REPUBLIKA HRVATSKA

Općinski sud u Crikvenici - Stalna služba u Rabu

Šetalište Markantuna Dominisa 4

51280 Rab

Poslovni broj: P-1035/2024-4

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Crikvenici, Stalna služba u Rabu po sucu dr. sc. Mirella Rodin u pravnoj stvari tužitelja HB, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupanog po punomoćnici Ana Šutalo, odvjetnica iz Valpova, protiv tuženika H- ABDUCO društvo s ograničenom odgovornošću za usluge, OIB 13667298928, Radnička cesta 41, 10000 Zagreb, zastupan po punomoćniku Ivi Vukoviću, odvjetniku iz Zagreba, radi Ovrhe - spor, nakon održane i zaključene glavne i javne rasprave 3. ožujka 2025. u prisutnosti punomoćnika stranaka te 4. travnja 2025., kao dana objave

p r e s u d i o  j e

I Proglašava se nedopuštenom ovrha određena po prijedlogu tuženika H- ABDUCO d.o.o. Zagreb, Horvatova 89A, OIB 13667298928 na nekretninama tužiteljice REGINE BUZA, [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] upisanim kod Općinskog suda u Crikvenici Zemljišnoknjižni odjel Rab u z. k. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], rješenjem Općinskog suda u Crikvenici Stalna služba u Rabu br. Ovr-199/21 od 14.06.21. u dijelu u kojem je ona određena za prisilnu naplatu slijedećih tražbina: zateznih kamata koje teku na iznos preostale glavnice od 9.264,05 EUR prema stopi određenoj čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, za ostale odnose tekućom od 20.4.2021. pa do isplate, redovne kamate od 55.225,30 EUR, zatezne kamate od 17.152,82 EUR i troškove od 2.082,50 EUR sa zateznom kamatom od 20.4.2021. do isplate, dok se tužbeni zahtjev tužiteljice za proglašenje nedopuštenom ovrhe po prijedlogu tuženika H-ABDUCO d.o.o. Zagreb, Horvatova 89A, OIB 13667298928 na nekretninama tužiteljice REGINE BUZA, [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] upisanim kod Općinskog suda u Crikvenici Zemljišnoknjižni odjel Rab u z. k. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], rješenjem Općinskog suda u Crikvenici Stalna služba u Rabu br. Ovr-199/21 od 14.06.21. za prisilnu naplatu iznosa glavnice u visini od 400.000,00 EUR odbija.

II Svaka stranka snosi svoje troškove ovog postupka.

Obrazloženje

1. Tužiteljica je 1. ožujka 2022. podnijela tužbu ovom sudu protiv tuženika radi proglašenja ovrhe Ovr-199/2021 nedopuštenom. U tužbi navodi kako je rješenjem o ovrsi br. Ovr-199/21-2 od 14.06.21. g. na temelju ugovora o kreditu br. 011- 511/2005 sa Sporazumom o osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretnini od 28.10. 2005.g., solemniziran pod brojem OU-2537/05 koji je postao ovršan 10.12.2007.g. Općinski sud u Crikvenici Stalna služba u Radu odredio je ovrhu radi namirenja tražbine tuženika po osnovu glavnog duga u iznosu od 400.000,00 EUR s pripadajućim kamata koje teku od 20.04.21.g., iznosa od 56.534,65 EUR na ime redovnih kamata, iznosa od 751.365,87 EUR na ime zateznih kamata te iznosa od 97.180,45 kn s kamatama koje teku na iznos od 39.284,06 kn, počev od 20.04. 2021. god. na nekretninama ovršenice upisanim kod Općinskog suda u Crikvenici Zemljišnoknjižni odjel Rab u z. k. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]. Protiv tog rješenja da je tužiteljica u zakonskom roku uložila žalbu, povodom koje je prvostupanjski sud tužiteljicu zaključkom br. Ovr-199/21 od 01.02.22. uputio da u roku do 15 dana, računajući od dana primitka zaključka, pokrene parnicu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom u pogledu žalbenih razloga predviđenih odredbom čl. 50. st. 1. t. 7. i 11. Ovršnog zakona. Tužiteljica tvrdi kako je odredbom čl. 32. st. 1. Ovršnog zakona izričito određeno da se ovrha na prijedlog i u korist osobe koja u ovršnoj ispravi nije označena kao vjerovnik može odrediti samo ako ta osoba javnom ili ovjerovljenom privatnom ispravom dokaže da je tražbina na nju prenesena ili da je na nju na drugi način prešla, a ako prijenos ne može dokazati na taj način da se prijenos tražbine dokazuje se pravomoćnom odlukom donesenom u parničnom postupku, a st. 2. da se na odgovarajući način navedeno pravilo primjenjuje i na ovrhu protiv osobe koja u ovršnoj ispravi nije označena kao dužnik. Uz prijedlog za ovrhu tuženik da je dostavio Ugovor o ustupu tražbine kojim dokazuje da je tražbina Hypo-Alpe-Adria-Bank d.d. na njega prenesena no nije javnom ili ovjerovljenom privatnom ispravom, a ni pravomoćnom sudskom odlukom dokazao prijenos obveze plaćanja te tražbine na tužiteljicu, a ni obvezu njenog trpljenja da se ta tražbina namiri iz njenih nekretnina. Ističe kako tužiteljica nije sudjelovala kod sklapanja Ugovora o kreditu br. 011-51172005 od 21.10.2005.g. kojim je Hypo-Alpe-Adria-Bank d.d. odobrila kredit u iznosu od 400.000,00 EUR trgovačkom društvu Undina d.o.o. a pok. BB bez njene suglasnosti i bez njenog znanja dopustio osiguranje tražbine kreditora na nekretnini koja je njihova bračna stečevina, pa da je zato Sporazum o osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretnini sadržan u Ugovoru o kreditu br. 011- 51172005 od 21.10.2005.god. ništetan. Navodi kako je tužiteljica saznala da je njen pok. suprug, radi osiguranja kredita trgovačkog društva Undina d.o.o. o čijem postojanju nije imala nikakvih saznanja, založio nekretnine koje predstavljaju bračnu stečevinu i njeno suvlasništvo u 1/2 dijela tužiteljica. S druge strane da je prednik ovrhovoditelja znao je, ili mu to nije moglo ostati nepoznato, da predmetna nekretnina predstavlja bračnu stečevinu pok. BB i tužiteljice i da je njihovo suvlasništvo na jednake dijelove. Nadalje ističe kako tuženik nije vjerodostojnim ispravama dokazao visinu svoje tražbine što također priječi provedbu ovrhe u predmetu Ovr-199/21. Kredit da je trgovačkom društvu Unidina d.o.o. nesporno odobren na iznos od 400.000,00 EUR no nema knjigovodstvene dokumentacije kojom tuženik dokazuje da kredit nije plaćan po dospijeću, što se posebno odnosi na stavke redovnih i zateznih kamata te tražbine na ime nedefiniranih troškova u iznosu od čak 97.180,45 kn. Po mišljenju tužiteljice, da je prijedlog za ovrhu jedna nedopuštena mješavina prijedloga na temelju ovršne i prijedloga na temelju vjerodostojne isprave. Izvadak iz poslovnih knjiga očigledno je sačinjen prigodno i na brzinu, te ne održava stvarno stanje prema ovršnoj ispravi i upisu u zemljišne knjige. Nadalje ističe i prigovor zastare u smislu odredbe čl. 379 ZOO jer da je od zaključenja osnovnog ugovora pa do pokretanja ovršnog postupka proteklo šesnaest godina. Konačno dodaje i kako ovrha vrijeđa njeno na pravično suđenje zaštićeno odredbom čl. 29. st. 1. Ustava Republike Hrvatske i Konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, njeno pravo na dom zaštićeno odredbom čl. 34. Ustava Republike Hrvatske i čl. 8. st. 1. Konvencije i pravo vlasništva koje štiti odredba čl. 48 Ustava Republike Hrvatske i čl. 1.protokola 1 uz Konvenciju jer je ovrha određena unatoč tome što tuženik nije na zakonom predviđen način dokazao prijenos obveze na tužiteljicu kao ni visinu svoje tražbine.

2. U odgovoru na tužbu tuženik se usprotivio tužbi i tužbenom zahtjevu navodeći kako mu je temeljem Ugovora o ustupu tražbine sklopljenog dana 15. svibnja 2014. godine s ranijim vjerovnikom, Addiko bank d.d. (ranije HYPO ALPE-ADRIA-BANK d.d. Zagreb) ustupljena tražbina koju je Addiko bank d.d. temeljem Ugovora o kreditu broj: 011-511/2005 sa Sporazumom o osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretnini, solemniziranog od strane javnog bilježnika Ilinke Lisonek iz Zagreba dana 28.10.2005. godine pod brojem: OU- 2537/2005, imao prema društvu Undina d.o.o., [adresa], OIB: 78239236264 kao Korisniku kredita i Buza Dušanu, [adresa], OIB: 24877028446 kao Založnom dužniku. Na predmetni Ugovor o kreditu da je javni bilježnik s danom 10. prosinca 2007. godine stavio klauzulu izvršnosti, čime je isti Ugovor sukladno gore navedenim odredbama čl. 54. Zakona o javnom bilježništvu postao ovršna isprava, te je temeljem odredbi Ovršnog zakona ovrhovoditelj, ovdje tuženik temeljem istog Ugovora bio ovlašten pokrenuti ovrhu. Sukladno odredbi čl. 20. Ugovora, da je ovrhovoditelj, ovdje tuženik visinu i dospjelost svoje tražbine dokazao svojim izvatkom iz poslovnih knjiga dostavljenim uz Prijedlog za ovrhu u ovosudnom ovršnom predmetu posl. br. Ovr-199/21. Ističe kako je Addiko bank d.d. kao prethodni vjerovnik bio ovlašten prenijeti svoju tražbinu na H-Abduco d.o.o., ovdje tuženika, a očigledno je i isti ugovor ovršna isprava. Nadalje, vezano za navode tužiteljice da tuženik kao ovrhovoditelj nije bio ovlašten pokrenuti ovrhu na polovici nekretnine koja je njezina, kako navodi, bračna stečevina, te da tužiteljica nije sudjelovala u sklapanju predmetnog Ugovora o kreditu, tuženik se poziva na odredbu iz čl. 297. st. 1. ZV-a, odluku Županijskog suda u Varaždinu u odluci posl. br. Gž-3506/11-2, od 19.03.2013. te stav Vrhovnog suda Republike Hrvatske u Rješenju broj: Rev-2177/2013-2 od dana 04.11.2014. U odnosu na prigovor zastare tužiteljice, tuženik se poziva na odredbu iz čl. 339. ZV-a, prema kojoj pravo na namirenje dospjele tražbine založnog vjerovnika iz vrijednosti zaloga na zastarijeva te odredbu iz čl. 222. ZOO-a. Ističe i kako se svakom radnjom vjerovnika radi naplate tražbine prekida zastara i ponovno počinje teći, a raniji vjerovnik da je vodio ovršne postupke radi naplate predmetnog potraživanja, uključujući i ovrhu na pokretninama ovršenika, stoga je potrebno utvrditi je li uistinu protekao rok od 10 god. neprekidnog trajanja tijeka zastarnog roka. U odnosu na visinu potraživanja ističe kako prilikom provođenja ovrhe na nekretninama ovršenika propisano je kako se tražbine vjerovnika namiruju ako su prijavljene najkasnije na ročištu za diobu kupovnine, kada dostavlja točan iznos svoga potraživanja.

3. Rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske pos. br. Revd- 2575/2023-2 od 24. listopada 2023. tužiteljici je u odnosu na kamate i druga povremena davanja dopušteno pitanje: "Nastupa li prekid zastare automatski pokretanjem i vođenjem ovršnog postupka u situaciji kad je ovršni postupak obustavljen radnjom koja se može izjednačiti s presumiranim povlačenjem prijedloga, odnosno konkretno da li je došlo do prekida zastare ako je ovrhovoditelj tijekom postupka svoju tražbinu ustupio što je imalo za posljedicu obustavu postupka?" U odgovoru Vrhovnog suda Republike Hrvatske u rješenju posl. br. Rev-696/24 upućeno je na odluku Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj: Rev-943/17-2 od 10. svibnja 2017. u kojoj je zauzeto sljedeće pravno shvaćanje:

"Dakle, ovaj sud je u primjeni i tumačenju odredbe čl. 389. ZOO/91 kada se radi o dilemi ima li ranije pokrenuti ovršni postupak radi ostvarivanja iste tražbine koji je dovršen obustavom postupka učinak prekida zastare u svakom slučaju neovisno o razlogu zbog kojeg je došlo do obustave postupka, ili pitanje učinaka prekida zastare valja vezati uz razloge obustave postupka, zauzeo ovo potonje pravno shvaćanje, dakle da se kod odgovora na pitanje je li rok zastare prekinut pokretanjem ovršnog postupka koji je okončan obustavom postupka te da li slijedom toga zastarni rok teče iz početka zauzeo shvaćanje da to ovisi o razlozima zbog kojih je došlo do obustave ovršnog postupka i na kojoj od stranaka u ovršnom postupku leže razlozi zbog kojih je ovršni postupak obustavljen."

4. U primjeni na konkretan slučaj, VSRH ističe kako iz stanja spisa proizlazi da je ovršni postupak Ovr-3372/2015 obustavljen iz razloga što je tijekom postupka došlo do ustupa tražbine, dakle izmijenio se ovrhovoditelj, čime ovršenica nije mogla valjano ispuniti tražbinu dotadašnjem ovrhovoditelju. Obzirom je ovršni postupak Ovr-3327/2015 obustavljen zbog razloga koji leži isključivo na ovrhovoditelju i na što ovršenica nije imala utjecaja vođenjem ovršnog postupka nije došlo do prekida zastare sukladno prethodno navedenom čl. 242. st. 2. ZOO.

5. U ponovljenom dokaznom postupku sud je proveo dokaze uvida u ovosudne spise Ovr-199/21 Ovr-175/13, kasniji broj Ovr-3372/15, P-4427/15, P-136/12, O-2772/15.

6. Nakon tako provedenog dokaznog postupka, sud je utvrdio tužbeni zahtjev djelomično osnovanim.

7. Uvidom u ugovor o kreditu br. 011-511/2005 sa Sporazumom o osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretnini, solemniziran od strane javnog bilježnika Ilinke Lisonek iz Zagreba 28.10.2005. pod brojem OU-2537/2005 (listovi 4-14 ovršnog spisa Ovr- 199/2021) utvrđeno je kako su ugovor sklopile Hypo Alpe- Adria-bank d.d., Zagreb i Undina d.o.o., [adresa], zastupan po zz PB [adresa].

8. Uvidom u Ugovor o ustupu tražbine sklopljen između Hypo Alpe-Adria-bank d.d., Zagreb i H-ABDUCO, ovdje tuženika utvrđeno je kako je nenamireno potraživanje prema dužniku Undina d.o.o., [adresa] temeljem kredita br. 011-511/2005 sa Sporazumom o osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretnini, a koje založno pravo je upisano u zemljišnim knjigama pod br. Z- 1172/2005 ustupljeno ovdje tuženiku. Iz potvrde javnog bilježnika Mladena Ježeka iz Zagreba posl. br. OV- 1178/14-2 od 15.5.2014. (list 29 i 30 spisa Ovr-199/2021) proizlazi kako navedena privatna isprava ima snagu javnobilježničkog akta, odnosno svojstvo javne isprave. Time je ispunjen uvjet odredbe iz čl. 32. st. 1. Ovršnog zakona koja dopušta određivanje ovrhe na prijedlog i u korist osobe koja u ovršnoj ispravi nije označena kao vjerovnik, ali je tražbina na njega prenesena, pa je navod tužiteljice o nedopuštenosti ovrhe iz tog razloga neosnovan.

9. U odnosu na tvrdnju tužiteljice da ½ dijela predmetne nekretnine predstavlja bračnu stečevinu, valja navesti kako je utvrđenje bračne stečevine tužiteljica zahtijevala tek povodom ostavinskog postupka iza smrti pok. muža PB. U vrijeme sklapanja ugovora o kreditu br. 011-511/2005 vlasnik predmetne nekretnine je u cijelosti bio PB, koji je potpisao taj ugovor kao založni dužnik.

10. Presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev 1867/12-2 od 29. listopada 2013. zauzeto pravno shvaćanje da kada su dva sudionika pravnog posla savjesna i kad je jedan od njih treća osoba koja je u dobroj vjeri, a bračni drug koji nije bio sudionik pravnog posla, polazeći od svrhe i značaja odredbi o zaštiti povjerenja u zemljišne knjige iz čl. 122. ZVDSP, prednost u zaštiti stečenog prava ima treća savjesna osoba koja se poziva na načelo zaštite povjerenja u zemljišne knjige, a takvo stajalište prihvatio je i Ustavni sud Republike Hrvatske u svojoj odluci broj U- III-1719/2014, kada je odbio ustavnu tužbu protiv označene presude Vrhovnog suda Republike Hrvatske.

11. Utvrđenje činjenice da tužiteljici ne bi bila poznata raspolaganja njezinog supruga nisu od odlučnog utjecaja, jer je ona propustila zaštititi svoja suvlasnička prava na nekretninama koja su predmet ovrhe počevši još od njezinog stjecanja prava suvlasništva na temelju zakona. Stoga, ocjenom provedenih dokaza utvrđeno je kako je pravni prednik tuženika – banka postupao u dobroj vjeri i s povjerenjem u zemljišne knjige prilikom sklapanja predmetnog ugovora, čime uživa zaštitu u odnosu na neuknjiženo izvanknjižno vlasništvo, kao i cesionar, ovdje tuženik.

12. Nije osnovan niti navod tužiteljice da je tuženik trebao dokazati da kredit nije plaćen po dospijeću, jer tvrdnja da je kredit plaćen je pozitivna tvrdnja koju je dužna dokazati tužiteljica sukladno pravilu o teretu dokazivanja sadržanom u čl. 219. st. 1. ZPP-a.

13. U nastavku postupka po odgovoru na revizijsko pitanje, valjalo je odlučiti o osnovanosti preostalog tužbenog zahtjeva koji se odnosi na proglašenje ovrhom nedopuštenom posl. br. Ovr-199/21 od 14. lipnja 2021., i to za glavnicu u iznosu od 400.000,00 EUR, te kamate i druga povremena davanja, i to: redovne kamate od 55.225,30 EUR, zatezne kamate od 17.152,82 EUR, zatezne kamate na iznos glavnice od 9.264,05 EUR od 20. travnja 2021. do isplate i troškove od 15.690,58 kn/2.082,50 EUR sa zateznom kamatom od 20.4.2021. do isplate (presuda P- 1035/2024 od 1.7.2022. sa zateznom kamatom od 20.4.2021. do isplate, kojom se proglasila nedopuštena ovrha za iznose redovnih kamata, zateznih kamata i ostalih troškova iznad navedenih iznosa je postala pravomoćna).

14. Uvidom u ovosudni predmet Ovr-199/21 utvrđeno je kako je na prijedlog ovrhovoditelja, ovdje tuženika ovaj sud 14. lipnja 2021. donio rješenje o ovrsi na nekretnini ovršenice upisanoj u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], a na k. č. [katastarska čestica] u naravi kuća br. 854 površine 191 m2, garaža sa 52 m2, dvorište sa 448 m2, pašnjak sa 648 m2 (1-11 etaža) radi naplate glavnice u iznosu od 400.000,00 EUR, redovne kamate u iznosu od 56.534,65 EUR, zatezne kamate u iznosu od 751.365,87 EUR i ostalih troškova u iznosu od 97.180,45 kn.

15. Uvidom u zemljišne knjige utvrđeno je da je predmetna nekretnina upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] u cijelosti uknjižena na ovršenicu, ovdje tužiteljicu. Iz zemljišnih knjiga je vidljivo kako tuženik ima u svoju korist uknjiženo založno pravo na predmetnoj nekretnini, a koje je upisao 29.9.2014. pod posl. br. Z-1801/2014 na temelju ugovora o ustupu tražbine od 15. svibnja 2014. za iznos od 400.000,00 EUR, protuvrijednosti u kunama, uvećano za ugovorenu kamatu, naknadu i troškove.

16. Iz ovosudnog predmeta O-2772/2015 proizlazi kako je tužiteljica upisana na predmetne nekretnine u ½ dijela temeljem rješenja o nasljeđivanju iza pok. PB iz [adresa] od 21.12.2017., pravomoćno 2.3.2018., a iz ovosudnog predmeta P- 136/2012 proizlazi kako je presudom na temelju priznanja od 15.2.2013., pravomoćne 22.3.2013. tužiteljica utvrđena suvlasnicom u ½ dijela predmetne nekretnine u odnosu na sunasljednice MB i IB.

17. Prema odredbi čl. 297. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (NN 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15, 94/17, dalje: ZV) založno pravo je ograničeno stvarno pravo na određenoj stvari koje svog nositelja ovlašćuje da određenu tražbinu ne bude li mu po dospijeću ispunjena namiri iz vrijednosti te stvari ma čija ona bila a njezin svagdašnji vlasnik (založni dužnik) dužan je to trpjeti.

18. Prema daljnjoj odredbi čl. 336. ZV-a propisano je da ukoliko se zalogom osigurana tražbina ne ispuni po dospijeću založni je vjerovnik ovlašten ostvariti svoje pravo na namirenje te tražbine iz vrijednosti zaloga i to putem suda na način određen propisima o ovrsi novčanih tražbina (st. 2.), pravo na namirenje zalogom osigurane tražbine, založni vjerovnik ima pravo od svagdašnjeg vlasnika založene stvari pa i od svakog trećeg zahtijevati da trpi namirenje zalogom osigurane tražbine iz vrijednosti založene stvari.

19. Prema čl. 233. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj: 35/05. 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 I 155/23 - dalje ZOO) sve tražbine koje su utvrđene pravomoćnom sudskom odlukom ili odlukom drugog nadležnog tijela javne vlasti ili nagodbom pred sudom ili drugim nadležnim tijelom, odnosno javnobilježničkim aktom, zastarijevaju za deset godina, pa i one za koja zakon inače predviđa kraći rok zastare. Stavak 2. glasi: Međutim, sve povremene tražbine koje proistjeću iz takvih odluka ili nagodbe, odnosno javnobilježničkog akta i dospijevaju ubuduće zastarijevaju u roku predviđenom za zastaru povremenih tražbina.

20. Tuženik u ovršnom postupku kao založni vjerovnik zahtijeva od ovdje tužiteljice namirenje svoje dospjele tražbine iz vrijednosti zaloga sukladno odredbi čl. 339. st. 1. ZV-a, a to pravo prema st. 3. istog zakonskog članka ne zastarijeva. Isto tako prema čl. 222. ZOO-a propisano je da kada protekne vrijeme zastare vjerovnik čija je tražbina osigurana zalogom ili hipotekom može se namiriti iz opterećene stvari ako je njegovo pravo upisano u javnoj knjizi (st.1.), što ovdje jest.

21. Primjenjujući zauzeto pravno mišljenje Vrhovnog suda Republike Hrvatske, vođenjem postupka Ovr-3372/2015 (kasniji broj Pu Ovr-725/2019), nije došlo do prekida zastarnog roka, jer je taj postupak obustavljen iz razloga što je tijekom postupka došlo do ustupa tražbine, dakle izmijenio se ovrhovoditelj, čime ovršenica nije mogla valjano ispuniti tražbinu dotadašnjem ovrhovoditelju. Dakle, radi o razlogu koji leži isključivo na ovrhovoditelju i na što ovršenica nije imala utjecaja.

22. Kako je zastarjela glavna tražbina jer je dospjela raskidom ugovora o kreditu OU- 2537/2005 dana 7. 12.2007. (list 5C spisa Ovr-3372/2015), a predmetni ovršni postupak je pokrenut 17. svibnja 2021. tako su u zastari i sporedne tražbine, kao što su tražbine kamata, plodova, troškova i ugovorne kazne sukladno čl. 223. ZOO- a.

23. Međutim za razliku od glavne tražbine, zastarjela tražbina kamata i drugih povremenih davanja ne može se namiriti niti iz opterećene stvari prema čl. 222. st. 2. ZOO-a. Stoga, neodlučno je što je založno pravo upisano uz iznos glavnice od 400.000,00 EUR i za ugovorenu kamatu, naknadu i troškove, a osim toga ta sporedna potraživanja nisu upisana u zemljišnoj knjizi određeno u visini, a za naknade i troškove nije jasno niti na što se odnose.

24. Prema tome, pravo tuženika da namiri iz založene stvari ovrhom iznos glavnice od 400.000,00 EUR ne zastarijeva, dok se zatezne kamate i druga povremena potraživanja ne mogu naplatiti iz opterećene stvari zbog zastare.

25. Stoga je predmetnu ovrhu valjalo djelomično proglasiti nedopuštenom, pa je primjenom naprijed navedenih zakonskih odredbi i odredbe iz čl. 325. st. 1. ZPP-a odlučeno kao u toč. I. izreke.

26. Odluka o trošku temelji se na odredbi iz čl. 154. st. 4. ZPP-a. Prema ocjeni ovog suda cijeneći uspjeh stranaka po osnovu i visini, stranke su podjednako uspjele u ovoj pravnoj stvari, pa je odlučeno kao u toč. II. izreke ove odluke.

U Rabu, 4. travnja 2025.

Sudac

dr. sc. Mirella Rodin

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba. Žalba se podnosi u roku od 15 dana od dana dostave prijepisa presude, putem ovog suda na Županijski sud.