98. P-1647/24

REPUBLIKA HRVATSKA

Trgovački sud u Zagrebu

Trg. J. F. Kennedy 11, Zagreb

U IME REPUBLIKE HRVATSKE

P R E S U D A

Trgovački sud u Zagrebu, po sucu Josipu Biliću, u pravnoj stvari tužitelja ALLIANZ

VERSICHERUNGS-AKTIENGESELLSCHAFT, OIB: 47924207581, Königinstr. 28, 80802 München, Savezna Republika Njemačka, zastupan po punomoćniku Željku Mičugi, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Anić i partneri, Ulica Ljudevita Gaja 53, Zagreb, protiv tuženika ADRIATIC OSIGURANJE d.d., Zagreb, Listopadska 2; OIB: 94472454976, zastupano po punomoćniku Davoru Bubalu, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Grgić & partneri, Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, radi isplate 5.011,09 €, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 19. veljače 2025., u nazočnosti punomoćnika tužitelja Željka Mičuge, odvjetnika i u nazočnosti punomoćnika tuženika Davora Bubala, odvjetnika, donio je i objavio 4. travnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku u roku od 15 dana platiti tužitelju iznos 5.011,09 € sa zateznom kamatom tekućom od 8. prosinca 2021. do 31. prosinca 2021. po stopi od 5,61 % godišnje, od 1. siječnja 2022. do 30. lipnja 2022. po stopi od 5,49% godišnje, od 1. srpnja 2022. do 31. prosinca 2022. po stopi od 5,31% godišnje, od 1. siječnja 2023. do 30. lipnja 2023. po stopi od 5,50 % godišnje, a od 1. srpnja 2023. do 31. prosinca 2023. po stopi od 7% godišnje, a od 1. siječnja 2024., do 30. lipnja 2024. po stopi od 7,5 % godišnje, a od 1. srpnja 2024. do 31. prosinca 2024. po stopi od 7,25 % godišnje, od 1. siječnja 2025. do 30. lipnja 2025. po stopi od 6,15 % godišnje, a od 1. srpnja 2025. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

II. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja u dijelu stope zateznih kamata odnosno u dijelu kojim je potraživao zatezne kamate na iznos od 5.011,09 € preko stope koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pa do tražene stope koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za osam postotnih poena.

III. Nalaže se tuženiku u roku od 15 dana naknaditi tužitelju parnične troškove u iznosu od 1.991,00 € sa zateznim kamatama tekućim od 4. travnja 2025. do do 30. lipnja 2025. po stopi od 6,15 % godišnje, a od 1. srpnja 2025. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

IV. Odbija se kao neosnovan tužiteljev zahtjev za naknadu parničnih troškova u iznosu od 125,00 € sa zateznim kamatama tekućim od 4. travnja 2025. do do 30. lipnja 2025. po stopi od 6,15 % godišnje, a od 1. srpnja 2025. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da se 18. listopada 2021., oko 17,35 sati u mjestu Srima (Šibenik) na parkiralištu, dogodila prometna nesreća u kojoj je osiguranik tuženika KF upravljajući osobnim automobilom marke Alfa Romeo 147 1,9 reg. ozn. [registarska oznaka] zbog neopreznosti, prilikom vožnje unatrag udario u vozilo marke BMW reg. ozn. [registarska oznaka], koje glasi na CF te je osigurano kod tužitelja, a kojim je upravljao JF koji je bio zaustavljen iza njegovog vozila te je na vozilu osiguranika tužitelja tom prilikom nastala znatna imovinska šteta, slijedom čega sukladno odredbi čl. 963. Zakona o obveznim odnosima potražuje utuženi iznos od tuženika. Tužitelj je strana pravna osoba - auto osiguranje iz SR Njemačke kod kojeg je vozilo BMW reg. ozn. [registarska oznaka] u trenutku nesreće imalo sklopljeno obvezno auto osiguranje i kasko osiguranje broj: AS-6034136175 za period od 23.11.2020.g. do 22.11.2021.g. Obzirom da je osiguranik tužitelja odlučio štetu regulirati putem svojeg kasko osiguranja, tužitelj je osiguraniku na ime naknade štete dana 07.12.2021.g. isplatio iznos od 6.151,69 EUR, s time da se iznos od 5.021,67 EUR odnosi na procijenjenu štetu na vozilu od strane “Sachverständigen- Büro Rainer Klotz”, a iznos od 1.130,02 EUR je trošak izrade procjene štete. Budući je tuženik isplatio nesporni iznos od 1.139,79 €, to tužitelj potražuje preostali iznos od 5.011,09 €.

2. U odgovoru na tužbu tuženik ističe prigovor apsolutne nenadležnosti suda, osporava stranačku i parničnu sposobnost tužitelja. Ne spori da se 18.10.2021. dogodio štetni događaj u kojem je oštećeno vozilo registarskih oznaka [registarska oznaka] ( [registarska oznaka]), niti spori da je za predmetnu prometnu nesreću odgovoran osiguranik tuženika koji je upravljao vozilom registarskih oznaka [registarska oznaka] slijedom čega je tuženik 25.2.2022. godine na ime štete na predmetnom vozilu isplatio iznos od 1.139,79 EUR, a koliko iznose troškovi popravka predmetnog vozila u Republici Hrvatskoj, te smatra da je isplaćenim iznosom u cijelosti izmirio svoje obveze prema tužitelju iz predmetnog štetnog događaja. Nadalje osporava da bi tužitelj bilo što platio te osporava i tijek i stopu zateznih kamata.

3. U nastavku postupka tužitelj je dostavio izvadak iz sudskog registra tužitelja na okolnost stranačke i parnične sposobnosti. Navodi da osiguranik tužitelja živi u [adresa] i da je njegovo vozilo reg. ozn. [registarska oznaka] koje je oštećeno u ovom štetnom događaju kupljeno i registrirano u [adresa] te da podliježe tamošnjim kriterijima glede obveznih tehničkih pregleda i registracije te da isto pripada tamošnjem tržištu rabljenih vozila koje se znatno razlikuje zbog više razloga od našeg tržišta rabljenih vozila.

4. Na ročištu održanom 19. veljače 2025. pun. tužitelja i pun. tuženika su naveli da čine nespornim da iznos koji tužitelj potražuje predstavlja sa dosad isplaćenim iznosom od strane tuženika, iznos troškova popravka štete prema cijenama u Republici Njemačkoj, odnosno da iznos štete koji je tuženik već isplatio tužitelju predstavlja trošak popravka prema cijenama u Republici Hrvatskoj, te također čine nespornim da je tužitelj isplatio utuženi iznos svom osiguraniku.

5. Sud je u tijeku postupka, a radi utvrđenja činjeničnog stanja, proveo dokaz uvidom u knjižicu vozila registarske oznake [registarska oznaka] (list 7. spisa), izvješće o prometnoj nesreći od 18.10.2021. g, (list 12. spisa), fotografije oštećenja i mjesta nesreće (list 13.-17. spisa), preslika police obveznog osiguranja broj 068100608949 (list 18. spisa), izračun premije za osiguranje vozila od 16. prosinca 2020. (list 21.-22. spisa), Ugovor o obveznom auto osiguranju i kasko osiguranju broj: AS-6034136175 za period od 23. 11. 2020. do 23.11. 2021. g., (list 23.-34. spisa), informativni list o osiguranju vozila (list 35.-36. spisa), račun za izradu procjene štete br. 1WAA015B1 od 15.11.2021.g., (list 106. spisa.), procjena štete br: 1WAA015B1 OD 15.11.2021. (list 110. spisa), podaci o vozilu (list 111. spisa), dopis od Allianz Versicherungs- Aktiengesellschaft od 2. prosinca 2021. (list 163.-164. spisa), provjera procjene štete poslovni broj: AS2021-82499200-V001 od 2. prosinca 2021. (list 165.- 168.spisa), ovjereni prijevod Izvatka iz sudskog registra po stalnom sudskom tumaču za njemački jezik (list 193.-200. spisa).

6. Nakon savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i u njihovoj ukupnosti te na temelju rezultata cjelokupno provedenog postupka u skladu s odredbom čl. 8. i 223.a. Zakona o parničnom postupku („Narodne Novine“ br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP), ovaj sud je utvrdio kako je tužbeni zahtjev osnovan.

7. Predmet ovog spora je tužiteljev regresni zahtjev za isplatu iznos od 5.011,09 €, kojeg je tužitelj na temelju police automobilskog osiguranja isplatio svom osiguraniku i to na ime naknade imovinske štete na vozilu njegovog osiguranika, a koja je nastala u štetnom događaju od 18. listopada 2021.

8. Među strankama nije sporan nastanak štetnog događaja, odgovornost tuženika za predmetni štetni događaj, uzročno posljedična veza između nastalih oštećenja i štetnog događaja, nije sporno da je tužitelj isplatio utuženi iznos svom osiguraniku i nije sporno da nesporno isplaćeni iznos predstavlja troškove popravka nastalih oštećenja prema cijenama u Republici Hrvatskoj, a da utuženi iznos zajedno s nesporno isplaćenim iznosom predstavlja upravo cijenu popravka nastalih oštećenja prema cijenama u Republici Njemačkoj.

9. No, sporna je nadležnost ovog suda, stranačka i parnična sposobnost tužitelja, tijek i stopa zateznih kamata te je sporno ima li tužitelj pravo na naknadu nastale štete po cijenama u Republici Njemačkoj ili po cijenama u Republici Hrvatskoj.

10. U odnosu na prigovor apsolutne nenadležnosti ovog suda ukazuje se da je odredbom čl. 46. Zakona o međunarodnom privatnom pravu („Narodne novine“ br. 101/17 i 67/23 – dalje: ZMPP) propisano da se u građanskim i trgovačkim stvarima, nadležnost suda Republike Hrvatske određuje primjenom Uredbe (EU) br. 1215/2012 Europskog parlamenta i Vijeća od 12. prosinca 2012. o nadležnosti, priznavanju i izvršenju sudskih odluka u građanskim i trgovačkim stvarima (preinačena) (SL L 351, 20. 12. 2012.) – dalje: Uredba.

11. Odredbom čl. 10. Uredbe propisano je da se u stvarima koje se odnose na osiguranje, nadležnost utvrđuje ovim odjeljkom (odjeljak III), ničime ne dovodeći u pitanje odredbe članka 4. i članka 5. točke 5.

12. Odredbom čl. 11. st. 1. Uredbe je propisano da osiguravatelj s domicilom u državi članici može biti tužen: (a) pred sudovima države članice u kojoj ima domicil; (b) u drugoj državi članici, u slučaju tužbi koje podnose ugovaratelj osiguranja, osiguranik ili korisnik osiguranja, pred sudovima mjesta u kojem tužitelj ima domicil ili (c) ako je suosiguravatelj, pred sudovima države članice u kojoj je započet postupak protiv glavnog osiguravatelja.

13. Slijedom navedenog, razvidno je da je tužitelj sukladno navedenim odredbama i podnio tužbu protiv tuženika koji je domaća pravna osoba, upravo pred sudom države članice u kojoj ima domicil.

14. U odnosnu na prigovor nedostatka stranačke i parnične sposobnosti, ovaj sud je navedeni prigovor ocijenio neosnovanim. Naime, nakon što je tužitelj dostavio izvadak iz sudskog registra za tužitelja, tuženik nije dalje isticao navedene prigovore. Nadalje, uvidom u izvadak iz sudskog registra za tužitelja, već prima facie je razvidno da je tužitelj pravilno naznačen u tužbi te iz police osiguranja na listu 23-36 spisa proizlazi da je navedena polica upravo između GF kao ugovaratelja osiguranja i tužitelja kao osiguravajućeg društva i da je predmetnom policom bilo osigurano upravo predmetno vozilo i da je osiguranje trajalo od 23.11.2020. do 23.11.2021. odnosno i za vrijeme nastanka štetnog događaja. Dodatno se ukazuje da je ovaj sud navedene prigovore cijenio i kao paušalne i usmjerene isključivo radi odugovlačenja ovog postupka, budući da je sam tuženik potvrdio da je upravo tužitelju (ne nekom drugome) isplatio nesporni iznos štete.

15. Ovdje se navodi da sud nije izveo dokaze predložene od strane tužitelja i to saslušanje svjedoka LF i RF na okolnost dinamike nastanka štetnog događaja i to iz razloga što je sud smatrao da je činjenično stanje dovoljno utvrđeno, kao i iz razloga što dostava poziva svjedoku RF nije bila moguća, dok bi se saslušanje svjedoka LF imalo provesti u Republici Njemačkoj, pa bi navedeno, budući da se radi o sporu male vrijednosti, bilo neekonomično i utjecalo bi na odugovlačenje ovog postupka.

16. U odnosu na visinu tužbenog zahtjeva, treba navesti da je ista bila sporna samo u smislu ima li tužitelj pravo na troškove popravka prema cijenama u Republici Hrvatskoj ili prema cijenama u Republici Njemačkoj. Naime, stranke su na ročištu održanom 19. veljače 2025. učinile nespornim da iznos koji tužitelj potražuje predstavlja sa dosad isplaćenim iznosom od strane tuženika, iznos troškova popravka štete prema cijenama u Republici Njemačkoj, odnosno da iznos štete koji je tuženik već isplatio tužitelju predstavlja trošak popravka prema cijenama u Republici Hrvatskoj, pa je tako u odnosu na visinu bilo sporno isključivo pitanje prema kojim cijenama tužitelj ima pravo na naknadu štete.

17. Prema stavu ovog suda, treba navesti da je tužitelj imao pravo popraviti svoje vozilo u ovlaštenom servisu u državi gdje je šteta nastala ili u državi svog sjedišta, budući da niti jednim propisom pa tako ni Zakonom o obveznim odnosima nije propisana lokacija gdje se popravak mora izvršiti. (tako i VTS, Pž-6440/10-3 od 3. ožujka 2014.). Slijedom navedenog, budući je tužitelj odnosno njegov osiguranik ima prebivalište u [adresa] to je on imao pravo navedenog izbora pa kako je izabrao popraviti vozilo u Republici Njemačkoj, to i tužitelj ima pravo na naknadu navedenih troškova popravka prema cijenama u Republici Njemačkoj.

18. Člankom 1086. ZOO-a je propisano da se obveza naknade štete smatra dospjelom od trenutka nastanka štete.

19. Osiguratelj koji stupa u prava i obveze svog osiguranika kao oštećenika može zahtijevati kamate na iznos naplaćene naknade od dana kada je izvršio isplatu svom osiguraniku.

20. Budući da je tužitelj isplatio utuženi iznos 7. prosinca 2021., a što proizlazi iz isprave na listu 100-101 spisa, te imajući u vidu da tuženik nije ispunio svoju novčanu obvezu po dospijeću, osim glavnice, dužan je platiti i zatezne kamate u skladu s odredbom članka 29. st. 1. i 2. ZOO-a, a koja se odnosi na ostale odnose, a ne na trgovačke ugovore. (točka I. i II. izreke)

21. Sud je odbio dokazne prijedloge tuženika za izvođenjem dokaza financijskim vještačenjem na okolnost da je tuženik platio na ime naknade štete iznos od 1.139,79 €, zatim prometnim vještačenje na okolnost utvrđivanja visine štete prema cijenama u Republici Hrvatskoj i financijsko-knjigovodstvenim vještačenjem na okolnost utvrđivanja činjenice plaćanja od strane tužitelja i datuma plaćanja, budući su navedene okolnosti tijekom postupka postale nesporne. Jednako tako sud je odbio i dokazne prijedloge tužitelja za izvođenjem dokaza saslušanjem osiguranika tužitelja JF na okolnost dinamike nastanka prometne nesreće i na okolnost visine štete, saslušanje sudionika CF na okolnost dinamike nastanka prometne nesreće, prometno tehničko vještačenje na okolnost dinamike nastanka prometne nesreće, rekonstrukcija i očevid na licu mjesta, prometno tehničko vještačenje na okolnost visine nastale štete prema cijenama u SR Njemačkoj, financijsko knjigovodstveno vještačenje (po potrebi, da se u okviru pravne pomoći, sve u skladu sa Uredbom vijeća EZ br.1206/2001 o suradnji između sudova država članica u izvođenju dokaza u građanskim ili trgovačkim stvarima( a u skladu sa člankom 507d ZPP-a) provede pravno vještačenje na okolnost pravne osnovanosti utuženog potraživanja i saslušanje odgovorne stručne osobe tužitelja na istu okolnost, a sve to uz nadzor i prisutnost hrvatskog suca koji vodi ovaj predmet, financijsko vještačenje po vještacima koje će odrediti Njemački sud na okolnost da li je tužitelj pravilno obračunao i da li je isplatio utužene iznose u skladu s Njemačkim propisima) budući da navedene okolnosti nisu bile sporne i budući je sud smatrao da je činjenično stanje dovoljno utvrđeno.

22. Budući da tužitelj nije uspio samo u razmjerno neznatnom dijelu svog zahtjeva, to sukladno odredbi čl. 154. st. 5. i 155. ZPP-a, tužitelj ima pravo na naknadu troškova postupka.

23. Tužitelj ima pravo na naknadu troška na ime naknade za zastupanje po odvjetniku u skladu s Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (“Narodne novine: broj 138/23 nastavno: Tarifa“) za pristup na ročište održano 19. veljače 2025 u iznosu od 200,00 € (Tbr 9. t. 1. Tarife), kao i za pristup na ročište održano 16. siječnja 2025. u iznosu od 100,00 € (Tbr. 9. t. 2. Tarife), kao i za sastav podneska od 26. srpnja 2024. (tužba) i od 30. listopada 2024. (obrazloženi podnesak) u iznosu od 200,00 € za svaki od navedenih podnesaka (Tbr. 8. t. 1. Tarife), što sve uvećano za PDV iznosi 875,00 €. Jednako tako tužitelj ima pravo i na troškove prijevoda od strane ovlaštenog sudskog tumača u iznosu od 1.116,00 €. Slijedom navedenog, tuženik je dužan naknaditi tužitelju parnične troškove u iznosu od 1.991,00 €. (točka III. izreke). Pri tome se ukazuje da tuženik nije osporavao da bi tužitelj podmirio troškove prijevoda sukladno računu na listu 176 spisa.

24. S druge strane sud nije prihvatio tužiteljev zahtjev za naknadu troška za pristup na ročište održano 16. siječnja 2025., preko dosuđenog iznosa od 100,00 €, jer se na njemu raspravljalo samo o procesnim pitanjima pa tužitelj ima pravo na 50% nagrade, a ne na puni iznos nagrade. Jednako tako sud je odbio tužiteljev zahtjev za naknadu „ostalih troškova po odluci suda“, budući da navedeni zahtjev nije sukladno odredbi čl. 164. ZPP-a, određen. Slijedom navedenog, sud je odbio tužiteljev zahtjev za naknadu parničnih troškova u iznosu od ukupno 125,00 €. (točka IV. izreke)

25. O zateznim kamatama na trošak parničnog postupka odlučeno je primjenom odredbe članka 151. st. 3. ZPP-a i članka 29. stavak 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj: 35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015, 29/2018, 126/2021 – ZOO) i to uzimajući u obzir stopu koja se odnosi na ostale odnose.

Zagreb, 4. travnja 2025.

SUDAC:

Josip Bilić

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske u roku od 15 dana od dana kada se smatra da joj je dostava presude obavljena (za stranku koja je bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje), odnosno u roku od dana po primitku presude (za stranku koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje), a podnosi se putem ovog suda u dva primjerka za sud i po jedan za svaku protivnu stranku. Presuda u postupku u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t.1., 2., 4., 5., 6., 8., 9., 10. i 11. ZPP-a i zbog pogrešne primjene materijalnog prava (čl. 467. st.1. ZPP-a).

Žalba protiv presude odnosno rješenja ne odgađa ovrhu. (čl. 467.a. ZPP-a, odnosno čl. 97. ZID ZPP-a, NN 70/19)

DNA

1. Tužitelju po pun. uz nalog za sudsku pristojbu na presudu u iznosu od 96,56 €

2. Tuženiku po pun.

3. kal. 30 dana