Republika Hrvatska

Općinski sud u Osijeku

Stalna služba u Valpovu

Kralja P. Krešimira IV br. 3

31550 Valpovo

Poslovni broj: P-951/2024-13

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Osijeku, Stalna služba u Valpovu, po sucu Zvonimiru Rogić, kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužitelja PI, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupan po pun. Zdenku Krstiću, odvjetniku iz Osijeka, protiv tuženika Zagrebačka banka d.d. Zagreb, Paromlinska 2, OIB 92963223473, zastupan po Odvjetničkom društvu Porobija & Porobija iz Zagreba, radi utvrđenja ništetnosti dijela ugovornih odredbi i isplate, nakon održane i zaključene glavne javne rasprave 6. ožujka 2025. na osnovi čl. 335. st. 4. Zakona o parničnom postupku ("Narodne Novine" broj 53/91, 91/92, 111/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 dalje: ZPP), a objavljene 4. travnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuju se ništetnim dijelovi odredbe iz Ugovora o namjenskom kreditu broj 3207961354 sklopljen između tužitelja i tuženika, solemniziran po javnom bilježniku Dinku Đurđević iz Donjeg Miholjca br. OU-303/06-1 od 11.12.2006. i to iz:

- članka 1. Ugovora kojom se korisnik kredita obvezuje iznos kredita vratiti uz valutnu klauzulu s pripadajućim kamatama na način utvrđen Ugovorom;

- članka 2. Ugovora kojom je korisnik kredita dužan tuženiku platiti i redovnu kamatu koja je tijekom postojanja obveze promjenjiva u skladu s Odlukom o kamatnim stopama Zagrebačke banke d.d. u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan plaćanja;

- članka 7. Ugovora koja glasi: "Korisnik kredita otplaćuje kredit u mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti CHF obračunatoj po srednjem tečaju HNB-a na dan plaćanja za CHF. Za slučaj izmjene redovne kamatne stope sukladno Odluci o kamatnim stopama korisnik kredita, pristaje da kreditor, povisi ili snizi iznos anuiteta / rate, te se obvezuje plaćati tako izmijenjene anuitete/rate."

II. N a l a ž e s e tuženiku Zagrebačka banka d.d. Zagreb, Paromlinska 2, OIB 92963223473, da tužitelju PI, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], isplati ukupan iznos od 712,42 € zbog ništetnosti odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od dospijeća svakog pojedinog iznosa do 31. srpnja 2008. po stopi od 15%, a od 01. kolovoza 2008. do 31. srpnja 2015. u visini eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećane za pet postotnih poena, od 01. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 01. siječnja 2023. do 31. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta, za tri postotna poena te od 01. siječnja 2024. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, a koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke i to na:

- iznos 4,15 € tekućim od 01.10.2007.

- iznos 4,25 € tekućim od 01.11.2007.

- iznos 4,18 € tekućim od 01.12.2007.

- iznos 4,31 € tekućim od 01.01.2008.

- iznos 7,94 € tekućim od 01.02.2008.

- iznos 8,12 € tekućim od 01.03.2008.

- iznos 7,92 € tekućim od 01.04.2008.

- iznos 7,86 € tekućim od 01.05.2008.

- iznos 7,86 € tekućim od 01.06.2008.

- iznos 7,88 € tekućim od 01.07.2008.

- iznos 7,82 € tekućim od 01.08.2008.

- iznos 7,82 € tekućim od 01.09.2008.

- iznos 8,24 € tekućim od 01.10.2008.

- iznos 8,26 € tekućim od 01.11.2008.

- iznos 8,32 € tekućim od 01.12.2008.

- iznos 8,75 € tekućim od 01.01.2009.

- iznos 8,68 € tekućim od 01.02.2009.

- iznos 8,48 € tekućim od 01.03.2009.

- iznos 8,56 € tekućim od 01.04.2009.

- iznos 8,56 € tekućim od 01.05.2009.

- iznos 8,42 € tekućim od 01.06.2009.

- iznos 10,80 € tekućim od 01.07.2009.

- iznos 10,65 € tekućim od 01.08.2009.

- iznos 10,77 € tekućim od 01.09.2009.

- iznos 10,69 € tekućim od 01.10.2009.

- iznos 10,83 € tekućim od 01.11.2009.

- iznos 10,74 € tekućim od 01.12.2009.

- iznos 11,04 € tekućim od 01.01.2010.

- iznos 11,11 € tekućim od 01.02.2010.

- iznos 11,29 € tekućim od 01.03.2010.

- iznos 11,58 € tekućim od 01.04.2010.

- iznos 11,59 € tekućim od 01.05.2010.

- iznos 11,96 € tekućim od 01.06.2010.

- iznos 12,07 € tekućim od 01.07.2010.

- iznos 12,50 € tekućim od 01.08.2010.

- iznos 12,13 € tekućim od 01.09.2010.

- iznos 12,26 € tekućim od 01.10.2010.

- iznos 9,19 € tekućim od 01.11.2010.

- iznos 9,93 € tekućim od 01.12.2010.

- iznos 9,61 € tekućim od 01.01.2011.

- iznos 9,54 € tekućim od 01.02.2011.

- iznos 9,84 € tekućim od 01.03.2011.

- iznos 9,54 € tekućim od 01.04.2011.

- iznos 10,02 € tekućim od 01.05.2011.

- iznos 10,23 € tekućim od 01.06.2011.

- iznos 9,82 € tekućim od 01.07.2011.

- iznos 10,10 € tekućim od 01.08.2011.

- iznos 9,44 € tekućim od 01.09.2011.

- iznos 9,26 € tekućim od 01.10.2011.

- iznos 9,38 € tekućim od 01.11.2011.

- iznos 9,36 € tekućim od 01.12.2011.

- iznos 9,63 € tekućim od 01.01.2012.

- iznos 9,68 € tekućim od 01.02.2012.

- iznos 9,60 € tekućim od 01.03.2012.

- iznos 9,60 € tekućim od 01.04.2012.

- iznos 9,69 € tekućim od 01.05.2012.

- iznos 9,68 € tekućim od 01.06.2012.

- iznos 9,61 € tekućim od 01.07.2012.

- iznos 9,58 € tekućim od 01.08.2012.

- iznos 9,43 € tekućim od 01.09.2012.

- iznos 9,62 € tekućim od 01.10.2012.

- iznos 9,65 € tekućim od 01.11.2012.

- iznos 9,60 € tekućim od 01.12.2012.

- iznos 9,42 € tekućim od 01.01.2013.

- iznos 9,60 € tekućim od 01.02.2013.

- iznos 9,61 € tekućim od 01.03.2013.

- iznos 9,50 € tekućim od 01.04.2013.

- iznos 9,31 € tekućim od 01.05.2013.

- iznos 9,30 € tekućim od 01.06.2013.

- iznos 9,37 € tekućim od 01.07.2013.

- iznos 9,45 € tekućim od 01.08.2013.

- iznos 9,57 € tekućim od 01.09.2013.

- iznos 9,51 € tekućim od 01.10.2013.

- iznos 9,55 € tekućim od 01.11.2013.

- iznos 9,61 € tekućim od 01.12.2013.

- iznos 9,60 € tekućim od 01.01.2014., sve u roku od 15 dana.

III. N a l a ž e s e tuženiku Zagrebačka banka d.d. Zagreb, Paromlinska 2, OIB 92963223473, da tužitelju PI, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], isplati ukupan iznos od 2.821,66 € zbog ništetnosti odredbe o valutnoj klauzuli s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od dospijeća svakog pojedinog iznosa do 31. srpnja 2015. u visini eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećane za pet postotnih poena, od 01. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 01. siječnja 2023. do 31. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta, za tri postotna poena te od 01. siječnja 2024. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, a koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke i to na:

- iznos 2,05 € tekućim od 01.07.2009.

- iznos 8,64 € tekućim od 01.08.2009.

- iznos 10,53 € tekućim od 01.09.2009.

- iznos 7,78 € tekućim od 01.10.2009.

- iznos 9,78 € tekućim od 01.11.2009.

- iznos 9,04 € tekućim od 01.12.2009.

- iznos 14,60 € tekućim od 01.01.2010.

- iznos 17,21 € tekućim od 01.02.2010.

- iznos 16,36 € tekućim od 01.03.2010.

- iznos 18,43 € tekućim od 01.04.2010.

- iznos 23,64 € tekućim od 01.05.2010.

- iznos 26,65 € tekućim od 01.06.2010.

- iznos 32,81 € tekućim od 01.07.2010.

- iznos 30,42 € tekućim od 01.08.2010.

- iznos 42,78 € tekućim od 01.09.2010.

- iznos 37,47 € tekućim od 01.10.2010.

- iznos 42,38 € tekućim od 01.11.2010.

- iznos 45,67 € tekućim od 01.12.2010.

- iznos 53,43 € tekućim od 01.01.2011.

- iznos 44,02 € tekućim od 01.02.2011.

- iznos 48,45 € tekućim od 01.03.2011.

- iznos 44,77 € tekućim od 01.04.2011.

- iznos 54,24 € tekućim od 01.05.2011.

- iznos 63,04 € tekućim od 01.06.2011.

- iznos 75,91 € tekućim od 01.07.2011.

- iznos 91,90 € tekućim od 01.08.2011.

- iznos 68,59 € tekućim od 01.09.2011.

- iznos 61,31 € tekućim od 01.10.2011.

- iznos 61,86 € tekućim od 01.11.2011.

- iznos 63,20 € tekućim od 01.12.2011.

- iznos 68,99 € tekućim od 01.01.2012

- iznos 70,96 € tekućim od 01.02.2012

- iznos 70,74 € tekućim od 01.03.2012

- iznos 68,73 € tekućim od 01.04.2012

- iznos 69,87 € tekućim od 01.05.2012

- iznos 71,73 € tekućim od 01.06.2012

- iznos 69,72 € tekućim od 01.07.2012

- iznos 69,98 € tekućim od 01.08.2012

- iznos 65,42 € tekućim od 01.09.2012

- iznos 68,09 € tekućim od 01.10.2012

- iznos 70,16 € tekućim od 01.11.2012

- iznos 68,45 € tekućim od 01.12.2012

- iznos 69,34 € tekućim od 01.01.2013.

- iznos 65,66 € tekućim od 01.02.2013.

- iznos 65,81 € tekućim od 01.03.2013.

- iznos 70,53 € tekućim od 01.04.2013.

- iznos 63,70 € tekućim od 01.05.2013.

- iznos 63,68 € tekućim od 01.06.2013.

- iznos 63,16 € tekućim od 01.07.2013.

- iznos 63,36 € tekućim od 01.08.2013.

- iznos 64,87 € tekućim od 01.09.2013.

- iznos 67,08 € tekućim od 01.10.2013.

- iznos 67,34 € tekućim od 01.11.2013.

- iznos 70,40 € tekućim od 01.12.2013.

- iznos 66,93 € tekućim od 01.01.2014., a sve u roku od 15 dana.

IV. N a l a ž e s e tuženiku da tužitelju naknadi parnični trošak u iznosu od 3.006,04 € sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana donošenja presude tj. 4. travnja 2025. pa sve do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, a koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku od 15 dana, dok se tužitelj s preostalim dijelom zahtjeva za naknadu troškova postupka u iznosu od 187,50 € o d b i j a .

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi i tijekom postupka navodi da je s tuženikom 29. studenog 2006. sklopio Ugovor o namjenskom kreditu broj 3207961354 za refinanciranje kredita odobrenog u banci i adaptaciju kuće, prema kojem mu je tuženik kao kreditor odobrio i stavio na raspolaganje iznos od 23.000,00 CHF u protuvrijednosti u kunama obračunat po srednjem tečaju HNB-a na dan isplate kredita uz rok otplate od 7 godina. Ugovorom je ugovoreno plaćanje rate kredita u anuitetima i redovnu kamatu koja je tijekom postojanja obveze promjenjiva u skladu s promjenama tržišnih uvjeta Odluke o kamatnim stopama Zagrebačke banke d.d., a koja je na dan sklapanja tog Ugovora iznosila 4,50% godišnje, a sve u kunskoj protuvrijednosti obračunato prema srednjem tečaju HNB-a na dan plaćanja. Predmetni kredit u cijelosti je otplaćen 12.05.2014.

1.1. Početni mjesečni anuitet u kunskoj protuvrijednosti iznosio je 318,74 CHF obračunat po srednjem tečaju HNB-a važećem za CHF na dan plaćanja, a da bi zbog ugovorene promjenjive redovne kamatne stope i činjenice da je ona tijekom trajanja kreditne obveze po Ugovoru s početnih 4,50% godišnje više puta mijenjana na njegovu štetu, na kraju iznosio 330,35 CHF.

1.2. Ističe da tuženik ne samo da je unio u ugovor o kreditu nepoštene, posljedično ništetne odredbe o promjenjivosti kamatne stope, već je i uglavio i valutnu klauzulu kojom je glavnicu koja je predmet ugovora o kreditu vezao uz tečaj švicarskog franka u odnosu na hrvatsku kunu, čijim je nekontroliranim rastom oštećen za razliku između tečaja švicarskog franka koji je iznosio na dan isplate kredita na korištenje i tečaja koji je iznosio na dan plaćanja dospjelih mjesečnih anuiteta. Navodi da su mu ugovorne odredbe koje se vežu za valutu švicarski franaka bile nerazumljive, nepoštene i prema tome ništetne, jer ga je tuženik kao kreditor u vrijeme zaključenja ugovora propustio informirati o općem riziku vezanom uz svaku valutnu klauzulu, da je rizik intervalutarnih promjena u valutnoj klauzuli vezanoj uz švicarski franak neusporedivo veći u odnosu na isti takav rizik valutnoj klauzuli vezanoj uz euro, o tome da je rast tečaja švicarskog franka u kontekstu skorog uvođenja euro zone gotovo potpuno izvjestan te o povećanom riziku koji donosi istovremeno ugovaranje valutne klauzule i promjenjive kamatne stope.

1.3. Poziva se na odluke Visokog trgovačkog suda br. Pž-7129/13-4, Pž- 6632/2017-4, Vrhovnog suda RH broj Rev-2868/2018 te Suda Europske unije u predmetu C-118/17.

1.4. Navodi da će točno specificirati tužbeni zahtjev nakon pribave podataka od tuženika i nakon što se provede financijsko knjigovodstveno vještačenje.

1.5. Predlaže da sud sukladno odredbama čl. 1111. st.1. i 3., čl. 1115. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23, dalje ZOO) te čl. 502.c. ZPP-a i čl. 6.st.3. Zakona o sudovima usvoji tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti.

2. Tužitelj je nakon provedenog financijsko-knjigovodstvenog vještačenja specificirao tužbeni zahtjev podneskom od 10. ožujka 2023. (list spisa 276-280) predlažući da ga sud usvoji u cijelosti.

3. Tuženik u odgovoru na tužbu od 7. studenoga 2019. navodi da u cijelosti prijepori istaknute zahtjeve tužitelja kao neosnovane, uključujući pravnu osnovu, visinu, izračun te činjenice i razloge kojima je tužitelj obrazložio svoju tužbu, kao osnovu i tijek zateznih kamata. Ističe prigovor zastare u odnosu na sve iznose dospjele prije 10. lipnja 2014. te osporava tužitelju svojstvo potrošača.

3.1. U odnosu na valutnu klauzulu tvrdi da je tužitelj upoznat s valutnim rizikom, što je navedeno u članku 1. ugovora. Valutna klauzula je izrijekom zakonom dopuštena, legitimna ugovorna odredba. Nakon što je valjano ugovorena, ona ne može postati ništetnom zbog kretanja tečaja kune prema stranoj valuti tijekom trajanja ugovornog odnosa. Kretanje tečaja kune prema nekoj stranoj valuti ne može se smatrati protivnim Ustavu RH, prisilnim propisima ili moralu društva pa ne može ni valjano ugovorenu valutnu klauzulu naknadno učiniti ništetnom. Banka nije znala niti mogla / morala znati za rast tečaja CHF.

3.2. Isto tako, smatra da nije sporna ni redovna kamata. Ugovorom je ugovorena početna kamata od 4,50 %, a osnovna obveza korisnika kredita, sukladno čl.1021. ZOO-a, je platiti redovnu kamatu. Kamata određena ugovorom o kreditu je stoga zakonita i ne premašuje zakonom određene maksimalne iznose. Ističe kako se kamata od 01. siječnja 2013. sastoji od fiksnog dijela i objektivnog parametra te da se kamatna stopa od 1. siječnja 2013. mijenjala ovisno o izmjeni varijabilnog parametra, a sve s obzirom na zakonom predviđene zahtjeve.

3.3. Navodi da je prilikom sklapanja ugovora o kreditu tužitelju pružio sve potrebne informacije te predlaže da sud tužitelja s tužbom i tužbenim zahtjevom kao neosnovanim odbije.

4. Sud je presudom br. P-1660/2019-40 od 21. lipnja 2023. u cijelosti prihvatio tužbeni zahtjev tužitelja koju je povodom žalbe tuženika Županijski sud u Vukovaru rješenjem pod br. Gž-250/2023-4 od 4. listopada 2024. ukinuo u cijelosti i vratio sudu na ponovno odlučivanje.

5. U ponovljenom postupku tužitelj je nakon dopune nalaza i mišljenja vještaka specificirao u podnesku od 20. siječnja 2025. tužbeni zahtjev opisan kao u izreci presude predlažući da ga sud usvoji u cijelosti dok se tuženik i dalje protivio tako postavljenom tužbenom zahtjevu.

6. Sud među strankama smatra neprijepornim i utvrđenim i to:

- da su tužitelj i tuženik 29. studenog 2006. sklopili Ugovor o namjenskom kreditu broj 3207961354 u svrhu refinanciranja kredita odobrenog u Banci i adaptacije kuće, prema kojem je tuženik kao kreditor tužitelju, kao korisniku kredita, odobrio i stavio na raspolaganje kredit u kunskoj protuvrijednosti od 23.000,00 CHF obračunato po srednjem tečaju za CHF tečajne liste Hrvatske narodne banke na dan isplate kredita, na rok otplate od 7 godina;

- da je na dan sklapanja Ugovora o kreditu godišnja kamatna stopa iznosila 4,50% ;

- da se tijekom otplate kredita kamatna stopa mijenjala odlukama tuženika, bez posebnog zaključivanja aneksa ugovoru te su tužitelju slane obavijesti o promjenama kamatne stope;

- da je predmetni kredit otplaćen u cijelosti.

7. Među strankama je prijeporno i to:

- da li su ništetni dijelovi odredbi navedenih Ugovora o kreditu koji se odnosi na valutnu klauzulu i promjenjivu kamatnu stopu;

- da li tužitelj ima pravo zahtijevati novčano potraživanje postavljenim tužbenim zahtjevom temeljem navodno ništetnih predmetnih odredbi;

- da li su osnovani istaknuti tuženikovi prigovori promašene aktivne legitimacije i zastare potraživanja.

8. Sud je u dokaznom postupku saslušao tužitelja i vještakinju te izvršio uvid u cjelokupnu materijalnu dokumentaciju priloženu spisu, dok nije provodio dokaz saslušanjem svjedoka EI jer je punomoćnik tuženika odustao od tog dokaznog prijedloga na glavnoj raspravi od 16. svibnja 2023.

9. Tužitelj UI iskazao je da je podigao kredit kod tuženika, jer mu je novac trebao kako bi zatvorio kredit koji je prije podigao za kupnju kuće. Prvi kredit je podigao u eurima za kupnju kuće odnosno vikendice, a ovaj drugi kredit je također namjeravao podići u eurima no u banci su ga savjetovali da je bolje da podigne kredit uz CHF, jer je CHF tada bila stabilna valuta. Da je znao da će rate kredita toliko porasti, ne bi ga ni podizao. Kredit je u cijelosti otplatio. Naveo je da mu u banci ništa nisu pojasnili o tome kako bi se mijenjala kamata ali su mu rekli da tečaj eura nije stabilan i da raste pa je bolje sklopiti ugovor o kreditu u švicarcima. Na savjet službenika iz banke podigao je kredit u švicarcima, jer je vjerovao da će to za njega biti povoljnije. Iz banke su ga uputili koju dokumentaciju treba prikupiti i da ovjeri ugovor kod javnog bilježnika. U početku mu je rata kredita bila oko 1.300,00 kn, da bi kasnije dosegla čak iznos od oko 2.300,00 kn. Iskazao je da mu u banci nisu rekli da postoje rizici zbog promjene tečaja i kamatne stope, a prije podizanja predmetnog kredita nije pratio da li rastu euro i CHF. Ugovor o kreditu je potpisao, ali nije sve pročitao prije potpisivanja, već je naknadno čitao kod kuće. Dosta toga u ugovoru mu nije bilo jasno kad ga je čitao, ali mu je trebao novac. Više puta je išao u banku zbog predmetnog kredita radi dopune dokumentacije, a nije išao u druge banke prije podizanja kredita. Nije znao značenje promjenjive kamatne stope i ugovorene valutne klauzule. Sam je otplaćivao kredit jer je jedino on radio, a supruga mu je bila nezaposlena. Predmetnu nekretninu koriste za stanovanje, odnosno u privatne svrhe i u njoj živi sa suprugom te nema nikakav obrt niti bilo kakvu poslovnu djelatnost. Raspitivao se u banci zašto se mijenjala kamatna stopa, ali su mu rekli da mora plaćati po tome kako je banka donijela odluku.

10. Iz uvida u pismeni nalaz i mišljenje i to zaključka vještakinje Dajane Vuković od 15. veljače 2023. zasnovanog na financijsko-knjigovodstvenoj dokumentaciji priloženoj spisu, razvidno je da razlika kamata iznosi 5.367,75 kn / 712,42 € dok tečajna razlika iznosi 21.259,83 kn / 2.821,66 € (razlika između pozitivne i negativne tečajne razlike). Samo pozitivna tečajna razlika iznos 22.023,43 kn.

11. Sud je u cijelosti prihvatio pismeni nalaz i mišljenje vještakinje jer je isti dan po pravilima struke i na osnovi knjigovodstvene dokumentacije priložene spisu, a stranke nisu imale primjedbe na isti.

12. Analizirajući navode tužbe i tužbenog zahtjeva, odgovora na tužbu, iskaz tužitelja, materijalnu dokumentaciju priloženu spisu, svaki dokaz posebno, sve dokaze zajedno, kao i rezultat cjelokupnog postupka, sud smatra da je tužbeni zahtjev tužitelja osnovan u cijelosti.

13. Po ocijeni suda, nije prijeporno da su stranke ugovorile valutu uz koju je vezana glavnica za švicarski franak, te da je tužitelj dobrovoljno pristao na ugovaranje valutne klauzule, no po stavu suda tuženik prije i u vrijeme zaključenja citiranog ugovora o kreditu nije u cijelosti informirao tužitelja o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, čime je postupio suprotno odredbama čl. 5. u vezi sa čl.62.st.1. ZZP-a (NN 96/03.).

14. Po stavu ovoga suda ovdje je prijeporno pitanje predvidivosti određenih ekonomskih kretanja za tužitelja, kao potrošača i za tuženika, kao banku odnosno gospodarstvenika-trgovca. O valutnoj klauzuli tužitelj kao obični građanin ne može znati puno, u odnosu na tuženika koji je banka i gospodarstvenik-trgovac. Naime, banke su po definiciji trgovačka društva koja se bave kreditiranjem, pa sve što se tiče valutne klauzule, tečajeva valuta, a u konkretnom slučaju kamatnih stopa banci je poznato u najvišem stupnju, pa stoga nije moguće njeno neznanje o kretanjima tečajeva i kamatnih stopa, kao što je to slučaj kod tužitelja koji je obični građanin- potrošač.

14.1. Tuženik je znao, odnosno mogao je predvidjeti kretanje tečaja švicarskih franaka, ali i kretanje kamatnih stopa na svjetskim tržištima za tečaj švicarskog franka, pa je za nju kretanje tečajeva valuta i referentnih kamata predvidivo, u odnosu na tužitelja koji je neuk po tom pitanju.

15. Stav je suda da je materija rizika i kamatnih stopa predmet poslovanja banke, a pravni standard Zakona o obveznim odnosima prema kojem se to neznanje i nepredvidivost procjenjuje, nije jednak za građane i za banke, jer je banka kao profesionalac u ovom području dužna postupati uz povećanu pažnju prema pravilima struke i običajima, a što je nepošteno i u suprotnosti načelu savjesnosti i poštenja propisano čl.4. ZOO-a.

15.1. Navedeno isto tako uzrokuje i značajnu neravnotežu, odnosno neravnopravnost u pravima i obvezama ugovorenih strana na štetu tužitelja kao potrošača, što je suprotno načelu ravnopravnosti sudionika u obveznim odnosima propisanom čl.3. ZOO-a.

16. O ugovornoj odredbi vezanoj za rast tečaja švicarskog franka trebalo se posebno pregovarati s tužiteljem, a kako to nije učinjeno ovo se smatra nepoštenim ponašanjem tuženika i u suprotnosti sa načelom savjesnosti i poštenja, te ravnopravnosti u pravima i obvezama ugovornih stranaka na štetu tužitelja. Dakle, tužitelj prilikom zaključenja ugovora kao neuka strana nije mogao predvidjeti da će doći do drastične promjene vrijednosti novca, a što je tuženik kao bankarska organizacija svakako mogao predvidjeti, budući da je znao da Hrvatska narodna banka ne štiti tečaj kune prema CHF, onako kako to čini u odnosu prema EUR, čime je rizik uzimanja kredita u CHF veći, pa je sklapanjem citiranog ugovora tužitelj doveden u izrazito nepovoljan položaj.

16.1. Sud smatra da tužitelj prigodom ponude i ugovaranja kredita nije bio adekvatno informiran o svim uvjetima kredita, pa tako niti o rastu tečaja švicarskog franka.

17. Imajući u vidu navedeno, sud prihvaća navode tužitelja da su odredbe Ugovora o kreditu koje predviđaju jednostranu izmjenu kamatne stope odlukom tuženika i kojom su glavnica i kamate vezane uz CHF ništetne i primijenjene protivno članku 3. ZOO-a, načelu savjesnosti i poštenja iz čl.4. ZOO-a, suprotno načelu zabrane zlouporabe prava iz čl.6. ZOO-a i suprotno načelu jednake vrijednosti činidba iz čl.7. ZOO-a, suprotno načelu uzdržavanja od postupka kojim se može drugome prouzročiti šteta iz čl. 8. ZOO-a, suprotno načelima ponašanja pažnjom dobrog gospodarstvenika u ispunjavanju obveza i ostvarivanja prava iz čl. 10. ZOO-a, čl. 27. ZOO-a vezano za ništetnost odredbi ugovora kojom se predviđa da će na kamate kada dospiju za isplatu, početi teći kamate ako ne budu isplaćene.

18. Osim toga, postupanje tuženika protivno je i odredbi čl.270, čl.295.st.4, čl.296, čl.322. i čl.329. ZOO-a, te čl.5. u svezi čl. 62.st.1. i čl. 74. ZZP-a.

19. Naime, tuženik je jednostranom odlukom mijenjao kamatnu stopu o kojoj se nije pregovaralo, pa je to jednostrano mijenjanje kamatne stope ništetno u odnosu na ugovorenu kamatu stopu od 4,50 % i učinjeno je isključivo na štetu tužitelja, jer mu se zbog toga znatno povećala rata kredita, a kamatu je tuženik mijenjao bez prethodne obavijesti i pregovaranja s tužiteljem o jednostranim povećavanjem kamatne stope.

20. Odredbom čl. 138.a ZZP-a (NN 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09, 133/09, 78/12 i 56/13) propisano je da odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika.

21. Prema odredbi direktive Vijeća 93/13 EEZ od 5. travnja 1993., u čl. 5. u slučaju ugovora u kojemu se potrošaču sve ili određene odredbe nude u pisanom obliku, te odredbe uvijek moraju biti sročene jasno i razumljivo. Kao nepoštene odredbe mogu se smatrati i odredbe čiji predmet ili svrha je davanje mogućnosti prodavatelju robe ili pružatelj usluga da jednostrano izmijeni ugovor bez valjanog razloga predviđenog ugovorom.

22. Odredbom čl. 502.c ZPP-a propisano je da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz članka 502.a stavka 1. ovoga Zakona da su određenim postupanjem, uključujući i propuštanjem tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi. U tom će slučaju sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati.

23. Osim toga, čl. 322. ZOO-a propisano je da je Ugovor koji je protivan Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima ili moralu društva ništetan, osim ako cilj povrijeđenog pravila ne upućuje na neku drugu pravnu posljedicu ili ako zakon u određenom slučaju ne propisuje što drugo.

24. Prema odredbama čl. 81. ZZP/2003. ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra se nepoštenom, ako suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Smatra se da se po pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo, ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca te zbog toga potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranoga standardnog ugovora trgovca. Činjenica da se o pojedinim aspektima neke ugovorne odredbe, odnosno o pojedinoj ugovornoj odredbi pojedinačno pregovaralo, ne utječe na mogućnost da se ostale odredbe tog ugovora ocijene nepoštenima, ako cjelokupna ocjena ugovora ukazuje na to da se radi o unaprijed formuliranom standardnom ugovoru trgovca.

25. Stav Vrhovnog suda Republike Hrvatske u odluci Revt. 249/14-2 od 09.04.2015. je da su banke kao visoko specijalizirane novčarske ustanove bile dužne maksimalno odgovorno pristupiti pojedinom potrošaču i pomoći mu da se u okviru zakonom dopuštenih mogućnosti koristi njihovim uslugama ali nikako na njihovu štetu. U odnosu na znanje i iskustvo banaka u kreditnom poslovanju iste su bile dužne svakog potrošača ozbiljno informirati u smislu sadržaja odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi, skrenuti pozornost na parametre o kojima ovisi kamatna stopa, budućem razdoblju trajanja kredita, a što iste nisu učinile na valjan način u spornom razdoblju, zadovoljavajući se nedorečenim i nerazumljivim formulacijama o promjenjivoj kamatnoj stopi iz unaprijed formuliranog standardnog ugovora, koja je kao takva ostala nerazumljiva. Navedeno postupanje banke su kasnije otklonile kao i ovdje tuženik, a nakon što je odredbom čl. 11. Zakona o potrošačkom kreditiranju i formalno propisano sve što treba sadržavati ugovorna odredba ako je ugovorena promjenjiva kamatna stopa.

26. Pravomoćnom presudom Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. između ostalog utvrđeno je u odnosu na ovdje tuženika da su banke povrijedile kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita, zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju - ugovorima o kreditima na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze o ugovorima o kreditu promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke i drugim internim aktima banke, a da prije i u vrijeme zaključenja ugovora banka kao trgovac i korisnici kreditnih usluga kao potrošači nisu pojedinačno pregovarali i ugovorom predvidjeli egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara koji utječu na odluku banke o promjeni stope ugovorene kamate. To je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana utemeljenu na jednostranom povećanju kamatnih stopa, a sve na štetu potrošača pa su time banke postupile suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača (NN 96/03) u razdoblju od 10.09.2003. g. do 06.08.2007.g. i to čl. 81., 82. 90., a od 07.08. 2007.g. pa nadalje protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača (NN br. 79/07, 125/07, 75,09, 79/09, 89/09, 133/09) i to člancima 96. i 97. Zakona o zaštiti potrošača te suprotno odredbama Zakonu o obveznim odnosima.

27. Presuda Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. potvrđena je presudom Visokog trgovačkog suda u Zagrebu broj Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014. i presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske Revt-249/2014 od 9. travnja 2015.

28. Pravomoćnom presudom Visokog trgovačkog suda RH br. Pž-6632/2017- 10 od 14. lipnja 2018.g. u toč. 1., potvrđena je presuda Trgovačkog suda u Zagrebu br. P-1401/2012, od 04. srpnja 2013.g. u dijelu točke 1-7 izrijeke kojom se utvrđuje da su banke povrijedile kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita, zaključujući Ugovore o kreditima, koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe o ugovorima o potrošačkom kreditiranju – Ugovorima o kreditima na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica CHF, a da prije zaključenja i u vrijeme predmetnih ugovora nisu kao trgovci potrošače u cijelosti informirali o svim potrebnim parametrima za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana pa su time tuženici postupali suprotno odredbama tada važećega Zakona o zaštiti potrošača te Zakona o obveznim odnosima.

29. Odlukom Vrhovnog suda RH br. Rev-2221/2018 od 3. rujna 2019. godine, odbijena je kao neosnovana revizija 1-8 tuženih banaka i potvrđena odluka VTS RH od 14. lipnja 2018. godine br. Pž-6632/2017, u dijelu kojim je utvrđeno da su iste povrijedile kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditu koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe ugovorima o potrošačkom kreditiranju - ugovorima o kreditima na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica CHF, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora 1 do 8 banka kao trgovci nisu potrošače u cijelosti informirali o svim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana.

30. Stoga se po ocjeni suda tužitelj s pravom poziva na presudu Visokog trgovačkog suda broj Pž-7129/13 od 13.06.2014., Vrhovnog suda Republike Hrvatske br. Revt-249/14 od 09. travnja 2015. te odluku Rev-2245/17 od 20.03.2018., kojim je utvrđena ništetnost odredbe promjenjivosti kamatne stope u skladu s jednostranom odlukom tuženih banaka, a od koje pravomoćnosti, po mišljenju tužiteljice, i teče rok za postavljanje kondemnatornog zahtjeva u posebnim parnicama.

31. Osim toga tužitelj se poziva i na odluku VTS RH Pž-6632/17 kojom su odbijene žalbe banaka i kojom je potvrđena prvostupanjska presuda da je nepoštena odredba potrošačkog ugovora o kreditu u kojem je glavnica vezana za švicarski franak (valutna klauzula) i to iz razloga što potrošači nisu u cijelosti informirani o svim bitnim parametrima suprotno načelu savjesti i poštenja, a što je izazvalo upravo znatnu neravnotežu u pravima i obvezama.

32. Sud je dopustio preinaku tužbe sukladno čl. 190.st.3. ZPP-a jer je to svrsishodno za konačno rješenje cjelokupnog odnosa među strankama.

33. Sud smatra da nije osnovan tuženikov prigovor da tužitelj nema svojstvo potrošača. Tužitelj ima pravni interes za podnošenje ove tužbe bez obzira na činjenicu što je otplatio predmetni kredit, obzirom da je s tuženikom sklopio isti ugovor 29. studenog 2006., dakle u vrijeme važenja Zakona o zaštiti potrošača iz 2003.g. Za napomenuti je i da prema praksi Suda Europske Unije proizlazi da za pojam „potrošača“ nije odlučno to što je potrošački ugovor prestao, primjerice ispunjenjem. Naime, korisnici kredita koji su otplatili kredit, redovno ili prijevremeno, i koji traže povrat plaćenog na temelju pravila o stjecanju bez osnove (jer su plaćanja učinjena na temelju nepoštenih ugovornih odredbi) zadržavaju svojstvo potrošača, iako je ugovor prestao (ispunjenjem).

33.1 Prema čl. 2. Direktive 93/13 proizlazi da je potrošač svaka fizička osoba koja u ugovorima obuhvaćenim ovom Direktivom nastupa za potrebe izvan okvira svojeg obrta, poduzeća i profesije, dok je prodavatelj (robe) ili pružatelj (usluge) svaka fizička ili pravna osoba koja u ugovorima obuhvaćenim ovom Direktivom nastupa u okviru svojeg obrta, poduzeća ili profesije, bez obzira na to je li u javnom ili privatnom vlasništvu. Odredbom čl. 5. Zakona o zaštiti potrošača također je propisano da je potrošač svaka fizička osoba koja sklapa pravni posao ili djeluje na tržištu izvan svoje trgovačke, poslovne, obrtničke ili profesionalne djelatnosti, dok je trgovac bilo koja osoba koja sklapa pravni posao ili djeluje na tržištu u okviru svoje trgovačke, poslovne, obrtničke ili profesionalne djelatnosti, uključujući i osobu koja nastupa u ime i za račun trgovca.

33.2. Osim toga, tužitelj je iskazao da nije imao otvoren obrt niti poslovnu djelatnost, a iz predmetnog ugovora je razvidno da je ugovor zaključio kao fizička osoba.

34. Sud nije prihvatio istaknuti prigovor zastare od strane tuženika, jer isti drži neosnovanim. Zastarijevanje počinje teći prvog dana nakon dana kada je vjerovnik imao pravo zahtijevati ispunjenje obveze. U konkretnom slučaju Visoki trgovački sud Republike Hrvatske je pravomoćno odlučio u postupku po žalbi, između ostalog i o dijelu vezanom za nedopuštenost odredbi o promjenjivim kamatnim stopama svojom odlukom od 14. lipnja 2014. (što je potvrđeno povodom revizije i odlukom Vrhovnog suda Republike Hrvatske) te se ima smatrati kako vjerovniku, odnosno tužitelju pravo na zahtjev za isplatu teče zapravo od tog datuma. Naime, zastara je prekinuta podnošenjem kolektivne tužbe Udruge Franak pred Trgovačkim sudom u Zagrebu. Tužba je u ovom predmetu podnesena 10.06.2019. Temeljem odredbe čl. 241. ZOO- a prekinuta je zastara koja je ponovno počela teći 14. lipnja 2014. pravomoćnošću odluke u predmetu Franak. Isto tako u ovom predmetu ne može se primjenjivati odredba vezana za trogodišnji zastarni rok navedena u čl. 226. ZOO-a, s obzirom da je potraživanje tužitelja usmjereno na preplaćeni iznos kamata, a ne na povrat samih kamata. Ne radi se dakle o kamatama u smislu čl. 226. ZOO-a, već se u konkretnom slučaju primjenjuje odredba čl. 225. ZOO-a.

35. Odluka o kamatama zasniva se na odredbi čl. 29. ZOO-a.

36. Odluka o parničnom trošku zasniva se na odredbi čl. 154 st. 1. i čl. 155. st.1. ZPP-a.

37. Tužitelj, koji je ovu parnicu dobio u cijelosti, zahtijeva troškove postupka u iznosu od 3.193,54 €, a priznati su mu troškovi postupka u iznosu od 3.006,04 € a koji se sastoje i to: iznosa od 200,00 € ime sastava tužbe po Tbr. 7/1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („NN“, br. 142/12, 103/14, 118/14, 138/23 dalje: Tarife), pet iznosa od po 200,00 € na ime sastava obrazloženih podnesaka po punomoćniku od 10.12.2019., 25.01.2021., 10.03.2021., 10.03.2022. i 20.01.2025. sve po Tbr. 8/1. Tarife, iznosa od 50,00 € na ime sastava podneska od 30.10.2020. po Tbr. 8/4. Tarife, iznosa od 100,00 € na ime sastava podneska od 04.05.2023. po Tbr. 8/3. Tarife, četiri iznosa od po 200,00 € na ime pristupa punomoćnika na ročišta održana 23.09.2019., 11.03.2021., 16.05.2023. i 06.03.2025. sve po Tbr. 9/1. Tarife, iznosa od 537,50 € na ime 25 % PDV-a na iznos od 2.150,00 €, iznosa od 265,45 € na ime troškova vještačenja te iznosa od 53,09 € na ime plaćene sudske pristojbe na tužbu.

37.1. Tužitelju nisu priznati troškovi postupka u ukupnom iznosu od 187,50 € i to: u iznosu od 62,50 € (s uključenih 25 % PDV-a) na ime sastava podneska kojim dostavlja uplatnicu o uplaćenom predujmu od 14.01.2022. po Tbr. 8/4. Tarife zato što to nije nužan trošak jer je uplatnicu mogao dostaviti i bez podneska te u iznosu od 125,00 € (s uključenih 25 % PDV-a) na ime sastava podneska od 04.05.2023 jer su mu već priznata četiri podneska po Tbr. 8/1. Tarife pa mu je sud priznao taj podnesak po Tbr. 8/3. Tarife.

38. Slijedom svega iznijetog, sud je odlučio kao u izreci ove presude.

U Valpovu 4. travnja 2025.

Sudac

Zvonimir Rogić

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku 15 dana, od dana objave presude. Žalba se podnosi u tri istovjetna primjerka, putem ovoga suda, nadležnom županijskom sudu.

Dostaviti:

1. Pun. tužitelja

2. Pun. tuženika