Republika Hrvatska
Županijski sud u Varaždinu
Varaždin, Braće Radić 2
Poslovni broj: Kž-203/2025-4
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E NJ E
Županijski sud u Varaždinu, u vijeću sastavljenom od sudaca Tomislava Brđanovića, predsjednika vijeća te Igora Pavlica i Dejana Repića, članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Sanje Hajdarović, u kaznenom predmetu protiv okrivljenog EA, zbog kaznenog djela iz čl. 228. st. 1. u vezi čl. 52. Kaznenog zakona (Narodne novine broj: 125/2011., 144/2012., 56/2015., 61/2015., 101/2017., 118/2018., 126/2019., 84/2021., 114/2022., 114/2023. i 36/2024., dalje: KZ/11), odlučujući o žalbi okrivljenog EA, protiv rješenja Općinskog suda u Čakovcu poslovni broj: K-52/2025-33 od 20. ožujka 2025., u sjednici održanoj 4. travnja 2025.,
r i j e š i o j e
Odbija se žalba okrivljenog EA kao neosnovana.
Obrazloženje
1. Pobijanim rješenjem poslovnog broja: K-52/2025-33 od 20. ožujka 2025. Općinski sud u Čakovcu je, na temelju čl. 127. st. 4. Zakona o kaznenom postupku (Narodne novine broj: 152/2008., 76/2009., 80/2011., 91/2012. - odluka Ustavnog suda, 143/2012., 56/2013., 145/2013., 152/2014., 70/2017., 126/2019., 80/2022. i 36/2024., dalje: ZKP/08), a po zakonskoj osnovi iz čl. 123. st. 1. toč. 3. ZKP/08, produljio istražni zatvor protiv okrivljenog EA, zbog kaznenog djela iz čl. 228. st. 1. u vezi s čl. 52. KZ/11.
2. Protiv toga rješenja žalbu podnosi okrivljeni EA po braniteljici po službenoj dužnosti Romani Belovari, odvjetnici, iz osnova bitne povrede odredaba kaznenog postupka te pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom da se pobijano rješenje ukine i da ga se pusti na slobodu.
3. Prije održavanja sjednice spis je dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Varaždinu na dužno razgledavanje, koje je podneskom broj KŽ-DO-230/2025-3 od
2. travnja 2025. isti vratilo.
4. Žalba nije osnovana.
5. Prije svega, okrivljenik nije u pravu kada se žali zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka čije ostvarenje nalazi u tome da prvostupanjski sud nije valjano obrazložio zašto smatra da u konkretnom slučaju prema njemu nisu primjenjive mjere opreza, čime očito upire na bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. toč. 11. ZKP/08.
5.1. Suprotno žalitelju, prvostupanjski sud je u toč. 8 u povezanosti sa toč. 7 obrazloženja pobijanog rješenja iznio jasne, određene, neproturječne i po ocjeni ovog drugostupanjskog suda dostatne razloge zašto smatra da se u ovom slučaju ostvarenje svrhe istražnog zatvora ne može postići primjenom blažih mjera, pa tako niti mjerama opreza iz čl. 98. ZKP/08, s kakvim utvrđenjem se okrivljenik doduše ne slaže, međutim, takve žalbene tvrdnje ne ulaze u okvire citirane bitne povrede odredaba kaznenog postupka, već u okvire žalbene osnove pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, a o kojoj će više riječi biti u daljnjem tekstu.
5.2. Stoga žalba okrivljenika u navedenom pravcu nije prihvaćena.
6. Okrivljenik nije u pravu niti kada se žali zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.
6. Pritom žalitelj ne napada pravilnost utvrđenja prvostupanjskog suda o postojanju temeljnog uvjeta za određivanje/produljenje istražnog zatvora – osnovane sumnje da je počinio kazneno djelo za koje se tereti u ovom postupku, konkretno, produljeno kazneno djelo krađe iz čl. 228. st. 1. u svezi s čl. 52. KZ/11, već samo smatra pogrešnim utvrđenje suda prvog stupnja da u konkretnom slučaju postoje osobite okolnosti koje upućuju na opasnost od ponavljanja istog ili sličnog kaznenog djela (posebna istražno zatvorska osnova iz čl. 123. st. 1. toč. 3. ZKP/08), te da se ostvarenje svrhe istražnog zatvora ne može postići primjenom blažih mjera, konkretno, mjerama opreza iz čl. 98. ZKP/08.
6.1. Konkretno, žalitelj drži da to što je do sada jednom bio pravomoćno osuđen zbog počinjenja kaznenog djela krađe iz čl. 228. st. 1. KZ/11, te da je protiv njega podnesena optužnica ODO u Čakovcu zbog produljenog kaznenog djela teške krađe iz čl. 229. st. 1. toč. 1. u svezi čl. 228. st. 1. u svezi čl. 52. KZ/11 nije dostatno za zaključak o postojanju opasnosti od ponavljanja djela, pri čemu dodatno upire da to što je protiv njega u tijeku drugi kazneni postupak koji nije pravomoćno okončan ne može predstavljati okolnost koja upućuje na takvu opasnost, odnosno na njegovu sklonost činjenju imovinskih delikata, budući da se to protivi načelu presumpcije njegove nevinosti.
6.2. Uz to, okrivljenik smatra da prvostupanjski sud nije u dovoljnoj mjeri cijenio njegovo držanje tijekom postupka, činjenicu da je izrazio žaljenje i kajanje zbog počinjenog te dao obećanje da više neće činiti takva ili slična kaznena djela, uz napomenu da se u njihovo počinjenje upustio zbog lošeg društva, s time da se po izlasku iz zatvora namjerava zaposliti i tako na legalan način stjecati sredstva za život.
6.3. Što se tiče žalbenih navoda kojima okrivljenik upire da se kazneni postupak koji je u tijeku i nije pravomoćno okončan ne može uzimati kao okolnost koja upućuje na opasnost od ponavljanja djela, valja primijetiti da se u postupku odlučivanja o istražnom zatvoru, odlučne i druge važne činjenice utvrđuju na razini osnovane sumnje, a budući da iz podataka u spisu proizlazi da je optužnica koja je u tom postupku podnesena protiv žalitelja potvrđena, kakva odluka ukazuje da je sud pravomoćno zaključio da iz dokaza i podataka na kojima se ista temelji proizlazi osnovana sumnja da je isti počinio kaznena djela za koja je optužen (konkretno, produljeno kazneno djelo teške krađe), prvostupanjski sud je, a suprotno žalitelju, pravilno postupio kada je i tu činjenicu uzeo kao okolnost na kojoj temelji svoj zaključak o postojanju opasnosti od ponavljanja djela.
6.4. Imajući to na umu, te dodatno činjenicu da je okrivljenik do sada već bio pravomoćno osuđen zbog počinjenja istog kaznenog djela, tako da je riječ o specijalnom povratniku u odnosu na kojeg izrečena kaznena sankcija (uvjetna osuda, čije izricanje se temelji na ocjeni suda da okrivljenik i bez izvršenja izrečene kazne ubuduće neće činiti kaznena djela) očito nije polučila očekivani cilj – usklađenje njegovog ponašanja sa zakonom i odvraćanje od daljnjeg činjenja kaznenih djela, a sve to u povezanosti s podacima u spisu koji govore o tome da se radi o osobi koja premda je mlada i radno sposobna nigdje ne radi, tako da je razumno za zaključiti da činjenjem imovinskih delikata ostvaruje sredstva za život, prvostupanjski sud je, a suprotno žalitelju, izveo pravilan zaključak da je u svojoj ukupnosti i međusobnoj povezanosti riječ o osobitim okolnostima koje upućuju na vrlo visok stupanj realne i objektivno predvidive opasnosti da bi boravkom na slobodi mogao ponoviti isto ili istovrsno kazneno djelo protiv imovine (posebna istražno zatvorska osnova iz čl. 123. st. 1. toč. 3. ZKP/08), te ujedno i na zaključak da se u ovom slučaju ostvarenje svrhe istražnog zatvora razumno ne može očekivati primjenom drugih blažih mjera pa tako niti mjerama opreza iz čl. 98. ZKP/08.
6.5. Stoga žalba okrivljenika nije prihvaćena niti u tom pravcu.
7. Budući da žalba okrivljenika nije osnovana, a kako pri ispitivanju pobijanog rješenja nisu nađene povrede propisane u čl. 494. st. 4. ZKP/08, na čije postojanje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, valjalo je na temelju čl. 494. st. 3. toč. 2. ZKP/08 riješiti kao u izreci rješenja.
U Varaždinu 4. travnja 2025.
Predsjednik vijeća
Tomislav Brđanović
