REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI RADNI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: Pr-8474/2021-22

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski radni sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Vesni Horvath na prijedlog sudskog savjetnika Domagoja Balentina, u pravnoj stvari tužitelja Hrvatska Lutrija d.o.o., Zagreb, Ulica grada Vukovara 72, OIB: 27905228158, zastupanog po punomoćniku Mladenu Dragičeviću, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Dragičević i partneri d.o.o., Zagreb, protiv tuženika HČ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Ivici Ćutuku, odvjetniku u Zagrebu, radi naknade štete, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 5. ožujka 2025., u prisutnosti zamjenice punomoćnika tužitelja Doroteje Jurčić, odvjetnice, tuženika osobno i punomoćnika tuženika Ivice Ćutuka, odvjetnika, te presude javno objavljene 4. travnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I Nalaže se tuženiku HČ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], isplatiti tužitelju Hrvatska Lutrija d.o.o., Zagreb, Ulica grada Vukovara 72, OIB: 27905228158, iznos od 3.450,79 eura uvećan za zatezne kamate koje teku od 17. srpnja 2020. do isplate u visini kamatne stope koja se za svako polugodište određuje uvećanjem prosječne kamate na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a za razdoblje od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. u visini stope koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a za razdoblje od 30. prosinca 2023. pa do isplate u visini kamatne stope koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotnih poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a referentna stopa iz stavka je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od 15 dana.

II Nalaže se tuženiku HČ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], naknaditi tužitelju Hrvatska Lutrija d.o.o., Zagreb, Ulica grada Vukovara 72, OIB: 27905228158, parnični trošak u iznosu 750,00 eura zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 4. travnja 2025. pa do isplate u visini kamatne stope koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotnih poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a referentna stopa iz stavka je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da se tuženik nalazio u radnom odnosu kod tužitelja kao poslodavca neprekidno od 22. rujna 1997. i obavljao poslove radnog mjesta prodavača temeljem sklopljenog ugovora o radu na neodređeno vrijeme od 15. svibnja 2015. Radni odnos tuženika prestao je dana 8. studenog 2020. temeljem Odluke o redovitom otkazu ugovora o radu zbog skrivljenog ponašanja radnika od 20. kolovoza 2020. Tuženik nije osporavao odluku kojom mu se otkazuje ugovor o radu. Razlog donošenja odluke o otkazu je skrivljeno ponašanje tuženika kojim je tužitelju nanio štetu u iznosu od 26.000,00 kuna. Za potrebe obavljanja poslova svog radnog mjesta tuženik je imao na raspolaganju bankovnu VISA BE karticu koja mu je povjerena od strane tužitelja, a koja je glasila na njegovo ime i koja se mogla koristiti uz pripadajući jedinstveni PIN broj koji je bio poznat isključivo tuženiku. Tužitelj navodi da je navedenom karticom dana 16. srpnja 2020. po transakcijskom računu tužitelja otvorenom u Privrednoj banci Zagreb d.d. (broj [broj bankovnog računa]) u devet transakcija s bankomata u Zagrebu, Ulica Ivane Brlić Mažuranić 20 (Malešnica) podignut iznos od 26.000,00 kn, a za podizanje tog iznosa nije postojao nikakav nalog tužitelja. Navedeno je utvrđeno i izvanrednom kontrolom poslovanja rada tuženika od dana 16. srpnja 2020.

Tužitelj u tužbi ističe da je, prilikom provjeravanja tvrdnji tuženika da je navedenu karticu izgubio dana 15. srpnja 2020. zajedno s novčanikom u kojem je bila i VISA BE kartica s PIN brojem, utvrdio da tuženik nije imao nalog tužitelja da dana 15. srpnja 2020. da podiže gotov novac pa da bi trebao iznijeti VISA BE karticu iz prostora prodajnog mjesta na kojem je obavljao poslove prodavača. Dakle, nije postojao opravdani razlog zbog kojeg bi tuženik imao ovlast iznijeti karticu iz sefa prodajnog mjesta. Nadalje, tužitelj navodi da se je dopisom br. 813/2020 od 27. srpnja 2020. Privredna banka Zagreb d.d. očitovala na način da je dana 16. srpnja 2020. putem VISA BE kartice izdane na ime tuženika sa transakcijskog računa tužitelja broj [broj bankovnog računa] putem bankomata u Ulici Ivane Brlić-Mažuranića 20 u Zagrebu (Malešnica) PIN-om autorizirano te izvršeno ukupno devet transakcija kojima je isplaćen ukupan iznos od 26.000,00 kuna.

Tužitelj posebno ističe da je i u slučaju gubitka kartice, tuženik postupio na način koji je izričito protivan čl. 6 internog akta tužitelja – Procedure sankcioniranja radnika vezano za manjak u poslovanju, prijevaru igrača i nedopušteno sudjelovanje u igrama. Spomenuta odredba propisuje slijedeće: "Radnici koji imaju na raspolaganju bankovnu karticu istu smiju koristiti isključivo za podizanje gotovine sa bankomata ili na šalteru banke i to samo u slučaju potrebe za dopunom blagajne za isplatu dobitaka, te u iznosu koji je najavljen na terminalu (zajedničkoj blagajni). Svako postupanje s bankovnom karticom suprotno uputama za njezino korištenje smatra se težom povredom obveza iz radnog odnosa." Dakle, bankovna kartica se može koristiti isključivo za podizanje gotovine za isplatu dobitaka samo najavljenih dnevnih dotacija te se ista mora obvezno držati pohranjena u zaključanom sefu. Iz sefa se mogu iznositi samo i isključivo u slučaju podizanja gotovine temeljem prethodno dobivenog naloga poslodavca. O ispravnom i jedino dozvoljenom načinu korištenja bankovnih kartica tužitelj navodi da je višekratno podsjećao radnike, pa tako i tuženika i to Uputom tužitelja od 29. lipnja 2020. broj: 181/2020 i Uputom istog sadržaja od 14. srpnja 2020.

Između ostalog, tužitelj navodi da je tuženik u nekoliko navrata priznao i očitovao se na način da je bankovnu karticu nosio u novčaniku zajedno s dodijeljenim PIN brojem te da se smatra odgovornim za nepridržavanje uputa tužitelja čime je na nedvosmislen način priznao da je svjesno kršio vrlo jasne upute tužitelja. Tuženik je svojim postupanjem – nesvrsishodnim i neodgovornim korištenjem imovine tužitelja, zlouporabom svog položaja i prekoračenjem danog ovlaštenja, neizvršavanjem ugovornih obveza i pisanih uputa poslodavca nanio štetu u iznosu od 26.000,00 kuna. Slijedom svega navedenog tužitelj predlaže sudu naložiti tuženiku isplatiti mu na ime naknade štete isplati iznos 3.450,79 eura uvećan za zatezne kamate koje teku od 17. srpnja 2020. do isplate, kao i naknaditi tužitelju parnični trošak zajedno sa zateznim kamatama tekućim od presuđenja pa do isplate.

2. U odgovoru na tužbu tuženik navodi da se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosti. Tuženik ističe da su točni navodi iz tužbe da je za potrebe obavljanja poslova svog radnog mjesta tuženik imao na raspolaganju bankovnu VISA BE karticu koja je glasila na njegovo ime i koja se mogla koristiti uz pripadajući jedinstveni PIN broj koji je poznat tuženiku, te da je navedenom karticom dana 16. srpnja 2020. po transakcijskom računu tužitelja otvorenom u Privrednoj banci Zagreb d.d. u devet transakcija s bankomata u Zagrebu, Ulica Ivane Brlić Mažuranić 20 (Malešnica) podignut iznos od 26.000,00 kuna. Međutim, bez obzira na činjenicu da je navedenu karticu tuženik izgubio ili mu je ukradena dana 15. srpnja 2020. (zajedno s gubitkom ili krađom novčanika u kojem je bila VISA BE kartica s PIN brojem), te bez obzira na činjenicu da je tuženik odmah po saznanju o izgubljenom ili ukradenom novčaniku s navedenom karticom sljedećeg jutra, tj. 16. srpnja 2020., izvijestio i policiju i to II Policijsku postaju Zagreb, PU zagrebačku, a o čemu postoji i Potvrda broj: 511-19-28/3-1403/20 od 16. srpnja 2020., tužitelj neosnovano smatra da je tuženik odgovoran što je netko podigao novčani iznos od 26.000,00 kn s njegovog računa korištenjem navedene kartice, iako niti jedan dokaz ne upućuje da je podizanje gotovog novca izvršio tuženik. Tuženik nadalje ističe da tvrdnje tužitelja o odgovornosti tuženika za nastalu štetu nisu istinite niti odgovaraju uobičajenom načinu i postupanju s karticom koja glasi na ime zaposlenika i koju je zaposlenik, kao i ovdje tuženik, mogao koristiti uz pripadajući jedinstveni PIN broj. Uobičajen način postupanja s karticom, kao i VISA BE karticom, od strane zaposlenika (prodavača) tužitelja je takav da su tu karticu s PIN brojem nosili i imali uz sebe oni zaposlenici na čije ime je i glasila, a na takav način se ponašao i tuženik za svo vrijeme od 22 godine provedenog rada kod tužitelja i nikada takav način postupanja nije bio upitan niti je ikada tužitelj takvo ponašanje zaposlenika smatrao propustom. Nije prihvatljivo niti životno logično da bi tuženik bio odgovoran tužitelju za štetu koja mu je nastala od strane treće (nepoznate) osobe koja je na nedozvoljen način podigla novac putem bankomata s računa tužitelja.

Slijedom svega navedenoga tuženik predlaže odbiti tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti kao neosnovan, uz naknadu parničnog troška tuženiku.

3. Tužitelj je u daljnjem tijeku postupka podneskom od 9. prosinca 2024. obrazložio svoje potraživanje na način da je istaknuo kako okolnost da li je tuženiku predmetna kartica ukradena ili nije, nije utvrđena niti u jednom od postupaka te ista nije od odlučujuće važnosti za rješenje predmeta ovog spora. Tužitelj navodi da je nesporno da je tuženik postupio protivno internim uputama poslodavca te kako je kao posljedica navedenog tužitelju nastala šteta od 26.000,00 kuna / 3.450,79 eura. Sporno je da li je radnik, ovdje tuženik na radu ili u svezi s radom postupio namjerno ili s krajnjom nepažnjom što je uzrokovalo štetu na strani poslodavca, ovdje tužitelja. Tužitelj ističe da je tuženik kao radnik postupio u najmanju ruku s krajnjom nepažnjom, s obzirom da nije postupio na način na koji bi postupio prosječno pažljiv radnik pri čemu se poziva na odredbu članka 107. stavka 1. Zakona o radu ("Narodne novine" broj: 93/14, 127/17, 98/19, 151/22, 46/23 i 64/23 - dalje: ZoR). Krajnja nepažnja se odnosi na situaciju kada štetnik nije iskazao potrebnu pažnju koju bi svaka osoba prosječnih sposobnosti pokazala. Tužitelj nadalje navodi da je tuženik radio kod tužitelja više od dvadeset godina na mjestu prodavača te mu je dodijeljena VISA BE kartica Privredne banke Zagreb d.d. na osobno ime s jedinstvenim PIN-om, poznatim isključivo tuženiku. Tuženik je isto tako bio upoznat sa svim internim propisima tužitelja, te su mu kao i svim ostalim radnicima koji rade na radnom mjestu istog opisa bili učinjeni dostupnim upute o radu i manevriranju karticom. Iz navedene dokumentacije jasno proizlazi da je tuženik znao i morao znati na koji način je ovlašten manevrirati bankovnom karticom, što je isti propustio učiniti. Tuženik pokušava ekskulpirati svoje ponašanje navodeći da je postupao kao i drugi prodavači kojima su bile dodijeljene bankovne kartice s jedinstvenim PIN kodom, odnosno navodeći zapravo da su i drugi prodavači postupali neodgovorno i teško kršili svoje radne obveze, te postupali krajnje nemarno, a što čak i da je istina, nije nikakvo opravdanje tuženiku, budući da je jasno da bi već prosječna osoba postupila s većom pažnjom prilikom korištenja bankovne kartice, a kamoli ne stručnjak na svome radnom mjestu.

4. Tuženik je tijekom postupka u odnosu na navode tužitelja isticao da su isti neosnovani jer tuženik u ovoj konkretnoj situaciji nije postupio s krajnjom nepažnjom kako to pokušava prikazati tužitelj. Kada bi se sve i radilo o nepažnji, odnosno, kada bi se ponašanje tuženika moglo svesti pod jedan od oblika nepažnje, to svakako bi se takvo ponašanje tuženika moglo smatrati običnom nepažnjom, a tada za običnu nepažnju ne odgovara tuženik i to je rizik koji snosi poslodavac. Također, tuženik navodi i da ne postoji uzročna veza između štetne radnje kako je opisuje tužitelj i nastale štete. Kada bi i postojala odgovornost tuženika zbog krajnje nepažnje to bi se u konkretnoj pravno činjeničnoj situaciji radilo o regresnoj odgovornosti tuženika. Međutim, kod takve regresne odgovornosti tužbeni zahtjev tužitelja je u zastari jer je protekao rok od šest mjeseci od dana isplate iznosa do dana podnošenja tužbe u smislu odredbe članka 1061. stavka 4. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23 - dalje: ZOO).

5. Tijekom dokaznog postupka sud je izvršio uvid u ugovor o radu (list 5 spisa), Odluku o redovitom otkazu ugovora o radu zbog skrivljenog ponašanja radnika (list 6- 11 spisa), Izvještaj o kontroli poslovanja prodavača (list 12-17 spisa), Izjavu tuženika (list 18 spisa), Očitovanje Privredne banke Zagreb d.d. s informacijama o transakciji (list 19-32 spisa), Proceduru sankcioniranja radnika vezano za manjak u poslovanju, prijevaru igrača i nedopušteno sudjelovanje u igrama (list 33-36 spisa), Obavijesti prodavačima s ponovljenim uputama o radu (list 37-39 spisa), Obranu tuženika (list 40– 41 spisa), sudsku praksu (list 65–68 spisa), Potvrde MUP-a, PU zagrebačka (list 75 i 86 spisa), saslušao svjedoke UČ i VČ i tuženika kao stranku u postupku (list 93-96 spisa), te je izvršen uvid u ostalu dokumentaciju koja prileži spisu.

6. Predmet spora je zahtjev tužitelja kao poslodavca prema tuženiku kao radniku za naknadom imovinske štete u iznosu od 3.450,79 eura koja je nastala podizanjem gotovog novca s računa tužitelja.

7. Među strankama nije sporno da je tuženik bio zaposlen kod tužitelja na radnom mjestu prodavača, kao niti činjenica da je tužitelju nastala šteta u iznosu od 3.450,79 eura.

8. Sporna je pravna osnova tužbenog zahtjeva, odnosno postojanje uzročno- posljedične veze između štetne radnje i počinjene štete tj. postojanje odgovornosti tuženika za nastalu štetu.

9. Na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, kao i na temelju rezultata cjelokupnog postupka, sukladno članku 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 23/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP), sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev u cijelosti osnovan.

10. Uvidom u izvještaj Službe interne kontrole poslovanja prodavača od 17. srpnja 2020., kao i uvidom u očitovanje Privredne banke Zagreb d.d. od 27. srpnja 2020. utvrđeno je da je dana 16. srpnja 2020 izvršenim transakcijama debitnom karticom izdanom na ime HČ po transakcijskom računu Hrvatske lutrije d.o.o. broj [broj bankovnog računa] podignut novčani iznos od 26.000,00 kuna, a što između parničnih strana nije sporno.

Iz uputa o radu od 20. veljače 2018. koje je tužitelj kao poslodavac uputio prodavačima koji rade na prodajnim mjestima, a imaju dodijeljenu VISA BE karticu Privredne banke Zagreb proizlazi da je tužitelj izričito naveo da navedena kartica nije prenosiva i o kartici i o PIN-u svaki je prodavač dužan voditi brigu, te je za nju i osobno odgovoran. Isto tako u uputama stoji da je navedenu karticu prodavač dužan držati zaključanu u sefu na svom prodajnom mjestu.

Nadalje, uvidom u Obavijest tužitelja od 14. srpnja 2020. koju je on kao poslodavac uputio svojim prodavačima u radnom odnosu utvrđeno je da je tužitelj obavijestio sve prodavače da je VISA BE (PBZ) kartica za podizanje dotacija osobna odgovornost prodavača. Isto tako, utvrđeno je da je tužitelj dana 29. lipnja 2020. ponovno uputio obavijest prodavačima u kojoj stoji da je u zadnje vrijeme primljeno više primjedbi kako se pojedini prodavači ne pridržavaju uputa o radu vezano na način i mjesto čuvanja bankovne kartice te se poziva prodavače da VISA BE (PBZ) karticu koriste isključivo za podizanje gotovine za isplatu dobitaka samo najavljenih dnevnih dotacija, te je istu obvezno držati pohranjenu u zaključanom sefu.

Uvidom u Potvrdu Policijske uprave Zagrebačke, II. Policijska postaja Zagreb od 16. srpnja 2020. utvrđeno je da tuženik dana 16. srpnja 2020. prijavio gubitak novčanika s dokumentima među kojima je navedena i visa kartica PBZ banke na ime HČ u vlasništvu Hrvatske lutrije.

11. Svjedokinja UČ (list 93-94 spisa) u svom iskazu navodi da radi kod tuženika na radnom mjestu internog kontrolora, a njezin posao sastoji se u tome da kada dođe do počinjenja nekog događaja utvrdi financijsku situaciju kod prodajnog mjesta i prodavača. Svjedokinja je navela da je njezina služba dobila obavijest o tome da se je na prodajnom mjestu na kojem je radio tuženik nešto dogodilo te je njezin zadatak bio da izađe na teren i utvrdi što se točno dogodilo. Svjedokinja je nadalje navela da je dobila obavijest da je s kartice za dotacije podignut novac te pojašnjava da kada na prodajnom mjestu postoji veći dobitak, na terminalu se dobije obavijest da postoji taj dobitak i onda se s karticom na bankomatu ili na šalteru podigne novac kako bi se igrač mogao isplatiti. Svjedokinja je izjavila da je tom prilikom najprije utvrdila da je bio neki manjak, a kasnije kada je dobila uvid u transakciju utvrdila je da je bio podignut iznos od 26.000,00 kuna. Tom prilikom tuženik joj je rekao da su mu ukrali novčanik u kojem je bila i ta kartica, a o tome postoji pismena izjava i policijski zapisnik. Na poseban upit suda o tome jesu li postojale upute o načinu postupanja s karticom za dotacije svjedokinja je odgovorila da su postojale upute i da je ta kartica morala biti pohranjena u sefu u slučaju da se ne koristi. Na upit punomoćnika tužitelja da li je prilikom kontrole utvrdila da li je tog dana postojao nalog za dotacije, svjedokinja je odgovorila da koliko je njoj poznato tog dana nije postojao takav nalog, ali budući da to nije u domeni njezinog posla navela je da to ne može tvrditi. Na upit punomoćnika tuženika tko je uplaćivao novac na taj račun, svjedokinja je odgovorila da je to bio račun od Hrvatske lutrije. Na poseban upit punomoćnika tuženika koliko se često koristila kartica za dotacije, svjedokinja je odgovorila da se navedena kartica koristila ovisno o dobicima na pojedinom prodajnom mjestu. Na daljnji poseban upit punomoćnika tuženika gdje se nalazi sef, svjedokinja je odgovorila da svako prodajno mjesto i svaki prodavač ima svoj sef. Nadalje svjedok pojašnjava da bi svaki prodavač u svom sefu trebao držati tu karticu te na daljnji upit punomoćnika tuženika je li bilo situacija da se kartica ne drži u sefu, svjedokinja je odgovorila da ona nije dobila takve dojave.

Svjedok VČ (list 94 spisa), u svom iskazu navodi da je u tom razdoblju radio kod tuženika te je u okviru svog posla bio zadužen za određeni broj prodajnih mjesta. Tuženikovo prodajno mjesto nije bilo u popisu njegovih zaduženja. Nadalje, svjedok je naveo, vezano za postupanje s dotacijskom karticom, da su postojale upute vezano za čuvanje kartice. On je svojim kolegama rekao da se ta kartica treba čuvati u sefu. Tuženik je imao drugog nadređenog te svjedok ne može tvrditi kakve je on upute dao tuženiku. Svjedok je nadalje iskazao da za vrijeme dok je on bio prodavač, njegov nadređeni koji je bio nadređen i tuženiku, mu je dao uputu da se navedena dotacijska kartica treba držati u sefu zajedno s drugim vrijednosnicama. Na upit punomoćnika tuženika koliko često se kartica za dotacije koristila, svjedok je odgovorio da se je koristila ovisno o dobicima. Na daljnji upit punomoćnika tuženika kada su uvedeni sefovi na prodajnim mjestima, svjedok je odgovorio da su sefovi već postojali kada je on počeo raditi, a to je bilo 2017. godine. Na daljnji upit punomoćnika tuženika da li su postojali kolege koji nisu držali karticu u sefovima, svjedok je odgovorio da to ne zna. Na iskaz oboje svjedoka prigovorio je tuženik navodeći da isti nemaju saznanja ovom konkretnom slučaju, a da iz iskaza svjedoka UČ proizlazi da ista nije imala saznanja o kojem se prodajnom mjestu radi.

12. Tuženik u svom iskazu (list 95 spisa) navodi da se dotacijska kartica koristila kada bi prodavači dobili uputu na terminalu to jest kada Hrvatska lutrija d.o.o. uplati novce na taj račun. Tuženik je izjavio da toga dana nije bilo na terminalu obavijesti o dotaciji te da nije znao da postoje sredstva na tom računu. Iz iskaza tuženika proizlazi da je navedenu karticu zajedno s PIN-om držao u novčaniku misleći da je kartica prazna odnosno da na računu nema novaca. Nadalje, tuženik je u svom iskazu naveo da su se prodavači često selili sa prodajnih mjesta te da je zato nije držao u sefu, a isto tako i u slučaju da se dogodi bolovanje. Tuženik je izjavio da je imao zapisan PIN zajedno s karticom iz razloga što je navedenu karticu rijetko koristio. Na upit punomoćnika tuženika da li je on odnosno drugi kolege držao karticu u sefu ili su ju nosili sa sobom, tuženik je odgovorio da ne zna za druge kolege, ali misli da su ju nosili sa sobom misleći da je prazna. Na daljnji poseban upit punomoćnika tuženika je li ga netko upozoravao gdje se treba držati ta kartica, tuženik je odgovorio da nije. Na upit punomoćnika tužitelja o tome je li bio upoznat s internim pravilima Hrvatske lutrije d.o.o. o čuvanju kartice kada se ne dižu dotacije, tuženik je odgovorio da su pravila postojala i da su se ista mijenjala, ali da se u praksi prodavači toga nisu držali zbog raznih okolnosti (selidbe sa prodajnog mjesta, bolovanja).

Tuženik smatra da kada bi i postojao neki oblik odgovornosti tuženika tada se u ovom slučaju radi o običnoj nepažnji, a ne o krajnjoj nepažnji kako to tvrdi tužitelj. Kako tužitelj postavlja tužbu zbog regresne odgovornosti tuženika za iznos koji je nepoznata osoba podigla s računa banke i koji je iznos ovdje tužitelj kao poslodavac nadoknadio banci smatra da je nastupila zastara potraživanja. Tuženik zaključno smatra da tužitelj nije dokazao običnu niti krajnju nepažnju tuženika te predlaže odbiti tužbu i tužbeni zahtjev.

13. Sud je u cijelosti prihvatio iskaze svjedoka UČ i VČ, budući da su isti međusobno suglasni, podudaraju se, te odgovaraju priležećoj dokumentaciji u spisu, pa je tako temeljem njihovih iskaza sud utvrdio da su kod tužitelja postojale upute o načinu postupanja s bankovnom karticom za dotacije iz kojih jasno proizlazi da se navedena kartica trebala držati pohranjena u sefu na prodajnom mjestu. Iskaz tuženika sud nije u potpunosti prihvatio kao vjerodostojan i to u dijelu u kojem je naveo da ga nije nitko upozoravao gdje se treba držati bankovna kartica budući da iz stanja spisa, a i iz njegovog iskaza proizlazi da je tuženik izjavio da su pravila postojala i da su se ista mijenjala, ali da se u praksi prodavači toga nisu držali.

14. Sud nije provodio dokaz saslušanjem svjedoka RČ obzirom da tuženik nije sudu u dodijeljenom mu roku dostavio podatke o adresi predloženog svjedoka, kao niti dokaz saslušanjem svjedoka ŽČ budući da je navedeni dokaz predložen sudu nakon zaključenja prethodnog postupka neposredno pred ročište na kojem je bila zaključena glavnu rasprava, a činjenično stanje je bilo dovoljno utvrđeno da sud može donijeti meritornu odluku.

15. Odgovornost radnika za štetu uzrokovanu poslodavcu propisana je odredbom članka 107. stavka 1. ZoR-a kojim je određeno da radnik koji na radu ili u vezi s radom namjerno ili zbog krajnje nepažnje uzrokuje štetu poslodavcu, dužan je štetu naknaditi. Dakle, pretpostavke radnikove odgovornosti su šteta koja mora biti uzrokovana na radu i u vezi s radom, koja mora nastati krivnjom radnika, a protupravna radnja radnika kojom je prouzročena šteta mora biti u uzročnoj vezi s nastalom štetom. Jedna od pretpostavki radnikove odgovornosti jest da šteta mora nastati njegovom krivnjom, a zahtijevani stupanj krivnje je namjera ili krajnja nepažnja. Namjera je takva vrsta krivnje kod koje je radnik svjestan da će svojom radnjom ili propuštanjem izazvati štetu. Nepažnja se također dijeli na dva stupnja tako da se kod krajnje nepažnje radnik ponaša onako kako se ne bi ponašao prosječno pažljiv radnik, a kod obične nepažnje radnik ne primjenjuje pažnju dobrog stručnjaka ili gospodarstvenika. Krajnja nepažnja predstavlja ponašanje radnika kada on u svom postupanju zanemari i ne upotrijebi ni onoliku pažnju koju bi upotrijebio prosječno pažljiv radnik.

16. Prema članku 1045. stavak 1. ZOO-a propisano je načelo predmnijevane krivnje, slijedom čega se smatra da je štetnik odgovoran za nastalu štetu pa je na njemu teret dokaza da je šteta nastala krivnjom drugoga. Međutim, prema stavku 2. iste zakonske odredbe, predmnijeva se samo najblaži stupanj krivnje, dakle obična nepažnja počinitelja štete za koju radnik ne odgovara s obzirom na propis iz članka 107. stavak 1. ZoR-a. Stoga slijedi zaključak da radnik odgovara poslodavcu po načelu dokazane krivnje pa je na poslodavcu teret dokaza da je radnik štetu počinio s namjerom ili iz krajnje nepažnje.

17. Prema stavu ovoga suda, u konkretnom slučaju ispunjene su sve pretpostavke za postojanje odgovornosti tuženika za naknadu štete tužitelju. Tijekom postupka sud je utvrdio kako je predmetna šteta nastala za vrijeme kada je tuženik imao s tužiteljem sklopljen ugovor o radu na neodređeno vrijeme, a što sam tuženik ne osporava. Šteta koja je prouzročena tužitelju sastoji se u tome da je s njegovog računa otvorenog u Privrednoj banci Zagreb d.d. podignut novčani iznos od 3.450,79 eura / 26.000,00 kuna, što tuženik isto tako ne osporava.

Isto tako, jasno je utvrđeno i postojanje uzročne veze između štetne radnje i štete kao jedne od pretpostavki za postojanje odgovornosti za štetu. Prema stajalištu ovog suda, postupanje tuženika u predmetnom slučaju da bankovnu karticu zajedno s pripadajućim PIN-om nosi sa sobom umjesto da je sukladno uputama tužitelja drži u sefu na prodajnom mjestu, predstavlja krajnju nepažnju tuženika. Sam tuženik je u svojem iskazu iznio razloge zbog kojih smatra da on nije odgovoran za počinjenu štetu poslodavcu. Unatoč tome, sud je utvrdio kako činjenica da je tuženik predmetnu bankovnu karticu nosio sa sobom zajedno s pripadajućim PIN brojem ne pridržavajući se pritom uputa tužitelja o načinu postupanja s karticom, lakomisleno smatrajući da na istoj nema novčanih sredstava, predstavlja krajnju nepažnju jer svaka prosječna osoba zna da se PIN od bankovne kartice ne smije čuvati niti zapisivati kako bi se učinio dostupnim bilo kojoj trećoj osobi.

18. Sud je isto tako otklonio kao neosnovan prigovor tuženika da se u konkretnoj činjeničnoj situaciji radi o regresnoj odgovornosti tuženika te da je zbog toga tužbeni zahtjev tužitelja u zastari budući da je protekao zastarni rok od šest mjeseci od dana isplate iznosa do dana podnošenja tužbe u smislu odredbe članka 1061. stavka 4. ZOO- a. Naime, kao pretpostavka za postojanje regresne odgovornosti tuženika u smislu odredbe članka 1061. ZOO-a jest počinjenje štete trećoj osobi. U konkretnoj situaciji nema elemenata ni za zaključivanje o postojanju pretpostavki za regresnu odgovornost tuženika budući da nije utvrđeno da bi šteta bila počinjena bilo kojoj trećoj osobi već je šteta nastala isključivo tužitelju kao poslodavcu koja se očituje u umanjenju njegove imovine.

19. Slijedom svega navedenog, imajući u vidu cit. odredbe Zakona o parničnom postupku i Zakona o obveznim odnosima, te Zakona o radu, ovaj sud smatra utvrđenim da je tuženik dužan na ime naknade imovinske štete platiti tužitelju iznos od 3.450,79 eura, sve imajući u vidu činjenicu da je taj iznos kao visina štete utvrđen kao osnovan, pa je sud prihvatio tužbeni zahtjev u cijelosti i odlučio kao pod točkom I izreke presude.

20. Na dosuđeni iznos tužitelj ima pravo na zakonsku zateznu kamatu, a u smislu odredbe članka 1086. ZOO-a u svezi člankom 29. stavak 1. ZOO-a, o čemu je odlučeno kao u izreci. Odredbom čl. 1086. ZOO-a propisano je da se obveza naknade štete smatra dospjelom od trenutka nastanka štete. S obzirom da je utvrđeno da je šteta počinjena dana 16. srpnja 2020., a da tužitelj potražuje zakonsku zateznu kamatu počevši od dana 17. srpnja 2020. pa do isplate, sud je zahtjev koji se odnosi na tijek kamate ocijenio osnovanim. Odluka o stopi zatezne kamate temelji se na odredbi čl. 29. st. 2. i st. 8. ZOO-a i Uredbi o izmjeni Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 156/22).

21. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbama čl. 154. st. 1. i čl. 155. st. 1. ZPP-a, te su troškovi odmjereni sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/23), a prema vrijednosti predmeta spora. Tako su tužitelju priznati troškovi zastupanja po punomoćniku i to: za sastav obrazloženog podneska od 9.12.2024. po Tbr. 8/1 – 100 bodova, zastupanja na ročištu dana 18.12.2024. te zastupanja na ročištu dana 5.3.2025. po Tbr. 9/1 – svako po 100 bodova, dakle ukupno 300 bodova što uz vrijednost boda od 2,00 eura (Tbr. 54) i uvećano za PDV od 25% iznosi ukupno 750,00 eura, sa zateznim kamatama tekućim od presuđenja pa do isplate (članak 151. stavak 2. ZPP-a). Odluka o plaćanju zateznih kamata na troškove parničnog postupka temelji se na primjeni odredbe čl. 41. st. 2. Ovršnog zakona („Narodne novine“ broj: 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20) pri čemu su zatezne kamate priznate od dana donošenja presude do isplate. Valja reći da tužitelju nije priznat trošak sastava podneska od 2.1.2025. kojim dostavlja u spis dokumentaciju, budući da je istu mogao dostaviti i ranije tijekom postupka te stoga navedeni podnesak prema stavu ovog suda nije bio neophodan za vođenje parnice u smislu odredbe čl. 155. ZPP-a, te bi priznavanje tog podnesaka u parnični trošak bilo suprotno načelu ekonomičnosti vođenja postupka.

22. Slijedom svega navedenog odlučeno je kao u izreci.

U Zagrebu 4. travnja 2025.

Sutkinja:

Vesna Horvath

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana računajući od dana primitka otpravka ove presude. Žalba se podnosi putem ovog suda, a o istoj odlučuje županijski sud.

DNA:

1. tužitelju po pun.

2. tuženiku po pun.