REPUBLIKA HRVATSKA
UPRAVNI SUD U RIJECI
[adresa] Đ 5
Poslovni broj: Us I-39/2024-8
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Upravni sud u Rijeci, po sutkinji Dubravki Zec, uz sudjelovanje zapisničarke Snježane Vukašinović, u upravnom sporu tužitelja Radnik d.d., OIB: 21846792292, iz Križevaca, Ulica kralja Tomislava 45, kojeg zastupaju opunomoćenici iz Zajedničkog odvjetničkog ureda Poldan, Gatara, Vižintin, Komorski, Babić i Fruk Morina, odvjetnici u Rijeci, Jadranski trg 4, protiv tuženika Povjerenstva za žalbe pri Ministarstvu kulture i medija, OIB: 02433307419, Zagreb, Runjaninova 2, radi otklanjanja nedostataka i nepravilnosti, 4. travnja 2025.,
p r e s u d i o j e
I. Odbija se tužbeni zahtjev radi poništenja rješenja Povjerenstva za žalbe pri Ministarstvu kulture i medija KLASA: UP/II-612-08/23-02/0098, URBROJ: 532-02-03- 02/1-23-3 od 27. studenog 2023. i Ministarstva kulture i medija, Uprave za zaštitu kulturne baštine, Sektora za konzervatorske odjele i inspekciju, Službe za inspekcijske poslove zaštite kulturne baštine KLASA: UP/I-612-16/23-01/0033, URBROJ: 532-05- 02-20/6-23-02 od 2. lipnja 2023.
II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova ovog spora.
Obrazloženje
1. Rješenjem Ministarstva kulture i medija, Uprave za zaštitu kulturne baštine, Sektora za konzervatorske odjele i inspekciju, Službe za inspekcijske poslove zaštite kulturne baštine KLASA: UP/I-612-16/23-01/0033, URBROJ: 532-05-02-20/6-23-02 od 2. lipnja 2023. naloženo je ovdje tužitelju, kao vlasniku i investitoru, otklanjanje nedostataka i nepravilnosti nastalih prilikom izvođenja neodobrenih građevinskih radova uklanjanja stepeništa i ograđivanja zemljišta u Velom Lošinju izvedenih na k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] Lošinj unutar zaštićene kulturnopovijesne urbanističke cjeline mjsta Veli Lošinj. Toč. 2. izreke naloženo je tuženiku da u roku 15 dana od dana dostave tog rješenja zatraži od Konzervatorskog odjela u Rijeci izdavanje posebnih uvjeta zaštite kulturnog dobra u kojima će biti navedene mjere za korekciju neodobreno izvedenih zahvata na k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] Lošinj. Toč. 3. naloženo je tužitelju da u roku 30 dana od zaprimanja posebnih uvjeta zaštite kulturnog dobra podnese zahtjev za izdavanje prethodnog odobrenja uz koji će biti dostavljena dokumentacija sukladno Pravilniku o dokumentaciji za izdavanje prethodnog odobrenja za radove na kulturnom dobru ("Narodne novine" broj 134/15) usklađena s izdanim posebnim uvjetima kulturnog dobra za korekciju neodobreno izvedenih zahvata. Pod toč. 4. izreke naloženo je tužitelju da u roku od 60 dana od zaprimanja prethodnog odobrenja izvede radove prema prethodnom odobrenju. Toč. 5. naloženo je tužitelju da izvijesti inspektora o ispunjenju postupanja naloženog toč. 4. ovog rješenja u roku 8 dana od dana isteka roka za ispunjenje obveze uz daljnja upozorenja pod toč. 6., 7., 8. i 9. izreke rješenja.
2. Protiv navedenog rješenja tužitelj je izjavio žalbu koja je rješenjem tuženika KLASA: UP/II-612-08/23-02/0098, URBROJ: 532-02-03-02/1-23-3 od 27. studenog 2023. odbijena kao neosnovana.
3. Tužitelj je u cilju osporavanja zakonitosti navedenih upravnih rješenja pravodobno podnio tužbu ovom sudu ističući kako se tuženik u obrazloženja pobijanog rješenja poziva na stručni nalaz i mišljenje od 27. listopada 2023., a činjenicu nedostavljanja navedenog stručnog nalaza i mišljenja tužitelju, pravda činjenicom kako se radi o internom aktu - dopisu djelatnika službenog tijela. Pri tome nije navedeno tko je izradio takav stručni nalaz i mišljenje, nejasno je što je istim utvrđeno, budući, a kako to proizlazi iz stranice 3 obrazloženja pobijanog rješenja, tuženik prilikom opisivanja sadržaja istog, samo prepričava tijek prvostupanjskog postupka, dok je tužitelju mogućnost provjere sadržaja i očitovanja na takav nalaz i mišljenje onemogućeno iz razloga što isti tužitelju nikada nije niti dostavljen. Ovakvim postupanjem tuženika, došlo je do povrede više odredbi Zakona o općem upravnom postupku(„Narodne novine“ broj 47/09 i 110/21, dalje: ZUP) (čl. 8. i čl. 30. st. 2. ZUP-a), a na štetu tužitelja, kao i do povrede ustavnog prava na pravično suđenje. Nadalje, tuženik činjenicu kako je izreka rješenja od 2. lipnja 2023. neodređena tj. protivna odredbi čl. 98. st. 3. ZUP- a, pravda činjenicom kako na predmetnom zemljištu nema drugih stubišta, odnosno pravda sadržajem obrazloženja predmetnog rješenja. Pri tome tužitelj naglašava da izreka sadržava odluku o upravnoj stvari. Izreka mora biti kratka i određena. Kad odluka sadržava rok, uvjet, namet, pridržaj ukidanja ili obvezu sklapanja upravnog ugovora, to treba biti sadržano u izreci. Da bi izreka rješenja bila određena, ona mora sadržavati točan opis, veličinu, broj, smještaj i opis građevinskih radova, odnosno objekata na svakoj pojedinoj katastarskoj čestici, kao i opis i smještaj navodne ograde. Ono što treba biti sadržaj obrazloženja svakog rješenja propisano je odredbom čl. 98. st. 5. ZUP-a. Navedeno nije sporno. Međutim, apsurdno je neodređenost izreke rješenja pravdati sadržajem obrazloženja istog. Dakle, i u pogledu navedenog je vidljivo kako je pobijano rješenje tuženika nezakonito. Tuženik se zatim ne očituje na slijedeće navode tužitelja: 1. nejasno je o kakvim „mjerama za korekciju neodobreno izvedenih zahvata“ se radi, a budući pojam „mjere za korekciju“ nije definiran propisima niti je određen u obrazloženju rješenja, 2. rješenjem od 2. lipnja 2023. nalaže se izvedba nepoznatih radova iz prethodnog odobrenja, dok u potpunosti ostaje nejasno koji bi to radovi bili. Slijedom navedenog tužitelj zaključuje kako su i gore navedeni dijelovi izreke rješenja od 2. lipnja 2023. protivni odredbi čl. 98. st. 3. ZUP-a. Nadalje, tužitelj ističe povredu odredbe čl. 52. ZUP-a, obzirom isti na očevid održan 19. travnja 2023. nije pozvan niti je prethodno izvješten o pokretanju postupka. Tuženik zatim nije otklonio niti navode tužitelja kako predmetna stubišta nikako ne mogu predstavljati dio arhitektonskog rješenja. U pogledu navedenog, tuženik samo navodi kako je jasno da se radi o sastavnom dijelu arhitektonskog rješenja, bez obzira na vrijeme njihove izvedbe. Tužitelj ponovno ističe kako po načinu gradnje i upotrijebljenim materijalima predmetna stubišta ne mogu biti starija od 20 do 30 godina. Arhitektonski potpuno odudaraju od stila s početkom 20-tog stoljeća. Notorno je da navedena stubišta nikako ne mogu predstavljati dio arhitektonskog rješenja. Prvostupanjsko tijelo nije provelo niti jedan dokaz iz kojih bi proizlazio zaključak da su navedena stubišta „dio arhitektonskog rješenja pomoćnog objekta koji je izvorno imao namjenu objekta za sunčane kupke u sklopu klimatskog lječilišta (Kuranstalt Sanatorium dr. Simonitsch)“. Međutim, tvrdnju tužitelja kako predmetna stubišta nisu vidljiva niti u jednom ortofoto snimanju tuženik smatra točnom, ali dalje smatra kako je zbog vegetacije, odnosno zbog krošnji stabala u vrijeme snimanja, teško jednoznačno utvrditi vrijednost predmetne građevine s terasom i stubištima. Ali, dalje smatra kako navedeni žalbeni razlog nije relevantan za odlučivanje. Pri tome naravno izostaje obrazloženje, temeljem čega navedeni žalbeni razlog tužitelja ne bi bio relevantan za odlučivanje. Tuženik zatim ne otklanja niti na navode tužitelja kako je čl. 119. Urbanističkog plana uređenja /UPU 27/ Veli Lošinj („Službene novine Primorsko-goranske županije“ broj 10/13, 25/15 i 2/16, dalje: Urbanističkog plana uređenja /UPU 27/ Veli Lošinj) Odredbe za provođenje, utvrđeno kako je naselje Veli Lošinj zaštićeno kao registrirana povijesna, urbanistička cjelina, za koju je određen drugi stupanj zaštite, koji podrazumijeva zaštitu i očuvanje osnovne povijesne planske matrice naselja i dijelova naselja, gabarita gradnje, karakterističnih građevinskih materijala te stare građevne strukture i ostataka povijesne urbane opreme te stoga tužitelj nije niti u obvezi ishoditi prethodno odobrenje.
4. Slijedom navedenog tužitelj tužbenim zahtjevom predlaže sudu poništiti osporavano rješenje tuženika kao i rješenje prvostupanjskog tijela te je ujedno zatražena naknada troškova ovog spora.
5. Tuženik je u odgovoru na tužbu naveo kako je u tijeku provođenja drugostupanjskog upravnog postupka izrađeno stručno mišljenje u kojem se navodi da se predmetna građevina nalazi unutar zaštićene Urbanističke cjeline naselja Veli Lošinj, upisane u Registar kulturnih dobara RH pod brojem RRl-0210-1969. Radi se o građevini koja je izvorno imala namjenu sunčanih kupki u sklopu klimatskog lječilišta (Kuranstalt Sanatorium Dr. Simonitsch), koje je djelovalo na navedenoj lokaciji od 1903. godine. Navedena prizemna građevina s pristupnim stubištima smještena je na k. č. br. [katastarska čestica] i k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] Lošinj, na području današnjeg dječjeg odmarališta "Zlatokrila". Inspekcijskim očevidom građevinske inspekcije Državnog inspektorata, izvršenim 12. prosinca 2022., utvrđeno je da su na k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] Lošinj uklonjena dva kraka stubišta dužine 2,0 m, visine 1,0 m, kojima se sa k. č. br. [katastarska čestica] pristupalo do 2849/2 k. o. [katastarska općina] Lošinj, gdje se nalazi objekt u vlasništvu Zagrebačkog holdinga. Također je utvrđeno da se izvode radovi na ograđivanju posjeda na k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] Lošinj metalnim stupovima s mrežastom ogradom. Usto je započeto s pripremom uklanjanja dijela ogradnog kamenog zida visine 1,5 m na k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] Lošinj za otvaranje ulaza u parcele k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] Lošinj. Utvrđeno je da se radovi izvode bez projektne dokumentacije i bez prijave početka građenja pa je gradilište 12. prosinca 2022. zatvoreno postavljanjem posebne službene oznake, a 28. prosinca 2022. doneseno rješenje o obustavi daljnjih radova KLASA: UP/l-362-02/22-02/1059, URBROJ: 443- 02-0212-22-02/VŽ. Odustajanjem žalitelja od daljnjeg izvođenja radova građevinska je inspekcija obustavila inspekcijski postupak te dostavila predmet na daljnje postupanje nadležnom tijelu, Konzervatorskom odjelu u Rijeci, koji je terenskim očevidom izvršenim 22. veljače 2023. utvrdio da su k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] Lošinj ograđene žičanom ogradom, čime je spriječen pristup stražnjem ulazu u građevinu na č. zgr. [katastarska čestica], građevini na č. zgr. [katastarska čestica] i građevini na k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] Lošinj, a potonjoj je srušeno pristupno stubište. Konzervatorski odjel u Rijeci navedenu je izvedbu neodobrenih radova prijavio Službi za inspekcijske poslove zaštite kulturne baštine. U prijavi neodobrenih radova KLASA: 61208/23-01/0413, URBROJ: 532-05-02-11/15- 23-2 od 31. ožujka 2023. Konzervatorski odjel u Rijeci upozorava da se u skladu s čl. 62. Zakona o zaštiti i očuvanju kulturnih dobara ("Narodne novine" broj: 69/99, 151/03, 157/03, 87/09, 88/10, 61/11, 25/12, 136/12, 157/13, 152/14, 44/17, 90/18, 32/20, 62/20, 117/21, 119/22, dalje: Zakon o zaštiti i očuvanju kulturnih dobara) građenje jednostavnih i drugih građevina na području na kojem se nalazi kulturno dobro, poput ograđivanja čestica mrežastom ogradom može poduzimati uz prethodno odobrenje nadležnog Konzervatorskog odjela. U prijavi se također navodi da je rušenje dijelova kulturnog dobra, odnosno rekonstrukcija građevina koje su kulturno dobro, kao i formiranje alternativnih pristupa povijesnoj građevini, moguće samo uz odobrenje nadležnog Konzervatorskog odjela u Rijeci. Inspektor zaštite kulturnih dobara Ministarstva kulture i medija, Službe za inspekcijske poslove zaštite kulturne baštine izvršio je 19. travnja 2023. inspekcijski nadzor na području današnjeg dječjeg odmarališta „Zlatokrila”, te je utvrdio da su na predmetnoj građevini nekadašnje depandanse uklonjena navedena pristupna stubišta, kojima se građevini pristupalo sa središnjeg sjeveroistočnog i bočnog istočnog dijela k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] Lošinj. Za navedeni zahvat tužitelj nije ishodio prethodno odobrenje sukladno odredbi čl. 62. st. 1. Zakona o zaštiti i očuvanju kulturnih dobara, prema kojoj se radnje koje bi mogle prouzročiti promjene na kulturnom dobru, odnosno koje bi mogle narušiti cjelovitost kulturnog dobra, mogu poduzimati uz prethodno odobrenje nadležnog tijela. Dana 2. lipnja 2023. inspektor zaštite kulturnih dobara donio je pobijano rješenje, kojim se žalitelju naređuje otklanjanje nedostataka i nepravilnosti nastalih prilikom izvođenja neodobrenih građevinskih radova uklanjanja stubišta i ograđivanja zemljišta, izvedenih na k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] Lošinj, odnosno podnošenje zahtjeva za utvrđivanje posebnih uvjeta zaštite kulturnog dobra za korekciju neodobreno izvedenih zahvata, kao i zahtjeva za izdavanje prethodnog odobrenja, te izvođenje radova prema prethodnom odobrenju. Na temelju uvida u dostavljenu dokumentaciju ocjenjeno je da je uklanjanjem pristupnih stubišta narušena cjelovitost predmetne građevine, koja je izvorno imala namjenu sunčane kupke u sklopu povijesnog klimatskog lječilišta (Kuranstalt Sanatorium Dr. Simonitsch). Predmetnim zahvatom narušena je kulturno- povijesna vrijednost prostora nekadašnjeg klimatskog lječilišta, čime su prouzročene promjene na kulturnom dobru, zaštićenoj Urbanističkoj cjelini naselja Veli Lošinj. Tužitelj navodi da izreka rješenja nije određena jer nije određeno navedeno koja su to stepeništa uklonjena i koje je zemljište ograđeno i kako, već je samo općenito i paušalno navedeno da se radi o izvođenju neodobrenih građevinskih radova uklanjanja stepeništa i ograđivanja zemljišta u Velom Lošinju, izvedenih na k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] Lošinj. U vezi s ovim navodima naglašava se da na predmetnom zemljištu nema drugih stubišta osim onih koja su uklonjena, a koja su opisana u obrazloženju pobijanog rješenja, čime su jednoznačno određena položajno na katastarskoj čestici. U obrazloženju pobijanog rješenja jasno je navedeno da su na prizemnoj građevini, izgrađenoj na k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] Lošinj uklonjena pristupna stepeništa kojima se pristupalo građevini sa središnjeg sjeveroistočnog i bočnog istočnog dijela k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] Lošinj, na kojoj su stepeništa i izvedena. U obrazloženju pobijanog rješenja također se navodi da je u inspekcijskom postupku građevinske inspekcije utvrđeno da su uklonjena dva prilazna stepeništa građevini na k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] Lošinj (širine 2,0 m i maksimalne visine 1,0 m) te da su k. č. br. [katastarska čestica] i k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] Lošinj ograđene metalnim stupovima s mrežastom ogradom. U vezi s navodom tužitelja da mu se nije omogućilo izjašnjavanje u postupku naglašava se da je zapisnik o inspekcijskom nadzoru izvršenom 19. travnja 2023., uz dopis KLASA: 612-16123-01/0044, URBROJ: 532-05-02-20/6-23-4 od 25. travnja 2023., uredno dostavljen tužitelju s pozivom na očitovanje i dostavu dokumentacije kojom raspolaže, vezano za predmetne radove. Služba za inspekcijske poslove zaštite kulturne baštine nije zaprimila odgovor na navedeni dopis. Budući da se u žalbi napominje da je tužitelj 12. svibnja 2023. Službi za inspekcijske poslove dostavio pismeno očitovanje (dopis odvjetnice Marije Erdec iz Malog Lošinja), a isto nije zaprimljeno, 29. lipnja 2023. Služba za inspekcijske poslove zatražila je od navedene odvjetnice dostavu dokaza uručenja navedenog pismena, koji do 4. srpnja 2023. nije zaprimljen. Valja istaknuti da sukladno odredbi čl. 86. st. 1. Zakona o zaštiti i očuvanju kulturnih dobara inspektor može donijeti rješenje bez prethodnog izjašnjavanja stranke. Tužitelj navodi da su predmetna betonska stubišta izvedena pred 20-30 godina, odnosno nakon izgradnje građevina lječilišta početkom 20. stoljeća, te da kao takva ne mogu predstavljati dio arhitektonskog rješenja klimatskog lječilišta. Nadalje, upravno tijelo nije provelo niti jedan dokaz iz kojeg bi proizlazio zaključak da su navedena stubišta "dio arhitektonskog rješenja pomoćnog objekta koji je izvorno imao namjenu sunčanih kupki u sklopu klimatskog lječilišta (Kuranstalt Sanatorium dr. Simonitsch)”. U vezi s ovim navodima ističe se da povijesna fotografija iz početka 20. stoljeća jasno pokazuje izvorni izgled građevine sunčanih kupki sa stubištem s desne strane, koje je vodilo na terasu iznad prizemlja i koje je ostalo na istom mjestu. Drugo stubište ispred prizemne terase preoblikovano je tijekom 20. stoljeća. Naglašava se da su predmetna stubišta predstavljala jedini pristup navedenom objektu, te je jasno da se radi o sastavnom dijelu arhitektonskog rješenja, bez obzira na vrijeme njihove izvedbe. Tvrdnja tužitelja da navedena stubišta nisu vidljiva na ortofoto kartama smatra se točnom, budući da je zbog vegetacije, odnosno zbog krošnji stabala u vrijeme snimanja, teško jednoznačno utvrditi vidljivost predmetne građevine s terasom i stubištima. Međutim, valja napomenuti da ovaj navod nije relevantan za odlučivanje u predmetnom postupku. Tužitelj smatra da se njegove aktivnosti nikako ne bi mogle podvesti pod čl. 62. Zakona o zaštiti i očuvanju kulturnih dobara, kojim je propisana obveza ishođenja prethodnog odobrenja nadležnog tijela, s obzirom na to da žičana ograda i stepenice dužine 2,0 m i visine 1,0 m, prethodno podignute bez ikakvih dozvola i nevidljive u katastarskom operatu, ne utječu na cjelovitost čitavog naselja veli Lošinj kao predmeta zaštite, odnosno kulturno-povijesne cjeline. Tužitelj dodatno ukazuje na Urbanistički plan uređenja /UPU 27/ Velog Lošinja, Odredbe za provođenje, čl. 119., kojim je utvrđeno da je naselje Veli Lošinj zaštićeno kao registrirana povijesna urbanistička cjelina, za koju je određen drugi stupanj zaštite, koji podrazumijeva zaštitu i očuvanje osnovne povijesne planske matrice naselja i dijelova naselja, gabarita gradnje, karakterističnih građevinskih materijala te stare građevne strukture i ostataka povijesne urbane opreme. Tužitelj zaključuje da se predmetna žičana ograda i nelegalno sagrađene stepenice ne mogu podvesti pod predmet zaštite, slijedom čega tužitelj nije u obvezi ishoditi prethodni akt povezan s predmetnim aktivnostima. Vezano za ove navode tuženik naglašava da je uklanjanjem navedenih stepenica uklonjen jedini pristup predmetnoj povijesnoj građevini, koja je bila sastavni dio lječilišta i koja doprinosi kulturno-povijesnom identitetu ovog dijela zone zaštite. Ograđivanje navedenih čestica žičanom ogradom, koja je postavljena između same građevine i srušenih stepenica negira arhitektonski koncept građevine i nije primjereno u navedenom prostoru unutar zone zaštite. Valja naglasiti da je čl. 117. Odredbi za provođenje Urbanističkog plana uređenja /UPU-27/ Veli Lošinj određeno da "posebnim konzervatorskim postupcima podliježu sljedeći zahvati na zaštićenim nepokretnim kulturnim dobrima: popravak i održavanje postojećih građevina, dogradnje, prigradnje, preoblikovanja i građevne prilagodbe (adaptacije), rušenje i uklanjanje građevina ili njihovih dijelova, novogradnje unutar utvrđenih zona zaštite kulturno-povijesnih cjelina ili kontaktnih zona, te registriranih pojedinačnih građevina ili kompleksa građevina, njihove funkcionalne prenamjene, kao i izvođenje radova u zonama kulturnog krajolika i arheoloških lokaliteta." Iz navedenog jasno proizlazi da rušenje predmetnih stuba podliježe posebnom konzervatorskom postupku. Vezano uz navod tužitelja da u pobijanom rješenju nije navedeno tko je zatražio i napravio stručni nalaz i mišljenje, ističe se da je u pobijanom rješenju navedena KLASA: UP/ll-612-08/23-02/0098, URBROJ: 399/07-23-2 predmetnog nalaza i mišljenja te nije potrebno posebno navoditi osobu koja je isti izradila, posebice jer se sadržajno radi o internom aktu - dopisu djelatnika službenog tijela. Tuženik napominje da je čl. 4. podst. 14. Uredbe o uredskom poslovanju („Narodne novine" broj 7/09) propisano da urudžbeni broj označava stvaratelja pismena, godinu nastanka i redni broj pismena unutar predmeta. Također, ističe se da je stručni nalaz i mišljenje izrađen za potrebe provođenja drugostupanjskog upravnog postupka od strane tuženika. Vezano uz navod tužitelja da mu nije omogućeno sudjelovanje u postupku, ističe se da je čl. 86. st. 1. Zakona o zaštiti i očuvanju kulturnih dobara propisano da će inspektor ako utvrdi da je povrijeđen zakon ili propis donesen na osnovi njega, pisano utvrditi nedostatke i nepravilnosti, rješenjem odrediti mjere i rok za njihovo otklanjanje, a rješenje može donijeti bez prethodnog izjašnjavanja stranke. Također, ističe se da je tužitelju pružena mogućnost izjašnjavanja o svim spornim pravnim i činjeničnim pitanjima kroz izjavljenu žalbu i kroz sudjelovanje u ovom upravnom sporu (tako i Visoki upravni sud Republike Hrvatske u presudi broj: Us-1912/2010-4). Također, ističe se da je prema presudi Upravnog suda u Zagrebu poslovni broj Usl-113/2023-7 od 19. prosinca 2023. tužitelj sukladno čl. 84.
ZUP-a imao mogućnost razgledati spis predmeta.
6. U tijeku spora održana je rasprava na ročištu održanom 26. ožujka 2025., u prisutnosti opunomoćenice tužitelja te službene osobe tuženika, čime se smatra da je strankama u smislu čl. 6. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“ broj 36/24, dalje: ZUS), dana mogućnost očitovanja o svim zahtjevima i navodima druge strane te o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet ovog upravnog spora.
7. Na predmetnom ročištu opunomoćenica tužitelja navela je da ostaje u cijelosti kod tužbe i tužbenog zahtjeva te je predložila usvajanje istog. Tuženik je ustrajao kod odgovora na tužbu odnosno kod navoda iz obrazloženja pobijanog rješenja te je predložio odbijanje tužbenog zahtjeva. Tome je dodao da je cjelovitost kulturnog dobra narušena onemogućavanjem korištenja objekta lječilišta odnosno sada odmarališta za djecu u njegovoj izvornoj namjeni što predstavlja dio identiteta tog kulturnog dobra, ali i cjeline. Namjena je povezana s arhitekturom odnosno konstrukcijom navedenog objekta. Opunomoćenica tužitelja na prethodno iznesene navode ukazala je da je nejasno zašto bi u predmetnom postupku bila bitna funkcionalnost i namjena ljetovališta Zlatokrila. Ponovila je da stubište nije bilo dio arhitektonskog rješenja, a i nadalje je ukazano da nisu provedeni dokazi na te okolnosti. Predala je u spis Posebne uvjete zaštite kulturnog dobra izdane od strane tuženika 7. srpnja 2023. te prigovor izjavljen od strane tužitelja na iste.
8. Radi ocjene zakonitosti pobijanog rješenja tuženika izvršen je uvid u dokumentaciju koja prileži spisu upravnog spora te dostavljenom spisu upravnog postupka.
9. Razmatrajući sva sporna činjenična i pravna pitanja ovog spora, sud je utvrdio da tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan.
10. Naime, sud u cijelosti prihvaća jasne i argumentirane razloge koje obrazlaže tuženik u pobijanom rješenju odnosno u ranije citiranom odgovoru na tužbu u ovom sporu te se stoga tužitelj upućuje na ista radi izbjegavanja nepotrebnog ponavljanja.
11. Tome valja dodati kako suprotno navodima tužitelja, sukladno dosljednoj ustavnosudskoj praksi, stručno mišljenje pribavljeno tijekom drugostupanjskog (žalbenog) postupka, sadržajno predstavlja interni akt djelatnika tuženika kojim stručna osoba (viši stručni savjetnik-konzervator) potvrđuje pravilnost očitovanja prvostupanjskog tijela vezano na relevantne činjenice temeljem kojih je odbijen zahtjev tužitelja, a ne radi se o vještačkom nalazu kakvog ima u vidu čl. 65. ZUP-a. Time što, u konkretnom slučaju, tužitelju u postupku stručno mišljenje od 27. listopada 2023. nije dostavljeno na očitovanje, nije povrijeđen zakon na njegovu štetu, jer je sadržaj tog stručnog mišljenja u cijelosti naveden u obrazloženju osporenog rješenja tuženika. Osim toga, tužitelju je tijekom upravnog spora pružena mogućnost izjašnjavanja o svim spornim pravnim i činjeničnim pitanjima pa tako i o stručnom mišljenju na raspravi u ovom sporu.
12. Nastavno, imajući u vidu sadržaj izreke rješenja prvostupanjskog tijela kao i navode samog tužitelja u tužbi sud zaključuje kako nije sporan identitet nedostataka i nepravilnosti nastalih prilikom izvođenja građevinskih radova u vidu uklanjanja stepeništa i ograđivanja zemljišta na k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] Lošinj. Stoga, sud ocjenjuje neosnovanima prigovore tužitelja u svezi neodređenosti izreke rješenja prvostupanjskog upravnog tijela, već istu smatra kratkom i dostatno određenom, sve sukladno odredbi čl. 98. st. 3. ZUP-a. Isto tako odredbom čl. 62. Zakona o zaštiti i očuvanju kulturnih dobara određeni su uvjeti kada je stranka dužna zatražiti izdavanje posebnih uvjeta zaštite kulturnoga dobra u kojima će biti navedene mjere za korekciju neodobreno izvedenih radova, a tek po izdavanju posebnih uvjeta stranka će moći podnesti zahtjev za izdavanje prethodnog odobrenja, dakle po prirodi stvari mjere za korekciju neodobreno izvedenih radova nisu mogle biti definirane u rješenju prvostupanjskog upravnog tijela od 2. lipnja 2023., kao niti radovi koji će tek biti određeni prethodnim odobrenjem.
13. Zaključno, sud se ne može složiti sa zaključkom tužitelja kada tvrdi kako sadržajem obrazloženja pobijanog rješenja nije na nedvojben način otklonjen razlog neodlučnosti činjenice da sporna stubišta nisu vidljiva na ortofoto kartama zbog vegetacije. Razlog zbog kojeg ova nesporna činjenica nije relevantna za odlučivanje u ovom predmetu je naveden u neposredno prethodećem dijelu obrazloženja rješenja tuženika, a to je dokaz - povijesna fotografija s početka 20. stoljeća koja jasno prikazuje izvorni izgled građevine tj. jasno vidljivo stubište s desne strane i stubište ispred prizemne terase.
14. Isto tako na zakonitost rješenja upravnih tijela ne utječu činjenice utvrđene urbanističkom identifikacijom i lokacijskom informacijom, a na koje se tužitelj poziva u tužbi kao dokaze, obzirom iste niti ne kontriraju činjenicama odlučnima za ocjenu zakonitosti upravnih rješenja.
15. Slijedom svega navedenog, osporavano rješenje tuženika i prvostupanjsko rješenje ocijenjeni su zakonitim, pa je stoga sud na temelju odredbe 116. ZUS-a odbio tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan kako je to navedeno u toč. I. izreke ove presude.
16. Toč. II. izreke ove presude temelji se na odredbi čl. 147. st. 1. ZUS-a prema kojoj odredbi stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora.
U Rijeci 4. travnja 2025.
Sutkinja
Dubravka Zec
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokome upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude.
Dostaviti:
- opunomoćenicima iz Zajedničkog odvjetničkog ureda Poldan, Gatara, Vižintin, Komorski, Babić i Fruk Morina, odvjetnici u Rijeci, Jadranski trg 4
- Povjerenstvu za žalbe pri Ministarstvu kulture i medija, Zagreb, Runjaninova 2
