Poslovni broj: P-461/2017-26

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U NOVOM ZAGREBU

Novi Zagreb - Istok, Turinina 3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Novom Zagrebu, po sucu toga suda Nives Grubišić Đogić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja HŠ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupanog po punomoćniku Vladimiru Rađenoviću, odvjetniku u Jastrebarskom, protiv tuženice RŠ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupane po punomoćniku Romanu Biharu, odvjetniku u Zagrebu, radi nedopuštenosti ovrhe, nakon glavne i javne rasprave zaključene 10. ožujka 2025. u nazočnosti punomoćnika stranaka, 4. travnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I.) Proglašava se nedopuštenim ovrha koja se provodi na temelju rješenja o ovrsi ovog suda Ovr-388/17 od 17. veljače 2017. za razdoblje uzdržavanja počevši od 11. studenog 2014. do 11. siječnja 2017. i to za iznos glavnice od 3.809,14 EUR (28.700,00 kuna) s pripadajućom zateznom kamatom koja teče na iznos od:

- 1.150,00 kuna/152,57 EUR tekuću od 11. studenog 2014. do isplate,

- 1.150,00 kuna/152,57 EUR tekuću od 11. prosinca 2014. do isplate,

- 1.150,00 kuna/152,57 EUR tekuću od 11. siječnja 2015. do isplate,

- 1.150,00 kuna/152,57 EUR tekuću od 11. veljače 2015. do isplate,

- 1.150,00 kuna/152,57 EUR tekuću od 11. ožujka 2015. do isplate,

- 1.150,00 kuna/152,57 EUR tekuću od 11. travnja 2015. do isplate,

- 1.150,00 kuna/152,57 EUR tekuću od 11. svibnja 2015. do isplate,

- 1.150,00 kuna/152,57 EUR tekuću od 11. lipnja 2015. do isplate,

- 1.150,00 kuna/152,57 EUR tekuću od 11. srpnja 2015. do isplate,

- 1.150,00 kuna/152,57 EUR tekuću od 11. kolovoza 2015. do isplate,

- 1.150,00 kuna/152,57 EUR tekuću od 11. rujna 2015. do isplate,

- 1.150,00 kuna/152,57 EUR tekuću od 11. listopada 2015. do isplate,

- 1.150,00 kuna/152,57 EUR tekuću od 11. studenog 2015. do isplate,

- 1.150,00 kuna/152,57 EUR tekuću od 11. prosinca 2015. do isplate,

- 1.150,00 kuna/152,57 EUR tekuću od 11. siječnja 2016. do isplate,

- 1.150,00 kuna/152,57 EUR tekuću od 11. veljače 2016. do isplate,

- 1.150,00 kuna/152,57 EUR tekuću od 11. ožujka 2016. do isplate,

- 1.150,00 kuna/152,57 EUR tekuću od 11. travnja 2016. do isplate,

- 1.150,00 kuna/152,57 EUR tekuću od 11. svibnja 2016. do isplate,

- 1.150,00 kuna/152,57 EUR tekuću od 11. lipnja 2016. do isplate,

- 1.150,00 kuna/152,57 EUR tekuću od 11. srpnja 2016. do isplate,

- 1.150,00 kuna/152,57 EUR tekuću od 11. kolovoza 2016. do isplate,

- 1.150,00 kuna/152,57 EUR tekuću od 11. rujna 2016. do isplate,

- 1.150,00 kuna/152,57 EUR tekuću od 11. listopada 2016. do isplate,

- 1.150,00 kuna/152,57 EUR tekuću od 11. studenog 2016. do isplate,

- 1.150,00 kuna/152,57 EUR tekuću od 11. prosinca 2016. do isplate,

- 1.150,00 kuna/152,57 EUR tekuću od 11. siječnja 2017. do isplate.

II.) Proglašava se nedopuštenim ovrha koja se provodi na temelju rješenja o ovrsi ovog suda Ovr-388/17 od 17. veljače 2017. za iznose uzdržavanja od 18.ožujka 2010. do 11. listopada 2014. i to za iznos glavnice od 1.617,76 EUR (12.189,02 kuna) i zatezne kamate u iznosu od 4.164,49 EUR (31.377,39 kuna).

III.) Odbija se tužbeni zahtjev za proglašenjem nedopuštenim ovrhe koja se provodi na temelju rješenja o ovrsi ovog suda Ovr-388/17 od 17. veljače 2017. radi naplate iznosa uzdržavanja u razdoblju od 18. ožujka 2010. do 11. listopada 2014. izvan iznosa navedenih u točki II. izreke.

IV.) Svaka stranka snosi svoj parnični trošak.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi podnesenoj ovom sudu 10. svibnja 2017. protiv tuženika tvrdi da se kod ovog suda vodi ovršni postupak pod poslovnim brojem Ovr-388/17 po prijedlogu ovrhovoditelja, ovdje tuženika, mld. RŠ, zastupane po majci VŠ protiv ovršenika, ovdje tužitelja, temeljem ovršne isprave – pravomoćne i ovršne presude Općinskog suda u Jastrebarskom poslovni broj P2-41/09 od 17. ožujka 2010. radi doprinosa za uzdržavanje ovdje tuženice u iznosu od 1.150,00 kuna mjesečno od 17. ožujka 2010. pa nadalje dok za to budu postojali zakonski uvjeti, sve s pripadajućom zateznom kamatom. Protiv rješenja o ovrsi poslovni broj Ovr-388/17 od 17. veljače 2017. tužitelj je podnio žalbu iz razloga jer je potraživanje podmireno. Ističe da je na temelju rješenja ovrsi Ovr-332/14 od 15. rujna 2014. putem prisilne naplate preko Financijske agencije naplaćeno do 1. ožujka 2017. ukupno 7.189,02 kuna na ime glavnice i 30.377,39 kuna na ime kamata. Osim toga, tužitelj je platio sve dospjele iznose na ime uzdržavanje od 2014. do podnošenja tužbe. Tužitelj je bez obzira na ovrhu i prisilnu naplatu od strane FINE, koja je pokrenuta temeljem rješenja o ovrsi Ovr- 331/14 od 15. rujna 2014. uplatio tuženoj iznos od 5.000,00 kuna u razdoblju od donošenja ovršne isprave do pokrenute ovrhe, što proizlazi iz iskaza tužene na ročištu 11. veljače 2016. na Općinskom sudu u Velikoj Gorici. Tužitelj je upućen u roku od 15 dana pokrenuti parnicu protiv tuženika, što je tužitelj ovom tužbom i napravio. Predlaže donijeti presudu kao u izreci.

2. Tuženica u odgovoru na tužbu ističe da je točno da je tužitelj platio iznose koje navodi u tužbi. Tako je redovno plaćao uzdržavanje od studenog 2014. do podnošenja ove tužbe, putem prisilne naplate putem Financijske agencije je ovršen za iznos od 7.189,02 kune na ime glavnice i 31.377,39 kuna na ime kamata te je u razdoblju od donošenja ovršne isprave te pokretanja ovrhe platio mldb. tuženici iznos od 5.000,00 kuna. Ističe da tužitelj nije doprinosio za uzdržavanje u razdoblju od 18. ožujka 2010. do 11. studenog 2014. Stoga predlaže odbiti tužbeni zahtjev uz naknadu parničnog troška tuženici.

3. Tijekom dokaznog postupka sud je pročitao specifikaciju izvršenja osnove za plaćanje Ovr-332/14 (list 17-46), uplatnice (list 47-58) te je pročitao spis Ovr-388/17.

4. Sud je, sukladno čl. 153. st. 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91; 91/92; 112/99; 88/01; 117/03; 88/05; 2/07; 84/08; 123/08., 57/11., 148/11.,25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23. – dalje ZPP) odustao od izvođenja dokaza financijskim vještačenjem jer tužitelj nije platio predujam za vještačenje u roku koji mu je određen rješenjem suda od 7. siječnja 2025.

5. Temeljem tako provedenog dokaznog postupka, a cijeneći svaki dokaz za sebe i sve dokaze u njihovoj ukupnosti sukladno odredbi članka 8. ZPP-a ovaj sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev djelomično osnovan.

6. Predmet spora je zahtjev tužitelja za proglašenjem nedopuštenim ovrhe koja se provodi temeljem rješenja o ovrsi Ovr-388/17 od 17. veljače 2017. na temelju ovršne isprave – presude Općinskog suda u Jastrebarskom P2-41/10 kojom je ovršeniku naloženo doprinositi za uzdržavanje mldb. RŠ.

7. Između stranaka nije sporno da je tužitelj podmirio iznose uzdržavanja od studenog 2014. do podnošenja tužbe. Nije sporno da je po toj osnovi platio iznos od 5.000,00 kuna u razdoblju od donošenja ovršne isprave (2010.) do pokretanja ovrhe (2014.). Također, nije sporno da je ovršen u ovršnom postupku koji se vodio pod brojem Ovr-332/2014 pred ovim sudom za iznos od 7.189,02 kune na ime glavnice i 31.377,39 kuna na ime kamata za razdoblje uzdržavanja od 18. ožujka 2010. do 11. svibnja 2014.

8. Sporno je da li je isti u cijelosti podmirio dug za koji je određena ovrha rješenjem o ovrsi Ovr-388/2017

9. Iz tijekom postupka izvedenih dokaza sud je utvrdio:

- da je presudom Općinskog suda u Jastrebarskom P2-41/10 od 17. ožujka 2010. naloženo da za uzdržavanje mldb. RŠ plaća iznos od 1.150,00 kuna mjesečno od 18. ožujka 2010. pa nadalje i da plati zateznu kamatu na dospjele iznose uzdržavanja zaključno s 11. siječnja 2017. te da nadalje plaća uzdržavanja u navedenom mjesečnom iznosu dok za to budu postojali zakonski uvjeti,

- da je tužitelj nesporno platio tuženici s osnove obveze uzdržavanja u razdoblju do 2014. (pokretanje ovrhe) iznos od 5.000,00 kuna,

- kako tužitelj nije redovno plaćao uzdržavanje, tuženica je pokrenula ovrhu 9. svibnja 2014. radi naplate duga u iznosu od 58.650,00 kuna sa zateznim kamatama za razdoblje od 18. ožujka 2010. do 11. svibnja 2014.,

- -da je sud odredio predloženu ovrhu rješenjem o ovrsi od 15. rujna 2014. naplatom na novčanoj tražbini ovršenika

- da je navedeno rješenje o ovrsi povodom ukinuto od strane Županijskog suda u Velikoj Gorici,

- da je u međuvremenu s računa tužitelja ustegnut iznos od 7.189,02 kune na ime glavnice i 31.377,39 kuna na ime zateznih kamata,

- da je tužitelj od studenog 2014. pa nadalje redovno plaćao uzdržavanje,

- da je tuženica podnijela novi prijedlog za ovrhu od 2. veljače 2017. radi naplate iznosa od 96.600,00 kuna sa zateznim kamatama za razdoblje uzdržavanja od 18. ožujka 2010. do 11. siječnja 2017.,

- da je sud odredio predloženu ovrhu rješenjem o ovrsi Ovr-388/17 od 17. veljače 2017. naplatom na novčanoj tražbini ovršenika.

10. Tužitelj u tužbi ističe žalbeni razlog iz čl. 50. st. 1. toč. 9. Ovršnog zakona (Narodne novine, broj: 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20, 114/22 i 6/24-dalje: OZ) navodeći da je tražbina prestala nakon donošenja ovršne isprave.

11. Iz utvrđenog činjeničnog stanja i nespornih navoda stranaka sud je zaključio da je taj žalbeni razlog djelomično osnovan. Naime, sama tuženica čini nespornim da je tužitelj plaćao uzdržavanje od studenog 2014. do podnošenja tužbe, a koje iznose nije uzela u obzir kod predlaganja ovrhe slijedom čega je ovrha neosnovano određena radi naplate uzdržavanja u tom razdoblju (dug od 28.700,00 kuna s pripadajućim zateznim kamatama dospjelim na pojedine iznose počevši od 11. studenog 2014. do 11. siječnja 2017.). Stoga je u tom dijelu ovrha proglašena nedopuštenom (stavak I tužbenog zahtjeva).

12. Također, ovrha je neosnovano određena i za iznos glavnice od 7.189,02 kune i 5.000,00 kuna za razdoblje uzdržavanja od 18. ožujka 2010. do 11. studenog 2014. obzirom da je tužitelj te iznose platio (odnosno isti su mu ustegnuti). Obzirom da tuženica nije učinila nespornim da je tužitelj uplatom od 5.000,00 kuna zatvorio glavnicu ili kamatu, a teret dokaza je na tužitelju koji je odbio platiti vještačenje, to je sud, po teretu dokaza, navedenu uplatu računao kao podmirenje glavnice duga budući da je isti povoljnije za tuženicu. Tužitelju je nesporno ustegnut i iznos od 31.377,39 kuna na ime zateznih kamata u ovršnom postupku koji se vodio po rješenju o ovrsi Ovr-332/14 slijedom čega je neosnovano određena naplata zateznih kamata u cijelosti na pojedine iznose uzdržavanja u razdoblju od 18. ožujka 2010. do 11. studenog 2014.budući da je za taj iznos trebalo umanjiti dug po kamatu. Stoga je odlučeno kao pod stavkom II.

13. Budući da je EUR od 1. siječnja 2023. nova službena valuta u Republici Hrvatskoj, to je gore navedene iznose valjalo zamijeniti iz kune u EUR primjenom službenog tečaja konverzije 7,53450 HRK = 1 EUR, time da su iznosi u izreci iskazani u obje valute.

14. Tužitelj nije dokazao svoje navode da je do donošenja rješenja o ovrsi (veljača 2017.) u cijelosti podmirio dug za koji je određena ovrha slijedom čega je u preostalom dijelu ocijenjen neosnovanim žalbeni razlog iz čl. 50. st. 1. toč. 9. Ovršnog zakona te je za taj dio (izvan točke I.i II. tužbenog zahtjeva) odbijen tužbeni zahtjev.

15. Obzirom da su stranke u podjednakim omjerima uspjele u sporu, sud je odlučio da svaka stranka snosi svoj parnični trošak (čl. 154. st. 2. ZPP-a).

16. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u izreci.

U Zagrebu, 4. travnja 2025.

Sudac

Nives Grubišić Đogić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana primitka iste. Žalba se podnosi putem ovog suda županijskom sudu.

DNA:

- tužitelju po pun.

- tuženici po pun.