Republika Hrvatska

Županijski sud u Šibeniku

Gž Ovr-60/2025-2

Šibenik, S. Radića 81

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Šibeniku, kao drugostupanjski sud, po sucu Ljudevitu Zoričiću, kao sucu pojedincu, u ovršnom predmetu ovrhovoditeljice NČ, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], koju zastupa punomoćnica Željka Kupčerić-Trcović, odvjetnica u Đakovu, protiv ovršenika GČ, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], radi naplate novčane tražbine ovrhom na nekretnini, odlučujući o žalbi ovršenika izjavljenoj protiv rješenja Općinskog suda u Osijeku Stalna služba u Valpovu broj Ovr-553/2020-50 od 27. siječnja 2025. godine, dana 4. travnja 2025. godine

r i j e š i o  j e

Odbija se žalba ovršenika kao neosnovana i u pobijanom dijelu u točci II. izreke potvrđuje rješenje Općinskog suda u Osijeku Stalna služba u Valpovu broj Ovr- 553/2020-50 od 27. siječnja 2025. godine.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskim rješenjem, po pravomoćnosti rješenja o dosudi nekretnine, prvostupanjski sud je odlučio o namirenju i to na način da je iz ukupnog iznosa polučene kupovnine od 8.571,03 eura namirio ovrhovoditeljicu u iznosu od 3.820,95 eura (točka I. izreke), zatim založnog vjerovnika Republiku Hrvatsku na ime glavnice potraživanja osiguranog založnim pravom, koje je u zemljišnim knjigama upisano pod brojem Z- 1461/08, u iznosu od 3.542,71 euro, u cijelosti (točka II. izreke), utvrđeno je da je donošenjem tog rješenja o namirenju odnosno o diobi kupovnine ovrha dovršena (točka III. izreke) te je naloženo FINI Osijek da po pravomoćnosti tog rješenja izvrši ukupno uplaćen iznos kupovnine prenese sa svog računa na račun ovrhovoditeljice i založnog vjerovnika kako je određeno točka I. i II. izreke tog rješenja (točka IV. izreke).

2. Protiv tog rješenja u dijelu kojim je odlučeno o namirenju založnog vjerovnika (točka II. izreke) žalbu je izjavio ovršenik „iz svih žalbenih razloga“ s prijedlogom da drugostupanjski sud u tom pobijanom dijelu rješenje ukine ili pak shodno žalbenim razlozima preinači.

2.1. Odgovor na žalbu nije podnesen.

3. Žalba nije osnovana.

4. Ovršenik sadržajno žalbom osporava prvostupanjsko rješenje u dijelu kojim je određeno da se iz kupovnine namiri tražbina založnog vjerovnika Republike Hrvatske jer da je ta tražbina prestala namirenjem, odnosno da je on u cijelosti namirio dug prema Republici Hrvatskoj iz osnove poreznog duga, uz to pozivajući se i na „pravo na dom“, o kojem pravu ovršenika da je prvostupanjski sud tijekom postupka propustio „cijenitit“.

5. Ispitujući pobijano rješenje u dijelu u kojem ga ovršenik pobija žalbom (točka II. izreke) u granicama žalbenih razloga, a pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede postupka iz članka 354. stavak 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje: ZPP) na primjenu kojeg upućuje odredba članka 21. stavak 1. Ovršnog zakona („Narodne novine“ broj: 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20, 114/22 i 06/24, dalje: OZ) i pravilnu primjenu materijalnog prava (članak 365. stavak 2. ZPP) ovaj sud ne nalazi da su od strane prvostupanjskog suda počinjene povrede postupka na koje ovaj sud kao drugostupanjski pazi po službenoj dužnosti te da je u tom pobijanom dijelu rješenje doneseno uz pravilnu primjenu odredbe članka 112. OZ prema kojoj se iz prodajne cijene namiruju ovrhovoditelj na čiji je prijedlog određena ovrha, založni vjerovnici i kad nisu prijavili svoje tražbine, osobe koje imaju pravo na naknadu za osobne služnosti i druga prava koja prestaju prodajom, Republika Hrvatska i općine, gradovi i županije po osnovi poreza i drugih pristojbi, po redoslijedu prvenstva propisanog odredbama članka 113. i 114. OZ. 6. U situaciji kada je pristupio namirenju vjerovnika nakon pravomoćnosti rješenja o dosudi nekretnine i nakon što je položena kupovnina, te kada je u zemljišnoj knjizi na ovršenoj nekretnini upisano pravo založnog vjerovnika, pravilno je prvostupanjski sud a nakon namirenja tražbina iz članka 113. OZ odlučio namiriti i tražbinu osiguranu založnim pravom u korist založnog vjerovnika Republike Hrvatske, zakonitost kojeg dijela rješenja ovršenik nije doveo u sumnju žalbenim navodima, jer sve da su i istiniti ti navodi ovršenika, da je založena tražbina ranije namirena, kod činjenice da upis zaloga egzistira u zemljišnoj knjizi, ovršni sud nije mogao drukčije postupiti, a ovršenik je zaštitu svojih eventualnih prava ovlašten ostvarivati u drugom nadležnom postupku prema založnom vjerovniku.

7. Nedopušteno, pozivajući sa na pravo na dom ovršenik pobija dio rješenja o namirenju kojim je odlučeno o pravu založnog vjerovnika, a da ne pobija u cijelosti s osnove zaštite tog prava provedbu ovrhe, s tim da rješenjem o ovrsi provedba nije određena i iseljenjem ovršenika, niti je prema stanju spisa predmeta postavljen zahtjev sukladno odredbi članka 128. OZ (iseljenje ovršenika), pa taj žalbeni razlog ovršenika ovaj sud nije ovlašten preispitivati odlučujući o predmetnoj žalbi.

8. Slijedom navedenog, a kako se žalba ovršenika ukazuje neosnovanom to je temeljem odredbe članka 380. točka 2. ZPP u svezi članka 21. stavak 1. OZ žalbu ovršenika valjalo odbiti i u pobijanom dijelu potvrditi prvostupanjsko rješenje donoseći odluku kao u izreci ovog rješenja.

9. U nepobijanom dijelu, u točkama I., III. i IV. izreke prvostupanjsko rješenje ostaje nepromijenjeno.

U Šibeniku, 4. travnja 2025. godine

S U D A C

Ljudevit Zoričić