Republika Hrvatska

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

Poslovni broj: Gž R-985/2021-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Rijeci, po sutkinji Ingrid Bučković, kao sucu pojedincu, u građansko pravnoj stvari tužitelja ĆB, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupanog po punomoćniku Mirku Kovaču, odvjetniku iz Zagreba, protiv tuženika Republike Hrvatske, Ministarstva financija, OIB 52634238587, zastupanog po Općinskom državnom odvjetništvu u Rijeci, Građansko- upravni odjel, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Rijeci, poslovni broj Pr-488/2018-30 od 18. svibnja 2021., 4. travnja 2025.

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Rijeci, poslovni broj Pr-488/2018-30 od 18. svibnja 2021. u točki 1. izreke kojom je tuženiku naloženo da isplati tužitelju iznos od 1.254,21 kn s pripadajućim zateznim kamatama, osim zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u dosuđenom bruto iznosu te u odluci o troškovima postupka iz točke 2. izreke.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom, u točki 1. izreke naloženo je tuženiku da isplati tužitelju na ime razlike plaće bruto iznos od 1.254,21 kn s pripadajućim zateznim kamatama na svaki pojedini mjesečni iznos od 16.-tog u mjesecu do isplate, osim na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u navedenim bruto iznosima. Točkom 2. izreke, naloženo je tuženiku da naknadi tužitelju troškove postupka u iznosu od 3.337,50 kn sa zateznim kamatama od presuđenja do isplate. Točkom 3. izreke odbijen je tužbeni zahtjev za isplatu preostalog utuženog iznosa od 2.943,51 kn sa pripadajućim zateznim kamatama.

2. Protiv navedene presude žalbu je podnio tuženik, sadržajno pobijajući točku 1. i 2. izreke, iz svih žalbenih razloga propisanih čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, dalje: ZPP), s prijedlogom da se pobijana presuda preinači i odbije tužbeni zahtjev uz naknadu troškova postupka tuženiku, podredno ukine i predmet vrati na ponovno suđenje.

3. Tužitelj u odgovoru na žalbu osporava žalbene navode te predlaže odbijanje žalbe kao neosnovane i potvrđivanje prvostupanjske presude.

4. Žalba nije osnovana.

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu razlike plaće u razdoblju od 20. ožujka 2013. do 04. travnja 2018., u ukupnom bruto iznosu od 4.197,72 kn s pripadajućim zateznim kamatama, s osnove naplaćenih prekovremenih sati.

6. Prije svega valja reći da je u konkretnom slučaju riječ o sporu male vrijednosti, zbog čega se prvostupanjska presuda sukladno čl. 467. st. 1. ZPP-a može pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka čl. 354. st. 2. ZPP-a (osim iz čl. 354. st. 2. toč.3. ZPP-a) i zbog pogrešne primjene materijalnog prava, dakle ne i zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

7. Tuženik se sadržajem žalbe neosnovano poziva na počinjenu bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354.st.2.toč.11. ZPP-a, budući da suprotno žalbenim navodima, pobijana presuda sadrži jasne i neproturječne razloge o svim odlučnim činjenicama pa se ista može ispitati.

7.1. Pazeći po službenoj dužnosti povodom podnesene žalbe na temelju čl. 365. st. 2. u vezi s čl. 467. st. 1. ZPP-a na bitne procesne povrede iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a, ovaj sud je utvrdio da u postupku pred prvostupanjskim sudom i donošenjem pobijane presude nije počinjena nijedna od tih procesnih povreda.

8. Među strankama nije sporno da je tužitelj u utuženom razdoblju bio zaposlen kod tuženika na radnom mjestu carinika, da je rad bio organiziran u turnusu i da je ostvario prekovremene sate. Također, nije sporno da je tužitelj u utuženom razdoblju koristio slobodne dane s osnove ostvarenih prekovremenih sati i da mu je tuženik obračunao i isplatio određeni broj iskorištenih slobodnih dana. Sporna je visina tužbenog zahtjeva s obzirom da tuženik tvrdi da u obračunu neplaćenih prekovremenih sati nisu uračunati svi slobodni dani koje je tužitelj iskoristio prema podacima iz evidencije radnog vremena .

9. Prvostupanjski sud na temelju izvedenih dokaza, prihvaćajući nalaz i mišljenje financijskog vještaka u varijanti u kojoj je obračun neisplaćenih prekovremenih sati sačinjen umanjenjem za sve iskorištene i plaćene slobodne dane u utuženom razdoblju prema podacima iz obračunskih listi (Tabela A- list 495 spisa), a cijeneći da su te liste sačinjene sukladno čl. 93. Zakona o radu ("Narodne novine" br. 93/14., 127/17., 98/19., 151/22., 64/23., dalje:ZR/14) i Pravilniku o sadržaju obračuna plaće, naknade plaće ili otpremnine("Narodne novine" br. 32/15., 102/15., 35/17., dalje: Pravilnik) i da su bile dostavljene tužitelju prilikom isplate plaće pa da je imao mogućnost iznošenja prigovora, što nije učinio, utvrđuje da sporna razlika plaće iznosi 1.254,21 kn.

10. Stoga, prvostupanjski sud pozivom na čl. 10. Zakona o državnim službenicima („Narodne novine“ broj 92/05 i 107/07 - dalje: ZDS), čl. 92. Zakona o radu (Narodne novine, broj 137/03 - dalje: ZR/04), čl. 86. Zakona o radu („Narodne novine“ broj 149/09. 61/11.) i čl. 65. ZR/14 te čl. 39. st. 10. i 12. Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike („Narodne novine“ broj 150/04., 77/07. i 98/07., dalje: KU/04) i čl. 44. st. 10. i 12. Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike („Narodne novine“ broj 93/0., dalje: KU/08), kao i Tumačenje odredbe čl. 44. st. 10. i 12. KU/08 koje je na sjednici 16. svibnja 2012. dala Zajednička komisija za tumačenje odredaba i praćenje primjene Kolektivnog ugovora, prihvaća tužbeni zahtjev za isplatu iznos od 1.254,21 kn sa zateznim kamatama od dospijeća svake pojedine mjesečne razlike plaće do isplate, dok u preostalom dijelu odbija tužbeni zahtjev kao neosnovan.

11. Odluku o troškovima postupka prvostupanjski sud donosi pozivom na čl. 154. st.1. i čl. 155. ZPP-a pa tužitelju dosuđuje troškove postupka razmjerno uspjehu u sporu od 30%, u visini odmjerenoj prema Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (“Narodne novine” broj 142/12., 103/14., 118/14., 107/15., dalje: Tarifa).

12. Pravilno je prvostupanjski sud prihvatio zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 1.254,21 kn s pripadajućim zateznim kamatama.

13. Naime, tužitelju na temelju čl. 44. st.1. i 10., 11. i 12. Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike ("Narodne novine" br. 104/13., 104/13., 150/13., 153/13., 71/16., 123/16., 112/17., dalje:KU/13) i čl. 38.st.1.,10., 11. i 12. Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike ("Narodne novine" br. 112/17., 12/18., 2/19., 119/19., 66/20., 56/22.,dalje: KU/17) koji su bili na snazi u utuženom razdoblju, pripada pravo na uvećanje plaće u propisanom postotku za ostvarene prekovremene sate rada koji se utvrđuju tako da se od ukupnog broja odrađenih sati rada odbije mjesečni fond radnih sati koji čini broj radnih dana u tekućem mjesecu pomnožen sa 8 sati.

14. Prema čl. 44. st.14. KU/13 odnosno čl. 38.st.14. KU/17, umjesto uvećanja osnovne plaće po osnovi prekovremenog rada, službenik ili namještenik može koristiti jedan ili više slobodnih radnih dana prema ostvarenim satima prekovremenog rada u omjeru 1:1.5 (1 sat prekovremenog rada = 1 sat i 30 min redovnog sata rada) te mu se u tom slučaju izdaje rješenje u kojem se navodi broj i vrijeme korištenja slobodnih dana, kao i vrijeme kad je taj prekovremeni rad ostvaren.

15. U konkretnom slučaju nije sporno da je tužitelj u utuženom razdoblju odradio određeni broj prekovremenih sati rada za koje mu pripada uvećanje plaće te da je koristio slobodne dane za koje valja umanjiti uvećanje osnovne plaće koje bi mu pripadalo po osnovi ostvarenih prekovremenih sati. Međutim, sporno je koliko je slobodnih dana tužitelj iskoristio, da li prema podacima iz obračunskih listi ili evidencije radnog vremena, s obzirom da se ti podaci razlikuju te posljedično tome za koliko slobodnih dana treba umanjiti uvećanje plaće po osnovi prekovremenog rada.

16. Prema ocijeni ovog suda, u konkretnom slučaju pravilno je prvostupanjski sud prihvatio nalaz i mišljenje vještaka prema kojem je obračun prekovremenih sati rada sačinjen na način da uzeti u obzir iskorišteni i plaćeni slobodni dani prema obračunskim listama, a ne evidenciji radnog vremena.

17. Naime, tuženik kao poslodavac na kojem je teret dokaza da je tužitelj iskoristio slobodne dane na ime ostvarenih prekovremenih sati, a neovisno o tome što ne postoje rješenja o korištenju slobodnih dana, činjenicu iskorištenih i plaćenih slobodnih dana može dokazivati između ostalog evidencijom radnog vremena, pri čemu je sud dužan cijeniti sadržaj i narav te evidencije.

18. Međutim, u konkretnom slučaju nesporno je da su podaci o slobodnim danima tužitelja u utuženom razdoblju u dokumentaciji tuženika različiti, s obzirom da su podaci u evidenciji radnog vremena različiti od podataka u obračunskim listama tužitelja, slijedom čega su relevantni podaci iz obračunskih listi, kako to pravilno zaključuje prvostupanjski sud. Naime, obračunske liste sastavljene su sukladno čl. 93. ZR/14 i Pravilniku te je iz istih vidljiv broj iskorištenih i plaćenih slobodnih dana, dok je u evidencijama vidljiv samo broj iskorištenih slobodnih dana koji se međutim ne podudara sa plaćenim slobodnim danima prema obračunskim listama (evidentirano je više slobodnih dana od plaćenih). Pored toga,tuženik nije pružio dokaza da je evidencije radnog vremena dostavio na uvid tužitelju, niti su iste potpisane po tužitelju, pa da bi tužitelj imao mogućnost na iste iznositi primjedbe.

19. Žalbeni navodi kojima se tuženik poziva na zamolbe tužitelja za korištenje slobodnih dana, nisu od utjecaja na pravilnost i zakonitost pobijane presude. To iz razloga jer se prema stanju spisa predmeta tuženik pozvao na navedene zamolbe nakon zaključenja prethodnog postupka, dakle nakon podnošenja odgovora na tužbu odnosno pripremnog ročišta, slijedom čega se na te činjenice i dokaze u smislu čl. 461.a st. 2. ZPP-a ne može s uspjehom pozivati.

20. Žalbeni navodi kojima tuženika ističe da je prvostupanjski sud neosnovano odbio dokazni prijedlog saslušanjem svjedoka Carinske uprave na okolnost rada, obračuna plaće i evidencije o radnom vremenu, nisu osnovani, budući da prema stanju spisa predmeta tuženik takve dokazne prijedloge tijekom postupka nije niti iznosio.

21. Žalbeni navodi kojima tuženik osporava utvrđenje prvostupanjskog suda o visini sporne razlike plaće navodeći da vještak nije umanjio obračunate neisplaćene prekovremene sate rada za isplaćene slobodne dane po osnovi prekovremenih sati, nisu osnovani, budući da je vještak u varijanti A nalaza i mišljenja koju je prvostupanjski sud prihvatio obračunate neplaćene prekovremene sate umanjio za sve plaćene slobodne dane prema podacima iz obračunskih listi i slijedom toga utvrdio iznos neplaćenih prekovremenih sati u visini od 1.254,21 kn ( a ne 3.772,04 kn kako to u žalbi navodi tuženica).

22. Neosnovano tuženik žalbom osporava pravilnost primjene materijalnog prava prilikom donošenja odluke o troškovima postupka.

23. Naime, neosnovano se tuženik žalbom poziva da je djelomično priznao tužbeni zahtjev pa da je odluku o trošku trebalo donijeti primjenom čl. 157. ZPP-a. To iz razloga jer tuženik u odgovoru na tužbu odnosno prije upuštanja u raspravljanje nije djelomično priznao tužbeni zahtjev, već je samo učinio nespornim dio tužbenog zahtjeva što međutim nema značaj priznanja pa nisu ispunjene pretpostavke iz čl. 157. ZPP-a za naknadu troškova postupka tuženiku u odnosu na taj dio tužbenog zahtjeva.

24. Također, neosnovani su žalbeni navodi da je tuženik uspio u sporu sa 80%. Naime, konačno postavljeni tužbeni zahtjev iznosi 4.197,72 kune ( a ne 6.281,01 kunu kako to u žalbi navodi tuženik), a tužitelju je dosuđen iznos od 1.254.21 kuna, dakle riječ je o djelomičnom uspjehu stranaka u parnici. Stoga u primjenu dolazi odredba čl. 154.st.2. ZPP-a, pa sukladno toj odredbi, a imajući u vidu da je tužitelj uspio sa pravnom osnovom u cijelosti (100 %), dok je sa visinom tužbenog zahtjeva uspio sa 30%, uspjeh tužitelja iznosi 65% (100% + 30%/2), dok uspjeh tuženika iznosi 35%. Stoga je prvostupanjski sud dosudivši tužitelju troškove postupka razmjerno njegovu uspjehu od 30% pogrešno primijenio materijalno pravo na štetu tužitelja, a ne tuženika, međutim sukladno čl. 374. ZPP-a ovaj sud ne može preinačiti presudu na štetu tuženika s obzirom da je samo on podnio žalbu.

25. Konačno, neosnovano tuženik osporava pravilnost primjene materijalnog prava iz čl. 155. ZPP-a u odnosu na podneske od 25. studenog 2019., 13. svibnja 2020. i 5. siječnja 2020.. To iz razloga jer je prema sadržaju podnesaka riječ o obrazloženim podnescima koji su bili potrebni za vođenje parnice budući da suprotno žalbenim navodima ne sadrže samo ponavljanje ranije iznesenih navoda, pri čemu se podneskom od 13. svibnja 2020. tužitelj očitovao na nalaz i mišljenje vještaka, pa tužitelju pripada naknada za iste sukladno Tbr.8.t.1. Tarife, kako je to odlučio prvostupanjski sud.

26. Iz navedenih razloga, valjalo je primjenom čl. 368. st. 1. ZPP-a odbiti žalbu tuženika kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu točke 1. izreke te u odluci o troškovima postupka iz točke 2. izreke, kao u izreci ove presude.

27. Prvostupanjska presuda u točki 3. izreke kao nepobijana ostaje neizmijenjena.

U Rijeci 4. travnja 2025.

Sutkinja

Ingrid Bučković