REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: P-2386/2023-23

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu po sutkinji Boški Pavičić, u pravnoj stvari tužitelja-protutuženika RZ (OIB: [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa], kojeg zastupa punomoćnica Vesna Škare Ožbolt, odvjetnica u Zagrebu, protiv tuženice-protutužiteljice DZ (OIB: [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa], koju zastupa punomoćnica Svetlana Marohnić, odvjetnica u Zagrebu, radi sklapanja ugovora o osnivanju prava osobne služnosti, te po protutužbi tuženice-protutužiteljice DZ (OIB: [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa], koju zastupa punomoćnica Svetlana Marohnić, odvjetnica u Zagrebu, protiv tužitelja-protutuženika RZ (OIB: [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa], kojeg zastupa punomoćnica Vesna Škare Ožbolt, odvjetnica u Zagrebu, radi utvrđenja djelomične ništetnosti ugovora, nakon 4. ožujka 2025. održane i zaključene glavne i javne rasprave u prisutnosti stranaka te punomoćnika stranaka, 4. travnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja RZ koji glasi:

„I. Nalaže se tuženoj DZ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] sklopiti s HZ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], ugovor o osnivanju prava osobne služnosti sljedećeg sadržaja: „ DZ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kao vlasnik poslužne nekretnine, ovime osniva, u ime i za korist HZ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kao ovlaštenika, osobnu služnost doživotnog prava stanovanja na nekretnini upisanoj u zemljišne knjige Općinskog građanskog suda u Zagrebu, zk odjel Zagreb, na kč. [katastarska čestica] [adresa], stambena zgrada 1,2,3 i 4 s 1125 m2 sve upisano u zk. ul [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] u naravi 611 suvlasnički dio s neodređenim omjerom ETAŽNO VLASNIŠTVO E-10 u naravi stan na drugom katu desno, koji se sastoji od dvije i pol sobe i ostalih prostorija, ukupne površine 56,22 m2, sa pripadajućim spremištem, [adresa], sa koji je neodvojivo povezan sa odgovarajućim suvlasničkim dijelom cijele nekretnine koja je jednako velik kao i ostakli dijelovi( dalje u tekstu: Nekretnina), u cijelosti.

DZ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] potpisom ovoga ugovora bezuvjetno dopušta uknjižbu prava osobne služnosti doživotnog prava stanovanja na Nekretnini, u cijelosti, u ime i za korist HZ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj].

Osobna služnost osnovana ovim ugovorom osniva se bez naknade. HZ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], prihvaća ovim ugovorom osnovanu osobnu služnost doživotnog prava stanovanja na Nekretnini.

HZ stupa u posjed Nekretnine s danom sklapanja ovog ugovora i to u roku od 15 dana od dana donošenja ove presude, pri čemu se nalaže nadležnom zemljišnoknjižnom odjelu Općinskog građanskog suda u Zagrebu da temeljem ove presude izvrši uknjižbu prava služnosti i to prava doživotnog stanovanja na u nekretnini upisanoj na kč. [katastarska čestica] [adresa], stambena zgrada 1,2,3 i 4 s 1125 m2 sve upisano u zk. ul [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] ,u naravi 11 suvlasnički dio s neodređenim omjerom ETAŽNO VLASNIŠTVO E-10 u naravi stan na drugom katu desno, koji se sastoji od dvije i pol sobe i ostalih prostorija, ukupne površine 56,22 m2, sa pripadajućim spremištem, [adresa], sa koji je neodvojivo povezan sa odgovarajućim suvlasničkim dijelom cijele nekretnine koja je jednako velik kao i ostali dijelovi u cijelosti, na ime i za korist HZ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj].

II. Nalaže se tuženoj DZ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] nadoknaditi tužitelju RZ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], troškove ovog parničnog postupku s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana donošenja presude do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku 15 dana.“

II. Odbija se kao neosnovan protutužbeni zahtjev tuženice-protutužiteljice DZ koji glasi:

„Utvrđuje se ništetnim bračni ugovor, u dijelu odredbe čl.5 st.1 i 2 Bračnog ugovora sklopljenog između tužitelja i tuženice, ovjerenog kod javnog bilježnika Tihane Sudar iz Zagreba, pod br.OV-12770/2019 od 29. listopada 2019. godine, koji glase:

“Ugovorne strane suglasno ugovaraju osobnu služnost prava stanovanja koju supruga CZ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] priznaje u korist njihove kćeri HZ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] na nekretnini upisanoj u zemljišnim knjigama Općinskog građanskog suda u Zagrebu, zk odjel Zagreb, knjiga položenih ugovora Trnje, zkul. [broj ZK uloška], [broj poduloška] u naravi stan na drugom katu desno, koji se sastoji od dvije i pol sogbe i ostalih prostorija, ukupne površine 56,22m2 a koji se nalazi u stambenoj zgradi [adresa], sagrađena na čest.br.905, koje pravo stanovanja se ugovora za cijelo vrijeme trajanja života HZ. U slučaju smrti CZ, HZ jedini je i isključivi nasljednik i vlasnik navedene nekretnine. U slučaju prodaje nekretnine, HZ jedini je i isključivi vlasnik sredstava dobivenih prodajom nekretnine. CZ se također nakon provođenja ovog ugovora u zemljišnim knjigama i punoljetnosti HZ obvezuje s HZ, OIB: [osobni identifikacijski broj] sklopiti ugovor temeljem kojega će u zemljišnim knjigama biti upisano pravo stanovanja na nekretnini upisanoj u zemljišne knjige Općinskog građanskog suda u Zagrebu, zk odjel Zagreb, knjiga položenih ugovora Trnje, zkul. [broj ZK uloška], [broj poduloška] u naravi stan na drugom katu desno, koji se sastoji od dvije i pol sogbe i ostalih prostorija, ukupne površine 56,22m2 a koji se nalazi u stambenoj zgradi [adresa], sagrađena na čest.br.905.”, te navedeni stavci predmetnog članka ne proizvode nikakve pravne učinke počev od dana sklapanja ugovora.

Nalaže se tužitelju da tuženici naknadi parnični trošak prouzročen ovom parnicom sa zakonskom zateznom kamatom počev od 31. ožujka 2025. do isplate, sve po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za osam postotnih poena, u roku od 15 dana.“

III. Svaka stranka snosi svoje troškove postupka.

Obrazloženje

1. Tužitelj navodi u tužbi da je s tuženicom 29. listopada 2019. sklopio Bračni ugovor kojim su stranke uredile svoje imovinsko-pravne odnose u slučaju razvoda braka, kao i da je brak stranaka razveden 28. studenog 2019.

Nadalje tužitelj navodi da su odredbom članka 5. stavak 1. i stavak 2. Bračnog ugovora, stranke ugovorile, odnosno da je tuženica preuzela obvezu da će sa zajedničkom kćeri stranaka HZ OIB: [osobni identifikacijski broj], a nakon njezine punoljetnosti, sklopiti ugovor o osnivanju prava služnosti kojim će u ime i za korist HZ osnovati doživotno pravo stanovanja na nekretnini upisanoj u zemljišne knjige Općinskog građanskog suda u Zagrebu, zk odjel Zagreb, knjiga položenih ugovora Trnje, [broj poduloška] u naravi stan na drugom katu desno, koji se sastoji od dvije i pol sobe i ostalih prostorija, ukupne površine 56,22 m2, a koji se nalazi u stambenoj zgradi [adresa], sagrađena na kč. br. [katastarska čestica]. Tužitelj ističe da je HZ **.**.2022. navršila 18 godina odnosno da je postala punoljetna, ali da tuženica nije izvršila svoju obvezu koju je preuzela člankom 5. stavak 1. i 2. Bračnog ugovora, kao i da HZ prihvaća pravo doživotnog stanovanja koje je ugovoreno na predmetnoj nekretnini u njenu koristi člankom 5. stavak 1. i 2. Bračnog ugovora.

Pozivajući se na odredbu čl. 337. st. 1. i 2. Zakona o obveznim odnosima tužitelj smatra da on kao ugovaratelj tražbine u korist trećeg, ima pravo od tužene zahtijevati da ispuni obvezu, koju je preuzela člankom 5. st. 1. i 2. Bračnog ugovora, u korist HZ.

Konačno postavljenim tužbenim zahtjevom u podnesku od 17. srpnja 2024. te na ročištu 4. ožujka 2025. tužitelj traži naložiti tuženici sklopiti s HZ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], ugovor o osnivanju prava osobne služnosti sadržaja pobliže navedeno u točki I. izreke ove presude uz naknadu parničnog troška sa zateznim kamatama od donošenja prvostupanjske presude, pa do isplate.

2. U odgovoru na tužbu tuženica se u cijelosti protivi navodima tužbe i tužbenom zahtjevu, te postavlja protutužbeni zahtjev. Ne osporava činjenicu da su stranke, neposredno prije razvoda braka, sklopile priloženi bračni ugovor. Tuženica smatra da je prilikom sklapanja predmetnog bračnog ugovora, postojala maliciozna namjera tužitelja da se ugovor sklopi sa spornom odredbom koja je tuženici bila razjašnjena isključivo kao osiguranje da se predmetni stan neće prodati, te da će ona s djetetom ostati živjeti u njemu. Smatra da je kod tužitelja unaprijed postojala prikrivena namjera da za vlasništvo priznato tuženici oduzme joj "krov nad glavom", opravdavajući to zaštitom djeteta koje je tada živjelo s tuženicom. Smatra da je osim nedopuštenosti pobude tužitelja na sklapanje predmetnih odredbi ugovora, što je tuženica naknadno shvatila, došlo i do nesporazuma iz čl. 282 Zakona o obveznim odnosima.

Smatra da bi u protivnom bilo potpuno neživotno i nelogično da bi tuženica potpisala bračni ugovor kojim praktički u tom slučaju ne bi dobila ništa od imovine navedene u ugovoru, te da je posebno razvidan nerazmjer međusobnih obveza iz ugovora prema kojem praktički sve ostaje tužitelju. Smatra da je navedeno ne samo protivno moralu, već i načelu savjesnosti i poštenja i da postoji zlouporaba prava u odnosu na načelo jednake vrijednosti obveza.

Nadalje navodi, da je i bračni ugovor bio jednostrano sastavljen po tužitelju, kao i ugovor o pravu stanovanja koji je tužitelj dostavljao tuženici na potpis, te smatra da u treba primijeniti odredbe čl. 319 st. 2. i čl. 320., pa čak i čl. 329 Zakona o obveznim odnosima.

Opreza radi, ističe i prigovor nedostatka aktivne legitimacije navodeći da se radi o osobnom, neprenosivom pravu iz Zakona o vlasništvu, i da se u tom slučaju ne može primijeniti odredba Zakona o obveznim odnosima na koju se tužitelj poziva i postavlja tužbeni zahtjev.

Tuženica ističe i prigovor prava na dom sukladno čl.8 Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, s obzirom da treća osoba ima smještaj, da joj tuženica ne brani da se useli k njoj u predmetnu nekretninu kao kćer, jer da s obzirom na svoja primanja i zdravstveno stanje, tuženica za sebe ne može drugo osigurati. Predlaže odbaci tužbu i tužbeni zahtjev, kao nedopuštene, uz naknadu parničnog troška tuženici. Podredno predlaže odbiti tužbeni zahtjev uz naknadu parničnog troška tuženici.

3. Tuženica protutužbenim zahtjevom predlaže utvrditi ništetnim bračni ugovor, u dijelu odredbe čl. 5. st. 1 i 2. Bračnog ugovora sklopljenog između tužitelja i tuženice, ovjerenog kod javnog bilježnika Tihane Sudar iz Zagreba, pod br.OV- 12770/2019 od 29. listopada 2019. u dijelu koji glasi kako je pobliže navedeno u točki II. izreke ove presude, kao i u dijelu da se CZ nakon provođenja ovog ugovora u zemljišnim knjigama i punoljetnosti HZ obvezuje s HZ, OIB: [osobni identifikacijski broj] sklopiti ugovor temeljem kojega će u zemljišnim knjigama biti upisano pravo stanovanja na nekretnini upisanoj u zemljišnoj knjizi Općinskog građanskog suda u Zagrebu, zk odjel Zagreb, knjiga položenih ugovora Trnje, zkul. [broj ZK uloška], [broj poduloška] u naravi stan na drugom katu desno, koji se sastoji od dvije i pol sobe i ostalih prostorija, ukupne površine 56,22 m2 a koji stan se nalazi u stambenoj zgradi [adresa], sagrađena na čest.br.905., te da navedeni stavci predmetnog članka ne proizvode nikakve pravne učinke počevši od dana sklapanja ugovora. Ujedno traži da joj tužitelj naknadi parnični trošak sa zateznom kamatom od presuđenja do isplate.

4. U odgovoru na protutužbu tužitelj - protutuženik poriče tvrdnje tuženice - protutužiteljice o postojanju maliciozne namjere na njegovoj strani za sklapanja Bračnog ugovora sa spornom odredbom čl. 5. Bračnog ugovora, odnosno da je riječ o nedopuštenoj pobudi koja bi u smislu odredbe čl. 273. st. 2. ZOO bitno utjecala na tuženicu da sklopi taj ugovor i da bi u vezi iste između stranaka postojao nesporazum, kao i da bi postojala uočljiva nerazmjernost prava i obveza iz ugovora. Smatra da ispunjenje ugovorne obveze iz tužbenog zahtjeva ne predstavlja povredu prava na dom tuženice u smislu čl. 8. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, jer je tuženica vlasnica predmetnog stana. Protutužbeni zahtjev predlaže odbiti kao neosnovan.

5. U dokaznom postupku izvršen je uvid u Bračni ugovor od 29. listopada 2019. godine, potpisi stranaka ovjereni kod javnog bilježnika Tihane Sudar, pod brojem OV- 12770/2019 i OV-12771/2019 (list 6-11 spisa), rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu, posl.br. R1 Ob-2420/2019 od 28. studenog 2019. godine (list 12-13 spisa), elektronički zapis iz matice rođenih za HZ (list 14-15 spisa), zk izvadak za [broj poduloška], k. o. [katastarska općina] (list 16 spisa), medicinska dokumentacija tuženice (list 24 spisa), presuda Županijskog suda u Varaždinu, posl. br. Gž 254/2019, od 18.09.2019. g., presuda Županijskog suda u Varaždinu, posl. br. Gž 1151/2019, od 02.10.2019. g., presuda Županijskog suda u Varaždinu, posl. br. Gž 1283/2018, od 09.05.2019. g., presuda Županijskog suda u Varaždinu, posl. br. Gž 1839/2017, od 09.09.2019. g. (list 33-48 spisa), zk izvadak od 17. srpnja 2024. (list 64-80 spisa), saslušane su svjedokinje AZ i HZ na ročištu održanom 5. studenog 2024. (list 85-87 spisa), presliku e-maila tužitelja od 18.10.2022. (list 90 spisa), nepotpisani ugovor o zasnivanju prava stanovanja od 18. listopada 2022. (list 91-92 spisa), prijepis e-mail korespondencije stranaka (list 93-99 spisa), saslušane su stranke na ročištu održanom 4. ožujka 2025. (list 100-104 spisa).

6. Tužbeni zahtjev tužitelja – protutuženika RZ i protutužbeni zahtjev tuženice – protutužiteljice DZ, nisu osnovani.

7. Predmet spora je tužbeni zahtjev tužitelja RZ kojim traži naložiti tuženici DZ da ispuni obvezu iz Bračnog ugovora na način da s njihovom zajedničkom i sada punoljetnom kćeri, HZ, sklopi ugovor o osnivanju prava osobne služnosti u korist HZ, na stanu u na drugom katu desno, koji se sastoji od dvije i pol sobe i ostalih prostorija, ukupne površine 56,22 m2, upisan u [broj poduloška] te se nalazi u zgradi u [adresa], sagrađenoj na kč. br. [katastarska čestica]., kao i da HZ sklapanjem tog ugovora stupi u posjed predmetnog stana.

8. Predmet spora je i protutužbeni zahtjev kojim tuženica – protutužiteljica DZ traži utvrditi ništetnim i da ne proizvodi nikakve pravne učinke Bračni ugovor sklopljen između stranaka 29. listopada 2019. (dalje: Bračni ugovor) u dijelu odredbe čl. 5. st. 1. i 2. kojom je ugovorena osobna služnost prava doživotnog stanovanja HZ na prethodno opisanom stanu, da je u slučaju smrti DZ jedini i isključivi nasljednik i vlasnik tog stana HZ, a za slučaj prodaje stana da je HZ jedini i isključivi vlasnik novčanih sredstava dobivenih prodajom nekretnine, kao i u dijelu kojim se tuženica obvezala sklopiti ugovor na temelju kojeg će biti upisano pravo stanovanja HZ na predmetnom stanu.

9. Nije sporno da su stranke neposredno prije razvoda braka sklopile Bračni ugovor 29. listopada 2019. (dalje: Bračni ugovor) i da se u čl. 5. st. 1. i 2. tog ugovora tuženica obvezala nakon uknjižbe predmetnog stana i punoljetnosti zajedničke kćeri stranaka, HZ, s njom sklopiti ugovor na temelju kojeg će HZ u zemljišnoj knjizi na tom stanu upisati pravo služnosti doživotnog stanovanja. Nije sporno da tuženica nije postupila sukladno spomenutoj ugovornoj odredbi, iako su za to ispunjene ugovorene pretpostavke, uknjižba stana i punoljetnost HZ.

10. U odnosu na tužbeni zahtjev sporno je je li sukladno čl. 5. st. 1. i 2. Bračnog ugovora tuženica dužna sa zajedničkom kćeri stranaka, HZ, sklopiti ugovor o osnivanju prava osobne služnosti doživotnog stanovanja u korist HZ, dopustiti uknjižbu te služnosti na predmetnom stanu u posjed kojeg će HZ stupiti sklapanjem s tuženicom ugovora o osnivanju služnosti.

11. U odnosu na protutužbeni zahtjev sporno je je li na strani tužitelja postojala nedopuštena pobuda i je li tužitelj prijevarno postupao u odnosu na tuženicu unošenjem odredbe čl. 5. st. 1. i st. 2. Bračnog ugovora zbog kojih je na istu tuženica pristala, postoji li nesporazum u vezi tih odredbi i je li Bračni ugovor u tom dijelu zelenaški, odnosno jesu li te odredbe Bračnog ugovora ništetne i proizvode li pravne učinke, te treba li sukladno odredbama čl. 319. i 320. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23 - dalje: ZOO) utvrđivati namjeru ugovaratelja i odredbe tumačiti u korist tuženice, jer je tužitelj sastavio Bračni ugovor.

12. Iz sadržaja odredbe čl. 5. st. 1. Bračnog ugovora jasno proizlazi da su tom odredbom ugovorne strane, RZ i CZ (ovdje tužitelj i tuženica sada DZ) suglasno ugovorile osobnu služnost prava doživotnog stanovanja u korist njihove kćeri HZ u stanu na adresi [adresa], koji stan je bio predmet uređivanja imovinskih odnosa između stranaka, tadašnjih supružnika neposredno prije razvoda njihovog braka, da suglasnošću stranaka nakon razvoda braka stan pripada u vlasništvo i posjed tuženice, kao i da će za slučaj smrti CZ, stan naslijediti njihova zajednička kćer HZ, a za slučaj da CZ stan proda, novac od prodaje pripasti će HZ.

12. 1. U čl. 5. st. 2. Bračnog ugovora CZ se obvezala s HZ, nakon uknjižbe provedene na temelju tog ugovora i punoljetnosti HZ, sklopiti s njom ugovor na temelju kojeg će u zemljišnim knjigama biti upisano pravo stanovanja na predmetnoj nekretnini.

13. Odredbom čl. 337. st. 1. ZOO propisano je da kad netko ugovori u svoje ime tražbinu u korist trećega, treći stječe vlastito i neposredno pravo prema dužniku ako nije što drugo ugovoreno ili ne proizlazi iz okolnosti posla.

13. 1. Prema čl. 337. st. 2. ZOO ugovaratelj ima pravo zahtijevati da dužnik ispuni prema trećemu ono što je ugovoreno u korist te treće osobe.

14. Tako iz citirane odredbe čl. 337. st. 2. ZOO proizlazi da bi tužitelj kao ugovorna strana Bračnog ugovora imao aktivnu legitimaciju za pokretanje ovog spora radi ispunjenja obveza prema HZ koju je tim Ugovorom tuženica preuzela, te istu nije dobrovoljno ispunila.

15. S obzirom da nije sporno da je na predmetnom stanu uknjiženo vlasništvo u korist tuženice i da je HZ punoljetna, ispunjene su ugovorene pretpostavke da tužitelj ili HZ od tuženice zahtijevaju ispunjenje obveze iz čl. 5. st. 2. Bračnog ugovora, odnosno da tuženica u svojstvu vlasnice predmetne nekretnine, sa zajedničkom kćeri stranaka HZ, sklopi ugovor na temelju kojeg će u zemljišnim knjigama na stanu tuženice biti upisan teret prava doživotnog stanovanja u korist HZ .

16. Međutim, odredbom čl. 2. ZOO propisano je da sudionici u prometu slobodno uređuju obvezne odnose, a ne mogu ih uređivati suprotno Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima i moralu društva.

17. Odredbom čl. 248. st. 1. ZOO propisano je da ako je netko po zakonu obvezan sklopiti ugovor, zainteresirana osoba može zahtijevati da se takav ugovor bez odgađanja sklopi.

18. Tako od spomenutog načela autonomije iz čl. 2. ZOO, u uređenju pravnih odnosa postoje iznimke, odnosno točno određene pravne situacije koje propisuju obvezu pravnih subjekata na sklapanje ugovora određenog sadržaj pa kada je netko po zakonu obvezan sklopiti ugovor, zainteresirana osoba može zahtijevati da se sukladno odredbi čl. 248. st. 1. ZOO takav ugovor bez odgađanja sklopi.

19. U konkretnom slučaju nije riječ o zakonskoj obvezi sklapanja ugovora između tuženice i HZ, a načelo autonomije podrazumijeva slobodu suugovaratelja koji samostalno i slobodnom voljom odlučuje hoće li zasnovati određeni obveznopravni odnos.

20. U odnosu na pravo služnosti nadalje valja reći da je odredbom čl. 220. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10, 143/12, 152/14 i 52/25 – dalje: ZVDSP) propisano da se pravo služnosti na nekretnini osniva uknjižbom toga prava u zemljišnoj knjizi kao tereta na poslužnoj nekretnini, osim ako zakon omogućuje da se služnost osnuje drukčije.

21. U smislu st. 2. čl. 220. ZVDSP propisano je da ako nisu ispunjene sve pretpostavke koje zemljišnoknjižno pravo zahtijeva za uknjižbu, a zatražena je uknjižba prava služnosti, predbilježbom će se osnovati to pravo pod uvjetom naknadnoga opravdanja toga upisa, ako su ispunjene barem pretpostavke pod kojima pravila zemljišnoknjižnoga prava dopuštaju predbilježbu.

21. 1. U konkretnom slučaju pravo služnosti na nekretnini ne može se osnovati sklapanjem ugovora kako to zahtijeva tužitelj, već se sukladno odredbi čl. 221. st. 1. ZOVDSP osniva uknjižbom toga prava u zemljišnoj knjizi kao tereta na poslužnoj nekretnini, jer zakon ne omogućuje da se služnost osnuje drukčije.

22. S obzirom da su se u čl 4. st. 1. c Bračnog ugovora stranke suglasile da će u slučaju razvoda braka predmetni stan pripasti tuženici uz ovlaštenje u čl. 4.st. 2. za uknjižbu stana na ime tuženice na temelju Bračnog ugovora i dokaza da je brak stranaka razveden, da je u čl. 5. st. 1. Bračnog ugovora suglasno ugovorena osobna služnost prava stanovanja HZ na predmetnom stanu u kojem je ona i nakon razvoda stranaka nesporno nastavila živjeti s majkom, to je već na temelju Bračnog ugovora, dokaza o razvodu, a sukladno odredbi čl. 221. st. 2. ZVDSP, bilo moguće već uz uknjižbu vlasništva tuženice na predmetnom stanu, tražiti i uknjižbu prava služnosti u korist HZ, uz naknadno opravdanje tog upisa, ali stranke ne tvrde niti predlažu dokaze da je zatražena predbilježba upisa tereta na stanu na temelju Bračnog ugovora u korist HZ.

23. Pošavši od činjenice da u odnosu na tužbeni zahtjev nije riječ o ugovoru za sklapanje kojeg u smislu odredbe čl. 248. st. 1. ZOO postoji zakonska obveza tuženice da taj ugovor sklopi, a da načelo autonomije volje (sloboda uređivanja obveznih odnosa) sadržano u čl. 2. ZOO obuhvaća slobodu volje HZ i tuženice da sklope ugovor u svrhu realizacije osobnih i neprenosivih prava, valja zaključiti da bez obzira što je ta buduća obveza tuženice preuzeta nekim ranijim ugovorom, za sklapanje ugovora radi osnivanja osobne služne potrebna je volja obiju ugovornih strana tog ugovora.

24. Pritom valja istaknuti da osim načela autonomije i volje za sklapanje ugovora određenog sadržaja, u zasnivanju obveznih odnosa i ostvarivanju prava i obveza iz tih odnosa sudionici su dužni pridržavati se načela savjesnosti i poštenja (čl. 4. ZOO), te su dužni surađivati radi potpunog i urednog ispunjenja obveza i ostvarivanja prava u tim odnosima.

25. Iz iskaza tužitelja i svjedoka proizlazi da je smisao ugovaranja prava doživotnog stanovanja zajedničke kćeri stranaka na predmetnom stanu bila upravo ta da ona u tom stanu može stanovati, a isto iz iskaza stranaka i svjedoka proizlazi i da se HZ iz predmetnog stana svojom voljom odselila prije četiri godine, tako što se kod oca preselila privremeno dok je njezina majka, tuženica bila u izolaciji u vrijeme epidemije virusa korone, da bi nakon toga HZ odlučila ostati živjeti s ocem, a majku je obavijestila da će doći jedan dan u stan po ostatak stvari, od kada s majkom nema nikakav kontakt.

26. Iz istih iskaza nedvojbeno proizlazi i da se HZ namjeravala samo privremeno preseliti ocu iz predmetnog stana kada je njezina majka zbog zaraženosti virusom korone morala biti u izolaciji, jer je HZ uzela osobne stvari samo za to razdoblje, a onda obavijestila majku da želi ostati živjeti s ocem i njegovom suprugom, te da će doći po svoje ostale stvari, da je majka odredila dan kada po stvari može doći i da HZ tada nije mogla otključati ulazna vrata stana, jer je tuženica zamijenila bravu, a HZ o tome nije obavijestila, te joj ključeve ulaznih vrata stana nije dala tada, a niti kasnije.

27. Također jasno i podudarno iz gornjih iskaza proizlazi da su odnosi majke i kćeri, ovdje tuženice i HZ, narušeni u toj mjeri da one nemaju nikakav kontakt unatrag četiri godine od kada se HZ iselila iz predmetnog stana i nastavila živjeti s ocem.

28. Ne ocjenjujući u iskazima stranaka iznesene razloge narušenih odnosa između tuženice i HZ, o kojima su stranke u potpunosti suprotno iskazivale, kao i razlog koji je tuženica navela za zamjenu brave ulaznih vrata stana (slomljeni ključ u bravi) valja reći da nakon što su utvrdili da zamjenom brave ulaznih vrata predmetnog stana HZ više nema posjed tog stana, tužitelj i HZ bili su u mogućnosti u za to propisanom roku protiv tuženice pokrenuti postupak zbog posjedovne zaštite iz čl. 21. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10, 143/12, 152/14 i 52/25- dalje ZVDSP) predajom ključeva nove brave ulaznih vrata stana, ali tužitelj i HZ to ne tvrde niti za to predlažu dokaze.

29. S druge strane, a polazeći od činjenice da je HZ dobrovoljno napustila posjed predmetnog stana preseljenjem kod oca i da s tuženicom od tada nema nikakav kontakt, životno je i logično da tuženica pravo stanovanja i suposjed HZ na predmetnom stanu povezuje s činjenicom da HZ doista u tom stanu i stanuje, koje pravo joj tuženica ne osporava navodeći u svom iskazu da HZ može k njoj doći živjeti kad god želi i da je čeka njezina soba, dok iz iskaza tužitelja i HZ ne proizlazi da HZ doista želi stanovati s tuženicom u predmetnom stanu niti da s njom želi uspostaviti kontakt, više od 4 godine nakon što je iz stana iselila iz razloga što su odnosi između nje i majke bili toliko loši da nije mogla s njom nastaviti živjeti, kako je to u svom iskazu navela.

30. Prema zaključku suda, a na temelju činjeničnih utvrđenja i spomenutih načela u zasnivanju obveznih odnosa (čl. 2. – 5. ZOO) i ostvarivanju prava i obveza iz tih odnosa kao i odredbe čl. 248. st. 1. ZOO, ne postoje zakonske pretpostavke za sklapanje ugovora o zasnivanju prava osobne služnosti HZ na predmetnoj nekretnini u vlasništvu tuženice, pa je slijedom tuga tužbeni zahtjev RZ ocijenjen neosnovanim, te je odlučeno kao u točki I. izreke. Pritom valja istaknuti da pravo služnosti osobnog stanovanja na nekretnini tuženice znači suposjed predmetnog stana s tuženicom, a zbog trajno narušenih međusobnih odnosa HZ i tuženice taj suposjed nije moguć, niti je za isti HZ iskazala volju.

31. Protutužbeni zahtjev tuženice – protutužiteljice DZ, u dijelu kojim protutužiteljica traži utvrditi ništetnim Bračni ugovor u dijelu odredbi čl. 5. st. 1. Bračnog ugovora za slučaj njezine smrti i slučaj prodaje stana, odnosno da je u slučaju njezine smrti HZ jedini nasljednik predmetnog stana, a za slučaj da tuženica stan proda, da sredstva od prodaje pripadnu HZ, sud je odbio kao neosnovan iz razloga što je tuženica u svom iskazu navela da se tome ne protivi, te da je protutužbenim zahtjevom željela utvrditi ništetnim Ugovor u dijelu kojim je ugovoreno pravo osobne služnosti stanovanja HZ u predmetnom stanu.

32. Iz iskaza tužitelja proizlazi da je odvjetnik sastavio predložak za Bračni ugovor s kojim se tuženica nije slagala, da su dogovori oko sadržaja Bračnog ugovora trajali nekoliko tjedana, da je predmetni stan bio njegova posebna imovina, a da je isključivi razlog ugovaranja prava osobne služnosti stanovanja u korist njihove kćeri HZ bio potreba da zaštiti njezine interese i da se u tu svrhu preciziraju njihova prava i obveze što među strankama nije bilo sporno, kao i da je sve svoje obveze iz Bračnog ugovora prema tuženici ispunio. Tužitelj je iskazao i da Bračni ugovor s tuženicom ne bi sklopio da nije bilo odredbe o služnosti predmetnog stana u korist HZ.

33. Svjedokinja AZ, supruga tuženika o razlozima ugovorene obveze prava služnosti u bitnom je istovjetno tužitelju iskazala, dok je HZ u svom iskazu navela da joj je o obvezama njezine majke iz Bračnog ugovora majka nije ništa rekla, već joj je to rekao otac kad se njemu preselila.

34. Tuženica je iskazala da u vrijeme sastavljanja Bračnog ugovora nije angažirala odvjetnika jer nije imala financijskih mogućnosti za to kao tužitelj. Shvatila je da će prema njihovom sporazumu koji su potvrdili Bračnim ugovorom njihova kćer naslijediti stan za slučaj smrti tuženice kao i da će HZ u slučaju prodaje stana pripasti novac od prodaje, a da o ostalom nije razmišljala niti je shvaćala da u vezi stana ima bilo kakve druge obveze prema HZ, već joj je bilo samo važno da okončaju razvod i da ima svoj mir. Od tužitelja je očekivala da joj razjasni sadržaj ugovora i u potpunosti mu je vjerovala, jer su tada bili u dobrim odnosima, ali je tražila da se iz ugovora izbace odredbe da se ona iz stana iseli u slučaju zasnivanja druge bračne zajednice, koje je smatrala diskriminirajućim. Oko sadržaja ugovora razgovarali su maksimalno dva tjedna i osobno su se našli možda tri puta u kafiću.

35. Iz navedenih iskaza proizlazi da je tužitelj uz pomoć odvjetnika sačinio predložak bračnog ugovora, a da su oko dijelova istog stranke pregovarale i da su sukladno pregovorima dijelovi ugovora izmijenjeni do konačne verzije koju su potpisom prihvatili i priložena je uz tužbu.

36. S obzirom da je tuženica tražila da se izbace određeni dijelovi Bračnog ugovora koje je za sebe smatrala diskriminirajućim, na što je tužitelj pristao, da je u konačnoj verziji koju su stranke potpisale ostala sada sporna odredba koja se odnosi na pravo služnosti stanovanja HZ na predmetnom stanu, sud nije prihvatio kao uvjerljiv i istinit iskaz tuženice – protutužiteljice u dijelu da o ostalom nije razmišljala niti je shvaćala da u vezi stana ima bilo kakve druge obveze prema HZ, već joj je bilo samo važno da okončaju razvod i da ima svoj mir. Pritom valja istaknuti da sve da je tužitelj i sačinio predložak ugovora tuženica je o uvjetima ugovaranja s tužiteljem pregovarala i mijenjala ih, pa ne postoje pretpostavke da se sadržaj spornih odredbi ugovora, u smislu odredbe čl. 320. st. 1. ZOO, tumači u korist tuženice.

37. Prije svega životno i logično je da neposredno prije razvoda braka podjelom imovine tuženica sebi osigura mjesto za život u predmetnom stanu, koji se tužitelj obvezao u potpunosti adaptirati, te je na temelju Bračnog ugovora i razvoda braka stekla i vlasništvo predmetnog stana i isti nastavila posjedovati sa zajedničkim djetetom stranaka, uz dogovorenu novčanu naknadu i kupnju osobnog vozila. U okolnostima tako postignutog dogovora oko podjele imovine koja je tuženici bila prihvatljiva, tužiteljevo inzistiranje da tuženica ugovorom preuzme obvezu osnivanja prava doživotnog stanovanja zajedničkog djeteta u stanu koje ionako živi s njom, logično tada nije predstavljalo posebnu prepreku da uz ostali sadržaj ugovora tuženica i tu obvezu razumije i prihvati potpisom ugovora. Tuženica je visoko obrazovana osoba i savjetnik je u Uredu Vlade Republike Hrvatske, pa po ocjeni ovog suda nije uvjerljiva njezina tvrdnja da u vrijeme sastavljanja Bračnog ugovora za angažiranje odvjetnika nije imala financijskih mogućnosti ili da nije poduzela sve da detaljno shvati značenje ugovora prije nego je isti potpisala i preuzela obveze.

38. Međutim, od prihvaćanja ugovorne obveze do punoljetnosti zajedničke kćeri i podnošenja ove tužbe, u bitnom su promijenjene okolnosti za ispunjenje te obveze, jer kćer stranaka više od četiri godine ne živi s tuženicom i odbija kontakt s njom, a niti ne pokazuje bilo kakvu namjeru da se odnosi između nje i tuženice poboljšaju, što ovaj sud ocjenjuje razlogom zbog kojeg tuženica želi izbjeći ispunjenje ugovorne obveze faktične predaje suposjeda predajom ključeva predmetnog stana kćeri HZ, u kojem tuženica sama živi. Pritom je važno istaknuti da tuženica ne osporava da je tuženik ispunio sve obveze Bračnog ugovora, te se ne protivi svojim ostalim obvezama iz Bračnog ugovora u odnosu na HZ, te je voljna prihvatiti da se kćer HZ vrati u predmetni stan živjeti s njom ako to HZ želi.

39. Tuženica nije dokazala da je o bitnoj odredbi u spornom dijelu čl. 5. st. 1. i 2. Bračnog ugovora između stranaka postojao nesporazum, a sve i kad bi nesporazum postojao, neodlučno je jer ugovor u tom slučaju u smislu odredbe čl. 282. ZOO ne nastaje, a tuženica protutužbenim zahtjevom traži utvrditi djelomičnu ništetnost Bračnog ugovora.

40. Pozivanje tuženice na pravo na poštivanje doma iz čl 8. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda u okolnostima ovog slučaja također je neodlučno, jer tužitelj ne osporava njezino pravo vlasništva i posjeda predmetnog stana.

41. Budući da tuženica nije dokazala da je sporna odredba čl. 5. st. 1. i 2. Bračnog ugovora u dijelu kojim je ugovorena obveza osnivanja osobne služnosti prava doživotnog stanovanja u korist HZ na stanu u vlasništvu tuženice koji se nalazi na adresi [adresa], u [adresa], ništetna u smislu odredbi čl. 273., čl. 279. st. 3., čl. 322. st. 1. i čl. 329. st. 1. ZOO, to je na temelju navedenih odredbi ZOO u vezi čl 219. i 221. a Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 - Odluka USRH, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23- dalje: ZPP) odbijen kao neosnovan i protutužbeni zahtjev.

42. Budući da u ovom sporu stranke nisu uspjele s tužbenim niti protutužbenim zahtjevima, to je sukladno odredbi čl. 154. st. 4. ZPP odlučeno da svaka stranka snosi svoje troškove postupka.

U Zagrebu, 4. travnja 2025.

Sutkinja

Boška Pavičić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda, pisano, u četiri primjerka, u roku od 15 dana od dana dostave prijepisa ove presude.

DNA:

1. pun. tužitelja

2. pun. tuženice