REPUBLIKA HRVATSKA
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske
Savska cesta 62, Zagreb
Poslovni broj: Pž-1460/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, sudac Ružica Omazić, u pravnoj stvari tužitelja HRVATSKI ZAVOD ZA MIROVINSKO OSIGURANJE, OIB 84397956623, Zagreb, Mihanovićeva 3, protiv tuženika CROATIA OSIGURANJE d.d., OIB 26187994862, Zagreb, Vatroslava Jagića 33, radi isplate iznosa od 1.095,35 EUR, odlučujući o tužiteljevoj žalbi protiv presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1009/2023 od 18. ožujka 2025., 4. travnja 2025.
p r e s u d i o j e
Odbija se kao neosnovana tužiteljeva žalba i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1009/2023 od 18. ožujka 2025.
Obrazloženje
1. Presudom poslovni broj P-1009/2023 od 18. ožujka 2025. Trgovački sud u Zagrebu odbio je tužbeni zahtjev na isplatu iznosa od 1.095,35 EUR sa zakonskim zateznim kamatama (točka I. izreke), te je naložio tužitelju naknaditi tuženiku troškove parničnog postupka u iznosu od 400,00 EUR.
2. Protiv navedene presude tužitelj je podnio žalbu zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom ovom sudu da presudu preinači ili ukine. U žalbi je, u bitnom, naveo kako je sud pogrešno primijenio materijalno pravo kada je primijenio odredbe Zakona o obveznim osiguranjima u prometu („Narodne novine“ broj: 151/05, 36/09 i 75/09; dalje: ZOOP) umjesto odredbi Zakona o mirovinskom osiguranju („Narodne novine“ broj 157/13; dalje: ZOMO). Pozvao se na odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske kojima je dopuštena revizija poslovni broj Revd-133/25 od 16. siječnja 2025., Revd-3186/24 od 23. listopada 2024., Revd-697/24 od 3. prosinca 2024., Revd-1841/24 od 2. listopada 2024. i Revd-4370/24 od 18. prosinca 2024.
3. Odgovor na žalbu nije podnesen.
4. Žalba nije osnovana.
5. Pobijana presuda ispitana je u granicama razloga navedenih u žalbi sukladno čl. 365. st. 1. i 2. („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 129/00, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22; dalje: ZPP), pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9. i 11. ZPP-a i na pravilnu primjenu materijalnog prava. Presuda je pravilna i zakonita.
6. Pri donošenju pobijane presude prvostupanjski sud nije počinio ni jednu od bitnih povreda odredaba parničnog postupka na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti pa ni onu iz odredbe čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a na koju tužitelj ukazuje u žalbi. Suprotno žalbenim navodima, prvostupanjski je sud za ocjenu o neosnovanosti tužbenog zahtjeva dao jasne i zakonite razloge koje prihvaća i ovaj drugostupanjski sud.
7. Predmet ovog spora je isplata iznosa od 8.252,89 kn na ime naknade za invalidsku mirovinu, priznatu tužiteljevom osiguraniku SŽ rješenjem tužitelja broj 440873 od 19. siječnja 2010. i 17. lipnja 2010., isplaćenog za razdoblje od 1. listopada 2015. do 31. srpnja 2017., po osnovi ozljede izvan rada u omjeru od 40%, s tim da je 20% posljedica ozljeda izvan rada koju je tužiteljev osiguranik zadobio u prometnoj nezgodi koju je prouzročio tuženikov osiguranik.
8. Tužitelj je tužbeni zahtjev zasnovao na tvrdnji da je njegov osiguranik SŽ ozlijeđen je u prometnoj nesreći koju je skrivio GŽ, upravljajući osobnim automobilom osiguranim kod tuženika, čija je odgovornost utvrđena presudom Općinskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-5541/95 od 16. studenog 1995., djelomično preinačena presudom Županijskog suda u Zagrebu, poslovni broj Gž-1255/96-2 od 12. studenog 1996. Istaknuo je da mu je tužitelj priznao pravo na invalidsku mirovinu po osnovi povrede izvan rada u omjeru od 40% i bolesti u omjeru od 60%, te da mu je u razdoblju od 1. listopada 2015. do 31. srpnja 2017. po navedenoj osnovi isplatio naknadu za invalidsku mirovinu u iznosu od 16.505,79 kn, a tuženik je podmirio iznos od 8.252,90 kn, te je u obvezi isplatiti preostali iznos od 8.252,89 kn koji je predmet ove parnice.
9. Tuženik je u odgovoru na tužbu priznao nastanak štetnog događaja, svoju pasivnu legitimaciju te činjenicu da je predmetna nezgoda u omjeru od 20% prouzročila udjel u invalidnosti tužiteljevog osiguranika. Osporio je primjenu prava ukazujući da se u konkretnom slučaju primjenjuje Zakon o osiguranju jer se predmetna nezgoda dogodila 1994. godine kada je na snazi bio navedeni propis.
10. Prvostupanjski sud je u ponovljenom postupku nakon ukidnog rješenja ovog suda poslovni broj Pž-2203/2020-2 od 18. travnja 2023. proveo dokaz financijsko-knjigovodstvenim vještačenjem iz kojeg je utvrdio da je za utuženo razdoblje iznos isplaćene invalidske mirovine niži od iznosa invalidske mirovine kada bi bila obračunata zbog ozljede na radu. Stoga je zaključio da tužitelj nije dokazao da trpi štetu te je odbio tužbeni zahtjev kao neosnovan.
11. U žalbenom stupnju postupka ostala je i dalje sporna primjena materijalnog prava.
12. Pravilno je prvostupanjski sud primijenio materijalno pravo kada je odlučujući o tužiteljevom pravu na naknadu štete odlučio primjenom ZOOP-a. Takvo pravno shvaćanje zauzeto je u nizu odluka Vrhovnog suda Republike Hrvatske (primjerice: odlukama poslovni broj Rev-5292/2019 od 16. lipnja 2020., Rev-x 388/2018 od 25. kolovoza 2020., Rev-1354/2016 od 18. svibnja 2021., Rev-3660/2018 od 12. siječnja 2022., Rev 133/23 od 5. travnja 2023. i dr.).
13. Odredbom čl. 27. st. 1. ZOOP-a propisano je da je društvo za osiguranje obvezno zavodima koji obavljaju poslove zdravstvenoga, mirovinskog ili invalidskog osiguranja nadoknaditi stvarnu štetu u okviru odgovornosti svoga osiguranika i u granicama obveza preuzetih ugovorom o osiguranju.
14. Stvarnom štetom u smislu odredbe stavka 1. tog članka smatraju se troškovi liječenja i drugi nužni troškovi učinjeni sukladno propisima o zdravstvenom osiguranju, kao i razmjerni iznos mirovine oštećene osobe, odnosno članova njezine obitelji (stavak 2.).
15. Razmjerni iznos mirovine određuje se prema propisima o mirovinskom osiguranju u visini razlike između invalidske mirovine utvrđene rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu (stavak 3.). Odredbom čl. 27. st. 1. ZOOP-a propisano je da je društvo za osiguranje obvezno zavodima koji obavljaju poslove zdravstvenoga, mirovinskog ili invalidskog osiguranja nadoknaditi stvarnu štetu u okviru odgovornosti svoga osiguranika i u granicama obveza preuzetih ugovorom o osiguranju.
16. Sukladno citiranim zakonskim odredbama, tužitelj ima pravo zahtijevati naknadu razmjernog iznosa isplaćene mirovine, ali samo u visini razlike između priznatog iznosa invalidske mirovine i iznosa koji bi bio priznat u slučaju ozljede na radu budući da je osiguraniku tužitelja priznato pravo na invalidsku mirovinu zbog ozljede izvan rada.
17. Kako je na temelju provedenog financijsko-knjigovodstvenog vještačenja prvostupanjski sud utvrdio da je iznos isplaćene mirovine u utuženom razdoblju niži od iznosa invalidske mirovine kada bi bila obračunata zbog ozlijede na radu, pravilno je odbio tužbeni zahtjev kao neosnovan budući da tužitelj u konkretnom slučaju ne trpi štetu.
18. Neodlučno je tužiteljevo ukazivanje na navedene odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske jer se radi o odlukama u kojima je tužitelju tek dopuštena revizija radi pravnog pitanja „je li za HZMO u parničnom postupku naknade štete, stvarnu štetu predstavlja puni iznos isplaćene mirovine u skladu s čl. 161. ZOMO ili štetu predstavlja razlika između rješenjem priznate i isplaćene mirovine i pretpostavljenog iznosa invalidne mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu“, a pobijana odluka zasnovana na pravnom shvaćanju koje je sukladno trenutnom pravnom shvaćanju Vrhovnog suda Republike Hrvatske zauzetom u većini odluka.
19. Odluka o naknadi parničnog troška pravilno je zasnovana na odredbama čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a.
20. S obzirom na navedeno, trebalo je na osnovi odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a odbiti žalbu kao neosnovanu i potvrditi pobijanu presudu.
Zagreb, 4. travnja 2025.
Sudac
Ružica Omazić
