijatelj tuženika i pokojnog supruga tužiteljice pa da zna da se stari zid dijelom urušio u potresu 1979. te da ga je tuženik popravio ranih 1980.tih betonskim blokovima, a što zna jer mu je osobno pomagao, s tim da su u popravku sudjelovali samo tuženik i njegova obitelj. Navodi da su se svih troje tu družili i brali grožđe na zemljištu između tog starog zida i dvorca, a da je sam dvorac građen u 14. ili 15. stoljeću, sa svih strana ograđen istim zidovima poput ovog i da je dvorac prije bio od oca tuženika. Smatra da se radi o zidu koji ograđuje dvorac. Konačno, navodi da mu je pokojni suprug tužiteljice rekao da je kupio susjedno zemljište te zna da su tužiteljica i on isto čistili.

9. Nadalje, svjedok FZ iskazuje da je kao ovlašteni geodet za račun tužiteljice i po njenom nalogu snimio zemljište i izradio geodetski elaborat za nekretnine tužiteljice, s tim da je po njenom nalogu granicu prema zemljištu tuženika ¨uvukao¨ za nekih 50 do 80 cm od predmetnog zida jer je jedino ta granica bila sporna, obzirom se tužiteljica dogovorila sa susjednom za zapadne strane, dok je s južne graničila sa svojom nekretninom, a sa sjeverne s nerazvrstanom cestom.

10. Konačno, svjedokinja KZ, kćerka tuženice iskazuje da joj je poznato da je njen otac, nakon kušnje zemljišta 2009., pozvao geodeta da mu pokaže granice na terenu te da mu je rekao, kao i gospođa koja mu je prodala zemljište, da je njihovo do visokog betonsko zida i da je tu granica jasno definirana, s tim da je prodavateljica rekla da je čistila zid s njihove strane, ,kao i oni.

11. Tužiteljica u svom iskazu navodi da je njen pokojni suprug živio u susjedstvu i kasnije dolazio na ovo područje, a da je pri kupnji zemljišta doveo geodeta radi oznake granica zemljišta te da je rečeno da je granica pravac betonskog zida te da tuženik, koji je bio prisutan s njima, to nije osporio. Iskazuje da je mužu granice pokazao geodet, a da mu je prodavateljica samo rekla da je zemljište ograđeno i da nije bilo spora, dok tuženika kao susjeda, prije kupnje, o tome nije pitao. Tvrdi da su tuženik i njen suprug bili prijatelji no da su se posvađali 2012. u vezi prolaza preko ovog zemljišta. Smatra da je zid njeno vlasništvo za polovicu jer su tako rekli geodeti da je pravilo kada se ne zna tko ga je gradio, s tim da je sam zid tu stotinama godina. Tvrdi da u blizini zida nema objekata, osim tog dvorca koji je omeđen zidovima druge boje, stila i visine. Navodi da prodavateljicu nije pitala čiji je zid, da se radi o isključivo međašnom zidu, osim u dijelu gdje se proteže suhozid koji drži njenu zemlju kao višu u odnosu na susjednu zemlju.

12. Tuženik iskazuje da je susjedni dvorac i zemljište oko njega, kao i zidovi koji ograđuju vrt vlasništvo njegove obitelji, da su zidovi, pa i predmetni koji ograđuje zapadni vrt, građeni kada i dvorac, time u 14. stoljeću, s tim da je njegov otac 1986. ili 1987. prodao dvorac i jedan vrt općini jer je dvorac bio dosta oštećen u ratu. Osobno je rođen i živio u tom dvorcu do potresa. Navodi da je osobno popravio dio zida koji se urušio u potresu i to tako da je isti povezao blokovima širine 20 cm po sredini srušenog dijela i u manjoj visini jer nije imao potrebe raditi tako široki i visoki zid. U odnosu na prednike tužiteljice, navodi da je njegov djed prodao zemljište gospođi koja je isto prodala mužu tužitelja, koji je inače do ženidbe živio u baraci od obitelji tuženika, a koja se nalazi u blizini. Tvrdi da je muže tužiteljice s njim razgovarao isključivo u vezi kupljenih kvadrata, a da nitko nije osporavao da je zid njegov i samu granicu, niti je on što u vezi toga potpisao. Svakako, tvrdi da se mužem tužiteljice posvađao radi veza barke, a ne u vezi ovog zemljišta, dok se spor oko prolaza vodio jer je nevezano za ovo zemljište postojao seoski put koji se koristio, a koji je suprug tužiteljice zagradio. U odnosu na sam zid navodi da tužiteljica i njeni koriste zemlju do zida, dok je zid njegov i izgrađen pa ga se nema što održavati, osim uklanjanja bršljana što on i čini, ali ne sa strane zemljišta tužiteljice jer su u takvim odnosima pa ne može pristupiti.

13. Kada se prethodno iskazi dovedu u međusobnu vezu te u vezi s utvrđenjima s uviđaja na licu mjesta i geodetskom vještačenjem u ovom predmetu te predmetu ovog suda poslovni broj R1-272/2018, zaključuje se da su zemljišta stranaka odvojena predmetnim zidom koji je većim dijelom izgrađen prije više stotina godina, dijelom betonskim zidom koji je nadograđen na ostatke urušenog starog kamenog zida, te dijelom suhozidom koji drži jedini dio zemljišta tužiteljice koji je visinski iznad susjednog zemljišta tuženika. Nadalje, iz nalaza geodetskih vještaka proizlazi da sami zidovi predstavljaju materijaliziranu granicu i da u katastru nisu evidentirani kao pripadnost nekretnine tuženika, a niti kao pripadnost nekretnine tužiteljice po sredini zida.

14. Iz iskaza svjedoka te stranaka, a i temeljem neposrednih opažanja područja, proizlazi da se radi o međašnim zidovima koji su većim dijelom izrađeni prije više stoljeća, izuzev betonskog dijela koji je prema uvjerljivom iskazu svjedoka ĆZ te tuženika, upravo tuženik izgradio prije više od 30 godina.

15. Uzimajući u obzir da stranke i svjedok DZ, iskazuju da je suprug tužiteljice osoba koja je živjela u neposrednoj blizini te bio prijatelj tuženika do 2012., kao i činjenicu da je jedini okolni objekt dvorac koji je također star nekoliko stoljeća te ograđen sličnim zidovima, a stoljećima vlasništvo obitelji tuženika, zaključak je ovog suda da je predniku tužiteljice, njenom suprugu, kao i tužiteljici, moralo biti poznato da se radi o zidu koji je izgrađen od strane prednika tuženika i koji je služio tuženiku i njegovim prednicima. Naime, i tužiteljica i njeni prednik su znali da u okolici nema drugih objekata izuzev dvorca obitelji tuženika, a da suprug tužiteljice da je tuženik popravljao zid nakon urušenja, dok su iz stanja zemljišne knjige, a i prijateljskih odnosa supruga tužiteljice i tuženika, činjenice da je suprug tužiteljice odrastao u blizini, morali znati da je i zemljište koje kupuju nekoć bilo vlasništvo obitelji tuženika.

16. Iz navedenog, a u vezi s činjenicom da im je prodavateljica rekla da je njihovo do zida te da u vezi granica nikada nije bilo spora, jasno je da u ovoj konkretno stvari nema mjesta za primjenu običajnog prava da je granica po polovici zida u smislu da se ne zna tko je gradio zid. Zaključak je ovog suda da je itekako jasno da je zid građen od strane osoba koje su gradile jedini objekt u blizini u vrijeme kada je zid napravljen (prije više stoljeća), a i logično je da je služio tom objektu kao ogradni jer po logici stvari nije niti mogao imati drugu svrhu.

17. Suprug tužiteljice je morao znati za navedeno te kao samostalni posjednik, sve i da je čistio zid od bršljana sa strane prema njegovom zemljištu do svoje smrti 2018., na takav način nije mogao steći prava na istom jer je znao da se radi o stoljetnom zidu u vlasništvu tuženika i njegovih prednika, dok je neživotno i nelogično da tužiteljica nije znala za navedeno, uzimajući u obzir stanje lica mjesta te činjenicu da su tuženik i njen suprug bili dugogodišnji prijatelji.

18. Tvrdnja tužiteljice da njeno vlasništvo doseže do polovice starog kamenog zida i da je suhozid koji drži njenu zemlju njeno vlasništvo ničim nije dokazana, dapače iz činjenice da su ona i suprug zvali geodeta da pokaže granice prema katastru ukazuje da su kupili nekretninu bez jasno određenih granica prema tuženiku, a uz prihvaćanje navoda prodavateljice da je njihovo do zida. Osim što im nije moglo ostati nepoznato da je zid izgrađen od strane prednika tuženika, tužiteljica čak niti ne tvrdi da bi prodavateljica gradila predmetni suhozid, dok iz činjenice da tvrdi da je kameni zid star više stoljeća i to na zemljištu koje je u to vrijeme bilo u vlasništvu prednika tuženika s obje strane, a koje je njena prednica stekla u prošlom stoljeću, dakle nakon gradnje zida, jasno proizlazi da se zna da ona i njena prednica nisu gradili predmetni zid te da isti kao takav nije pripadnost zemljišta prodanog njenog prednici već zemljišta koje je bilo i ostalo vlasništvo tuženika odnosno njegovih prednika.

19. Konačno, tvrdnja tužiteljice da je stekla vlasništvo zida jer su joj tako rekli geodeti i jer od kupnje 2009. čiste zid sa svoje strane ne predstavlja valjanu osnovu za stjecanje vlasništva dijela nekretnine gdje se zidovi nalaze jer tužiteljica i njeni prednici nisu izgradili predmetni zid niti je kvaliteta njihovog posjeda, kao i trajanje posjeda do pokretanja postupka uređenja međe, bila takva da bi kao pošteni stjecatelji bilo temeljem ugovora o kupoprodaji iz 2009. bilo temeljem samog izvršavanja posjeda, stekli vlasništvo spornog dijela nekretnina.

20. Slijedom navedenog, ocjena je ovog suda da tužiteljica nije dokazala vlasništvo spornog dijela nekretnina i time osporila učinke utvrđene međe u postupku uređenja međa, sve u smislu čl. 103. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" br. 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 38/09., 153/09., 90/10., 143/12., 94/17. 152/14., 81/15.).

21. U odnosu na zahtjev tužiteljice da se tuženiku naloži trpljenje gradnje zida, ukazuje se da tužiteljica nema pravo bez suglasnosti vlasnika graditi na tuđem zemljištu, dok gradnju na vlastitom zemljištu uređuju propisi o prostornom uređenju te se odluka o istom donosi u propisanom upravnom postupku u kojem se odlučuje o zahtjevu za građenje. Pri tome se napominje da tužiteljica ovaj zahtjev evidentno temelji na tvrdnji o vlasništvu zemljišta na kojem bi izgradila zid, a isto nije dokazala u ovom postupku, uz napomenu da sve i da je uspjela u tvrdnji o vlasništvu, da bi takav zahtjev prema tuženiku mogla postaviti jedino ukoliko bi tuženik onemogućavao gradnju zida na njenom vlasništvu, a što niti tvrdi niti dokazuje (uznemiravanje vlasništva).

22. Tuženik je u cijelosti uspio u sporu pa temeljem čl. 154. st. 1. ZPP-a i čl. 155. ZPP-a ima pravo na nadoknadu troškova postupka i to troška zastupanja po punomoćniku odvjetniku: za sastav odgovora na tužbu u iznosu od 250,00 eura (tbr.

8. toč. 1. i tbr. 46. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" br. 138/23, dalje u tekstu: OT), te zastupanja na ročištima na kojima se raspravljalo o glavnoj stvari 6.10.2023., 8.2.2024., 22.5.2024., 3.7.2024. i 20.2.2025. u ukupnom iznosu od 1.250,00 eura (tbr. 9. toč. 1. i tbr. 47. OT-a), što daje ukupni trošak zastupanja u iznosu od 1.500,00 eura.

Dubrovnik, 4. travnja 2025.

Sutkinja

Marija Bušković

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove odluke dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana dostave prijepisa presude. Žalba se podnosi nadležnom županijskom sudu, putem ovog suda, pisano u tri istovjetna primjerka.

Dostaviti:

1.Pun. tužiteljice, uz pristojbu za presudu

2.Pun. tuženika