Republika Hrvatska

Općinski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51 000 Rijeka

Poslovni broj: Povrv-518/2023-22

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Rijeci, po nacrtu sudskog savjetnika Gorana Maršića, po sucu Damiru Vinketi, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja RUMAT d.o.o., Rijeka, Žrtava Fašizma 1I, OIB: 79513253561, zastupanog po punomoćnicima iz Odvjetničkog društva Knežević i partneri, odvjetnicima u Rijeci, protiv tuženika ŽR iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], radi isplate, na glavnoj i javnoj raspravi održanoj 20. veljače 2025., temeljem članka 335. stavka 1. i 4. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, dalje: ZPP-a) po objavi dana 03. travnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Djelomično se održava na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave Vršitelja dužnosti javnog bilježnika Marina Belavića iz Rijeke, posl.br. Ovrv-9222/2022 od 19. travnja 2023. u dijelu kojim je naloženo tuženiku TR, OIB: [osobni identifikacijski broj], da tužitelju RUMAT d.o.o., OIB: 79513253561, podmiri potraživanje u iznosu od 529,56 EUR (petsto dvadeset devet eura i pedeset šest centa), zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku: • na iznos od 15,13 EUR od 26. svibnja 2019. pa do isplate • na iznos od 15,13 EUR od 26. lipnja 2019. pa do isplate • na iznos od 15,13 EUR od 26. srpnja 2019. pa do isplate • na iznos od 15,13 EUR od 26. kolovoza 2019. pa do isplate • na iznos od 15,13 EUR od 26. rujna 2019. pa do isplate • na iznos od 15,13 EUR od 26. kolovoza 2019. pa do isplate • na iznos od 15,13 EUR od 26. listopada 2019. pa do isplate • na iznos od 15,13 EUR od 26. studenog 2019. pa do isplate • na iznos od 15,13 EUR od 26. prosinca 2019. pa do isplate • na iznos od 15,13 EUR od 26. prosinca 2020. pa do isplate • na iznos od 15,13 EUR od 26. siječnja 2020. pa do isplate

• na iznos od 15,13 EUR od 26. veljače 2020. pa do isplate

• na iznos od 15,13 EUR od 26. ožujka 2020. pa do isplate

• na iznos od 15,13 EUR od 26. travnja 2020. pa do isplate

• na iznos od 15,13 EUR od 26. svibnja 2020. pa do isplate

• na iznos od 15,13 EUR od 26. lipnja 2020. pa do isplate

• na iznos od 15,13 EUR od 26. srpnja 2020. pa do isplate

• na iznos od 15,13 EUR od 26. kolovoza 2020. pa do isplate

• na iznos od 15,13 EUR od 26. rujna 2020. pa do isplate

• na iznos od 15,13 EUR od 26. listopada 2020. pa do isplate

• na iznos od 15,13 EUR od 26. studenog 2020. pa do isplate

• na iznos od 15,13 EUR od 26. prosinca 2020. pa do isplate

• na iznos od 15,13 EUR od 26. siječnja 2021. pa do isplate

• na iznos od 15,13 EUR od 26. veljače 2021. pa do isplate

• na iznos od 15,13 EUR od 26. ožujka 2021. pa do isplate

• na iznos od 15,13 EUR od 26. travnja 2021. pa do isplate

• na iznos od 15,13 EUR od 26. svibnja 2021. pa do isplate

• na iznos od 15,13 EUR od 26. lipnja 2021. pa do isplate

• na iznos od 15,13 EUR od 26. srpnja 2021. pa do isplate

• na iznos od 15,13 EUR od 26. kolovoza 2021. pa do isplate

• na iznos od 15,13 EUR od 26. rujna 2021. pa do isplate

• na iznos od 15,13 EUR od 26. listopada 2021. pa do isplate

• na iznos od 15,13 EUR od 26. studenog 2021. pa do isplate

• na iznos od 15,13 EUR od 26. prosinca 2021. pa do isplate

• na iznos od 15,13 EUR od 26. siječnja 2022. pa do isplate

• na iznos od 15,13 EUR od 26. veljače 2022. pa do isplate

• na iznos od 15,13 EUR od 26. ožujka 2022. pa do isplate

po stopi koja se do 31. prosinca 2022. određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanom za tri postotna poena, a od 01. siječnja 2023. do 31. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a od 01. siječnja 2024. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.

II. Ukida se u preostalom dijelu platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave Vršitelja dužnosti javnog bilježnika Marina Belavića iz Rijeke, posl.br. Ovrv-9222/2022 od 19. travnja 2023. kojim je naloženo tuženiku TR, OIB: [osobni identifikacijski broj], da naknadi troškove ovršnog postupka u iznosu od 107,84 EUR (sto sedam eura i osamdeset četiri centa) zajedno sa zakonskim zateznim kamatama.

III. Nalaže se tuženiku da naknadi tužitelju trošak ovog postupka u visini od 371,11 EUR (tristo sedamdeset jedan euro i jedanaest centa) zajedno sa zakonskim zateznim kamatama od 03. travnja 2025. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana, pod prijetnjom ovrhe.

Obrazloženje

1. Tužitelj je kao ovrhovoditelj pokrenuo ovršni postupak protiv ovršenika, ovdje tuženika, podnošenjem prijedloga za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave od 27. travnja 2022. radi naplate novčanog iznosa od 181,70 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama, temeljem čega je vršitelj dužnosti javnog bilježnika Marin Belavić 19. travnja 2023. donio rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave pod posl.br. Ovrv-9222/2022.

2. U odnosu na doneseno rješenje tuženik je pravodobno podnio prigovor osporavajući predmetno rješenje navodeći kako isprava temeljem kojeg je doneseno predmetno rješenje o ovrsi nije vjerodostojna, te kako je nekretninu naslijedio izvanknjižno a da je kao vlasnik upisana Republika Hrvatska. Rješenje o nasljeđivanju doneseno je 2012. te on nije vlasnik nekretnine za koju se traži plaćanje režija, te kako stoga nije niti u obvezi plaćati troškove koji terete nekretninu. Predlaže stavljanje izvan snage predmetnog rješenja o ovrsi i naknadu troškova postupka.

3. Obzirom na podnesen prigovor tuženika, Općinski sud u Rijeci je 25. travnja 2024. rješenjem stavio izvan snage predmetno rješenje, te se postupak nastavio voditi kao povodom prigovora protiv platnog naloga.

4. Tužitelj u daljnjem tijeku postupka ističe kako su navodi tuženika paušalni i neosnovani, te kako iz dokumentacije proizlazi da je tužitelj upravitelj zgrade u [adresa] temeljem Ugovora o upravljanju zgradom od 14. lipnja 2006. Tuženik je izvanknjižni vlasnik prostora u navedenoj zgradi, a čiji je knjižni vlasnik RH. Međutim iz rješenja o nasljeđivanju iza pok. IR je razvidno da se tuženik deklarirao kao vlasnik prostora, te je stoga isti obvezan plaćati pričuvu koja je namjenski vezana imovina svih suvlasnika zgrade. Tužitelj je 17. travnja 2023. podnio prijedlog za ovrhu radi naplate dugovanja za isti prostor ali različiti period, a u kojem postupku tuženik nije isticao takve prigovore. Predlaže usvajanje tužbenog zahtjeva i naknadu parničnog troška.

5. Radi potpunog utvrđenja činjeničnog stanja sud je proveo dokaze uvidom u ovršni spis Općinskog suda u Rijeci posl.br. Ovrv 9222/2022, Ugovor o upravljanju zgradom od 14. prosinca 2006. (list 62-71 spisa), Međuvlasnički ugovor (list 72-84 spisa), pravomoćno rješenje o nasljeđivanju javnog bilježnika Miroslava Banića posl.br. O-1892/2012 od 13. studenog 2012. (list 85-87 spisa), povijesni izvadak iz zemljišnih knjiga od 23. svibnja 2024. (list 88-92 spisa), izvadak iz zemljišne knjige od 23. svibnja 2024. (list 93-95 spisa), prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave od 17. travnja 2023. i rješenje o ovrsi posl.br. Ovrv-6075/2023 od 10. svibnja 2023. (list 96-113 spisa), računi Ri-Stan d.o.o. (list 114-148 spisa)

6. Sud je sukladno čl. 8. ZPP-a na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, i na temelju rezultata cjelokupnog postupka utvrdio kako je tužbeni zahtjev osnovan.

7. U ovom postupku nije sporno da je tužitelj 27. travnja 2022. podnio prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave, te da je povodom prijedloga javni bilježnik Marin Belavić 19. travnja 2023. donio rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave pod posl.br. Ovrv-9222/2022., protiv kojeg je podnesen prigovor radi čega se postupak nastavio voditi kao u povodu prigovora protiv platnog naloga.

8. Također nije sporno da je Republika Hrvatska upisana kao suvlasnik stana na adresi [adresa] ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-1) stana u prizemlju s ulične strane, u [adresa], i to kao suvlasnički dio s neodređenim omjerom, koja je u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Rijeci, Zemljišnoknjižnog odjela Rijeka označena kao k. č. br. [katastarska čestica], dvorište i stambena zgrada, upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]-Nova. Nije ni sporno da je pravomoćnim rješenjem o nasljeđivanju posl.br. O-1892/2012 od 13. studenog 2012. iza pok. IR kao dio ostavinske imovine utvrđena predmetna nekretnina, te da je kao nasljednik proglašen GR u cijelosti.

9. Ono što je sporno jeste da li je tuženik izvanknjižni vlasnik predmetne nekretnine, te da li je u obvezi plaćati iznos zajedničke pričuve a kako je to postavljeno tužbenim zahtjevom, odnosno da li tužitelj ima pravo naplaćivati taj iznos od tužene, kao što je i sporna vjerodostojnost isprave temeljem kojeg je doneseno predmetno rješenje o ovrsi.

10. Uvidom u izvadak iz poslovnih knjiga utvrđeno je kako tuženik na dan 21. travnja 2022. ima nepodmireno dugovanje na ima zajedničke pričuve u utuženom razdoblju u visini od 181,70 EUR, a što tuženik niti ne osporava.

11. Uvidom u Međuvlasnički ugovor utvrđeno je da se isti odnosi na zgradu na adresi [adresa], te da je propisan iznos od 1,53 HRK, odnosno 0,20 EUR po kvadratnom metru na ime zajedničke pričuve, dok je Ugovorom o upravljanju vidljivo da je ovdje tužitelj postavljen kao upravitelj zgrade. Aneksom br. 10. Međuvlasničkog ugovora iznos zajedničke pričuve povišen je na iznos od 3,00 HRK, odnosno 0,40 EUR.

12. Sud je kao vjerodostojne prihvatio sve pročitane isprave kao i cjelokupnu dokumentaciju koja prileži spisu, s time da je dokaznu snagu istih cijenio dovodeći ih u vezu s drugim dokazima.

13. Sukladno čl. 90. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, dalje: ZVSP-a) propisano je da je zajednička pričuva namjenski vezana zajednička imovina svih koji su suvlasnici nekretnine, namijenjena za pokriće troškova održavanja i poboljšavanja nekretnine te za otplaćivanje zajma za pokriće tih troškova , dok je stavkom 2. propisano da zajedničku pričuvu tvore novčani doprinosi koje su suvlasnici uplatili na temelju odluke donesene većinom suvlasničkih dijelova, odnosno odluke koju je na zahtjev nekoga suvlasnika donio sud s obzirom na predvidive troškove i uzimajući u obzir imovinsko stanje svih suvlasnika

14. Isto tako je člankom 89. st. 2. ZVSP-a propisano da doprinose za zajedničku pričuvu radi pokrića troškova održavanja i poboljšavanja nekretnine te za otplaćivanje zajma za pokriće tih troškova snose svi suvlasnici razmjerno svojim suvlasničkim dijelovima, ako nije drukčije određeno.

15. Iz izvatka iz zemljišnih knjiga nesporno je da je Republika Hrvatska upisana kao vlasnik predmetne nekretnine, no neosnovan je navod tuženika da isti zbog toga nije u obvezi plaćati dužni iznos zajedničke pričuve. Naime, iz rješenja o nasljeđivanju posl.br. O-1892/2012 od 13. studenog 2012. iza pok. IR utvrđeno je da je kao jedini nasljednik proglašen tuženik, a da je kao dio ostavinske imovine utvrđeno izvanknjižno vlasništvo predmetne nekretnine koja se sastoji od pet prostorija u ukupnoj površini od 70m2, čiji korisnik je bio pok. ĆR, k. č. br. [katastarska čestica], upisana u zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina]-Sušak. Uvidom u povijesni izvadak iz zemljišnih knjiga utvrđeno je da predmetna nekretnina bila upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] kao k. č. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina]-Sušak, dok je nakon obnove zemljišnih knjiga ista upisana kao k. č. br. [katastarska čestica], zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina]-Nova, iz čega proizlazi da se radi o istoj nekretnini.

16. Sukladno čl. 226. st. 1. Zakona o nasljeđivanju (48/03, 163/03, 35/05, 127/13, 33/15, 14/19, dalje: ZN-a) propisano je da sud rješenjem o nasljeđivanju utvrđuje tko je ostaviteljevom smrću postao njegov nasljednik i koja su prava time stekle i druge osobe, dok se sukladno čl. 232. st. 1. ZN-a smatra da je pravomoćnim rješenjem o nasljeđivanju utvrđeno što je u sastavu ostavine, tko je ostaviteljev nasljednik i koliki mu nasljedni dio pripada. Predmetno rješenje postalo je pravomoćno 13. studenog 2012. Tuženikovi navodi da isti ne bi bio u obvezi podmirivati zajednički pričuvu neosnovani su iz razloga što podneskom Ministarstva prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine od 25. listopada 2024. proizlazi kako se predmetna nekretnina ne nalazi u evidencijama Ministarstva te isto ne upravlja navedenom nekretninom. Iz svega navedenog to je razvidno kako je tuženik predmetnim rješenjem o nasljeđivanju stekao nekretninu u izvanknjižno vlasništvo te je isti dužni podmirivati mjesečni iznos zajedničke pričuve, a slijedom čega se odbija tuženikov prigovor promašene pasivne legitimacije.

17. Navod tuženika da on kao niti njegov pokojni otac nisu nigdje navedeni u Ugovoru o upravljanju zgradom i Međuvlasničkim ugovor nije osnovan budući se ovdje radi o izvaknjižnom vlasništvu a ne knjižnom vlasništvu koje bi bilo upisano u zemljišnim knjigama. Sukladno čl. 126. st. 1. i 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne Novine“ br. 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10, 143/12, 152/14, dalje: ZVSSP-a) vlasništvo se stječe odlukom suda u slučajevima određenim zakonom, a na način i pod pretpostavkama određenim zakonom, dok se pravo vlasništva stječe se u trenutku pravomoćnosti sudske, odnosno u konkretnom slučaju u trenutku pravomoćnosti pravomoćnog rješenja o nasljeđivanju. Sukladno čl. 128. st. 1. ZVSP- a nasljednik stječe vlasništvo nasljeđenih stvari u času otvaranja nasljedstva, ako zakonom nije drukčije određeno.

18. Ovaj sud napominje kako nasljednici nekretnina koje su bile upisane kao izvanknjižno vlasništvo ostavitelja svoj zahtjev za upisom u zemljišne knjige (čl. 128. st. 2. ZVSP-a) mogu ostvariti u posebnom parničnom postupku, no nedostatak upisa u zemljišnim knjigama ne oslobađa nasljednike da podmiruju obveze koje postoje u odnosu na stečenu nekretninu (čl. 5. ZN-a).

19. U odnosu na prigovor nedostatka aktivne legitimacije ističe se kako je iz Ugovora o upravljanju vidljivo da tužitelj obavlja poslove koji su vezani uz upravljanje zgradom, a u kojoj tuženik ima izvanknjižno vlasništvo nad nekretninom. Tužitelj je u obvezi obavljati poslove vezane uz predmetnu nekretninu, dok je tuženik dužan podmirivati iznos na ime zajedničke pričuve.

20. Prigovor tuženika da se ne bi radilo o vjerodostojnoj ispravi u potpunosti je neosnovan, budući je predmetno rješenje o ovrsi doneseno u povodu prijedloga za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave, a koja vjerodostojna isprava je u konkretnom slučaju izvadak iz poslovnih knjiga. Sukladno čl. 219. st. 1. ZPP-a svaka stranka je dužna iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojim pobija navode i dokaze protivnika. Obzirom je tuženik osporavao vjerodostojnost isprava priloženih u spisu, to je isti bio dužan predložiti dokaze temeljem kojih bi pobio navode suprotne strane. Budući je osporavanje tuženika paušalno bez konkretnih činjenica ili dokaza, to je sud donio odluku temeljem načela tereta dokazivanja.

21. Obzirom je tuženik izvaknjižni vlasnik predmetne nekretnine to je isti dužan podmirivati iznos zajedničke pričuve u visini od 0,40 EUR po kvadratnom metru, kako je to propisano čl. 12. Ugovora o upravljanju, čl. 16. Međuvlasničkog ugovora, kao i Aneksom br. 10 Međuvlasničkog ugovora čl. 2. Izvodom iz poslovnih knjiga vidljivo je da tuženik ima nepodmireno dugovanje na ime zajedničke pričuve u visini od 529,56 EUR, a uzimajući u obzir zbroj svih nepodmirenih mjesečnih naknada zajedničke pričuve.

22. Obzirom tuženik nije podmirio utuženi iznos na ime zajedničke pričuve što jasno proizlazi iz izvoda iz poslovnih knjiga, već ima naznačeno dugovanje u visini od 529,56 EUR, to je sud odlučio kao u točki I. izreke ove presude te održao platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Marina Belavića iz Rijeke, posl.br. Ovrv-9222/2022 od 19. travnja 2023. u odnosu na potraživanje zajedničke pričuve.

23. Tužbeni zahtjev u kojem tužitelj traži održavanje na snazi platni nalog na ime troškova ovršnog postupka ovaj sud nije cijenio osnovanim. Naime, u skladu sa Zaključkom donesenim na sjednici građanskog odjela Vrhovnog suda od 2. lipnja 2017., presudom kojom se odlučuje o osnovanosti platnog naloga, platni nalog iz rješenja o ovrsi ne održava se na snazi u odnosu na trošak postupka koji se odnosi na donošenje rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, već se o tom trošku odlučuje presudom kojom se odlučuje o osnovanosti prigovora protiv platnog naloga zajedno s ostalim troškovima nastalim u tom dijelu parničnog postupka.

24. Stoga je sukladno čl. 451. st. 3. ZPP-a trebalo ukinuti rješenje o ovrsi javnog bilježnika u dijelu kojim je tuženoj naloženo platiti iznos od 107,84 EUR na ime ovršnog postupka sa zakonskim zateznim kamatama tekućima od donošenja rješenja o ovrsi do isplate, i odlučiti kao u točki II. izreke ove presude i odbiti tužbeni zahtjev u tome dijelu.

25. Brižljivo ocjenjujući sve okolnosti temeljem čl. 155. st. 1. ZPP-a sud je tužiteljima priznao samo one troškove koji su bili potrebni za vođenje parnice. Visina troškova odmjerena je sukladno odredbama Zakona o sudskim pristojbama (NN 118/2018, 51/2023) i Tarife o nagradama i naknadi odvjetnika (NN 142/2012., 103/2014., 118/2014., 107/2015., 37/2022., 126/2022., dalje: Tarifa).

26. Odluka o trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP-a. Trošak parničnog postupka tužitelja odnosi se na zastupanje po punomoćniku, čiji je trošak sukladan Tarifi, uvećan za iznos PDV-a, kao i troškova sudske pristojbe na presudu u iznosu od 26,54 EUR. Glede troškova tužitelja u odnosu na radnje njegovog punomoćnika, ono se odnosi na sastav podneska od 23. svibnja 2024. u iznosu od 100,00 EUR sukladno Tbr. 8. toč. 1. Tarife, kao i trošak zastupanja na ročištima održanim 16. rujna 2024. i 20. veljače 2025. u pojedinačnim iznosima od 100,00 EUR sukladno Tbr. 9. toč. 1. Tarife, te 25. listopada 2024. i 06. prosinca 2024. u pojedinačnim iznosima od 50,00 EUR sukladno Tbr. 9. toč. 2. Tarife, zajedno sa pripadajućim PDV-om u iznosu od 100,00 EUR, kao i troškovi ovršnog postupka u iznosu od 107,84 EUR.

27. Ne prihvaća se preostali dio zatraženog troška tužitelja kao previsoko zatražen, kao i pristup ročištu za objavu presude.

28. Budući je tužitelj uspio sa tužbenim zahtjevom, odnosno imajući u vidu Zaključak donesen na sjednici građanskog odjela Vrhovnog suda od 2. lipnja 2017. temeljem kojeg ovršni trošak nije moguće održati na snazi u platnom nalogu, te da se isto obračunava zajedno sa ostalim troškovima parničnog postupka, to je tuženik sukladno čl. 154. st. 1. ZPP-a dužan tužitelju isplatiti parnični trošak u visini od 371,11 EUR, pa je stoga sud odlučio kao u točki III. izreke ove presude.

29. Na dosuđeni trošak, dosuđena su i sporedna davanja u vidu zakonskih zateznih kamata. Odluka o plaćanju zateznih kamata na troškove parničnog postupka temelji se na čl. 30. st. 2. Ovršnog zakona (NN 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20, 114/22), pri čemu su zatezne kamate priznate od dana donošenja presude, jer tada tužena u odnosu na plaćanje troškova postupka dolazi u zakašnjenje, pa sve do isplate.

30. Slijedom svega navedenog to je sud odlučio kao u izreci presude.

U Rijeci, 03. travnja 2025.

Sudac:

Damir Vinketa

Pouka o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana, a koji rok se računa od dana održavanja ročišta na kojem se presuda objavljuje, ako je stranka uredno obaviještena o ročištu za objavu bez obzira što nije na isto pristupila, odnosno od dana primitka prijepisa presude, ako stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje. Žalba se podnosi sudu koji je izrekao prvostupanjsku presudu u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivnu stranku, a o žalbi odlučuje drugostupanjski sud.

Žalba se može podnijeti samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. ovoga ZPP- a, osim zbog povrede iz članka 354. stavka 2. točke 3. ZPP-a

DNA:

- pun. tužitelja

- tuženik

▪ poziv tužitelju na plaćanje sudske pristojbe na presudu u iznosu od 26,54

EUR.