REPUBLIKA HRVATSKA
UPRAVNI SUD U RIJECI
[adresa] O 5
Poslovni broj: Us I-800/2023-17
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Upravni sud u Rijeci, po sutkinji Ani Sabljak, uz sudjelovanje zapisničarke Petre Horvat Delimehić, u upravnom sporu tužitelja OĐ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], protiv tuženika Sigurnosno-obavještajne agencije, Zagreb, Savska Cesta 39, OIB: 94534817607, radi postupanja tuženika po prigovoru, 4. travnja 2025.,
p r e s u d i o j e
Odbija se tužbeni zahtjev radi poništavanja rješenja tuženika Klasa: UP/I-034- 01/22-01/6 Urbroj: 539-017011/1768-22-1 od 6. lipnja 2022.
Obrazloženje
1. Osporavanim rješenjem tuženika Klasa: UP/I-034-01/22-01/6 Urbroj: 539- 017011/1768-22-1 od 6. lipnja 2022. odbijen je prigovor tužitelja na postupanje Sigurnosno-obavještajne agencije (dalje: SOA) od 26. svibnja 2022. pozivom na čl. 40. st. 1. Zakona o sigurnosno-obavještajnom sustavu Republike Hrvatske (Narodne novine broj 19/06., 105/06.; dalje: ZSOS) i čl. 18. Zakona o tajnosti podataka (Narodne novine broj 79/07., 86/12.).
2. Tužitelj je u cilju osporavanja zakonitosti navedenog rješenja tuženika pravodobno podnio tužbu Upravnom sudu u Zagrebu. Rješenjem Visokog upravnog suda Republike Hrvatske broj 31 Su-229/2023-2 od 13. travnja 2023. predmet je ustupljen ovome sudu na daljnje rješavanje.
3. Tužitelj u tužbi i tijekom spora osporava zakonitost tuženikove odluke. Smatra da tuženik protuzakonito i protuustavno uskraćuje tužitelju uvid u podatke prikupljene u sigurnosnoj provjeri. Poziva se na praksu Ustavnog suda Republike Hrvatske posl.br. U-III-1709/2018 u kojoj je zauzeto stajalište vezano uz sigurnosnu provjeru, a koja obvezuje i tuženika. Ističe kako nije bilo potrebno provoditi sigurnosnu provjeru tužitelja budući u vrijeme iste nije obavljao nijednu dužnost niti posao predviđen čl. 13. Zakona o sigurnosnim provjerama te je time sporna „nadopuna sigurnosne provjere“ inicirana i provedena protuzakonito te suprotno Ustavu Republike Hrvatske. Ista da je provedena u svrhu zastrašivanja tužitelja. U tom smislu ukazuje i na čl. 3. Zakona o tajnosti podataka kojim je propisano da se ne može proglasiti klasificiranim podatak radi prikrivanja kaznenog djela, prekoračenja ili zlouporabe ovlasti te drugih oblika nezakonitog postupanja u državnim tijelima. Navodi i kako je dopisom od 18. svibnja 2018. obaviješten od strane Odbora za unutarnju politiku i nacionalnu sigurnost Hrvatskog sabora da je zatražen od Ureda Vijeća za nacionalnu sigurnost dostavljanje izvješća u o provedenim radnjama u predmetu pogrešno naznačeno kao „ Š“ Zagorščaka. Predlaže da sud poništi osporavano rješenje i naloži tuženiku da omogući tužitelju uvid u dokumentacije iz „nadopune sigurnosne provjere“.
4. Tuženik u odgovoru na tužbu osporava tužbeni zahtjev i ostaje kod navoda iznijetih u osporavanom rješenju. Obrazlaže da je rješenje doneseno u skladu s čl 40. ZSOS i čl. 18. Zakona o tajnosti podataka, stoga da je postupanje tuženika zakonito slijedom čega predlaže odbaciti tužbu, podredno odbiti tužbeni zahtjev.
5. U sporu je održana rasprava kako bi se strankama, u skladu s čl. 6. ZUS-a, dala mogućnost da se izjasne o zahtjevima i navodima druge strane te o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet ovog upravnog spora.
6. Sud je proveo dokazni postupak čitanjem dokumentacije koja se nalazi u spisima upravnog spora i spisima predmeta upravnog postupka koji su prethodili sporovima te je na temelju odredbe čl. 114. st. 3. ZUS-a utvrdio da je tužbeni zahtjev neosnovan.
7. Iz spisa predmeta proizlazi da je:
- postupak pokrenut zahtjevom tužitelja od 11. svibnja 2022. za uvidom u sve podatke prikupljene u svrhu obavljanja sigurnosnih provjera za vrijeme njegova rada u Ministarstvu vanjskih i europskih poslova pozivom na odredbe čl. 40. ZSOS
- dopisom Klasa: 050-01/22-01/26 Urbroj: 539-016021/1681-22-2 od 20. svibnja 2022. tuženik obavijestio tužitelja da SOA prema tužitelju nije primjenjivala mjere tajnog prikupljanja podataka, a glede zamolbe za uvid u podatke nastale prilikom obavljanja sigurnosnih provjera dok je tužitelj bio zaposlenik Ministarstva vanjskih i europskih poslova RH, da takvu dokumentaciju nisu u mogućnosti dati na uvid, pozivom na odredbu čl. 18. st. 1. Zakona o tajnosti podataka, budući su izvješća o rezultatima sigurnosnih provjera označena odgovarajućim stupnjevima tajnosti te se radi o klasificiranim podacima
- tužitelj 26. svibnja 2022. podnio žalbu na uskratu uvida u prikupljene podatke (sadržajno prigovor na postupanje iz čl. 156. Zakona o općem upravnom postupku, Narodne novine 47/09., 110/21.)
- postupajući po prigovoru tužitelja tuženik donio osporavano rješenje iz obrazloženja kojeg proizlazi da je tuženik postupio po čl. 40. ZSOS te obavijestio u propisnom roku tužitelja o poduzetim mjerama tajnog prikupljanju podataka, kao i da pozivom na čl. 18. Zakona o tajnosti podataka može dati pristup klasificiranim podacima samo osobama naznačenim u predmetnoj odredbi.
8. Odredbom čl. 40. st. 1. ZSOS propisano je da su Sigurnosno-obavještajne agencije dužne na zahtjev građanina u roku od 15 dana pisanim putem obavijestiti ga jesu li prema njemu poduzimane mjere tajnog prikupljanja podataka te vode li se evidencije o njegovim osobnim podacima i, na njegov zahtjev, staviti mu na uvid dokumente o prikupljenim podacima.
9. Prema ocjeni ovog suda, tuženik je postupio sukladno citiranoj odredbi temeljem koje je tužitelj podnio zahtjev, te ga je u propisanom roku obavijestio o tome jesu li prema njemu poduzete mjere tajnog prikupljanja podataka. Takvo postupanje je vidljivo iz dopisa tuženika od 20. svibnja 2022. u kojem obavještavaju tužitelja da u odnosu na njega nisu poduzimane mjere tajnog prikupljanja podataka.
10. Nadalje, odredbom čl. 18. st. 1. Zakona o tajnosti podataka određeno je da pristup klasificiranim podacima imaju osobe kojima je to nužno za obavljanje poslova iz njihovog djelokruga te koje imaju izdano Uvjerenje o obavljenoj sigurnosnoj provjeri.
11. Slijedom navedene odredbe tužitelj nije mogao dobiti na uvid dokumentaciju nastalu provedbom sigurnosnih provjera za vrijeme dok je bio zaposlenik Ministarstva vanjskih i unutarnjih poslova Republike Hrvatske označenih stupnjem tajnosti budući takva dokumentacija, kako to navodi i tuženik, predstavlja klasificirane podatke koji se, sukladno citiranoj odredbi čl. 18. st. 1. Zakona o tajnosti podataka, kao takvi mogu dati na uvid osobi koja je to nužno za obavljanje poslova iz njihovog djelokruga i posjeduje certifikat za uvid u klasificirane podatke. Obzirom da se u konkretnom slučaju kod tužitelja ne radi o takvoj osobi, ispravno je tuženik donio odluku o odbijanju takvog zahtjeva.
12. Prigovori tužitelja opsežno izneseni tijekom upravnog spora sadržajno su usmjereni na osporavanje osnovanosti provedbe same sigurnosne provjere, ne i zakonitosti osporavanog rješenja kojim je odbijen prigovor tužitelja na postupanje tuženika, a što je predmet spora sukladno čl. 3. ZUS-a, stoga ih sud nije posebno cijenio.
13. Ujedno, odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske poslovni broj U- III/1709/2018 od 18. prosinca 2018. na koju se tužitelj poziva u tužbi nije od utjecaja na drugačiju odluku u ovom sporu iz razloga što se ta odluka temeljila na potpuno drugačijem činjeničnom stanju od konkretnog predmeta.
14. U odnosu na prijedlog tuženika za odbacivanje tužbe, sud smatra da konkretno nisu ispunjene pretpostavke za odbacivanje predviđene odredbom čl. 46. st 1. t. 2. ZUS-a (u vrijeme podnošenja takvog prijedloga čl. 30. st. 1. t. 2. ranije važećeg ZUS-a). Naime, tužitelj ima pravo tražiti dostavu predmetnih podataka, neovisno o odluci tuženika o osnovanosti takvog zahtjeva, stoga ovdje nema zapreke za vođenje spora.
15. Sud utvrđuje da je osporavano rješenje doneseno pravilnom primjenom materijalnog prava te da tuženik njime nije povrijedio zakon na štetu tužitelja.
16. Slijedom svega navedenoga, osporavano rješenje tuženika ocijenjeno je zakonitim. Razlozi tužitelja su neosnovani i bez utjecaja na drugačije rješavanje upravne stvari. Stoga je na temelju odredbe čl. 116. st. 1. ZUS-a odlučeno kao u izreci ove presude.
U Rijeci 4. travnja 2025.
Sutkinja
Ana Sabljak
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude (čl. 131. st. 1. i 2. ZUS-a). Žalba odgađa izvršenje pobijane presude (čl. 126. st. 6. ZUS-a).
