Poslovni broj: Us I-1312/2024-10

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U SPLITU

Split, Put Supavla 1

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Splitu, po sutkinji tog suda Danijeli Čipčić Buzov, sucu pojedincu, te Vesni Maslov, zapisničarki, u upravnom sporu tužitelja ŠH iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po opunomoćenici Dori Ljevak, odvjetnici u Zagrebu, Fallerovo šetalište 22, protiv tuženika Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe, Zagreb, A. Mihanovića 3, OIB: 84397956623, zastupanog po opunomoćeniku KH (generalna punomoć pohranjena u Uredu predsjednice suda), radi nepripadne isplate starosne mirovine, nakon neposredne i javne rasprave zaključene 6. ožujka 2025., u prisutnosti zamjenice opunomoćenika tužitelja LH, odvjetničke vježbenice kod Kruna Peronje, odvjetnika u Splitu i opunomoćenika tuženika, 4. travnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev radi poništenja rješenja tuženika Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe, Klasa: UP/II 140-02/23- 01/OB, Urbroj: 341-99-05/3-23-5578 od 23. travnja 2024. i rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područnog ureda u Zadru, Klasa: UP/I-140-02/23-01/OB, Urbroj: 341-24-05/3-23-15186 od 24. svibnja 2023.

II. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadom troškova upravnog spora.

Obrazloženje

1. U pravodobnoj tužbi koju je tužitelj podnio pred Upravnim sudom u Zagrebu dana 16. svibnja 2024. protiv tuženika, tužitelj pobija zakonitost rješenja tuženika Klasa: UP/II 140-02/23-01/OB, Urbroj: 341-99-05/3-23-5578 od 23. travnja 2024. (dalje: drugostupanjsko rješenje) i rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područnog ureda u Zadru, Klasa: UP/I-140-02/23-01/OB, Urbroj: 341-24- 05/3-23-15186 od 24. svibnja 2023. (dalje: prvostupanjsko rješenje).

2. Drugostupanjskim rješenjem je pod točkom I. izreke uvažena žalba i poništeno rješenje Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područnog ureda u Zadru, Klasa: UP/I-140-02/23-01/OB, Urbroj: 341-24-05/3-23-17889 od 13. srpnja 2023.; te je točkom II. izreke žalba izjavljena protiv prvostupanjskog rješenja odbijena.

3. Prvostupanjskim rješenjem tužitelju se utvrđuje nepripadna isplata starosne mirovine za dugogdišnjeg osiguranika za razdoblje od 12. svibnja 2022. do 31. ožujka 2023. u svoti od ukupno 7.225,76 eura (točka I. izreke); te je točkom II. izreke određeno da je tužitelj dužan navedenu svotu nepripadno isplaćenih mirovinskih primanja uplatiti u roku od 15 dana računajući od dana primitka tog rješenja u korist žiroračuna državnog proračuna (točka II. Izreke).

4. Rješenjem poslovni broj UsI-2416/2024-2 od 20. svibnja 2024. Upravni sud u Zagrebu oglasio se mjesno nenadležnim i ustupio tužbu ovom sudu kao nadležnom sudu, a po kojoj tužbi je formiran spis ovog suda poslovni broj Us I-1312/2024.

5. U tužbi kojom pobija zakonitost osporenog drugostupanjskog i prvostupanjskog rješenja tužitelj u bitnom navodi da su ista paušlana, neistina i proizvoljna, kao i cjelokupni provedeni upravni postupak. Iz obrazloženja drugostupanjskog rješenja da je razvidno da je pogrešno utvrđeno činjenično stanje, i da je pogrešno primijenjeno materijalno pravo jer je tužitelj stekao prava iz mirovinskog osiguranja na temelju zakonitog rješenja u trenutku kad nije bio u osiguranju po radnopravnoj osnovi, i kad nije obavljao rad niti primao bilo kakva primanja na temelju radnog odnosa i obavljanja državne službe. Stjecanje bez osnove postoji samo kad se radi o nepostojanju osnove za stjecanje mirovine u trenutku primitka mirovine i u trenutku faktičnih isplata mirovine. S obzirom da je tužitelj za cijelo vrijeme primanja mirovine imao valjanu pravnu osnovu za primanje mirovine nema mjesta primjeni instituta stjecanja bez osnove. Ovo tim više jer je poslodavac tužitelja prijavio retroaktivno u radni odnos, bez vraćanja na radno mjesto, bez obavljanja državne službe i bez bilo kakve isplate plaće ili naknade plaće za sporno razdoblje i to sve do danas zbog čega tužitelj vodi više sudskih postupaka protiv poslodavaca. Tuženik pogrešno zaključuje da se odnos tužitelja i poslodavca ne tiče tuženika i da bi on imao pravo na povrat navodno stečenog bez osnove. Osim što je isplata mirovine obustavljena odmah po retroaktivnoj prijavi tužitelja u radni odnos od strane poslodavca, i tuženik više nije vršio isplate mirovine tužitelju niti jedna isplata mirovine tužitelja nije stečena bez osnove. S obzirom da je tužitelj za vrijeme kad je primao mirovinu imao i valjano i zakonito rješenje – osnovu, i nije primao plaću niti je zaprimio bilu kakvu retroaktivnu uplatu naknade plaće od strane poslodavca nakon ponovne retroaktivne prijave u radni odnos, tuženik pogrešno zaključuje da bi se radilo o nepripadnim isplatama. Tuženik u obrazloženju drugostupanjskog rješenja pogrešno primjenjuje odredbe članka 99. stavak 1. ZOMO i članak 166. stavak 1. i 2. ZOMO-a jer je tužitelj pravo iz mirovinskog osiguranja stekao na temelju zakonitog rješenja u skladu s odredbama ZOMO-a, i jer je sve iznose mirovine stekao za vrijeme nezapolenosti, a po retroaktivnoj prijavi poslodavca nije uopće faktično vraćen na rad, nije primao plaću i nije primio naknadu plaće retroaktivno za razdoblje od ponovne prijave poslodavca sve do danas. U odnosu na povrede pravila postupka, tužitelj prvenstveno ističe kako je tuženik u cijelosti propustio izvesti bilo koji dokaz koji je tijekom postupka bilo potrebno izvesti i koje je isticao tužitelj. Navedeno postupanje je potpuno protivno odredbi članka 8. Zakona o općem upravnom postupku, koji uređuje načelo utvrđivanja materijalne istine.Prilikom donošenja rješenja tuženik je postupio protivno pravilima postupka jer je postupao pristrano, vodeći postupak prema odbijajućoj odluci te jasno upućujući na to da cijeli zahtjev, dokaze i tvrdnje tužitelja ne uzima u obzir, i ne obrazlaže zašto ih nije uzelo u obzir, a pravila upravnog postupka nalažu da se tvrdnje stranaka uzimaju istinitima dok se ne dokaže suprotno. Tužitelju je tako onemogućeno izjašnjavanje o svim činjenicama, okolnostima i pravnim pitanjima važnim za rješavanje upravne stvari, a bez prethodnog izjašnjavanja stranke ili ako odluka u postupku nema negativan učinak na pravne interese stranke, kako to propisuje Zakon o općem upravnom postupku. Tužitelju da je onemogućeno sudjelovanje u upravnom postupku te mu je onemogućeno da sazna koje radnje je tuženik proveo kako bi odlučio o upravnoj stvari, i tužitelju je time onemogućeno bilo kakvo očitovanje i osporavanje eventualnih prigovora ili zaključaka tuženika, te mu je time onemogućeno i dostavljanje dodatnih dokaza kojima bi potkrijepio svoje osporavajuće argumente. Upravno tijelo mora utvrditi pravo stanje stvari i u tu svrhu mora utvrditi sve činjenice i okolnosti koje su bitne za zakonito i pravilno rješavanje upravne stvari, a službena osoba slobodnom ocjenom mora na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza posebno i svih dokaza zajedno te na temelju rezultata cjelokupnog postupka donijeti odluku koja se temelji na zakonu, tuženik je donio nezakonitu odluku. Tuženik nije proveo prikupljanje podataka, a dokaze nije ispitao, te sve neprovedene radnje tuženika ukazuju da je narušeno načelo utvrđivanja materijalne istine te ukazuju na pristranost u postupanju upravnih tijela te njihovu tendenciju da donesu odluku na štetu tužitelja, što je izravno protivno načelu zakonitosti. Tuženik nije utvrdio sve činjenice koje su bitne za rješavanje zahtjeva te je donijelo pobijano rješenje bez provođenja ispitnog postupka. Tuženik u obrazloženju drugostupanjskog rješenja pogrešno tumači da se radnopravni odnos između tužitelja i njegovog poslodavca ne bi ticao tuženika i ne bi bio od utjecaja na njegovu odluku jer je tuženik obvezan provesti ispitni postupak i njegovo obrazloženje je potpuno protivno odredbi članka 8. Zakona o općem upravnom postupku.Ne može tužitelj trpjeti štetu zbog tuženikovog propuštanja utvrđenja pravog stanja stvari i biti odgovoran za nezakonito postupanje poslodavca koji koristi tuženikov sustav da na temelju nezakonitih rješenja proizvoljno odjavljuje i/ili prijavljuje tužitelja kod tuženika, i istovremeno tužitelju onemogućuje ostvarivanje bilo prava iz radnog odnosa bilo prava iz mirovinskog osiguranja. Tuženik nije utvrdio pravo stanje stvari i pogrešno je utvrdio da bi tužitelj bilo koji iznos mirovine nepripadno zaprimio s obzirom da je u trenutku donošenja rješenja o pravu na mirovinu tužitelj bio nezaposlen, i da ga je poslodavac retroaktivno prijavio u radni odnos, no bez faktičnog vraćanja na rad i bez bilo koje isplate plaće ili retroaktivne isplate naknade plaće, slijedom čega su navodi o stjecanju mirovine bez osnove potpuno promašeni. Nadalje, ističe kako u cjelokupnom upravnom postupku nije potpuno utvrđeno činjenično stanje i pogrešno je navedeno da bi tužitelj u razdoblju u kojem je primao mirovinu bio u radnom odnosu pa da ne bi imao pravo primati mirovinu. Prvenstveno ističe kako u razdoblju primanja mirovine nije bio u radnom odnosu s obzirom da ga je poslodavac – Ministarstvo unutarnjih poslova Republike Hrvatske, odjavio iz radnog odnosa s danom 11. svibnja 2022. Tužitelj ističe kako je poslodavac 26. siječnja 2023. donio rješenje kojim ga se retroaktivno raspoređuje na radno mjesto s danom 12. svibnja 2022., međutim poslodavac nije vratio tužitelja i faktično u radni odnos niti mu je plaćao plaću. Tužitelj do danas ne zna koji je njegov radnopravni status s obzirom da mu poslodavac nije omogućio povratak na radno mjesto, unatoč činjenici da ga je retroaktivno prijavio kod Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje. Tužitelj vodi više sudskih postupaka protiv poslodavca, i iako tuženik u obrazloženju drugostupanjskog rješenja ističe da taj radni odnos nije u nadležnosti tuženika, tužitelj ističe da se posljedice samovolje bilo kojeg poslodavca ne mogu automatizmom prelijevati na osiguranike zbog načela razmjernosti. Poziva se na presudu ovog suda poslovni broj Us I-3174/2023-11 od 7. svibnja 2024. te na praksu Europskog suda za ljudska prava. Slijedom svega navedenog, tužitelj predlaže donošenje presude kojom se poništava osporeno prvostupanjsko i drugostupanjsko rješenje i nalaže se tuženiku da donese nova rješenja u ponovljenom postoku pred prvostupanjskim tijelom, te da tuženik naknadi tužitelju troškove upravnog spora.

6. U odgovoru na tužbu tuženik navodi da tužba nije osnovana, da je osporeno rješenje doneseno u skladu sa činjeničnim stanjem utvrđenim u provedenom upravnom postupku i u skladu sa zakonskim propisima. Navodi i razlozi izneseni u tužbi nisu osnovani, odnosno nisu pravno odlučni iz razloga navedenih u obrazloženju osporavanog rješenja. Naime, prvostupanjskim rješenjem, broj spisa: 132850 od 24. svibnja 2023. utvrđena je nepripadna isplata starosne mirovine za dugogodišnjeg osiguranika za razdoblje od 12. svibnja 2022. do 31. ožujka 2023. a koja je nastala iz razloga što je tužitelju, postupajući po njegovom zahtjevu od 26. travnja 2022., rješenjem prvostupanjskog tijela broj spisa: 132850 od 30. lipnja 2022. priznato pravo na starosnu mirovinu za dugogodišnjeg osiguranika počevši od 12. svibnja 2022., koje rješenje je poništeno po žalbi rješenjem tuženika, broj spisa: 757391 od 15. studenoga 2022., te je u izvršenju rješenja Središnje službe, po istom zahtjevu od 26. travnja 2022. doneseno novo prvostupanjsko rješenje broj spisa: 132850 od 14. travnja 2023. kojim je tužitelju odbijen zahtjev za priznanje prava na starosnu mirovinu za dugogodišnjeg osiguranika. Prvostupanjsko rješenje broj spisa: 132850 od 14. travnja 2023., kojim je tužitelju odbijen zahtjev za priznanje prava na starosnu mirovinu za dugogodišnjeg osiguranika, doneseno je iz razloga što je tužitelj naknadno brisan iz odjava osiguranja a sukladno članku 37. Zakona o mirovinskom osiguranju (Narodne novine, broj 157/13, 151/14, 33/15, 93/15, 120/16, 18/18, 62/18, 115/18, 102/19, 84/21, 119/22, skraćeno: ZOMO) čije odredbe propisuju nespojivost priznanja prava na starosnu mirovinu sa svojstvom osiguranja. Rješenje Područnog ureda u Zadru, broj spisa: 132850 od 14. travnja 2023. tužitelj nije osporavao žalbom iz kojeg razloga je isto postalo formalno pravomoćno. Tužitelju je retroaktivno priznat status osiguranja s danom 12. svibnja 2022. po osnovi radnog odnosa te je iz dokumentacije koja prileži spisu kao i dokumentacije dostavljene uz tužbu razvidno kako nije sporno da od navedenog datuma tužitelj u osiguranju a što je bilo predmet ranijeg upravnog postupka okončanog rješenjem broj spisa: 132850 od 14. travnja 2023. Shodno navedenom, smatramo kako tužitelj u ovom upravnom sporu nepripadne isplate ne može s uspjehom osporavati svojstvo osiguranja po retroaktivnoj prijavi tužitelja od strane poslodavca u radni odnos, niti može biti od utjecaja činjenica što nije faktično vraćen na radno mjesto kao i traženje tužitelja stjecanje prava na mirovinu. Kako su činjenice koje su relevantne za rješavanje predmetne upravne stvari utvrđene sukladno naprijed navedenom pravomoćnom rješenju Područnog ureda u Zadru od 14. travnja 2023. iz kojeg proizlazi kako tužitelj nije imao pravo na starosnu mirovinu za dugogodišnjeg osiguranika prije prestanka osiguranja, što znači da je primao mirovinu koja mu ne pripada, smatramo kako je nastala obveza vraćanja davanja stečenog bez osnove sukladno članku 166. ZOMO-a. U smislu članka 166. ZOMO-a, koji se primjenjuje kao poseban zakon, za utvrđenje nepripadne isplate nije odlučno postojanje eventualne krivnje, pa na utvrđenje stjecanja bez osnove sukladno toj odredbi nije od utjecaja činjenica što tužitelj svojim postupanjem nije pridonio isplati mirovinskih primanja koja mu ne pripadaju, odnosno što je ranije utvrđen iznos primao u dobroj vjeri. Takvo pravno shvaćanje izraženo je i u presudama Visokog upravnog suda Poslovni broj: Usž-3397/20-2 od 7. rujna 2021. i Poslovni broj: Usž-43/21-2 od 29. ožujka 2022. Također, iznos mirovinskih primanja isplaćenih u razdoblju od 12. svibnja 2022. do 31. ožujka 2023. je utvrđen obračunom na temelju isplaćenih podataka službene evidencije tuženika tj. banke podataka doznačenih mirovinskih primanja, bez zakonskih kamata, kako to tužitelj navodi u tužbi. Vezano uz zahtjev tužitelja da se provede njegovo saslušanje ističe se da se saslušanjem istoga ne mogu utvrditi relevantne činjenice za predmetni postupak te smatramo kako nije bilo nužno provođenje ispitnog postupka budući da su se relevantne činjenice (svojstvo osiguranika, mirovinski staž) mogle utvrditi na temelju spisu priloženih dokaza te na temelju evidencija o osiguranju koje vodi tuženik. Slijedom navedenog, tuženik smatra da je osporavano rješenje na zakonu utemeljeno i predlaže da se donese presuda kojom će sud odbiti tužbeni zahtjev.

7. U sporu je održana rasprava 6. ožujka 2025. a čime je, kao i dostavom podnesaka strankama u skladu s odredbom članka 6. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, broj 36/24; dalje ZUS) dana mogućnost da se izjasne o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet ovog upravnog spora.

8. U dokaznom postupku sud je pregledao cjelokupnu dokumentaciju sadržanu u spisu upravnog spora, te je pregledan cjelokupan spis upravnog tijela koji je dostavljen uz odgovor na tužbu.

9. Sud je odbio dokazne prijedloge tužitelja za saslušanjem stranaka, za priklopom spisa Općinskog suda u Zadru poslovni broj Pr-11/2024 i Pr-12/2024 radi uvida, pribava podataka o isplati plaće i mirovine tužitelja, priklop spisa ovog suda poslovni broj Us I-3174/2023 radi uvida, kao suvišno i nepotrebno, držeći da se pravilna i zakonita odluka može donijeti na temelju podataka spisa predmeta, ocjenom dokaza sadržanih u istom.

10. Daljnjih dokaznih prijedloga nije bilo.

11. Nakon ocjene izvedenih dokaza i razmatranja svih pravnih i činjeničnih pitanja sukladno odredbi članka 114. stavka 3. ZUS-a ovaj sud utvrđuje da tužbeni zahtjev nije osnovan.

12. Predmet ovog upravnog spora je u smislu odredbe članka 3. ZUS-a ocjena zakonitosti osporenog drugostupanjskog i prvostupanjskog rješenja.

13. Iz podataka spisa premeta je razvidno kako slijedi:

- da je tužitelju rješenjem Područnog ureda u Zadru od 18. svibnja 2022. priznato pravo na prijevremenu starosnu mirovinu počevši od 12. svibnja 2022. i određena je isplata predujma mirovine;

- da je rješenjem Područnog ureda u Zadru broj spisa: 132850 od 30. lipnja 2022. pod točkom I. izreke poništeno rješenje Područnog ureda u Zadru od 18. svibnja 2022., te je pod točkom II. izreke priznato pravo na starosnu mirovinu za dugogodišnjeg osiguranika počevši od 12. svibnja 2022.,

- da je u povodu žalbe tužitelja, rješenjem tuženika, broj spisa: 757391 od 15. studenoga 2022., žalba uvažena, poništeno rješenje Područenog ureda u Zadru od 30. lipnja 2022. i predmet vraćen navedenom Područnom uredu radi donošenja novog rješenja;

- da je u izvršenju navedenog rješenja tuženika, po istom zahtjevu od 26. travnja 2022. doneseno novo prvostupanjsko rješenje broj spisa: 132850 od 14. travnja 2023. kojim je tužitelju odbijen zahtjev za priznanje prava na starosnu mirovinu za dugogodišnjeg osiguranika iz razloga što je tužitelj prema naknadnoj prijavi poslodavca

– obrazac eM-3P prijava o promijeni tijekom osiguranja od 28. veljače 2023. stekao svojstvo osiguranika od 1. siječnja 2019. i da se i dalje nalazi u radnom odnosu.

13. Odredbom članka 166. Zakona o mirovinskom osiguranju (Narodne novine, broj: 157/13, 151/14, 33/15, 20/16, 18/18, 62/18, 115/18, 102/19, 84/21 i 119/22; dalje ZOMO) je propisano da je osoba koja primi mirovinu ili neko drugo primanje iz mirovinskog osiguranja koje joj ne pripada, dužna ga vratiti Zavodu zbog stjecanja bez osnove.

13.1. Stavkom 2. istog članaka je propisano da obveza vraćanja davanja stečenog bez osnove (u daljnjem tekstu: nepripadna isplata) postoji: 1. kada je pravo iz mirovinskog osiguranja ostvareno protivno ovome Zakonu, 2. kada je mirovina ili drugo primanje isplaćeno u većoj svoti od pripadajuće; 3. kada je mirovina ili drugo primanje isplaćeno pravnoj ili fizičkoj osobi kojoj ne pripada.

13.2. Stavkom 3. istog članka je propisano da Zavod rješenjem u upravnom postupku po službenoj dužnosti utvrđuje visinu nepripadno isplaćenih sredstava stečenih bez osnove prema ovome članku. Stavkom 4. istog članka je propisano da Zavod može potraživanje s osnove nepripadne isplate iz stavaka 1. i 2. ovoga članka namiriti prijebojem iz mirovinskih primanja korisnika.

14. S obzirom na podatke spisa predmeta, a imajući u vidu naprijed citiranu zakonsku odredbu, po ocijeni ovog suda, pravilno je i zakonito osporeno drugostupanjsko i prvostupanjsko rješenje, dok tužbeni prigovori nisu osnovani niti od utjecaja na drugačije rješavanje predmetne upravne stvari.

15. Naime, kako je iz podataka spisa predmeta razvidno da je tužitelj u razdoblju od 12. svibnja 2022. do 31. ožujka 2023. bio u osiguranju (na temelju naknade prijave poslodavca o promijeni tijekom osiguranja od 28. veljače 2023.) i da mu je u istom razdoblju isplaćeno mirovinsko primanje u iznosu od 7.225,76 EUR temeljem rješenja prvostupanjskog tijela od 30. lipnja 2022. (koje je u konačnici poništeno rješenjem prvostupanjskog tijela od 14. travnja 2023. kojim je u ponovljenom postupku odbijen zahtjev tužitelja za priznavanje prava na straosnu mirovinu za dugogodišnjeg osiguranika) koje mu ne pripada sukladno odredbi članka 99. stavka 1. ZOMO-a, to je pravilno i zakonito osporenim prvostupanjskim rješenjem tužitelju utvrđena nepripadna isplata starosne mirovine za dugogdišnjeg osiguranika za razdoblje od 12. svibnja 2022. do 31. ožujka 2023. u svoti od ukupno 7.225,76 eura, odnosno pravilno i zakonito je osporenim drugostupanjskim rješenjem odbijena žalba tužitelja izjavljena protiv prvostupanjskog rješenja pozivom na naprijed citiranu odredbu članka 166. ZOMO-a.

16. Kraj ovako utvrđenog činjeničnog stanja, te naprijed citirane zakonske odredbe bez utjecaja su na drugačije rješavanje predmetne upravne stvari navodi tužitelja o retroaktivnom vraćanju na radno mjesto sa danom 12. svibnja 2022. od strane poslodavca, da ne zna svoj radnopravni status jer da mu nije omogućen povratak na radno mjesto, osobito imajući u vidu činjenicu da radnopravni odnos između tužitelja i poslodavca nije u nadležnosti tuženika.

17. S obzirom na navedeno, sud smatra da tužbeni navodi ne utječu na drugačije rješavanje ove upravne stvari, time da tužitelj niti tijekom upravnog postupka niti tijekom ovog spora nije osporavao utvrđenu visinu nepripadne isplate starosne mirovine u svoti od 7.225,76 EUR sukladno odredbi članka 166. stavka 3. ZOMO-a, niti je tijekom upravnog postupka kao niti u tužbi priložio dokaze koji bi eventualno doveli u sumnu pravilnost i zakonitost osporenog rješenja tuženika.

18. U izloženom, po ocjeni ovog suda, upravna tijela su na pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje, pravilno primijenili materijalno pravo, upravo suprotno tužbenim prigovorima, te pri tome u upravnom postupku koji je prethodio nisu povrijeđena pravila postupka koja bi bila od utjecaja na rješavanje upravne stvari,dok tužbeni prigovori, imajući u vidu prethodno navedeno, nisu osnovani niti od utjecaja na drugačije rješavanje predmetne upravne stvari.

19. Stoga, a budući su osporeno drugostupanjsko i prvostupanjsko rješenje zakoniti, te nisu ostvareni razlozi ništavosti pojedinačne odluke iz članka 128. stavka 1. Zakona o općem upravnom postupku (Narodne novine, broj 47/09 i 110/21), na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, valjalo je, na temelju odredbe članka 116. stavka 1. ZUS-a, odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan, odnosno presuditi kao u točki I. izreke presude.

20. S obzirom da je u cijelosti odbijen tužbeni zahtjev to je valjao pozivom na odredbu članka 147. stavka 1. ZUS-a odbiti kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadom troškova spora, a kako je i odlučeno pod točkom II. izreke.

U Splitu 4. travnja 2025.

S U T K I NJ A

Danijela Čipčić Buzov

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude i rješenja dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana dostave. Žalba se podnosi putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivnu stranku u sporu, a o njoj odlučuje Visoki upravni sud Republike Hrvatske.

DNA:

- tužitelju, po opunomoćenici,

- tuženiku, uz povrat spisa upravnog tijela po pravomoćnosti

- u spis.