Republika Hrvatska

Županijski sud u Šibeniku

Šibenik, S. Radića 81

Gž-612/2023-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A I R J E Š E NJ E

Županijski sud u Šibeniku, kao drugostupanjski sud, po sutkinji Ivani Čačić Brčić, u pravnoj stvari tužitelja: 1. ĐN, OIB: [osobni identifikacijski broj], 2. NN, OIB: [osobni identifikacijski broj], 3. ZN, OIB: [osobni identifikacijski broj], 4. RN, OIB: [osobni identifikacijski broj], 5. CN, OIB: [osobni identifikacijski broj], 6. DN, OIB: [osobni identifikacijski broj] i 7. ČN, OIB: [osobni identifikacijski broj], svi suvlasnici stambene zgrade u [adresa] i zastupani po upravitelju Gradsko stambeno komunalno gospodarstvo d.o.o., Zagreb, Savska cesta 1, OIB: 03744272526, kojeg zastupa punomoćnica Dora Hanžeković Žuža, odvjetnica u Odvjetničkom društvu Hanžeković & partneri d.o.o. u Zagrebu, protiv tuženice EN iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], radi isplate, odlučujući o žalbi tuženice protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj Povrv-2445/2022-15 od 25. svibnja 2023., dana 4. travnja 2025.

p r e s u d i o i  r i j e š i o j e

I. Odbija se žalba tuženice i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj Povrv-2445/2022-15 od 25. svibnja 2023. u dijelu pod točkom I. i III. izreke.

II. Žalba tuženice odbacuje se kao nedopuštena u dijelu u kojem pobija točku II. izreke navedene presude.

III. Vraća se predmet sudu prvog stupnja radi donošenja odluke o prekidu postupka u odnosu na 5. tužiteljicu CN.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom pod točkom I. izreke održan je na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Kristiana Hukelja iz Zagreba broj Ovrv-1006/22 od 18. kolovoza 2022. u dijelu u kojem je naloženo tuženici u roku od 15 dana isplatiti tužiteljima na poseban račun namijenjen za uplatu sredstava zajedničke pričuve iznos od 478,00 EUR/3.601,50 kn zajedno sa tamo navedenim zakonskim zateznim kamatama tekućim od dospijeća svakog pojedinog mjesečnog iznosa pa do isplate. Pod točkom II. izreke ukinut je isti platni nalog u dijelu u kojem je naloženo tuženici naknadi tužiteljima troškove ovršnog postupka u iznosu od 812,50 kn s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, dok je pod točkom III. izreke naloženo tuženici u roku od 15 dana naknaditi tužiteljima troškove parničnog postupka u iznosu od 398,59 EUR/3.003,18 kn sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 25. svibnja 2023. do isplate.

2. Protiv te presude žalbu je podnijela tuženica zbog, kako to proizlazi iz sadržaja žalbe, bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava s prijedlogom da se presuda odbaci.

3. Na žalbu nije odgovoreno.

4. Žalba je djelomično neosnovana, a djelomično nedopuštena.

5. Prvenstveno valja istaći da je uvidom u eSpis aplikaciju utvrđeno da je 5. tužiteljica CN umrla **.**.2024.

5.1. Odredbom članka 212. stavak 1. točka 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22, dalje: ZPP), propisano je da se postupak prekida kad stranka umre. U tom slučaju do prekida postupka dolazi po sili zakona te sud rješenjem utvrđuje prekid postupka koji će se nastaviti kada nasljednik ili staratelj ostavštine preuzme postupak ili kad ih sud na prijedlog protivne strane ili po službenoj dužnosti pozove da to učine (članak 215. stavak 1. ZPP). Stoga je u konkretnoj situaciji trebalo vratiti predmet sudu prvog stupnja radi donošenja odluke o prekidu postupka u odnosu na 5. tužiteljicu.

5.2. S obzirom na navedeno, ukazati je na zaključak sa sastanka predsjednika građanskih odjela županijskih sudova i Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Su IV-162/2021 od 31. ožujka 2021. glede toga da u ovakvoj vrsti sporova tužitelji nisu jedinstveni suparničari pa u slučaju kad umre jedan od suvlasnika, nije potrebno prekidati postupak u odnosu na sve tužitelje već samo u odnosu na umrlog tužitelja.

5.3. Potrebno je napomenuti da navedena činjenica ne utječe na visinu dosuđenog iznosa s obzirom da se radi o zajedničkoj pričuvi svih suvlasnika stambene zgrade, a prema odredbi članka 380. stavka 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“, broj 91/96, 68/98, 137/99 – Odluka USRH, 22/00 – odluka USRH, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10, 143/12, 152/14, 81/15 – pročišćeni tekst i 94/17- ispravak pročišćenog teksta, dalje: ZV) sredstva zajedničke pričuve suvlasnici su dužni uplaćivati na račun koji su u tu svrhu otvorili, prema utvrđenom godišnjem, odnosno višegodišnjem programu.

6. U ovoj pravnoj stvari vrijednost predmeta spora ne prelazi iznos od 1.320,00 EUR, tj. ranije 10.000,00 kn, pa se primjenjuju odredbe članaka 457. – 467.a ZPP koje se odnose na spor male vrijednosti.

7. Prema odredbi članka 467. stavak 1. ZPP, presuda u sporu male vrijednosti može se pobijati samo zbog žalbenih razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. ZPP (osim zbog povrede iz članka 354. stavka 2. točke 3. ZPP) i pogrešne primjene materijalnog prava.

8. Neosnovano tuženica u žalbi opisno ukazuje da je pred sudom prvog stupnja počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 6. ZPP, tako što joj je presuda koja je objavljena 25. svibnja 2023. dostavljena tek 27. rujna 2023., pa da je onemogućena u zakonskom roku podnijeti žalbu.

8.1. Naime, da bi se moglo govoriti o ovoj apsolutno bitnoj povredi odredaba parničnog postupka, potrebno je da se radi o nezakonitom postupanju suda i da takvo postupanje rezultira nemogućnošću stranke da raspravlja pred sudom. Međutim, u konkretnom slučaju, suprotno navodima žaliteljice, iz spisa predmeta slijedi da je prvostupanjski sud utvrdio da tuženica nije bila uredno pozvana na ročište za objavu presude zbog čega joj je pisani otpravak presude dostavljen poštom po pravilima o osobnoj dostavi, s valjanom uputom o pravnom lijeku, te je ista u zakonskom roku podnijela predmetnu žalbu. Na taj način za tuženicu nisu nastupile nikakve posljedice propuštanja roka za žalbu, niti je u bilo čemu dovedena u neravnopravan položaj u odnosu na drugu stranku u sporu.

9. Kako nisu počinjene ni bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. ZPP na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti temeljem članka 365. stavka 2. ZPP, to žalba tuženice iz tog žalbenog razloga nije osnovana.

9. U odnosu na žalbene navode tuženice da među tužiteljima fali određeni broj stanara što da presudu čini pravno nevaljanom, navesti je da iz sadržaja odredbi članka 90. stavka 1. i članka 62. stavka 2. ZV proizlazi kako je dovoljno da u postupcima naplate zajedničke pričuve pojedinog suvlasnika, kao tužitelj nastupi samo jedan suvlasnik.

10. Neosnovan je i žalbeni razlog pogrešne primjene materijalnog prava, jer, kada je utvrdio da je tuženica suvlasnica predmetne stambene zgrade, odnosno vlasnica stana površine 131,06 m2, da su predmetni Međuvlasnički ugovor sklopili suvlasnici čiji suvlasnički dijelovi čine više od polovice vrijednosti svih posebnih dijelova nekretnine, da je Ugovorom o upravljanju predmetnom zgradom sklopljenim od 28. svibnja 2014. upravljanje zgradom povjereno upravitelju Gradsko stambeno komunalno gospodarstvo d.o.o., koji ugovori su sklopljeni u skladu s odredbama članka 375. i 378. ZV i obvezuju sve suvlasnike zgrade, pa tako i tuženicu čija je mjesečna pričuva pravilno izračunata u iznosu od 600,25 kn, te da njezin dug prema izvatku iz ovjerovljenih poslovnih knjiga iznosi 3.601,50 kn, to je prvostupanjski sud pravilno primijenio materijalno pravo iz članka 89. stavka 2. i 380. ZV te članka 451. stavka 3. ZPP, kada je održao na snazi navedeni platni nalog i naložio tuženici isplatu utuženog iznosa sa zateznim kamatama prema članku 29. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05, 41/08, 78/15, 29/18 i 155/23).

11. Što se pak tiče navoda tuženice da je u međuvremenu izvršila uplate pa da ni iznosi u presudi nisu točni, istaći je da se u žalbi ne mogu iznositi nove činjenice niti predlagati novi dokazi, jer to priječi odredba članka 352. stavka 1. ZPP, niti se presuda u sporu male vrijednosti, kao što je ovaj predmetni, može pobijati zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

12. Budući da tuženica u žalbi posebno ne obrazlaže žalbene razloge zbog kojih pobija odluku o troškovima postupka, a kako na žalbeni razlog pogrešne primjene materijalnog prava drugostupanjski sud u odluci o troškovima postupka ne pazi po službenoj dužnosti (članak 365. stavak 2. ZPP), a niti su u tom dijelu počinjene bitne postupovne povrede iz članka 354. stavka 2. ZPP na koje žalbeni sud pazi po službenoj dužnosti, to se žalba tuženice kojom se pobija odluka o parničnom trošku ukazuje neosnovanom.

13. Slijedom navedenog, valjalo je žalbu tuženice odbiti kao neosnovanu i primjenom članka 368. stavka 1. ZPP potvrditi prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu.

14. Naposljetku je žalba tuženice odbačena kao nedopuštena u dijelu u kojem se istom pobija točka II. izreke presude, s obzirom da tuženica nema pravni interes za pobijanje tog odbijajućeg dijela presude, pa je stoga, primjenom članka 367. stavka 1. i članka 358. stavka 3. ZPP, riješeno kao pod točkom II. izreke ove odluke.

U Šibeniku, 4. travnja 2025.

Sutkinja

Ivana Čačić Brčić