REPUBLIKA HRVATSKA
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske
Savska cesta 62, Zagreb
Poslovni broj: Pž-1210/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, sudac Davor Pustijanac, u pravnoj stvari tužitelja Hrvatske ceste d.o.o., OIB 55545787885, Zagreb, Vončinina 3, protiv tuženika Županijske ceste Split d.o.o., OIB 44118999421, Split, Boškovićeva 22, radi isplate, odlučujući o tuženikovoj žalbi protiv presude Trgovačkog suda u Splitu poslovni broj P-599/2022-6 od 28. studenog 2022., 4. travnja 2025.
p r e s u d i o j e
Odbija se tuženikova žalba kao neosnovana i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Splitu poslovni broj P-599/2022-6 od 28. studenog 2022.
Obrazloženje
1. Presudom Trgovačkog suda u Splitu poslovni broj P-599/2022-6 od 28. studenog 2022. naloženo je tuženiku da plati tužitelju 28.703,13 kn / 3.809,56 EUR sa zateznim kamatama od 18. lipnja 2018. do isplate po stopi propisanoj za odnose iz trgovačkih ugovora.
2. U obrazloženju pobijane presude prvostupanjski sud je utvrdio da je treća osoba (KČ) doživjela prometnu nezgodu na državnoj cesti na način da je vozilom naletjela na odronjeno kamenje i da je oštećenica tužbom pred Općinskim sudom u Splitu zahtijevala od tužitelja naknadu štete, a tužitelj je štetu i naknadio.
2.1. Osim toga, utvrđeno je da tužiteljevo pravo na regres prema tuženiku tužitelj zasniva na činjenici da je poslove održavanja ceste tužitelj povjerio tuženiku na temelju odredbe članka 24. stavka 3. Zakona o javnim cestama („Narodne novine“ broj: 180/04, 82/06, 138/06, 146/08, 152/08, 38/09, 124/09, 153/09 i 73/10) budući navedeni Zakon propisuje da ih tužitelj ne može izvoditi (stavak 3. članak 24. Zakona o javnim cestama), a koje poslove tuženik nije uredno obavio.
2.2. Nadalje je prvostupanjski sud utvrdio da se u skladu s odredbama Ugovora o redovitom održavanju i zaštiti državnih cesta koje su parnične stranke sklopile 31. prosinca 2009. (dalje: predmetni Ugovor) tuženik obvezao izvoditi radove na redovnom održavanju i zaštiti državnih cesta sukladno Zakonu o cestama („Narodne novine“ broj 84/11 i 22/13) i odredbama Pravilnika o održavanju i zaštiti javnih cesta („Narodne novine“ broj 25/98 i 162/98) tako da se prema predmetnom Ugovoru pod redovitim održavanjem državnih cesta uključujući sve objekte i instalacije, podrazumijeva skup mjera i radnji koji se obavljaju tijekom većeg dijela ili cijele godine, a sa svrhom održavanja njihove prohodnosti i tehničke ispravnosti, te sigurnosti prometa koji se odvija po njima, a sve sukladno Troškovniku radova koji čini sastavni dio Ugovora (članak 2. Ugovora).
2.3. Tuženikov prigovor da je tužitelj potpisivanjem i ovjeravanjem privremene mjesečne situacije broj 229/12 za obavljene radove redovitog održavanja i zaštite državnih cesta s 31. prosinca 2010. prekludiran u pravu da od tuženika zahtijeva naknadu štete zbog neispunjenja ugovorne obveze prvostupanjski sud je odbio uz obrazloženje da privremena situacija predstavlja samo tuženikov poziv tužitelju da obavi plaćanje radova iskazanih u toj situaciji uz tuženikovu izjavu da je radove izveo kvalitetno i u količinama prema podacima u građevinskoj knjizi, ali to ne znači da u određenom segmentu nije došlo do propusta.
2.4. Budući da je predmetna prometnica dana na održavanje tuženiku, prvostupanjski sud je zaključio da je tuženik bio dužan postupiti u skladu s člankom 35. Pravilnika, a prema kojoj odredbi nestabilno kamenje i mogući odron zemlje koji pokazuje tendenciju odvajanja i klizanja se moraju skidati s pokosa usjeka i zasjeka kada se pojava uoči, i članku 36. Pravilnika kojim je propisano da oštećene žičane mreže i druge naprave za sprečavanje padanja kamenja i odrona na kolnik ceste, treba popraviti najkasnije u roku od 30 dana po uočenju oštećenja te da tuženik nije ispunio ugovornu obvezu jer nije pravovremeno i kvalitetno poduzeo radove na otklanjanju opasnosti od odrona, odnosno kamenja. Prvostupanjski sud smatra da tuženikova obveza nije samo otklanjati zemlju i kamenje koje je odronom dospjelo na kolnik, već je dužan savjesno ispunjavajući svoju ugovornu obvezu prepoznati potencijalnu opasnost i svratiti tužiteljevu pozornost na mogućnost odrona.
2.5. Zbog toga je primjenom odredbe članka 1109. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23 i 155/23) prvostupanjski sud prihvatio tužbeni zahtjev.
3. Protiv te presude žalbu je podnio tuženik zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom žalbenom sudu da pobijanu presudu preinači na način da odbije tužbeni zahtjev, a podredno da ju ukine i vrati predmet prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
4. Tuženik u žalbi u bitnome navodi da nisu ispunjene propisane pretpostavke za ugovornu odgovornost za štetu i da predmetni Ugovor ne može biti podloga presude, budući da je tuženik pravovremeno i kvalitetno obavio sve radove koje je preuzeo Ugovorom. Dalje navodi da tužitelj nije dostavio plan ophodnje i da je obrazloženje presude arbitrarno te protivno stajalištima izraženim u presudama ovoga suda (Pž-3721/2020, Pž-1802/2017, Pž-1732/2016, Pž-8753/2011, Pž-6745/2012, Pž-2539/2015, Pž-7742/2015, Pž-7938/2016, Pž-447/2015, Pž-3605/2013 i Pž-4001/2013) u kojima je navedeno da je potpisom situacije za obavljene radove tužitelj potvrdio da su sve ugovorne obveze bile obavljene kvalitetno i pravovremeno, da je trajno saniranje odrona posao izvanrednog održavanja ceste te da je od strane tuženika nemoguće osigurati trajnu zaštitu predmetne ceste kroz redovito održavanje.
5. Odgovor na žalbu nije podnesen.
6. Žalba nije osnovana.
7. Ispitavši pobijanu presudu na temelju članka 365. stavaka 1. i 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23) u granicama razloga navedenih u žalbi i pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točaka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. tog Zakona i na pravilnu primjenu materijalnog prava, ovaj sud je utvrdio da je pobijana presuda donesena uz pogrešnu primjenu materijalnog prava ali je i pravilnom primjenom materijalnog prava trebalo donijeti jednaku odluku.
8. Predmet spora u ovoj pravnoj stvari je regresni zahtjev tužitelja za isplatu iznosa koji je tužitelj isplatio oštećenoj trećoj osobi (KČ) na temelju pravomoćne sudske presude u iznosu od 28.703,13 kn (3.809,56 EUR). Tužitelj tvrdi da je do štete došlo zbog povrede ugovorne obveze tuženika da održava državnu cestu D-8.
9. U ovom predmetu donesena je i presuda Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-5332/2022 od 30. siječnja 2024. kojom je prvostupanjska presuda preinačena i odbijen tužbeni zahtjev budući da je oštećena osoba zahtijevala od tuženika da joj naknadi štetu zajedno s tužiteljem, ali je pravomoćnom presudom Općinskog suda u Šibeniku njen zahtjev odbijen, pa ne postoje ni uvjeti za primjenu odredbe članka 1109. Zakona o obveznim odnosima.
10. Vrhovni sud Republike Hrvatske ukinuo je navedenu presudu Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske rješenjem poslovni broj Rev-1313/2024-2 od 18. prosinca 2024. uz obrazloženje da je u parnici Općinskog suda u Šibeniku poslovni broj Pnš-51/2012 odlučeno o izvanugovornoj odgovornosti za štetu, dok se u ovoj parnici raspravlja o ugovornoj odgovornosti tj. o tome je li tuženik uredno izvršavao ugovorne obveze i je li činjenica da se nalazilo kamenje na cesti njegov propust ili nije.
11. Suprotno žalbenim navodima privremene situacije se pojavljuju kao samostalno potraživanje sa značenjem akontacije do konačnog obračuna i pravilna je ocjena prvostupanjskog suda da ovjeravanjem privremene mjesečne situacije nije izgubio pravo da od tuženika zahtijeva naknadu štete zbog povrede ugovorne obveze. Takav gubitak prava ugovorom ili propisom nije predviđen.
12. Predmetni spor je spor male vrijednosti, a odredba članka 467. stavka 2. Zakona o parničnom postupku ne pruža zakonsku osnovu drugostupanjskom sudu, u smislu članka 370. istog Zakona provjeravati pravilnost i potpunost utvrđenog činjeničnog stanja. Stoga ovaj sud nije uzeo u razmatranje žalbene navode kojima žalitelj polemizira s prosudbama i zaključcima koje je prvostupanjski sud izveo o činjenicama koje su utvrđene iz provedenog dokaznog postupka.
13. Utvrđenje prvostupanjskog suda da se tuženik ugovorom obvezao tužitelju izvoditi radove na redovnom održavanju i zaštiti državnih cesta sukladno Zakonu o cestama i Pravilniku o održavanju i zaštiti javnih cesta („Narodne novine“ broj: 25/98, 162/98 i 180/04), nije proturječno privijenom Ugovoru o izvođenju radova redovitog održavanja i zaštite državnih cesta na području Republike Hrvatske za 2010. godinu.
14. Isto tako privijenim ispravama nije proturječno utvrđenje prvostupanjskog suda da je na vozilu oštećenice došlo do štete zbog propusta tuženika u održavanju javne ceste, budući da je do štete došlo uslijed naleta na odronjeno kamenje te da je odron na tom dijelu ceste bio predvidiv, a nije bila postavljena mreža koja cestu štiti od odrona, kao ni utvrđenje da je ugovorna dužnost tuženika bila i preventivno djelovati da okolno kamenje s uzvišenog terena uz cestu ne dospije na kolnik u smislu članka 2. Ugovora sklopljenog između stranaka kao članka 35. stavka 2. Pravilnika o održavanju i zaštiti javnih cesta te tužitelja upozoriti na mogućnost odrona i poduzeti radnje da do njega ne dođe.
15. Odluke u sudskim predmetima na koje se tuženik poziva u žalbi nisu činjenično podudarni predmetnom sporu u kojem je prvostupanjski sud utvrdio da tuženik nije niti upozorio tužitelja na potrebu postavljanja zaštitne mreže.
16. Slijedom iznesenog na utvrđeno činjenično stanje da je šteta nastala zbog tuženikovog propusta održavati cestu sigurnom za promet i obavijestiti tužitelja o potrebi postavljanja zaštitne mreže, pravilnom primjenom odredbe članka 342. stavka 2. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23 i 155/23) tužbeni zahtjev je valjalo utvrditi osnovanim, a navodima žalbe tuženik nije doveo u sumnju zakonitost i pravilnost pobijane odluke.
17. Stoga je valjalo na temelju odredbe članka 368. stavka 2. Zakona o parničnom postupku, presudom odbiti žalbu kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu.
Zagreb, 4. travnja 2025.
Sudac
Davor Pustijanac
