Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 29a

Poslovni broj: Gž-2835/2024-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

i

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda i to Borisa Mimice, kao predsjednika vijeća, Andree Boras-Ivanišević, kao sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća, te Sonje Meštrović, kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja: NU iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], protiv tužene:

NUU iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kao pravna sljednica tuženika sada pok. ABC, zastupana po punomoćniku Dragiši Popara, odvjetniku u Splitu, radi utvrđenja, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Splitu, Stalna služba u Supetru, pod poslovnim brojem: P- 3019/2022 od 24.svibnja 2024., te dopunama iste od 12. kolovoza i 9. rujna 2024., u sjednici vijeća održanoj 4. travnja 2025.

p r e s u d i o  j e

Odbija se kao neosnovana žalba tužitelja i potvrđuje presuda Općinskog suda u Splitu, Stalna služba u Supetru, pod poslovnim brojem: P-3019/2022 od 24.svibnja 2024.

r i j e š i o  j e

Odbacuju se kao nepravovremene dopune žalbe tužitelja od 12. kolovoza 2024. i 9. rujna 2024.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja kojim je traženo utvrditi kako je tužitelj NU vlasnik za 3/56 dijela čest. zgr. [katastarska čestica] [broj ZK uloška], za 3/56 dijela čest. zgr. [katastarska čestica], čest. zem. [katastarska čestica], čest. zem. [katastarska čestica] [broj ZK uloška], za ½ dijela čest. zem. [katastarska čestica] [broj ZK uloška], za ¼ dijela čest. zem. [katastarska čestica] [broj ZK uloška],za 1/21 čest. zem. [katastarska čestica] [broj ZK uloška], sve k. o. [katastarska općina], pa da je tuženik u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe dužan tužitelju izdati tabularnu ispravu podobnu za upis njegovih vlasničkih prava na naprijed označenim nekretninama a u protivnom će istu zamijeniti ova presuda, sve pod prijetnjom ovrhe ( točka I. izreke).

1.1. U odluci pod točkom II. izreke naloženo je tužitelju da u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe nadoknadi tužiteljima trošak parničnog postupka u iznosu od 3.777,90 EUR, uvećano za zakonske zatezne kamate.

2. Protiv navedene presude žali se tužitelj, zbog svih žalbenih razloga predviđenih odredbom članka. 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14,70/19,80/22, 114/22 i 155/23 - dalje u tekstu: ZPP), s prijedlogom da se pobijana presuda preinači na način da se prihvati tužbeni zahtjev, te da se tužena obveže tužitelju naknaditi parnične troškove, podredno da se presuda ukine i vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

2.1. Tužitelj je podnescima od 12. kolovoza i 9. rujna 2024. dopunio navode žalbe ističući dodtane žalbene razloge pozivom na odredbu članka 353. stavak 1. ZPP-a.

2.2. Tužena je odgovorila na žalbu i dopune žalbe tužitelja te predložila iste u cijelosti odbiti kao neosnovane osporavajući iznesene navode žalitelja.

2.3.Žalba tužitelja nije osnovana dok je njegova dopuna žalbe nepravovremena.

3. Naime, iz spisa predmeta je razvidno kako tužitelj nije pristupio na ročište na kojem je presuda objavljena, iako je o istom bio uredno obaviješten uz upozorenje na posljedice iz članka 335. stavaka 7., 9. i 10. ZPP, slijedom čega se, na temelju odredbe članka 335. stavka 9. ZPP, smatra da mu je dostava presude obavljena onog dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje (24.svibnja 2024.). Također, citirana presuda je istog dana, sukladno odredbi članka 335.stavka 10. ZPP, istaknuta na internetskoj stranici e-oglasna ploča sudova.

3.1. S obzirom da je tužitelj predmetnu dopunu žalbe dostavio dva odnosno tri mjeseca nakon što je izjavio žalbu na pobijanu presudu za utvrditi je da su obje dopune žalbe tužitelja podnesena nakon proteka roka od petnaest dana budući da je zadnji dan roka za predaju žalbe bio 10. lipnja 2024., radi čega je na temelju odredbe članka 358. stavaka 1. i 2. ZPP, odučeno kao u izreci ovog rješenja.

4. U odnosu na meritum spora za odgovoriti je kako je iz stanja spisa razvidno da je u ovom postupku dana 18. siječnja 2007., pod poslovnim brojem P-729/2006. donesena presuda na temelju priznanja, koja presuda je ukinuta po žalbi nasljednice ranije označenog tuženika, NUU, rješenjem Županijskog suda u Splitu pod poslovnim brojem Gž-929/2022. od 21. srpnja 2022. te je predmet vraćen prvostupanjskom sudu na ponovo suđenja, a nakon što je prethodno ukinuta potvrda pravomoćnosti rješenjem suda prvog stupnja pod posl. brojem P up-10752/2015. dana 17. siječnja 2022.

5. U obrazloženju ukidne odluke ovog suda utvrđeno je kako je predmetna presuda na temelju priznanja ukinuta zbog bitne povrede postupka iz članka 354. stavak 2. točka 5. ZPP-a.uz obrazloženje kako priznanje tužbenog zahtjeva mora biti izričito i nedvojbeno, što je u konkretnom slučaju izostalo obzirom da nema dokaza o urednoj dostavi tužbe tuženiku, pa nije razvidno što je to tužitelj podneskom od 17. siječnja 2007, priznao, a kako ni predmetna presuda na temelju priznanja istom nije bila dostavljena, to je prednik tužene bio onemogućen u raspravljanju, a što predstavlja bitnu povredu postupka iz članka 354. stavka 2. točka 6. ZPP-a.

6. U nastavku postupku, prvostupanjski sud je osnovom provedenog dokaznog postupka nakon saslušanja saslušanih svjedoka koji su u rodbinskim odnosima sa strankama te samih stranaka odbio kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja, jer je smatrao kako tužitelj nije dokazao neometani i ostvareni posjed predmeta spora, kao što iz provedenih dokaza ne proizlazi da bi tužitelj stekao vlasništvo predmetnih nekretnina temeljem nekog drugog valjanog pravnog osnova.

7. Prema odredbi članka 365. stavak 2. ZPP-a drugostupanjski sud ispituje prvostupanjsku presudu i rješenje u granicama razloga navedenih u žalbi pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a i na pravilnu primjenu materijalnog prava. Pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točke 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a, ovaj sud nije našao da bi prvostupanjski sud počinio bilo koju od navedenih povreda.

7.1. Nadalje, suprotno žalbenim navodima žalitelja nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a, jer je izreka pobijane presude jasna i razumljiva te ne proturječe sami sebi ni razlozima presude. Presuda sadrži razloge o odlučnim činjenicama koji nisu nejasni ni nerazumljivi, te nema proturječnosti između razloga presude sa sadržajem izvedenih dokaza pa se može ispitati zakonitost i pravilnost presude.

7.2.. Naime, neosnovano žalitelj žalbenim navodima ukazujući na ostvarenu bitnu povredu iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a pokušava analizirajući iskaz tužitelja objasniti razloge zbog kojih je izabran upravo ovaj pravni put, jer je prava namjera stranaka kako sam tužitelj ističe zapravo osigurati tužitelja kao jedinog potomka obitelji, što je sud propustio utvrditi. Međutim, suprotno navodima žalbe, sud ne čini bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 1. ZPP-a, u svezi s odredbom članka 8. ZPP-a, ako ocjenjuje provedene dokaze drugačije nego što to smatra žalitelj da bi trebalo i ako izvodi drugačije činjenične zaključke nego što to čini žalitelj budući je pravo ocjene dokaza pridržano za prvostupanjski sud i ono je u konkretnom slučaju dano u skladu s odredbom članka 8. ZPP-a.

8. S druge strane postojanje namjere kao takve, u odsustvu poduzimanja pravnog posla te izostanku pretpostavki za stjecanjem prava vlasništva na nekretninama temeljem zakona osnovom dosjelosti, ne predstavlja valjan temelj za priznanje tužiteljevog prava vlasništva.

9. Sud prvog stupnja se tako u pobijanoj presudi poziva na odredbe 159. st. 1. i 3. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“, broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, u daljnjem tekstu: ZV), koji je u primjeni u smislu čl. 388. st. 2. ovog Zakona, jer se pravo vlasništva stječe dosjelošću protekom deset godina ako je posjed zakonit, istinit i pošten, odnosno protekom dvadeset godina neprekidnoga samostalnog poštenog posjedovanja, dakle u konkretnom slučaju u vrijeme kada je već bio na snazi ZV-a.

10. U obrazloženje pobijane presude sud prvog stupnja utvrđuje da na okolnost posjeda predmetnih nekretnina od strane tužitelja nije iskazivao niti jedan od saslušanih svjedoka niti je bilo koji član obitelj iskazivao o tome da bi unutar obitelji ikada bila izvršena dioba nekretnina pa da nije jasno koje bi to nekretnine posjedovao tužitelj kako se ističe u tužbi. U ostalom dijelu, svjedoci iskazuju o okolnostima koje se ne odnose na predmetne nekretnine niti na način na koji bi eventualno tužitelj stekao vlasništvo istih. Tako svjedok SU, brat pok. ABC, u svom iskazu navodi kako su se pok. ABC i on bavili poljoprivredom, a kada se vratio iz Njemačke 1973. , zajedno s ABC radio je u kamenu, zbog čega su zapustili poljoprivredu, te da tužitelj nikada nije nastavio obrađivati predmetne nekretnine. S druge strane i sam tužitelj navodi kako je zapravo njegov barba ABC bio upoznat sa predmetnom tužbom, isto kao i njegova sestra ŽU, koji su 2006. godine odlučili ustupiti mu sve svoje nekretnine, jer oni nisu imali djece, a on se te godine oženio i dijete je bilo na putu. No, nisu sastavili darovni ugovor obzirom da su na ovaj način namjeravali izbjeći plaćanje poreza.

11. Naime, tužitelj tužbenim navodima ističe kao osnovu stečenog prava vlasništva neprekinuti posjed predmeta spora pozivajući se na pravu volju prednika tuženika radi ustupa svih nekretnina u vlasništvu, u prilog čemu prema navodima tužitelja govori i činjenica da je tuženik u ovom postupku podneskom od 17. siječnja 2007. priznao činjenične navode tužbe i tužbeni zahtjev tužitelja NU radi utvrđenja prava vlasništva na nekretninama položenim u k. o. [katastarska općina].

12. Međutim, u Republici Hrvatskoj postoji nekoliko osnova stjecanja prava vlasništva na stvarima, i to su: na temelju pravnog posla, na temelju odluke suda ili druge nadležne vlasti, nasljeđivanjem, te na temelju zakona.

13. Dakle, priznanje tužbenog zahtjeva protivno odredbama članka 331. ZPP-a ne predstavlja posebnu osnovu za stjecanje prava vlasništva, već odluka koja se u parničnom postupku donosi na temelju valjano očitovanje volje za priznanjem točno određenog sadržaja tužbenog zahtjeva, pa je utoliko pravilan zaključak prvostupanjskog suda o izostalom utvrđenju o stečenom pravu vlasništva prije donošenja pobijane odluke suda prvog stupanja o priznanju tužbenog zahtjeva u ovom postupku.

14. Kako je citirana odluka ukinuta rješenjem ovog suda od pod poslovnim brojem Gž-929/2022. od 21. srpnja 2022. po žalbi tužene, kojoj je navedena presuda na temelju priznanja dostavljena, a nakon što je ukinuta potvrda o njenoj pravomoćnosti, to je i otpala pravna osnova za stjecanje prava vlasništva tužitelja na predmetnim nekretninama, pa utoliko, i u okolnostima kada je temeljem iste došlo do upisa prava vlasništva na ime tužitelja, po ocjeni ovog suda tužitelj ne gubi pravni interes za ustrajanje u tužbenom zahtjevu u ovom postupku.

15. Naime, prema odredbi članka 127. stavak 1. ZV-a proizlazi da se na temelju odluke suda odnosno drugoga tijela vlasti stječe pravo vlasništva nekretnine, a da za to nije potreban upis u zemljišne knjige, ali je stjecatelj ovlašten ishoditi upis svojeg, stečenog prava u zemljišnu knjigu.

15.1. Međutim, žalitelj u žalbenim navodima po prvi put navodi činjenicu kako je temeljem citirane presude na temelju priznanja ishodio upis prava vlasništva na predmetnim nekretninama, što je protivno odredbi članka 352. stavak 1. ZPP-a neovisno o tomu je li predmetna činjenica mogla biti poznata tuženoj ili ne.

16. S druge strane iz stanja spisa, kao i navoda tužene, tijekom postupka proizlazi kako je u međuvremenu tužitelj otuđio i to nekretninu na kojoj se nalazio kamenolom, što potvrđuje u žalbenim navodima i sam tužitelj, a što prema stavu tužene potkrepljuje njene tvrdnje o prijevarnom postupanju tužitelja.

17. No, navedena okolnost oduzima tužitelju u odnosu na predmetnu nekretninu daljnju aktivnu legitimaciju . Naime, na trećoj sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske (3/20), održanoj 14. rujna 2020. pod brojem Su-IV-47/2020-

7, zauzeto je sljedeće pravno shvaćanje:

„Otuđenjem predmeta spora drugoj osobi tijekom parnice, s obzirom da je za odluku o tužbenom zahtjevu odlučno stanje u vrijeme zaključena glavne rasprave, tužitelj gubi dotadašnju aktivnu materijalno-pravnu legitimaciju jer se postupovno pravilo o dovršetku parnice između istih stranaka iz čl. 195. st. 1. Zakona o parničnom postupku ne odnosi na stvarno-pravne učinke pravnog posla na temelju kojega je došlo do otuđenja (prijenosa prava vlasništva ili prava), osim ako iz pravnog posla između tužitelja i druge osobe ne proizlazi što drugo.“

18. Utoliko je i iz navedenog razloga tužbeni zahtjev tužitelja valjalo odbiti kao neosnovan, pa je u izostanku bitnih povreda postupka, a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti dužnosti u okviru odredbe članka 365. stavka 2. ZPP-a, pobijanu presudu valjalo potvrditi na temelju odredbe članka 368. stavak 2. ZPP-a, a na temelju odredbe članka 380. točka 2. ZPP-a i odluku o troškovima postupka te odlučiti kao u izreci ove presude.

U Splitu, 4. travnja 2025.

PREDSJEDNIK VIJEĆA

Boris Mimica