REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Avenija Dubrovnik 6

Poslovni broj: Us I-5548/2023-17

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Mirjani Harapin, te Ljerki Perici, zapisničarki, u upravnom sporu tužiteljice UR, OIB: [osobni identifikacijski broj] i RR, OIB: [osobni identifikacijski broj], oboje iz [adresa], protiv tuženika Ministarstva rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike, OIB: 53969486500, Zagreb, Ulica grada Vukovara 78, radi oglašavanja ništavim rješenja o posvojenju, 4. travnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev za poništenjem rješenja Ministarstva rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski postupak, KLASA: UP/II-552-03/23-01/02, URBROJ: 524- 11-01/6-23-2 od 25. rujna 2023.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadom troškova upravnog spora.

Obrazloženje

1. Osporenim rješenjem tuženika Ministarstva rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike, Samostalnog sektora za drugostupanjski postupak, KLASA: UP/II- 552-03/23-01/01, URBROJ: 524-11-01/6-23-2 od 25. rujna 2023. odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja Hrvatskog zavoda za socijalni rad, Područnog ureda Koprivnica, KLASA: UP/I-552-03/23-01/10, URBROJ: 139-037-12/23-23-5 od 7. travnja 2023.

2. Navedenim prvostupanjskim rješenjem odbijen je zahtjev tužitelja za oglašavanje ništavim rješenja Centra za socijalnu skrb Koprivnica KLASA: UP/I-552- 03/22-01/4, URBROJ: 2137-93-12/12-22-44 od 31. kolovoza 2022 kojim je zasnovano posvojenje maloljetnog djeteta, a kojemu su tužitelji određeni posvojiteljima.

3. Pravodobno podnesenom tužbom tužitelji osporavaju odluku tuženika u cijelosti navodeći kako je tuženik prilikom donošenja osporavanog rješenja postupao arbitrarno, budući da rješenje ne sadrži razloge o odlučnim činjenicama, a osobito ne takve koji bi se mogli prihvatiti kao objektivni, logični i uvjerljivi. Tužitelji ističu da upravna tijela u dva stupnja nisu propitala njihove prijedloge prema standardima iz Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, s obzirom na to da tuženik samo citira zakonske odredbe o oglašavanju rješenja ništetnim ali ih ne dovodi u vezu navodima koje su iznijeli tužitelji. Nedostaje analiza nezakonitog postupka koji je prethodio ne provedivom rješenju, a pri tom navode kako i upravna tijela pogrešno primjenjuju pravo kada utvrđuju da nisu ispunjene zakonske pretpostavke za oglašavanje rješenja ništetnim jer da izvršenje konkretnog rješenja nije moguće pravno i stvarno izvršiti, a to iz razloga što nije nikada niti smjelo biti doneseno.

3.1. Navode kako izvršenje rješenja nije moguće iz razloga koji upućuju na nezakonitost i teške propuste u postupku koji je prethodio donošenju rješenja, ukazujući na to kako Hrvatski zavod za socijalni rad (HZSR) nije iskomunicirao bitne karakteristike djeteta, njegovu socijalnu anamnezu, zdravstveno stanje kao i da im je prešutio suicidalnost djeteta. Navode kako dijete s takvim potrebama nikada ne bi posvojili jer za to nisu prikladni, a da im je HZSR tek nakon potpisivanja rješenja o posvojenju usputno uručio raniju medicinsku dokumentaciju koju, uslijed uzbuđenja, spremaju bez proučavanja. Da tuženik pogrešno navodi kako je predmetna upravna stvar u meritumu pravilno riješena i da okolnost što se dijete više ne nalazi kod tužitelja nego u udomiteljskoj obitelji, nije razlog za oglašavanje rješenja ništavim. Tužitelji ističu kako je dijete kod njih provelo četiri mjeseca, a od siječnja 2023. nalazi se u udomiteljskoj obitelji i za taj smještaj su dužni participirati u mjesečnim troškovima od 182 eura što je dodatno financijsko opterećenje, ada ni HZSR ni tuženik nisu poduzeli niti jednu zakonom propisano radnju s ciljem ispravnog utvrđenja činjenica, odnosno HZRS nije proveo ispitni postupak, a tuženik je postupio protivno odredbama članka 115. stavka 3. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“ 47/09, 110/21, dalje: ZUP) jer kao drugostupanjsko tijelo nije poduzelo niti jednu radnju radi upotpunjavanja postupka.

3.2. Tužbom zahtijevaju da sud poništi osporena rješenja te oglasi ništavim rješenje posvojenju, uz naknadu troškova.

4. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi kako u cijelosti ostaje kod osporenog rješenja iz razloga navedenih u obrazloženju istog. Navode tužitelja iz tužbe smatra neosnovanim jer u konkretnom predmetu nisu ispunjene zakonske pretpostavke iz članka 128. stavka 1. ZUP-a za oglašavanje rješenja prvostupanjskog tijela ništavim. Neosnovanim cijeni navode tužitelja kada tvrde da nisu upoznati sa socijalnom anamnezom i zdravstvenim stanjem djeteta u postupku zasnivanja posvojenja jer iz zaključka stručnog tima od 23. ožujka 2023. proizlazi kako su tužitelji zapisničkom izjavom od 31. kolovoza 2022. potvrdili da su upoznati s obiteljskom anamnezom, s prošlosti djevojčice, zdravstvenim stanjem biološke majke i njezinim zdravstvenim stanjem te da su preuzeli medicinsku dokumentaciju djeteta. Da su se u početku plašili dijagnoze majke djeteta no nakon što su s istom počeli ostvarivati osobne odnose, sami su inzistirali da se postupak posvojenja čim prije okonča, a opravdanje da nisu pregledali medicinsku dokumentaciju nakon posvojenja ne može biti razlog za oglašavanje rješenja ništavim.

4.1. Tuženik ističe kako tužitelji u potpunosti zanemaruju činjenicu da su posvojenjem stekli roditeljsku skrb nad djetetom, a koju čine odgovornosti, dužnosti i prava koju su dužni ostvarivati u skladu s razvojnim potrebama i mogućnostima. Suprotno od navedenog, tužitelji svoju odgovornost za ponašanje prebacuju na prvostupanjsko tijelo.

4.2. Tuženik predlaže odbiti tužbu kao neosnovanu.

5. Sud je za dan 21. ožujka 2025. zakazao usmenu raspravu, na koju je pozvao stranke spora kako bi strankama dao mogućnost da se očituju o zahtjevima i navodima drugih stranaka te o svim činjeničnim i pravnim pitanjima ovog spora u skladu s odredbom članka 6. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj: 36/24, dalje ZUS).

5.1. Na temelju odredbe članka 90. i 91. ZUS-a s navedene rasprave javnost je isključena raspravnim rješenjem suda.

6. Rasprava je održana odsutnosti tuženika, koji iako uredno pozvan raspravi nije pristupio, niti je svoj izostanak opravdao, a na temelju ovlaštenja iz odredbe članka 91. stavka 3. ZUS-a.

6.1. Tužitelji na raspravi u bitnome navode kao u tužbi i podnesku kojim su se očitovali na odgovor tuženika. Ističu kako im je nakon što su izvršili uvid u spis jasno da im je uskraćena potpuna istina o okolnostima koje bi utjecale na njihovu odluku o posvojenju, a u odnosu na socijalnu anamnezu djeteta, te da su medicinsku dokumentaciju i imali na vrijeme, da isto ne bi imalo utjecaja jer u njoj nije naveden pokušaj suicida, već su o tome saznali od udomiteljice TR. Tužitelji naglašavaju da su im od strane upravnog tijela zatajene bitne činjenice koje bi utjecale na odluku o posvojenju.

7. Ocjenjujući zakonitost osporenog rješenja, sud je proveo dokazni postupak na način da je izvršio uvid u sudski spis te u uz odgovor na tužbu dostavljeni spis tuženika. Izvršen je uvid i u spis Centra za socijalnu skrb Koprivnica u kojemu je doneseno rješenje od 31. kolovoza 2022. o zasnivanju posvojenja.

7.1. Raspravnim rješenjem suda odbijeni su prijedlozi tužitelja za provođenjem daljnjeg dokaznog postupka psihijatrijskim vještačenjem, saslušanjem svjedoka članova stručnog tima nadležnog za tužitelje u postupku posvojenja u Područnom uredu Koprivnica, saslušanjem tužitelja kao stranaka u postupku, te pribavom daljnje medicinske dokumentacije maloljetne djevojčice.

8. Iz podataka spisa predmeta proizlazi da je prvostupanjsko rješenje doneseno u postupku po prijedlogu tužitelja za oglašivanjem ništavim rješenja Centra za socijalnu skrb Koprivnica od 31. kolovoza 2022. o zasnivanju posvojenja, a koji je podnesen 21. veljače 2023. iz razloga propisanih člankom 128. stavkom 1. točkama

3., 4. i 5. ZUP-a.

8.1. Prvostupanjsko se tijelo u obrazloženju rješenja poziva na odredbe članka 128. ZUP-a navodeći kako svaki od pojedinačno propisanih razloga za oglašivanje ništavim (točke 1. do 6. članka 128. stavka 1. ZUP-a) u konkretnom slučaju nisu ispunjeni.

8.2. Tijelo obrazlaže kako u tijeku ispitnog postupka nisu utvrđeni razlozi za oglašavanje rješenja ništavim, odnosno kako je sukladno čl. 200. i članku 201. stavku 2. Obiteljskog zakona („Narodne novine“ broj: 103/15, 98/19 i 47/20, dalje: OZ) postupak procjene podobnosti i prikladnosti za posvojenje te postupak zasnivanja posvojenja proveo centar za socijalnu skrb nadležan prema prebivalištu, odnosno boravištu djeteta, a da predmetno rješenje nije doneseno u stvari iz sudske nadležnosti, budući da je posvojenje predmet upravnog postupka sukladno članku 178. Zakona o socijalnoj skrbi („Narodne novine“ broj: 18/22, 46/22 i 119/22, dalje: ZSC). Nadalje, navodi se da je predmetno rješenje o zasnivanju posvojenja postalo pravomoćno i izvršno s danom donošenja, s tim da je pravno izvršeno provedbom u matičnim knjigama, a stvarno kada su posvojitelji istog dana počeli voditi svakodnevnu brigu o djetetu.

8.3. Nadalje, prvostupanjsko tijelo navodi da su posvojitelji upoznati s člancima 180. do članka 217. OZ-a koji se odnose na pravne učinke posvojenja. U odnosu na daljnje razloge ništavosti rješenja, prvostupanjsko tijelo obrazlaže da se zasnivanjem posvojenja ni na koji način nije činilo kazneno djelo, da je postupak proveden uz aktivno sudjelovanje posvojitelja te uz njihov pristanak, a da u OZ-u ne postoji izričita zakonska odredba koja predviđa ništavost rješenja o zasnivanju posvojenja, pa nisu ispunjeni uvjeti za oglašivanje ništavim rješenja o zasnivanju posvojenja.

9. Tuženik je odbio kao neosnovanu žalbu izjavljenu protiv prvostupanjskog rješenja potvrđujući rješenje pravilnim i zakonitim. Otklanjajući žalbene prigovore tuženik obrazlaže kako je neosnovana tvrdnja tužitelja da je pobijano rješenje ništavo jer ga nije moguće izvršavati zbog teških propusta u postupku budući da je predmetna upravna stvar u meritumu dobro riješena, a okolnost da se maloljetno dijete sada nalazi kod udomitelja, a ne više kod tužitelja, nije razlog za oglašivanje rješenja ništavima u smislu članka 128. stavka 1. ZUP-a. Tuženik navodi kako pravna nemogućnost izvršenja rješenja postoji kad bi izvršenje rješenja bilo protivno propisu ili kad neki propis u konkretnom slučaju onemogućuje izvršenje koje je pod drugim okolnostima moguće, a stvarna nemogućnost postoji kad rješenje objektivno nije moguće uopće izvršiti, dakle, kad postoji objektivna zapreka bilo glede osobe, bilo glede stvari, koja onemogućuje izvršenje rješenja, a s obzirom da je rješenje o zasnivanju posvojenja izvršeno 31. kolovoza 2022. nije ispunjen uvjet iz članka 128. stavka 1. točke 3. ZUP-a.

9.1. Nadalje, tuženik obrazlaže da je rješenje o zasnivanju posvojenja steklo svojstvo pravomoćnosti i izvršnosti 31. kolovoza 2022., pa su posvojitelji stekli i roditeljsku skrb nad djetetom, u skladu s odredbom članka 180. OZ-a, pri tom se poziva i na odredbe članka 91. OZ-a navodeći da nije ispunjen uvjet iz članka 128. stavka 1. točke 4. ZUP-a.

9.2. Za odredbu članka 128. stavka 1. točke 5. ZUP-a tuženik navodi da se ista ne primjenjuje , budući da se sukladno članku 208. OZ-a postupak zasnivanja posvojenja pokreće i vodi isključivo po službenoj dužnosti.

9.3. Tuženik obrazlaže i da je prvostupanjsko tijelo pravilno postupilo kada je žalitelje obavijestilo da ne prihvaća podredno postavljen prijedlog za ukidanjem predmetnog rješenja, u skladu s člankom 131. stavkom 3. ZUP-a.

10. U predmetnom postupku nije sporno da je rješenje o zasnivanju posvojenja steklo svojstvo pravomoćnosti i izvršnosti, imajući u vidu odredbe članka 113. ZUP-a te činjenicu koja proizlazi iz sadržaja zapisnika Centra za socijalnu skrb Koprivnica, KLASA: UP/I-551-03/22-01/4, URBROJ: 2137-93-12/12-22-46 od 31. kolovoza 2022. godine iz kojeg proizlazi da su se tužitelji odrekli prava na žalbu izjavom danom na zapisnik, koju su vlastoručno potpisali, a evidentirano je i to da su upoznati s tim da je odricanje od prava na žalbu neopozivo.

11. Sporno je u ovom predmetu da li su ostvareni razlozi ništavosti rješenja o zasnivanu posvojenja.

12. Člankom 128. stavkom 1. ZUP-a propisano je da će se rješenje oglasiti ništavim ako je doneseno u stvari iz sudske nadležnosti (1.) ako je doneseno u stvari o kojoj se ne može rješavati u upravnom postupku (2.), ako njegovo izvršenje nije pravno ili stvarno moguće (3.), ako se njegovim izvršenjem čini kazneno djelo (4.), ako je doneseno bez prethodnog zahtjeva stranke, a na koje stranka naknadno izričito ili prešutno nije pristala (5.), te ako sadržava nepravilnost koja je po izričitoj zakonskoj odredbi razlog za ništavost rješenja (6.).

13. Razlozi ništavosti na kojima tužitelji temelje svoj zahtjev, a propisani člankom 128. stavkom 1. točkama 3., 4. i 5. ZUP-a u konkretnom predmetu, prema ocjeni suda nisu utvrđeni, stoga su upravna tijela imala osnova odbiti zahtjev odnosno žalbu tužitelja u postupku koji je prethodio ovom sporu, uz obrazloženje izneseno u pobijanim odlukama. Time što su upravna tijela u svojim odlukama obrazložila i druge razloge ništavosti propisane člankom 128. stavkom 1. ZUP-a, izvan onih na kojima su tužitelji temeljili svoj zahtjev, nije povrijeđen zakon na štetu tužitelja. Ovo zato, jer se rješenje koje je zahvaćeno razlogom ništavosti može oglasiti ništavim i po službenoj dužnosti, sukladno odredbi članka 128. stavka 2. ZUP-a kojom je propisano da će rješenje oglasiti ništavim javnopravno tijelo koje ga je donijelo ili koje obavlja nadzor nad tijelom koje ga je donijelo, po službenoj dužnosti ili na prijedlog stranke u svako doba. Pored navedenog, odredbom članka 115. stavka 2. ZUP-a propisano je da drugostupanjsko tijelo u postupanju po žalbi pazi po službenoj dužnosti na nadležnost i postojanje razloga za oglašivanje rješenja ništavim.

14. Analizom cjelokupnog spisa predmeta, pri ocjeni zakonitosti osporenog rješenja, a polazeći pri tom od sadržaja obrazloženja odluke tuženika, utvrđeno je da navodima tužbe i tijekom spora pravilnost i zakonitost rješenja donesenih u upravnom postupku nije dovedena u pitanje. U postupku su pravilno primijenjene odredbe ZUP-a na koje se pozivaju upravna tijela, a povrede odredaba postupka zbog kojih bi osporeno rješenje bilo nezakonito, sud nije našao.

15. Tuženik je naveo razloge zbog kojih je odbio žalbu kao i pravne propise koje s obzirom na iznesene razloge upućuju na odluku koja je donesena, te se u obrazloženju svoje odluke očitovao na bitne žalbene prigovore tužitelja, te je time u cijelosti postupio u skladu s odredbom članka 98. stavka 5. ZUP-a kojom je propisano što sve obrazloženje rješenja treba sadržavati. Stoga, sud nije prihvatio osnovanima navode tužitelja da rješenje ne sadrži valjano obrazloženje.

16. Stajalište tuženika izneseno u osporenom rješenju i razloge kojima otklanja kao neosnovane žalbene navode tužitelja ovaj sud u cijelosti prihvaća, jer za navedeno postoji uporište u citiranim odredbama na koje se pozivaju upravna tijela i dostavljenoj dokumentaciji spisa tuženika, te spisa zasnivanja posvojenja u koji je sud izvršio uvid.

17. Neosnovanima se cijene navodi tužitelja kojima osporavaju rješenje o zasnivanju posvojenja zahtijevajući da se isto proglasi ništetnim, kao i upiranje tužitelja na nemogućnost izvršenja predmetnog rješenja.

17.1 Naime, člankom 180. OZ-a propisano je da posvojitelji posvojenjem stječu roditeljsku skrb.

17.2. Prema stavku 2. članka 180. OZ-a u postupku zasnivanja posvojenja procjenjuju se osobine posvojitelja u odnosu na dobrobit djeteta.

17.3. Primjenjujući citirane odredbe na konkretan predmet, a u kojemu je, prema podacima spisa, prvenstveno zaključku stručnog tima Centra za socijalnu skrb Koprivnica KLASA: UP/I-552-03/22-01/4, URBROJ: 2137-93-12/12-22-43 od 31. kolovoza 2022. utvrđeno između ostalog, da su tužitelji izabrani kao najprikladniji posvojitelji maloljetnog djeteta, a u cilju zaštite njezinih interesa i dobrobiti, te kako je za iste izdano Stručno mišljenje o podobnosti i prikladnosti za posvojenje od Centra za socijalnu skrb Drniš 2017. godine kao i dopuna istog od CZSS Zagreb-Podružnica Trešnjevka od 26. studenog 2021. žalbene navode tužitelja kako HZSR nije proveo ispitni postupak radi utvrđenja najboljeg interesa djeteta ali i tužitelja, sud nije prihvatio osnovanima. Pri tom se ističe da eventualno pogrešno ili nepotpuno utvrđeno činjenično stanje, nije osnov za oglašivanje upravnog rješenja ništavim, u smislu odredaba članka 128. stavka 1. ZUP-a.

18. Razlozi ništavosti taksativno su navedeni u citiranoj odredbi i u konkretnom predmetu, nisu utvrđeni.

18.1. Okolnosti koje iznose tužitelji vezano za propuste upravnog tijela u postupku zasnivanja posvojenja, iscrpljuju se u tome da im u tom postupku nisu predočene sve činjenice koje bi da su s njima bili upoznati, dovele do drugačije odluke u predmetnoj upravnoj stvari. Dakle, tužitelji smatraju da je u postupku zasnivanja posvojenja činjenično stanje pogrešno i nepotpuno utvrđeno, a navedeno obrazlažu time da im tijekom postupka nisu dane sve bitne informacije o djetetu i njegovoj biološkoj obitelji, uključivo i anamnezu bioloških roditelja, te da su im s ciljem zasnivanja posvojenja prešućene informacije o suicidalnosti djeteta.

18.2. Ove navode tužitelja sud nije prihvatio osnovanima, jer drugačije proizlazi iz dostavljene dokumentacije spisa, prvenstveno sadržaja zapisnika CZSS Koprivnica, KLASA: UP/I-552-03/22-01/4, URBROJ: 2137-93-12/12-22-42 od 31. kolovoza 2022. (stranica 2.) iz kojeg je vidljivo da su tužitelji preuzeli medicinsku i drugu dokumentaciju djeteta u odnosu na koje je zasnovano posvojenje, a propust tužitelja da s pažnjom pregledaju navedenu dokumentaciju, obzirom na navode samih tužitelja u tužbi da im je „…..poput pratećeg kofera usputno uručena ranija medicinska dokumentacija djeteta, kao papiri koje prate dijete, a koju uzbuđeni spremaju bez proučavanja…“ prema ocjeni ovog suda, ne može se staviti na teret upravnom tijelu koje je vodilo postupak posvojenja, na način kako to navode tužitelji „da bi im bile zatajene ključne informacije o djetetu, njegovoj socijalnoj anamnezi, te zdravstvenom stanju“.

19. Ističe se pri tom da je eventualno pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje žalbeni razlog, a ne razlog ništavosti rješenja.

19.1. Razlozi ništavosti, propisani člankom 128. ZUP-a predstavljaju takav stupanj povrede, odnosno nezakonitosti da se rješenje zahvaćeno istim mora iz pravnog prometa otkloniti. Isti su taksativno propisani i u konkretnom slučaju nisu utvrđeni.

19.2. O pravnoj i stvarnoj nemogućnosti izvršenja rješenja o zasnivanju posvojenja, kao razlogu ništavosti, na pravilan su se način očitovala upravna tijela u svojim odlukama i u tom smislu ovaj sud u cijelosti prihvaća da je rješenje o zasnivanju posvojenja izvršeno, kako stvarno, tako i pravno, te se ne može prihvatiti tvrdnja tužitelja da su ovi razlozi oglašivanja ništavim utvrđeni, zbog činjenice da tužitelji, prema vlastitom navođenju „nemaju kompetencija nositi se s djetetom u odnosu na koje je zasnovano posvojenje“.

19.3. Slijedom navedenog, sud nije prihvatio osnovanima navode tužbe.

20. Nadalje, sud nije cijenio osnovanim niti opravdanim prijedlog tužitelja za provođenjem daljnjeg dokaznog postupka i to psihijatrijskim vještačenjem, saslušanjem članova stručnog tima nadležnog za tužitelje u Područnom uredu Koprivnica kao i prijedlog za pribavom daljnje medicinske dokumentacije mlt. djeteta i saslušanjem tužitelja kao stranaka u ovome postupku, pa je raspravnim rješenjem navedene prijedloge odbio smatrajući da se izvođenjem ovih dokaza ne bi mogle utvrditi činjenice koje su relevantne za konkretan spor, obzirom da se radi o ispitivanju razloga ništavosti rješenja o zasnivanju posvojenja. Navedeni dokazi predloženi su radi utvrđivanja, po tužiteljima pogrešno utvrđene činjenice, da bi bili sposobni i prikladni posvojitelji maloljetne djevojčice, međutim, eventualno pogrešno utvrđeno činjenično stanje nije razlog za oglašivanje rješenja ništavim.

21. Osporenim rješenjem uz obrazloženje koje je dano nije povrijeđen zakon na štetu tužitelja, pa se rješenje tuženika ne može ocijeniti nezakonitim. Navodi tužbe ponovljeni su navodi žalbe, na koje se na sudu prihvatljiv način očitovao tuženik u pobijanom rješenju i koje ovaj sud prihvaća.

21.1. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u izreci, pod točkom I.

22. O zahtjevu tužitelja za naknadom troškova spora, za radnje poduzete po opunomoćeniku odvjetniku (do opoziva punomoći) odlučeno je primjenom odredbe članka 147. stavka 1. ZUS-a. Tom je odredbom propisano da stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora, ako zakonom nije drukčije propisano.

22.1. Stoga, kako je odbijen tužbeni zahtjev za poništenjem pobijanog rješenja, to tužitelji nemaju pravo na naknadu troškova spora na teret tuženika.

22.2. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u izreci, pod točkom II.

U Zagrebu, 4. travnja 2025.

Sutkinja

Mirjana Harapin

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude.

Dna:

1. UR, [adresa]

2. RR, [adresa]

3. Ministarstvo rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike, Zagreb, Ulica grada Vukovara 78

4. U spis