Republika Hrvatska

Općinski sud u Velikoj Gorici

Velika Gorica, Trg kralja Tomislava 36

Poslovni broj: P-279/2022-19

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Velikoj Gorici po sutkinji tog suda Marini Caren Smolčić, u pravnoj stvari tužitelja ĆP, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Petar Marković, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Eterović, Šarac i Topić j.t.d., iz Zagreba, Palmotićeva 68, protiv tuženika Addiko Bank d.d., OIB: 14036333877, Zagreb, Slavonska avenija 6, radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, nakon održane javne i glavne rasprave zaključene 12. ožujka 2025. u nazočnosti punomoćnika tužitelja i odsutnosti tuženika, na ročištu za objavu presude 4. travnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Proglašava se nedopuštenom pljenidba i prijenos novčanih sredstava zaplijenjenih nakon 17. rujna 2017. u postupku izvansudske ovrhe koji se provodi na temelju ovršne isprave Izjave o zapljeni primanja broj OV-12165/2002 od 12. lipnja 2002. izdane od javnog bilježnika Vlatke Martinović, a koja Izjava je od strane tuženika ADDIKO BANK d.d., OIB: 14036333877, podnesena Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje 24. ožujka 2009. protiv tužitelja ĆP, OIB: [osobni identifikacijski broj].

II. Nalaže se tuženiku ADDIKO BANK d.d., OIB: 14036333877, naknaditi tužitelju LP, OIB: [osobni identifikacijski broj], trošak parničnog postupa u iznosu 10.000,00eura (slovima: desettisućaeura) sa zakonskim zateznim kamatama od 4. travnja 2025. pa do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj ĆP, OIB: [osobni identifikacijski broj] (dalje u tekstu: tužitelj) u tužbi od 1. srpnja 2022. navodi da je zaključkom Općinskog suda u Velikoj Gorici Ovr-550/2021 od 3. lipnja 2022. upućen da pokrene parnicu radi proglašenja nedopuštenom pljenidbe i prijenosa koji se provodi temeljem Izjave o zapljeni primanja broj OV- 12165/2002 od 12.06.2002. ovjerene od strane javnog bilježnika Vlatka Martinović iz Zagreba.

1.1. Ističe da je tuženik Addiko Bank d.d., OIB: 14036333877 (dalje u tekstu: tuženik) 24.03.2009. podnio Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje (dalje u tekstu: HZMO) navedenu Izjavu o suglasnosti za zapljenu primanja pod posl. br. OV- 12165/2002 te je HZMO nakon što su se stekli uvjeti za postupanje počelo od 01.02.2020. ustezati mirovinu ovdje tužitelja. Tuženik je 18. rujna 2017. ustupio predmetnu tražbinu novom vjerovniku DDM INVEST VII, Finančne storitve, d.o.o. koji je, kasnije, istu tu tražbinu dalje ustupio DDM REO ADRIA d.o.o.

1.2. Obzirom na isto smatra da time tuženik od dana ustupa tražbine, odnosno od 18.09.2017. više nema aktivnu legitimaciju potraživati navedene iznose, odnosno prodajom tražbine, isti više nema nikakvih potraživanja prema ovdje tužitelju te samim time nema aktivnu legitimaciju nastupati kao ovrhovoditelj. Unatoč navedenom HZMO i dalje uredno vrši ustegu mirovine u korist ovdje tuženika temeljem Izjave o zapljeni primanja broj OV-12165/2002.

1.3. Obzirom na navedeno ustaje sa predmetnom tužbom kojom predlaže usvojiti tužbeni zahtjev uz naknadu troškova postupka.

2. U odgovoru na tužbu tuženik se protivio tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosti. Učinio je nespornim navod tužitelja glede zaključenih ugovora o ustupu tražbine, te dodao da je društvo DDM REO ADRIA d.o.o. zatražilo stupanje u status vjerovnika od HZMO dopisom od 26. travnja 2022., o kojem do tada nije odlučeno. Smatra da je, dok god se ne izvrši promjena ovrhovoditelja pred HZMO, aktivno legitimiran plijeniti navedenu tražbinu i proslijeđivati istu novom vjerovniku. Dodaje da je na isto ovlašten i supsidijarnom primjenom čl. 195. st. 1. ZPP-a.

3. Nakon prigovora tuženika da tužitelj nije naznačio vrijednost predmeta spora, tužitelj je navedeno ispravio podneskom od 15. rujna 2022. i naznačio vrijednost premeta spora u iznosu 181.498,98Eur/1.367.504,05kn[1] , kojem iznosu tuženik u nastavku postupka nije prigovarao.

4. Sud je tijekom postupka izveo dokaze uvidom u materijalnu dokumentaciju koju su do zaključenja prethodnog postupaka dostavile stranke i to: e-mail od 1. lipnja 2021. (stranica 2 spisa), dopis HZMO od 1. srpnja 2021. Klasa: 140-01/21-01/3931, Ur.broj: 341-25-08/7-21-2 (stranica 3 spisa), u Ugovor o ustupu-prijenosu tražbine od 28. listopada 2020. (stranica 4-6 spisa), Ugovor o prijenosu sredstava osiguranja od 18. rujna 2017. (stranica 7-10 spisa), potvrdu Pejak d.o.o. od 21. svibnja 2002. (stranica 11 spisa), u zahtjev od 26. travnja 2022. (stranica 18 spisa), u specifikaciju o nemogućnosti izvršenja osnova za plaćanje FINA-e (stranica 20 spisa), dopis HZMO (stranica 40, 44, 52 spisa) i ovosudni spis poslovni broj Ovr-550/21.

4.1. Nije izveden dokaz saslušanjem tužitelja budući je tužitelj odustao od istog dokaznog prijedloga na ročištu 19. travnja 2023.

1 Konverzija tražbine u valutu EUR izvršena je sukladno točki II. Odluke o objavi uvođenja EUR-a kao službene valute u RH (Narodne novine, broj: 85/2022.) po fiksnom tečaju konverzije: 1 EUR = 7,53450 HRK

5. Ocjenom izvedenih dokaza, kako svakog dokaza posebno tako i u njihovoj sveukupnosti, te temeljem rezultata cjelokupnog postupka, temeljem članka 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91., 91/92., 112/99., 117/03., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22.; dalje: ZPP) ovaj sud je utvrdio da je zahtjev tužitelja osnovan.

6. Na temelju izvedenih dokaza utvrđeno je slijedeće činjenično stanje:

- da je tužitelj ovosudnim zaključkom posl. br. Ovr-550/2021 od 3. lipnja 2022. upućen pokrenuti parnicu radi proglašenja nedopuštenom pljenidbe i prijenosa koji se provodi temeljem izjave o zapljeni primanja broj OV-12165/2002 od 12.06.2002. zbog žalbenog razloga iz čl. 50. st. 1. toč. 7. Ovršnog zakona (Narodne novine 112/12., 25/13., 93/14., 55/16., 73/17., 131/20.)

- da je tužitelj 21. svibnja 2002. izdao predniku tuženika HYPO Alpe-Adria-Bank d.d. Izjavu o zapljeni primanja, koja Izjava je ovjerena kod javnog bilježnika Vlatka Martinovića, iz Zagreba, 12. lipnja 2002. pod poslovnim brojem OV-12165/2002

- da je tuženik korisnik invalidske mirovine od 26. travnja 2018.

- da ovršenikov/tuženikov dužnik HZMO obustavlja 25% mirovinskih primanja tužitelja u korist ovdje tuženika, a temeljem Izjave o zapljeni primanja od 12. lipnja 2002. koju je zaprimio 24. ožujka 2009. te da je od 1. siječnja 2020. do 30. lipnja 2021. zaplijenjeno ukupno 9.783,32kn i doznačeno na račun tuženika

- da je tuženik Ugovorom o prijenosu sredstava osiguranja od 18. rujna 2017. ustupio predmetnu tražbinu novom vjerovniku DDM INVEST VII, Finančne storitve, d.o.o. koji je, Ugovorom o ustupu-prijenosu tražbine od 28. listopada 2020., istu tu tražbinu dalje ustupio DDM REO ADRIA d.o.o.

- da je tuženik elektronskom poštom (email) od 1. lipnja 2021. potvrdio tužitelju da je još 2017. naplatno ustupio tražbinu, a koju informaciju je prethodno dao tužitelju i u telefonskom razgovoru

- da je novi vjerovnik DDM REO ADRIA d.o.o. 26. travnja 2022. uputio tuženikovom/ovršenikovom dužniku HZMO zahtjev u kojem obavještava da je tražbina po Izjavi o suglasnosti zapljene primanja od 21. svibnja 2002. ovjerena kod jb Vlatka Martinovića 12. lipnja 2002. pod brojem OV-1183/2002 temeljem Ugovora o cesiji prešla na DDM INVEST VII, Finančne storitve, d.o.o., a potom na njega kao novog vjerovnika temeljem Ugovora o cesiji sa DDM INVEST VII, Finančne storitve, d.o.o., kao i sva sporedna prava, a u prilogu dostavlja navedene Ugovore i predlaže da se ustega mirovine Ć (?) ĆP nastavi vršiti na račun otvoren kod tuženika

- da je HZMO potvrdio primitak obavijesti novog vjerovnika DDM REO Adria d.o.o. kao i oba Ugovora o cesiji dana 24. svibnja 2022. uz napomenu da ustegu po predmetnoj Izjavi o zapljeni nisu provodili u korist novo legitimiranog vjerovnika budući je zaprimljen zahtjev za zapljenu drugog ovrhovoditelja koji ima prednost u redoslijedu naplate

- da je HZMO po predmetnoj Izjavi o zapljeni provodio ustegu na mirovini ovršenika od mirovine u razdoblju siječanj 2020. (isplata u veljači 2020.) – srpanj 2022. u korist ovdje tuženika, pri čemu je ukupno ustegnut iznos od 16.920,14kn doznačen na račun tuženika.

7. Predmet ovog postupka je utvrđenje da li je tuženik ovlašteni ovrhovoditelj u ovrsi koja se provodi kod HZMO temeljem Izjave o zapljeni primanja od 21. svibnja 2002., pa obzirom na isto da li je osnovan žalbeni razlog iz čl. 50. st. 1. t. 7. Ovršnog zakona (Narodne novine 112/12., 25/13., 93/14., 55/16., 73/17., 131/20.; dalje: OZ).

7.1. Pritom se ističe da se na predmetnu pravnu stvari primjenjuju odredbe citiranog Ovršnog zakona, a obzirom na činjeničnu situaciju u kojoj je raniji vjerovnik, ovdje tuženik prenio tražbinu iz suglasnosti za zapljenu plaće na novog vjerovnika koji samo nastavno zahtjeva provedbu ovrhe na plaći, a ne pokreće novi ovršni postupak na mirovini ovršenika (Vrhovni sud RH u odluci Rev 1158/2023 od 26. ožujka 2024.).

8. Odredbom čl. 80. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015., 29/2018., 126/2021., 114/2022., 156/2022.; dalje: ZOO) propisano je da vjerovnik može ugovorom sklopljenim s trećim prenijeti na ovoga svoju tražbinu, osim one čiji je prijenos zabranjen zakonom ili koja je strogo osobne naravi, ili koja se po svojoj naravi protivi prenošenju na drugoga.

8.1. Odredbom čl. 81. st. 1. ZOO propisano je da za ustup tražbine nije potreban pristanak dužnika, ali je ustupitelj dužan obavijestiti dužnika o ustupanju dok je st. 2. istog članka propisano da ispunjenje ustupitelju prije obavijesti o ustupanju pravovaljano je i oslobađa dužnika obveze, ali samo ako nije znao za ustupanje, inače obveza ostaje i on ju je dužan ispuniti.

9. Dakle, u trenutku kad je sklopljen ugovor o ustupu tražbine ona prelazi iz imovine ustupitelja u imovinu primatelja i od tog trenutka primatelj stječe ovlasti poduzimati radnje u svrhu ostvarivanja svoje tražbine. Sklapanjem ugovora o cesiji cedent prestaje biti vjerovnikom, a na njegovo mjesto dolazi cesionar. Takvom promjenom dotadašnji vjerovnik i dužnik više nisu u pravnom odnosu i ustupitelj nema više aktivnu legitimaciju tražiti izvršenje dužne činidbe od dužnika, niti dužnik može valjano ispuniti svoje potraživanje ustupitelju. Takvi učinci nastupaju u potpunosti tek kad dužnik za istu dozna, odnosno obavijest dužnika odlučan je trenutak za međusobne odnose subjekata jer je od primitka obavijesti valjano samo ono ispunjenje koje dužnik izvrši cesionaru.

10. Obzirom na navedeno te činjenicu da je dužnik odnosno tužitelj u ovoj pravnoj stvari nedvojbeno obaviješten o ustupu predmetne tražbine i to svakako 1. lipnja 2021. (budući tako proizlazi iz stanja spisa (e-mail od 1. lipnja 2021. (stranica 2 spisa)) to tužitelj i tuženik više nisu u pravnom odnosu te tuženik više nema aktivnu legitimaciju tražiti izvršenje predmetne tražbine od tužitelja i to od trenutka ustupa predmetne tražbine. Tek ispunjenje predmetne tražbine odnosno kojem vjerovniku (cedentu ili cesionaru) je dužnik (cesus) dužan ispuniti tražbinu ovisi o trenutku njegova saznanja za cesiju. Međutim isto nije od utjecaja na samo ovlaštenje vjerovnika potraživati ispunjenje tražbine, a isto mu je prestalo sklapanjem samog ugovora o cesiji dakle 18. rujna 2017. pa je predmetna izvansudska ovrha nedopuštena tek od navedenog datuma.

11. Slijedom utvrđenja da tuženik nema aktivnu legitimaciju tražiti izvršenje predmetne tražbine od tužitelja jer je ustupom tražbine prestalo njegovo pravo zahtijevati ispunjenje ustupljene tražbine nakon 17. rujna 2017. to je valjalo proglasiti nedopuštenom izvansudsku ovrhu koji se provodi na mirovini tužitelja na temelju ovršne isprave Izjave o zapljeni primanja broj OV-12165/2002 od 12. lipnja 2002. izdane od javnog bilježnika Vlatke Martinović, od trenutka ustupanja tražbine nadalje i odlučiti kao u točki I. izreke ove presude.

12. O troškovima parničnog postupka tužitelja sud je odlučio na temelju odredbe čl. 154. st. 1., čl. 155. i čl. 164. ZPP-a, kao i temeljem odredaba Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine 138/2023.; dalje Tarifa), pa je tužitelju, uzimajući u obzir vrijednost predmeta spora (181.498,98Eur) i troškovnik tužitelja (u kojem naznačuje manju vrijednost predmeta spora -132.278,09Eur), dosuđen trošak koji se odnosi na:

- sastav tužbe - 2.000,00Eur (Tar. br. 7.1. Tarife)

- sastav obrazloženog podneska od 15. rujna 2022. – 2.000,00Eur (Tbr. 8./1. Tarife u vezi Tar. br. 7./1. Tarife)

- trošak zastupanja na ročištima 19. travnja 2023. i 12. ožujka 2025. – 2.000,00Eu svako odnosno ukupno 4.000,00Eur (Tar. br. 9./1. u vezi Tar. br. 7./1. Tarife) što ukupno iznosi 8.000,00Eur koji iznos uvećan za 25% PDV-a (Tar. br. 42. Tarife) ukupno iznosi 10.000,00Eur.

13. Neosnovan je zahtjev za naknadu troška sudske pristojbe na tužbu u iznosu 663,61Eur te potraživani trošak sudske pristojbe na presudu u iznosu u iznosu 663,61Eur obzirom tužitelj nije u obvezi plaćanja navedenog troška jer je ex lege oslobođen istog temeljem odredbe čl. 11. st. 1. t. 5. Zakona o sudskim pristojbama (Narodne novine, br. 118/2018., 51/2023.; dalje u tekstu: ZSP).

13.1. Neosnovan je zahtjev tužitelja za naknadu troška za sastav prijedloga za proglašenje ovrhe nedopuštenom od 17. studenog 2021. u iznosu 2.500,00Eur jer je isti zahtjev treba potraživati u ovršnom postupku u kojem je i nastao.

14. Odluka o kamati na dosuđeni parnični trošak temelji se na odredbi čl. 151. ZPP koji se sukladno odredbi čl. 107. st. 2. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku (NN 80/22.) primjenjuje i na postupke pokrenute i prije stupanja na snagu istog.

15. Slijedom navedenog riješeno je kao u točki II. izreke.

U Velikoj Gorici 4. travnja 2025.

Sutkinja:

Marina Caren Smolčić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovoga suda, pisano, u tri istovjetna primjerka, u roku od 15 dana, računajući od dana objave ove presude.

Ako stranka nije pristupila na ročište za objavu presude, a uredno je obaviještena o tom ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onog dana kada je održano ročište na kojem je ova presuda objavljena.

Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem je presuda objavljena, rok za žalbu od 15 dana teče od dana dostave prijepisa ove presude.

Konverzija tražbine u valutu EUR izvršena je sukladno točki II. Odluke o objavi uvođenja EUR-a kao službene valute u RH (Narodne novine, broj: 85/2022.) po fiksnom tečaju konverzije: 1 EUR = 7,53450 HRK