Republika Hrvatska

Županijski sud u Vukovaru

Vukovar, Županijska 33

Poslovni broj: Gž-297/2022-4

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Županijski sud u Vukovaru, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda i to Željka Marin kao predsjednika vijeća, Ane Bosančić kao suca izvjestitelja i Vesne Vrkić Perak kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ŽĆ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćniku Marijanu Belčić, odvjetniku iz Osijeka, protiv tuženika Addiko Bank d.d., Zagreb, Slavonska avenija 6, OIB: 14036333877, zastupana po punomoćniku Hrvoju Matić, odvjetniku iz Zagreba, radi utvrđenja i isplate, a odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Osijeku, Stalne službe u Valpovu poslovni broj P-1606/19-28 od 11. veljače 2022. ispravljene rješenjem Općinskog suda u Osijeku, Stalne službe u Valpovu poslovni broj P-1606/2019-32 od 14. veljače 2022. na sjednici vijeća održanoj 4. travnja 2025.,

r i j e š i o  j e

I. Žalba tuženika uvažava se kao osnovana, ukida se presuda Općinskog suda u Osijeku, Stalne službe u Valpovu poslovni broj P-1606/19-28 od 11. veljače 2022. ispravljena rješenjem Općinskog suda u Osijeku, Stalne službe u Valpovu poslovni broj P-1606/2019-32 od 14. veljače 2022., te se predmet vraća sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

II. O zahtjevu tuženika za naknadom troškova žalbenog postupka odlučit će se u konačnoj odluci.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja, koja je ispravljena rješenjem od 14. veljače 2022. u pogledu poslovnog broja odluke, suđeno je:

"I. Utvrđuje se da su ništetne odredbe Ugovora o namjenskom kreditu bez depozita br. [broj depozita]/2006, sklopljenog dana 28.03.2006. između tužitelja i tuženika, potvrđenog dana 29.03.2006. po javnom bilježniku Mandici Popović iz Valpova pod brojem OV-2718/06, i to:

- iz čl.3. toč.4. koji glasi: „… obračunanim po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan plaćanja.“;

- iz čl.4.st.2. koja glasi: „Izmjena kamatne stope smatra se sastavnim dijelom ovog Ugovora, bez posebnog zaključivanja Aneksa ovom Ugovoru, a što stranke potvrđuju svojim potpisom na ovom Ugovoru.”

II. Nalaže se tuženiku Addiko Bank d.d., Zagreb, Slavonska avenija 6, OIB: 14036333877 da tužitelju ŽĆ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] isplati ukupan iznos od 19.553,84 kn (devetnaesttisućapetstopedesettrikunei- osamdesetčetirilipe), zajedno sa zakonskom zateznom kamatom na iznos: 218,47 kn tekućom od 16.12.2010.

354,85 kn tekućom od 16.01.2011.

325,89 kn tekućom od 16.02.2011.

330,14 kn tekućom od 16.03.2011.

309,34 kn tekućom od 16.04.2011.

315,76 kn tekućom od 16.05.2011.

386,47 kn tekućom od 16.06.2011.

396,41 kn tekućom od 16.07.2011.

474,68 kn tekućom od 16.08.2011.

446,27 kn tekućom od 16.09.2011.

401,99 kn tekućom od 16.10.2011.

347,13 kn tekućom od 16.11.2011.

342,51 kn tekućom od 16.12.2011.

353,87 kn tekućom od 16.01.2012.

374,78 kn tekućom od 16.02.2012.

375,29 kn tekućom od 16.03.2012.

364,66 kn tekućom od 16.04.2012.

368,97 kn tekućom od 16.05.2012.

375,32 kn tekućom od 16.06.2012.

368,48 kn tekućom od 16.07.2012.

369,07 kn tekućom od 16.08.2012.

362,76 kn tekućom od 16.09.2012.

351,09 kn tekućom od 16.10.2012.

365,32 kn tekućom od 16.11.2012.

370,48 kn tekućom od 16.12.2012.

368,42 kn tekućom od 16.01.2013.

347,65 kn tekućom od 16.02.2013.

362,04 kn tekućom od 16.03.2013.

365,34 kn tekućom od 16.04.2013.

358,87 kn tekućom od 16.05.2013.

339,73 kn tekućom od 16.06.2013.

327,84 kn tekućom od 16.07.2013.

338,38 kn tekućom od 16.08.2013.

345,64 kn tekućom od 16.09.2013.

364,18 kn tekućom od 16.10.2013.

353,97 kn tekućom od 16.11.2013.

358,54 kn tekućom od 16.12.2013.

362,28 kn tekućom od 16.01.2014.

282,20 kn tekućom od 16.02.2014.

289,12 kn tekućom od 16.03.2014.

285,56 kn tekućom od 16.04.2014.

278,66 kn tekućom od 16.05.2014.

275,54 kn tekućom od 16.06.2014.

276,91 kn tekućom od 16.07.2014.

285,60 kn tekućom od 16.08.2014.

294,48 kn tekućom od 16.09.2014.

293,69 kn tekućom od 16.10.2014.

298,15 kn tekućom od 16.11.2014.

304,55 kn tekućom od 16.12.2014.

301,94 kn tekućom od 16.01.2015.

305,57 kn tekućom od 16.02.2015.

305,57 kn tekućom od 16.03.2015.

305,57 kn tekućom od 16.04.2015.

305,57 kn tekućom od 16.05.2015.

305,57 kn tekućom od 16.06.2015.

305,57 kn tekućom od 16.07.2015.

305,57 kn tekućom od 16.08.2015.

305,57 kn tekućom od 16.09.2015. do 31.07.2015. po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, za pet postotnih poena, a od 01.08.2015. do isplate po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, koju kamatnu stopu utvrđuje HNB, a sve u roku od 15 dana.

III. Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi parnični trošak u iznosu od 13.321,00 kn (trinaesttisućatristodvadesetjednukunu) sa zakonskom zateznom kamatom koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a koja teče od dana donošenja presude, tj. 11. veljače 2022. do isplate, a sve u roku od 15 dana, dok se tužitelj s preostalim dijelom zahtjeva za naknadu troškova u iznosu od 937,50 kn o d b i j a. ."

2. Presudu suda prvog stupnja pravovremeno podnesenom žalbom pobija tuženik zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine” broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22 - u daljnjem tekstu: ZPP), s prijedlogom da se pobijana presuda preinači i tužbeni zahtjev odbije te tuženiku naknade troškovi parničnog postupka, podredno da se ukine i vrati sudu prvog stupnja na ponovno odlučivanje. U žalbi tuženik posebno ukazuje na postojanje bitne povrede odredbe parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba tuženika je osnovana.

5. Ispitujući pobijanu presudu i postupak koji joj je prethodio te žalbene navode tuženika, utvrđeno je da sud prvog stupnja nije počinio bitnu povredu odredbi parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. ZPP-a, na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti temeljem članka 365. stavak 2. ZPP-a, ali je ocijenjen osnovanim žalbeni navod tuženika u pogledu postojanja bitne povrede iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a.

6. Predmet spora je zahtjev tužitelja za djelomičnim utvrđenjem ništetnosti Ugovora o kreditu od 28. ožujka 2006., te restitucijski zahtjev tužitelja za povratom preplaćenih iznosa zbog ništetnih odredbi ugovora o kreditu o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli.

7. Pobijanom presudom sud prvog stupnja utvrđuje da je tužitelj sa prednikom tuženika 28. ožujka 2006. sklopio Ugovor o kreditu broj 5140030250- 62000147171/2006, a kojim je tuženik odobrio kredit tužitelju u iznosu od 23.000,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju za CHF Hrvatske narodne banke na dan korištenja kredita uz ugovorenu kamatnu stopu koja je na dan zaključenja ugovora iznosila 4,30 % godišnje i koja je promjenjiva s rokom otplate od 15 godina. Nije bilo sporno niti da su tužitelj i tuženik dana 4. veljače 2016. sklopili Dodatak Ugovoru o kreditu broj 5140030250-62000147171/2006 (dalje u tekstu presude: Sporazum o konverziji) kojim je provedena konverzija tužiteljevog kredita u kredit denominiran u EUR.

8. Sud prvog stupnja po provedenom postupku prihvaća tužbeni zahtjev, nakon što je utvrdio da su osnovane tvrdnje tužitelja o ništetnosti ugovornih odredbi koje reguliraju primjenu valutne klauzule i kamatne stope i to pozivajući se na odluke Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014., te Trgovačkog suda u Zagrebu P-1401/12 od 4. srpnja 2013. kojima je utvrđeno da je, između ostalih, i tuženik u razdoblju od 1. siječnja 2004. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima, koristeći u njima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze u ugovorima o kreditima promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom tuženika i drugih banaka navedenih u citiranim odlukama i drugim internim aktima banke, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora tuženik, kao trgovac, i korisnici kreditnih usluga, kao potrošači, nisu pojedinačno pregovarali i ugovorom utvrdili egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara koji utječu na odluku tuženice o promjeni stope ugovorene kamate, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana utemeljenu na jednostranom povećanju kamatnih stopa, a sve na štetu potrošača, odnosno da je postupio suprotno odredbama članka 81., 82. i 90. tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ broj 96/03 - dalje ZZP/03) u razdoblju od 10. rujna 2003. do 6. kolovoza 2007.

9. Ujedno sud prvog stupnja navodi da je presudom Visokog trgovačkog suda RH broj Pž-6632/2017- 10 od 14. lipnja 2018., koja je potvrđena presudom Vrhovnog suda RH broj Rev-2221/2018 od 3. rujna 2019., utvrđeno da je tuženik povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita i sklapanjem ugovora o kreditima, koristeći ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkim kreditima, time što je ugovorena valuta uz koju je bila vezana glavnica švicarski franak jer prije i u vrijeme sklapanja ugovora banke kao trgovci, nisu u potpunosti informirali potrošače o svim bitnim parametrima za donošenje valjane odluke, s posljedicom nastanka neravnoteže u pravima i obvezama ugovornih stranaka na štetu potrošača.

10. S obzirom da su stranke predmetni ugovor o kreditu sklopile u razdoblju na koje se odnose naprijed navedene pravomoćne odluke donesene u sporu za zaštitu kolektivnih prava i interesa potrošača, te da stoga iste odluke u skladu s odredbom članka 118. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ broj: 41/14 - dalje ZZP/14) i članka 502.c ZPP-a obvezuju ostale sudove u postupcima individualne zaštite koju pokrenu potrošači, kao i da je sklopljen Sporazum o konverziji što ne isključuje mogućnost utvrđenja ništetnosti pojedinih odredbi osnovnog ugovora, sud prvog stupnja utvrđuje da su predmetne odredbe ništetne, te prihvaća tužbeni zahtjev za isplatom iznosa od 19.553,84 kuna na ime preplate temeljem ništetne odredbe o načinu ugovaranja valutne klauzule i promjene kamatne stope, i to nakon provedene konverzije.

11. Tijekom prvostupanjskog, a i sada žalbenog postupka, sporno je jesu li odredbe osnovnog ugovora o kreditu kojima je ugovorena valutna klauzula i promjenjivost kamatne stope jednostranom odlukom tuženika nepoštene i posljedično tome ništetne. Također, sporno je postoji li pravna osnova za isplatom utuženih iznosa s obzirom na sklopljeni Dodatak ugovora o kreditu koji je sklopljen sukladno odredbama Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju ("Narodne novine" broj 102/15 - dalje: ZID ZPK/15).

12. Tuženik naime u žalbi prije svega ističe da je tužitelj sklopio Dodatak Ugovoru o kreditu kojim je provedena konverzija kredita denominiranog u CHF s valutnom klauzulom u kunama u kredit denominiran u EUR, te da stoga, imajući u vidu odredbe ZID ZPK, kao i svrhu konverzije kredita, tužitelj nema osnove potraživati utuženi iznos, također navodi i kako prvostupanjski sud ne zauzima stav u pogledu navedenog Dodatka i zbog čega prvostupanjski sud zauzima stav da sklapanje Sporazuma o konverziji ne isključuje mogućnost utvrđenja ništetnim pojedinih odredbi osnovnog ugovora.

13. Nadalje, tuženik između ostalog, u žalbi posebno ističe da prvostupanjski sud ne izvodi dokaz predloženim saslušanjem svjedoka tuženika, a koji su predloženi na okolnost utvrđivanja postupaka tuženika prilikom ugovaranja spornih ugovornih odredbi, da se o istima pregovaralo u konkretnom predmetu.

14. Ovi tuženikovi navodi u žalbi su osnovani. Naime, sud prvog stupnja se pri donošenju odluke o tužbenom zahtjevu može osnovano pozvati na pravna utvrđenja donesena u pravomoćnim presudama u kolektivnom sporu i to u skladu s odredbom članka 118. ZZP/14, odnosno odredbom članka 126. ZZP/22. Međutim, u konkretnom predmetu, prvostupanjski sud ne obrazlaže i analizira kako je zaključeni Sporazum o konverziji utjecao na ništetnost odredbi osnovnog ugovora što je bio dužan učiniti.

15. Nadalje, tuženiku sukladno odredbi članka 81. stavak 4. ZZP/03, pripada pravo dokazivati da je prilikom sklapanja ugovora s tužiteljem pregovarao o spornim odredbama, pa da se stoga iste ne bi mogle smatrati nepoštenim. Tuženik je iznosio te činjenice, te je u svrhu dokazivanja istih predložio izvođenje odgovarajućih dokaza.

16. Pri tome je za ukazati sudu prvog stupnja i na pravno shvaćanje izraženo u odluci Ustavnog suda Republike Hrvatske br. U-III-4372/21 od 30. lipnja 2022. prema kojem ako se odluka o nepoštenosti (ništetnosti) odredaba potrošačkog ugovora o kreditu u pojedinačnom potrošačkom sporu temelji na presumpciji da određenom potrošaču u predugovornoj fazi sklapanja konkretnog ugovora nisu dane odgovarajuće obavijesti o odredbama tog ugovora, a ta okolnost nije bila predmetom utvrđivanja i dokazivanja u kolektivnom sporu, onda su u pojedinačnim potrošačkim sporovima banke ovlaštene tvrditi i dokazivati da su u postupku sklapanja pojedinačnog ugovora o kreditu (unatoč tome što ih nisu utvrdile konkretnim formularnim ili standardnim ugovorom) ipak na drugi način dale odgovarajuće obavijesti potrošaču o naravi, rizicima i posljedicama osporenih ugovornih odredaba na određivanje njegove novčane obveze i da je potrošač, unatoč punoj obaviještenosti, svejedno pristao na sklapanje takvog ugovora.

17. Sud prvog stupnja na naprijed navedene okolnosti nije proveo dokaze koje je tuženik tijekom postupka predlagao, konkretno saslušao predložene svjedoke, a za to nije dao nikakvo obrazloženje, osim pozivanja na utvrđenja iz kolektivne presude donesene povodom tužbe za zaštitu interesa potrošača, a što je utjecalo ili je moglo utjecati na donošenje pravilne i zakonite presude.

18. Iz svih navedenih razloga temeljem odredbe članka 369. stavak 1. ZPP- a pobijanu presudu suda prvog stupnja valjalo je ukinuti i predmet vratiti istom sudu na ponovno suđenje.

19. U ponovljenom postupku sud prvog stupnja otklonit će navedene povrede na koje je upozoren ovom ukidbenom odlukom, te ponovno donijeti pravilnu, zakonitu i valjano obrazloženu odluku uz pravilnu primjenu prava, a pri tome dati jasne razloge o svim odlučnim činjenicama vodeći računa i o ostalim žalbenim navodima tuženika.

20. Točka II. izreke temelji se na odredbi članka 166. stavak 3. ZPP-a.

U Vukovaru, 4. travnja 2025.

Predsjednik vijeća

Željko Marin