Republika Hrvatska

Općinski sud u Dubrovniku

Dr. Ante Starčevića 23

20000 Dubrovnik

Poslovni broj: Kzd-29/24-21

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Dubrovniku, po sucu za mladež tog suda ŠZ, uz sudjelovanje Antonie Zlošilo kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optužene AZ po optužnici ODO u Dubrovniku broj: KOz-DO-6/23 od 8. ožujka 2023. zbog produljenog kaznenog djela povrede djetetovih prava iz čl. 177. st. 2. Kaznenog zakona (Narodne novine broj: 125/11, 144/12, 56/15, 61/15; 101/17, 118/18, 126/19, 84/21, 114/22; u daljnjem tekstu KZ/11) u stjecaju s kaznenim djelom tjelesne ozljede iz čl. 117. st. 2. u svezi sa st. 1. istog Zakona nakon održane rasprave 22. siječnja 2025. i 2. travnja 2025. koja je zaključena istoga dana i objavljena 4. travnja 2025.

p r e s u d i o  j e

Na temelju odredbe čl. 455. st. 1. Zakona o kaznenom postupku (Narodne novine broj: 152/08, 76/09, 80/11, 121/11, 91/12, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 80/22, 36/24 – u daljnjem tekstu ZKP/08)

Optužena: AZ kćer Š i EZ, rođene A, rođ. **.**.1976. u [adresa], stanuje u [adresa], državljanka Republike Hrvatske, OIB: [osobni identifikacijski broj], razvedena, majka troje djece, nezaposlena, sa završenom SSS, bez mjesečnih primanja, vlasnica dva stana u [adresa] i poslovnog prostora, nalazi se na slobodi,

kriva je

što je od 2020. godine do 25. siječnja 2023. u [adresa], svjesna da time ugrožava daljnji psihofizički razvoj sina ŠZF rođ. **.**.2012. učestalo udarala sina AZF šibom po tijelu, nezadovoljna školskim uspjehom sina, ubrala bi šibu u vrtu, sakrila je iza leđa, a potom udarala šibom po tijelu sina ŠZF, točno neutvrđenog dana u prolijeće ili ljeto 2022. udarala sina ŠZF ZZ i punjačem od mobitela, a dana 25. siječnja 2023. u oko 15,00 sati u obiteljskoj kući, [adresa], u cilju da tjelesno ozlijedi sina AZF, uzela šibu i hvatala sina ŠZF koji je u strahu od nje bježao pa je dijete EZF rođ. 2013. pozvala baku EZ rođ. 1947. da bi zaštitila ŠZF, ali je okrivljena došla do EZ i bacila je uza zid, te nakon što je sustigla sina ŠZF koji je u strahu od nje bježao, dijete AZF je pokušao uhvatiti šibu rukama i zadržati je da bi ispala,u čemu nije uspio, već je okrivljena AZ približila cijeli stol prema djetetu E i počela ga udarati šibom po glavi i tijelu, potom je dijete AZF uspio pobjeći, ali ga je okrivljena i drugi put sustigla, povukla za kosu i uho, počupala za kosu i bacila dijete ŠZF, a dijete EZF je pokušala pomoći bratu u čemu nije uspjela, pa je okrivljena AZ nastavila udarati dijete ŠZF po glavi i tijelu, ali se dijete AZF uspio izvući i ponovno pobjegao od okrivljene te zajedno s bakom EZ otišao u bakin stan, gdje su se u strahu od okrivljene zaključali, a uslijed čega je dijete AZF zadobio tjelesne ozljede u vidu dva manja krvna podljeva na lijevoj uški, a što sve negativno utječe na daljnji ispravan odgoj i razvoj djeteta AZF,

dakle, zlostavila dijete, drugog tjelesno ozlijedila, a kazneno djelo je počinjeno prema bliskoj osobi,

čime je počinila kazneno djelo protiv braka, obitelji i djece – povredom djetetovih prava – opisana i kažnjiva po članku 177. stavku 2. Kaznenog zakona, u stjecaju s kaznenim djelom protiv života i tijela – tjelesnom ozljedom, opisanim i kažnjivim po čl. 117. st. 2. u svezi sa st. 1. Kaznenog zakona,

Pa se na temelju odredbe čl. 177. stavku 2. u svezi čl. 52. Kaznenog zakona i u svezi s čl. 48. i čl. 49. st. 1. t. 4. Kaznenog zakona optuženoj AZ utvrđuje

kazna zatvora u vremenskom trajanju od 10 (deset) mjeseci

potom se istoj na temelju odredbe čl. 117. st. 2. Kaznenog zakona u svezi s čl. 48. i čl. 49. st. 1. t. 4. Kaznenog zakona za predmetno kazneno djelo protiv života i tijela – tjelesnom ozljedom utvrđuje

kazna zatvora u trajanju od 10 (deset) mjeseci.

potom se ista na temelju odredbe čl. 51. Kaznenog zakona

osuđuje na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine

te se potom istoj na temelju odredbe čl. 56. Kaznenog zakona izriče

uvjetna osuda

tako što se kazna zatvora na koju je osuđena u trajanju od 1 (jedne) godinu neće izvršiti ukoliko okrivljena ne počini novo kazneno djelo u roku od 5 (pet) godine po pravomoćnosti ove presude.

U slučaju opoziva izrečene uvjetne osude optuženoj će se u kaznu zatvora na koju je osuđena uračunati vrijeme uhićenja i vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 26. siječnja 2023. u 16:50 sati do 28. veljače 2023.

Na temelju čl. 148. st.1. a u vezi čl. 145. st. 2. točka 1. – 8. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj: 152/08, 76/09, 80/11, 91/12, odluka Ustavnog suda 143/12 i 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 80/22, 36/24 – dalje u tekstu ZKP/08) optužena se obvezuje snositi troškove ovog kaznenog postupka i to paušalni trošak kaznenog postupka u iznosu od 80,00 eura, trošak branitelja po službenoj dužnosti u iznosu od 1.425,31 euro te trošak vještaka dr. Igora Borića u iznosu od 235,42 eura, dakle sveukupno 1.740,73 eura, u roku od 15 dana po pravomoćnosti presude, a pod prijetnjom ovrhe, uplatom na račun državnog proračuna Republike Hrvatske model HR64, IBAN:

[broj bankovnog računa], poziv na broj odobrenja 6084-3847-2924 (opis plaćanja: troškovi u predmetu 4 Kzd-29/24) te u daljnjem roku od 15 dana dokaz o uplati dostavit sudu.

Obrazloženje

1. ODO Dubrovnik podiglo je pred ovim sudom 8. ožujka 2023. optužnicu poslovnog broja KOz-DO-6/23 protiv AZ zbog produljenog kaznenog djela povrede djetetovih prava iz čl. 177. st. 2. KZ/11 u stjecaju s kaznenim djelom tjelesne ozljede iz čl. 117. st. 2. u svezi sa st. 1. istog Zakona.

2. Upitana tijekom rasprave pred ovim sudom kakav stav zauzima prema optužbi optužena AZ je izjavila da se ne smatra krivom.

3. Optužena je svoju obranu iznijela na kraju dokaznog postupka te je u istoj navela da ona svome sinu nikada nije namjeravala naškoditi, da ga pokušava odgojiti da sluša, da mu ne želi ništa nažao, da je jednostavno htjela postići autoritet, ali da to nije uspijevala i da može reći da u konačnici nije uspjela. Da je možda bila prestroga u pokušaju da ga odgoji. Da on sada živi s ocem i da su sada u boljim odnosima, da čak misli da je i on bolji, da mu je u oca drugačije jer da je otac puno blaži prema njemu, a on da opet oca više posluša nego nju, pa da je njen zaključak da njega više poštuje. U jednom trenutku da ju je bilo strah za ostalo dvoje njene djece koji nisu kao AZF, koji slušaju i poštuju ju jer da je on uzeo nož da izbode loptu te da se ona bojala za sigurnost ostale djece. Također da joj je rekao da je s nožem izrezao papire koje je onda ubacio u peć jer da se griju na drva, a da je to jako opasno, da je moglo doći do požara. Primjerice da mu otac dopušta da gleda tik-tok koliko god želi, a da mu ga ona više uopće ne dopušta, da smatra da to nije dobro, da je on premlad, da bi se trebao igrati s drugom djecom bez ekrana i da ga tako pokušava odgojiti, kada on neopravdano ne dođe u školu da ona to kaže i razredniku dok mu otac sve opravda i dopušta mu neograničeno tik-tok radi čega ona smatra da je otac preblag.

Dok je ona vodila brigu o ŠZF, a to da je bilo do kraja siječnja 2023. da on nije puno izostajao iz škole, a što se i vidi iz dostavljenih podataka, ali kako je tada završila u istražnom zatvoru, a potom i bila udaljena iz obitelji, da je brigu o ŠZF preuzeo otac koji mu je dopuštao i opravdavao izostanke, da je AZF to shvatio i da se po podacima vidi da je počeo puno više izostajati iz škole. Da je AZF to pokušao prenijeti i na njeno drugo dvoje djece te da su i one počele željeti ne ići u školu, ali da je ona na vrijeme reagirala i da one uredno idu u školu i slušaju i da s njima nema problema. Da je AZF jako pametno dijete i dok je ona brinula o njemu da je prolazio prosjekom 5,00 a da sada prolazi prosjekom 4.

Dana 25. siječnja 2023. da se dogodilo to da ga je pozivala da dođe s igrališta kući jer je trebao ručati, napisati domaći rad i slično te da je ona tri puta od kuće dolazila po njega na igralište, a da je on odbijao doći kući te taj treći put da joj je rekao da mu ona neće zapovijedati kada će doći kući, da će on doći kad on bude htio, a pri tom da joj je jedna djevojčica iz njegovog razreda rekla da je taj dan dobio 3 iz matematike i da ju je to uistinu naljutilo; i ta ocjena i to odbijanje da posluša te da je ubrala šibu i udarila ga s njom. Da joj nije bila namjera ozlijediti ga već ga natjerati da ju konačno posluša. Da ga je htjela odgojiti, objasniti mu da bi trebao radi te lošije ocjene tim više željeti otići kući da nadoknadi to što je dobio slabiju ocjenu, a da je on radio upravo suprotno, ostao na igralištu i više nego što je trebao. Pri svemu tome da je on njoj svašta govorio, u konačnici da je i on nju udario šibom, ali da je ona njega udarila prva. Da je razlog svemu bilo to što ju nije htio poslušati i što je dobio 3 iz matematike. Iza ovog događaja kada je bila privedena te provela vrijeme u zatvoru i potom bila udaljena iz obitelji da AZF nije naučio lekciju koju je trebao, da misli da je naučio samo to da mu se ona više ne smije približavati i da to koristi na način da mu otac popušta. Da je ona svoju lekciju naučila i promijenila ponašanje, ali da misli da on nije, da je i dalje bezobrazan i da se i dalje ponaša samo onako kako on hoće i da se boji ako tako nastavi da će se vrlo brzo naći na mjestu okrivljenika jer da ona i dalje smatra da nije rješenje podilaziti mu i ne odgajati ga.

Potom je pregledan i pročitan:

- zapisnik o ispitivanju osumnjičene AZ od 26. siječnja 2023. s pripadajućim elektronskim zapisom i snimkom (list spisa 23-28).

4. Tijekom dokaznog postupka ispitani su z. z. oštećenog djeteta UZ, svjedok JZ te je uz suglasnost stranaka pregledan i pročitan:

- zapisnik o ispitivanju djeteta AZF od 17. veljače 2023. sa snimkom (list spisa 79-79a),

- prijepis snimke ispitivanja djeteta AZF (list spisa 74-78)

- izvješće o uhićenju i dovođenju u pritvorsku policijsku jedinicu Policijske postaje Dubrovnik od 26. siječnja 2023. (list spisa 4-6),

- nalaz Opće bolnice Dubrovnik od 26. siječnja 2023. (list spisa 14),

- zapisnik o očevidu Policijske postaje Dubrovnik broj KU-17/23 od 26. siječnja 2023. (list spisa 15-20),

- podaci Hrvatskog zavoda za socijalni rad, Područni ured Dubrovnik od 14. veljače 2023. (list spisa 62-63),

- sudsko –medicinsko vještačenje dr. Igora Borića od 01. ožujka 2023. (list spisa 88),

- dopis Osnovne škole Mokošica od 27. siječnja 2025. (l. s. 230),

- dokumentacija koju je dostavila u spis obrana (l. s. 234-240).

5. Tijekom postupka ispitano oštećeno dijete AZF u bitnome je navelo da je prilikom događaja od 25. siječnja 2025. bio na igralištu, da je majka tražila da dođe kući, a on da ju je razumio da može još malo ostati na igralištu, da je majka potom ponovno došla po njega da dođe kući te da je on onda pitao može li još malo ostati, a da je majka rekla da ne može i da je on onda pošao kući, a da ga je ona stala udarati prutom kada su došli kući. Da je on kući bježao od nje, a ona da ga je lovila, njegova sestra da je išla kod babe da ih ona zaštiti, ali da je majka i babu odgurnula i da ga je nastavila udarati tim prutom te da se on nakon nekog vremena uspio izvući i pobjeći kod babe u stan. Još je naveo da ga je majka i prije ovog događaja znala povremeno udarati prutom, da je on u trenutku davanja iskaza pred sudom bio u trećem razredu osnovne škole, a da je fizičko udaranje od strane majke počelo kad je bio zadnju godinu u vrtiću i da je to uvijek bilo udaranje prutom. Dok je išao u školu da ga je majka prutom znala tako udarati po leđima i nogama da nebi mogao ići na tjelesni u školi. Taj prut s kojim bi ga majka tukla da bi on bio dug oko metar i da bi ga ona negdje ubrala, sakrila iza leđa i onda ga u jednom trenutku njime počela udarati. Da ga je jednom udarala i punjačem od mobitela, a da je razlog za majčino udaranje uvijek bio taj što bi on dobio lošiju ocjenu u školi.

6. Tijekom kaznenog postupka ispitani zakonski zastupnik oštećenog djeteta, njegov otac UZ u bitnome je naveo da koliko zna da se u optuženom razdoblju njemu AZF nije žalio na majku niti da je on primijetio neke promjene na njegovom ponašanju niti da je primijetio bilo kakve ozljede niti da mu je AZF išta takvo govorio. Od kada su ukinute mjere da se AZ ne smije približavati ŠZF da on živi s njom i da je točno da se povremeno posvađaju, jer oboje lako planu, ali da to ništa ne prelazi okvire uobičajenog života i ponašanja te da on kao njegov otac koji ga redovito viđa tri puta tjedno nema nikakav prigovor u tom smislu i da svakako smatra da nema nikakve potrebe na bilo koji način intervenirati u smislu da se ŠZF razdvaja od njegove majke.

Još je naveo da ne postavlja u ime svoga sina imovinsko pravni zahtjev prema optuženoj.

Na upit branitelja je odgovorio da je njegov sin AZF malo problematičnog ponašanja, kada se naljuti da zna vikati, primjerice pobacati stvari sa stola, otići u svoju sobu pa je unerediti razbacivanjem stvari, primjerice da glasno psuje i slično. Kada je takav da ga se sestre boje pogotovo jer je stariji od njih. Da je u školi prije bio odličan učenik, a da je sada nešto popustio pa da jedva prolazi s vrlo dobrim uspjehom. Da on nekada ide, a nekada ne ide u školu i da se AZ jako trudi oko njega u smislu da se trudi da ide u školu pa kada ne želi da zove stručne službe škole i slično. Da nije nikada vidio da bi AZF bio nasilan prema majci ili sestrama. Da AZ nije visoka osoba, a da misli da je AZF sada otprilike njene visine. Inače da AZF sada ide u peti razred osnovne škole.

7. Ispitani svjedok obrane JZ u bitnome je naveo da je on ŠZF razrednik od rujna ove godine, da je njegovo ponašanje u školi takvo da on neredovito izvršava svoje obveze, da puno izostaje, ima puno neopravdanih sati, redovitost dolaska u školu mu je loša, da ga je jako teško motivirati da redovito dolazi u školu, da on u kontaktu s majkom to često radi, da razgovara s njim, ali da se on ponaša neodgovorno, kada se s njim razgovara da gleda negdje sa strane, ne sluša, smije se. Da je on radi njega kontaktirao i stručnu službu škole te da on odlazi i kod njih. Da majka redovito dolazi u školu zbog njega, informira se te da zajedno s njima profesorima pokušava naći rješenje. Što se tiče odnosa sa drugim učenicima da je on najčešće sa strane, izdvojen, sam, da se ponekad na dan-dva zna dogoditi da se grupira s nekim od djece, ali da to brzo nestane tako da smatra da ima nekakvih problema i sa socijalizacijom. Da majka dolazi redovito u školu, možda i najviše od svih roditelja, da se trudi, da pokušava pomoći, da je oca vidio samo jednom, na dodjeli udžbenika.

8. Tijekom dokaznog postupka ukazalo se spornim je li optužena u razdoblju u kojem joj se to stavlja na teret učestalo udarala sina ŠZF, a posebice 25. siječnja 2025. te je li postupanjem od 25. siječnja 2025. počinila još i predmetno kazneno djelo tjelesne ozljede.

9. U odnosu na sporna pitanja sud je cijenio iskaz oštećenog djeteta koje je u bitnome potvrdilo sve navode predmetne optužnice kao i nalaz i mišljenje vještaka dr. Igora Borića koji je u bitnome potvrdio da je oštećeno dijete kritične prigode zadobilo tjelesnu ozljedu koje je mogla nastati upravo onako kako je to navedeno u činjeničnom opisu predmetne optužnice i kako je to oštećeno dijete u svom iskazu opisalo. Navedeni iskaz oštećenog djeteta sukladan je i socijalnoj anamnezi za obitelj oštećene, pa ga je sud, imajući sve navedeno u vidu, smatrao vjerodostojnim jednako kao i nalazi i mišljenje vještaka Borića koji smatra sačinjenim sukladno pravilima struke i time vjerodostojnim. Sama optužena u svojoj obrani, iako navodi da se ne osjeća krivom, zapravo potvrđuje da bi znala udarati svoga sina ŠZF, uglavnom radi toga što ga je pokušava odgojiti da ju sluša, da mu ona nikada nije željela ništa nažao, da je jednostavno htjela postići autoritet, ali da to nije uspijevala i da može reći da u konačnici nije uspjela, da je možda bila prestroga u pokušaju da ga odgoji, ali da je iz svega ovog izvukla svoju lekciju i da je promijenila svoje ponašanje prema ŠZF.

10. Na temelju ovako provedenog dokaznog postupka analizirajući i ocjenjujući sve provedene dokaze zasebno i u svojoj ukupnosti te uzevši u obzir obranu optužene, dakle u svjetlu tako provedenog dokaznog postupka, sud smatra dokazanim da je optužena u optuženom razdoblju počinila produljeno kazneno djelo povrede djetetovih prava iz čl. 177. st. 2. KZ/11 u stjecaju s kaznenim djelom tjelesne ozljede iz čl. 117. st. 2. u svezi sa st. 1. istog Zakona upravo na način kako joj se to stavlja na teret predmetnom optužnicom.

11. Naime, tijekom dokaznog postupka, iako optužena načelno negira počinjenje predmetnih kaznenih djela, ona i sama navodi kako je činila ono što ju se tereti ne radi toga da bi ozlijedila ili na neki drugi način naudila svome sinu ŠZF, već kako bi postigla autoritet i odgojila ga, a isprovocirana njegovim uspjehom u školi koji nije uvijek bio onakav kakvoga je ona očekivala, dok i samo oštećeno dijete AZF u svom iskazu u cijelosti potvrđuje sve navode predmetne optužnice.

12. Međutim, shvaćanje je ovoga suda, a koje je u konačnici potvrđeno i praksom brojnih presuda u sličnim predmetima u Republici Hrvatskoj da je optužena postupanjem na način opisan u optužnici u cijelosti ispunila obilježja kaznenih djela za koja se tereti, odnosno produljenog kaznenog djela povrede djetetovih prava i kaznenog djela tjelesne ozljede. Ovdje je još potrebno navesti i nalaz socijalne anamneze za obitelj optužene gdje se navodi da je optužena bila sklona ponašanju kakvo je navedeno u predmetnoj optužnici kada bi ju oštećeno dijete „izludilo“ svojim neposluhom, a što optužena u bitnome jednako navodi i u svojoj obrani koju je iznijela pred ovim sudom. Sama činjenica da je optužena fizički kažnjavala svoje malodobno dijete radi toga što je ono neposlušno, a ne radi toga što ga uistinu želi ozlijediti, odnosno grubo povrjeđivati djetetova prava i ponašati se prema njemu na način kako je štetno za njegov razvoj nije od utjecaja na ostvarenje obilježja predmetnog kaznenog djela budući da je iz samog opisa predmetnog kaznenog djela povrede djetetovih oprava razvidno da optužena poduzima optuženo postupanje prema svom sinu ŠZF postupajući s neizravnom namjerom, dakle svjesna da postupanjem na opisani način može grubo povrijediti prava svoga sina pa na to pristaje očito smatrajući da joj je ipak važnije nametnuti vlastiti autoritet pod cijenu pristajanja da bi time čak i počinila predmetno kazneno djelo na štetu svoga djeteta, dok za sud nikako ne može biti sporno da je optužena postupanjem na opisani način morala biti i bila svjesna da ponašanjem opisanim u optužnici prema njenom sinu ŠZF grubo povređuje njegova prava.

Što se pak tiče namjere optužene u odnosni na kazneno djelo tjelesne ozljede za sud je jasno da je ista kritične prigode postupala s izravnom namjerom jer je upućivanjem brojnih udaraca svome sinu podesnim predmetom, odnosno prutom te udarajući ga i povlačeći ga pri tom još i rukama kritične prigode istome željela nanijeti tjelesnu ozljedu, a do čega je u konačnici i došlo pa je navedeno kazneno djelo počinila s izravnom namjerom.

13. Slijedom gore iznesene argumentacije ovaj sud, nakon provedenog dokaznog postupka, a cijeneći svaki izvedeni dokaz pojedinačno i u svezi s ostalim izvedenim dokazima, smatra nedvojbeno utvrđenim kako je optužena AZ u optuženom razdoblju počinila predmetno produljeno kazneno djelo povrede djetetovih prava iz čl. 177. st. 2. KZ/11 u stjecaju s kaznenim djelom tjelesne ozljede iz čl. 117. čl. 2. u svezi sa st. 1. istog Zakona na način opisan u izreci ove presude budući da je opisanim ponašanjem ostvarila sva obilježja navedenih kaznenog djela za koja se tereti predmetnom optužnicom, dok nije i ne može biti od utjecaja na ostvarenje obilježja predmetnih kaznenih djela to što je AZF, sukladno iskazu svjedoka NZ i obrani optužene popustio u školi, počeo neopravdano izostajati u školi te što nije slušao majku i nije poštovao njen autoritet.

14. Dakle, budući da je optuženi svojim postupanjem kritičnih prigoda ostvario sva zakonska obilježja produljenog kaznenog djela povrede djetetovih prava iz čl. 177. st. 2. KZ/11 u stjecaju s kaznenim djelom tjelesne ozljede iz čl. 117. st. 2. u svezi sa st. 1. istog Zakona te kako ne postoje razlozi za isključenje protupravnosti u njenom postupanju, to je optužena odgovorna za počinjenje navedenih kaznenih djela pa ju je sud oglasio krivom.

15. Nakon što je na ovaj način utvrđena odgovornost optužene valjalo je donijeti odluku o vrsti i visini kaznene sankcije koju joj je potrebno izreći imajući u vidu sve olakotne i otegotne okolnosti na njenoj strani.

16. Što se tiče ubrojivosti optužene u vrijeme počinjenja predmetnih kaznenih djela ovaj sud smatra da je ista bila potpuno ubrojiva jer tijekom postupka nitko nije uputio na postojanje bilo kakve sumnje da bi ikakve smetnje mogle utjecati na njenu potpunu ubrojivost.

17. Ipak, cijeneći iskaz zakonskog zastupnika oštećenog djeteta, njegovog oca UZ kao vjerodostojan, sud je uzeo u obzir i onaj dio utvrđenog činjeničnog stanja prema kojem optužena danas ima dobre odnose s njihovim sinom ŠZF i da je njeno ponašanje prema njemu sada primjereno, a što je i optužena navela u svojoj obrani pa je to sud smatrao naročitom olakotnom okolnosti na strani optužene u smislu čl. 48. i 49. KZ/11.

18. Nadalje sud je od olakotnih okolnosti na strani optužene cijenio njenu dosadašnju neosuđivanost i korektno držanje pred sudom, dok otegotnih okolnosti na njenoj strani, osim dugotrajnosti počinjenja predmetnog kaznenog djela povrede djetetovih prava iz čl. 177. st. 2. KZ/11 nije pronašao.

19. Prilikom izbora vrste i mjere kaznene sankcije sud je vodio računa o svrsi kažnjavanja i to prije svega da se presudom izrazi društvena osuda zbog počinjenih kaznenih djela, da se utječe na optuženika da više ne čini kaznena djela, kao i da se utječe na ostale da ne čine kaznena djela, da se utječe na svijest o pogibeljnosti činjenja kaznenih djela kao i na svijet o pravednosti kažnjavanja počinitelja kaznenih djela omogućavajući im pritom ponovno uključivanje u društvo.

20. Sud smatra da se svrha kažnjavanja u konkretnom slučaju može postići osudom optužene na kaznu zatvora te potom izricanjem uvjetne osude istoj.

21. Naime, imajući u vidu sve gore iznesene olakotne okolnosti na strani optužene kao i naročite olakotne okolnosti sud smatra da će i takva vrsta prijekora dovoljno utjecati na optuženu da u buduće ne čini kaznena djela.

22. Sud je odbio dokazne prijedloge obrane za pozivanje i ispitivanje svjedoka ĐZ, oštećenikove vjeroučiteljice, HZ, odgajateljice u oštećenikovom vrtiću, ŽZ, oštećenikove susjede, IZ, oštećenikove kume, a koje svjedoke je obrana predlagala na okolnost oštećenikova ponašanja u optuženom razdoblju. Sud je ovakve dokazne prijedloge obrane odbio budući da okolnost ponašanja oštećenog djeteta koje je u optuženom razdoblju imalo od 8 do 11 godina nije relevantno niti ikako može biti od utjecaja na način da bi aboliralo optuženo ponašanje majke prema istome, odnosno da bi na bilo koji način dovelo u pitanje protupravnost postupanja optužene.

23. Slijedom svega navedenog sud je optuženoj na temelju čl. 177. st. 2. u svezi čl. 52. Kaznenog zakona i u svezi s čl. 48. i čl. 49. st. 1. t. 4. Kaznenog zakona za predmetno produljeno kazneno djelo povrede djetetovih prava prethodno utvrdio kaznu zatvora u trajanju od 10 mjeseci potom je istoj na temelju odredbe čl. 117. st. 2. Kaznenog zakona u svezi s čl. 48. i čl. 49. st. 1. t. 4. Kaznenog zakona za predmetno kazneno djelo tjelesne ozljede utvrdio kaznu zatvora u trajanju od 10 mjeseci potom je istu na temelju odredbe čl. 51. Kaznenog zakona osudio na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 1 godine te je potom istoj na temelju odredbe čl. 56. Kaznenog zakona izrekao uvjetnu osudu tako što se kazna zatvora na koju je osuđena neće izvršiti ukoliko optužena ne počini novo kazneno djelo u roku od 5 godine po pravomoćnosti ove presude s tim da će se u slučaju opoziva izrečene uvjetne osude optuženoj u kaznu zatvora na koju je osuđena uračunati vrijeme uhićenja i vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 26. siječnja 2023. u 16:50 sati do 28. veljače 2023.

24. Zaključno, sud je na temelju čl. 148. st.1. a u vezi čl. 145. st. 2. točka 1. – 8. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj: 152/08, 76/09, 80/11, 91/12, odluka Ustavnog suda 143/12 i 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 80/22, 36/24

– dalje u tekstu ZKP/08) obvezao optuženu na snošenje troškova kaznenog postupka i to paušalnog troška kaznenog postupka u iznosu od 80,00 eura, troška branitelja po službenoj dužnosti u iznosu od 1.425,31 euro te troška vještaka dr. Igora Borića u iznosu od 235,42 eura, dakle sveukupno 1.740,73 eura, u roku od 15 dana po pravomoćnosti ove presude, a pod prijetnjom ovrhe, uplatom na račun državnog proračuna Republike Hrvatske model HR64, IBAN: [broj bankovnog računa], poziv na broj odobrenja 6084-3847-2924 (opis plaćanja: troškovi u predmetu 4 Kzd-29/24) te da u daljnjem roku od 15 dana sudu dostavi dokaz o izvršenoj uplati pozivom na gornji poslovni broj spisa. Odlučujući o troškovima kaznenog postupka sud je uzeo u obzir složenosti i trajanje ovog kaznenog postupka kao i imovinske prilike optužene.

Dubrovnik, 4. travnja 2025.

Sudac za mladež:

Mario Bulum

Uputa o pravnom lijeku: Protiv ove presude stranke mogu izjaviti žalba u roku od 15 (petnaest) dana od dana primitka pisanog otpravka iste putem ovog suda za nadležni županijski sud u 3 (tri) istovjetna primjerka.

DNA:

- ODO Dubrovnik, na broj: KOz-DO-6/23,

- optuženoj AZ,

- branitelju Bojanu Lujaku, odvjetniku u Dubrovniku,

- zakonskom zastupniku oštećenika UZ.