Poslovni broj: P-307/2024-10
REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI SUD U VELIKOJ GORICI
Velika Gorica, Trg kralja Tomislava 36
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Općinski sud u Velikoj Gorici, po sutkinji Ileani Bebek, u pravnoj stvari tužiteljice RŽ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], koju zastupa punomoćnik Igor Sieber, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika HP- Hrvatska pošta d.d., OIB: 87311810356, Velika Gorica, Poštanska ulica 9, radi poništenja, nakon održane i zaključene glavne javne rasprave dana 19. veljače 2025., u prisutnosti punomoćnika tužiteljice i punomoćnika tuženika, 4. travnja 2025.,
r i j e š i o j e
I. Odbacuje se tužba u ovoj pravnoj stvari.
II. Odbija se tužiteljica sa zahtjevom za naknadnom troškova parničnog postupka u iznosu od 625,00 eura, kao neosnovan.
Obrazloženje
1. Tužiteljica u tužbi navodi da ju je tuženik Odlukom o naknadi štete broj: REG-06/7- 20199/24 od 7. svibnja 2024. potvrđenom Odlukom broj: HP-02/8-27772/24 od 12. lipnja 2024., obvezao naknaditi štetu u iznosu od 700,00 USD, koju je, prema navodima tuženika, prouzročila iz krajnje nepažnje prilikom poslovanja sa gotovim novcem, kada je tužiteljica zaprimila krivotvorene novčanice u ukupnom iznosu od 700,00 USD, koje su zaprimljene u poštanskom uredu u Crikvenici, gdje tužiteljica prema ugovoru o radu radi na radnom mjestu kao operater u poštanskom uredu. Tužiteljica navodi da bi se za pouzdanu provjeru autentičnosti novčanica mogao koristiti model uređaja s UV svjetlom potrebno je da osoba koja rukuje uređajem izvrsno poznaje izgled originalne novčanice pod UV svjetlom, odnosno zna koji elementi autentičnosti novčanice moraju pri određenoj valnoj duljini biti vidljivi i u kojoj boji. Također provjera ovisi i o ostalim okolnostima poput starosti uređaja, odnosno jačine UV osvjetljenja, kao i pozicije na kojoj se nalazi uređaj budući da velika količina dnevnog svjetla može znatno smanjiti uvid u elemente koji fluoresciraju pod UV svjetlom od 365 nm. Bez obzira na položeni on – line ispit tužiteljice i stečeno uvjerenje HNB – a ovolika količina novčanica nigdje se ne obrađuje ručno, već mora proći strojnu obradu, te je stroj morao izdvojiti sumnjive novčanice, ali nije. Tužiteljica se prilikom obavljanja posla koristila brojačicom za koju od prvog dana nema upute. Tužiteljica je sumnjala u ispravnost iste te je o tome usmeno obavijestila voditeljicu i tražila provjeru točnosti rada, ali nikada nije poslana na servis. Dodatni uređaj za ručnu provjeru ispravnosti novčanica je starije proizvodnje, uređaj je otvorenog tipa, loše osvijetljenosti i ne pruža sigurnost prilikom provjere. Stoga tužbenim zahtjevom predlaže sudu poništiti Odluku o naknadi štete broj: REG-06/7-20199/24 od 7. svibnja 2024. i Odluku broj: HP-02/8-27772/24 od 12. lipnja 2024., uz naknadu parničnih troškova.
2. Tuženik u odgovoru na tužbu prvenstveno predlaže odbaciti tužbu jer pobijane odluke ne predstavljaju odluke koje tužiteljica, u smislu odredbe članka 133. Zakona o radu, može pobijati pred sudom. Podredno se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosti navodeći kako su sporna rješenja zakonita jer je tužiteljica štetu prouzročila iz krajnje nepažnje. U prilog navedenom posebno ističe činjenicu da je tužiteljica uredno prošla edukaciju HNB-a te je poslodavac zaključio kako radnica nije provjerila novčanice na propisan način jer bi primijetila da su iste krivotvorene. Naime, UV lampom je ista mogla prepoznati osrednji tip krivotvorine jer iste nisu bile odlične kvalitete krivotvorine kako tužiteljica navodi, a brojač novca koji se nalazi u poštanskom uredu sa uputama, iako isti nije neophodan, je potrebno staviti u odgovarajući mod kako bi mogao prepoznati krivotvorene novčanice, te samim time nije postupala pažnjom pažljivog i savjesnog radnika, dakle, postupila je krajnje nepažljivo jer je konkretna šteta rezultat propusta radnika da upotrijebi pažnju koju bi upotrijebio svaki prosječan čovjek. Stoga predlaže odbaciti tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti, podredno odbiti.
3. U dokaznom postupku sud je izvršio uvid u Odluku o naknadi štete broj: REG-06/7- 20199/24 od 7. svibnja 2024. (list 4-5 spisa), Zahtjev za zaštitu prava (list 6-7 spisa), Odluku broj: HP-02/8-27772/24 od 12. lipnja 2024. (list 8-9 spisa), presliku rješenja Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Revr-1426/2014-2 od 17. veljače 2016. (list 14-15 spisa), presliku rješenja Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gžr-874/2014-2 od 17. lipnja 2014. (list 16 spisa), presliku rješenja Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-605/2010-16 od 31. ožujka 2014. (list 17 spisa), presliku Uputa za blagajničko i računsko poslovanje od 12. veljače 2016. (list 18-33 spisa).
4. Odlukom o naknadi štete broj: REG-06/7-20199/24 od 7. svibnja 2024. (dalje: Odluka od 7. svibnja 2024.) tuženik je odredio da mu je tužiteljica dužna naknaditi štetu koju je prouzročila iz krajnje nepažnje primivši krivotvorene novčanice u ukupnom iznosu od 700,00 USD.
5. Nije sporno da je tužiteljica protiv navedene Odluke zatražila zaštitu svojih prava u rokovima i na način kako je to predviđeno odredbom članka 133. Zakona o radu ("Narodne novine" broj 93/14, 127/17, 98/19, 151/22, 64/23 – dalje: ZR) te da je tuženik Odlukom broj: HP-02/8-27772/24 od 12. lipnja 2024. (dalje: Odluka od 12. lipnja 2024.) odbio Zahtjev za zaštitu prava kao neosnovan te potvrdio Odluku od 7. svibnja 2024. o naknadi štete.
6. U ovoj pravnoj stvari potrebno je prvenstveno utvrditi predstavljaju li Odluke od 7. svibnja 2024. i od 12. lipnja 2024., odluke kojima se tužiteljičino pravo iz radnog odnosa povređuje te imaju li iste neposredni učinak na prava tužiteljice iz radnog odnosa.
7. Prema odredbi članka 133. stavak 1. ZR radnik koji smatra da mu je poslodavac povrijedio neko pravo iz radnog odnosa može u roku od petnaest dana od dostave odluke kojom je povrijeđeno njegovo pravo, odnosno od saznanja za povredu prava zahtijevati od poslodavca ostvarenje toga prava. Prema stavku 2. istog članka ako poslodavac u roku od petnaest dana od dostave zahtjeva radnika iz stavka 1. ovoga članka ne udovolji tom zahtjevu, radnik može u daljnjem roku od petnaest dana zahtijevati zaštitu povrijeđenog prava pred nadležnim sudom.
8. Iz sadržaja navedenih odredaba proizlazi da samo u slučaju aktivnog djelovanja poslodavca, radnik ima pravo na sudsku zaštitu protiv odluke poslodavca koja proizvodi negativni učinak na prava radnika iz radnog odnosa i koja mijenja sadržaj radnog odnosa na štetu radnika ili mu uskraćuje pravo koje mu pripada.
9. Stav je ovog suda da Odluke od 7. svibnja 2024. i od 12. lipnja 2024. nisu odluke kojima se pravo tužiteljice iz radnog odnosa povređuje niti iste imaju neposredni učinak na prava tužiteljice iz radnog odnosa u smislu naplate predmetne štete, odnosno iste ne proizvode negativni učinak na pravo tužiteljice iz radnog odnosa niti mijenjaju sadržaj radnog odnosa na štetu tužiteljice. Dakle, da bi se u konkretnom slučaju primjenila odredba članka 133. ZR mora se raditi o odluci poslodavca koja neposredno djeluje na prava radnika iz radnog odnosa (tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske poslovni broj Revr-1426/2014-2 od 17. veljače 2016., poslovni broj Revr-343/2009-2 od 21. srpnja 2009. i dr.).
10. To što je spornim odlukama tuženik kvalificirao štetu i pozvao tužiteljicu na plaćanje iznosa od 700,00 USD čime iste nisu stekle svojstvo pravomoćnosti i ovršnosti pa ne predstavljaju isprave koje obvezuju tužiteljicu na plaćanje. Tuženik bi svoje pravo na naknadu štete mogao ostvariti tek tužbom za naknadu štete u kojem postupku bi se utvrđivale sporne činjenice, odnosno je li šteta počinjena iz krajnje nepažnje i postoji li odgovornost tužiteljice za naknadom štete sukladno odredbi članka 107. stavak 1. ZR.
11. Kako sporne Odluke nisu odluke koje se, u smislu odredbe članka 133. stavak 1. i 2. ZR, mogu pobijati pred sudom, valjalo je sukladno odredbi članka 288. stavak 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – dalje: ZPP) tužbu odbaciti kao u točki I. izreke rješenja.
12. S obzirom da je tužiteljica u cijelosti izgubila parnicu, ne pripada joj naknada troškova parničnog postupka (članak 154. stavak 1. ZPP), dok je tuženik na ročištu od 19. veljače 2025. izričito izjavio da ne potražuje troškove postupka, pa sud o istome nije odlučivao (točka II. izreke rješenje).
Velika Gorica, 4. travnja 2025.
Sutkinja:
Ileana Bebek
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ovog rješenja dopuštena je žalba Županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda, u tri primjerka, u roku 15 dana od dana dostave ovog rješenja.
Dna:
1. pun tužiteljice
2. pun. tuženiku
