REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske

Savska cesta 62, Zagreb

Poslovni broj: Pž-1421/2025-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, sudac dr. sc. Srđan Šimac, u pravnoj stvari tužiteljice ČT, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Tonči Ravlić, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Ravlić & partneri d.o.o., Zagreb, protiv tuženika MEDIJAK d.o.o. – u stečaju, Kalinovica 5, Zagreb OIB: 53930159824, kojeg zastupa punomoćnik Zdravko Ivić, odvjetnik u Zagrebu, odlučujući o žalbama tužiteljice i tuženika protiv rješenja Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1889/2024-3 od 4. veljače 2025., 4. travnja 2025.

r i j e š i o  j e

Uvažavaju se tužiteljičina i tuženikova žalba, ukida se rješenje Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1889/2024-3 od 4. veljače 2025. u točki I. izreke i predmet vraća tom sudu na daljnji postupak.

Obrazloženje

1. Prvostupanjski sud je pobijanim rješenjem utvrdio da se tužba smatra povučenom (točka I. izreke).

2. Prvostupanjski sud je tako odlučio jer je utvrdio da je postupak u ovoj pravnoj stvari bio prekinut rješenjem od 19. travnja 2021. po osnovi odredbe čl. 212. st. 5. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23; dalje: ZPP), odnosno otvaranja stečajnog postupka nad tuženikom. Prvostupanjski sud je utvrdio da je tužiteljica propustila postupiti u skladu s uputom stečajnog suda iz rješenja o utvrđenim i osporenim tražbinama od 9. prosinca 2021. i u danom roku od 8 dana podnijeti prijedlog za nastavak ove parnice koja se vodi o tražbini koja je prijavljena u stečajnom postupku i tamo je osporena. Pri tome je prvostupanjski sud utvrdio da se tužiteljica u stečajnom postupku nad tuženikom legitimirala i kao stečajni i kao razlučni vjerovnik. Zato je prvostupanjski sud primjenom odredaba čl. 215. st. 2. ZPP-a u vezi sa čl. 269. st. 2. Stečajnog zakona („Narodne novine“ broj: 71/15, 104/17, 36/22 i 27/24: dalje: SZ) donio pobijano rješenje.

3. Tužiteljica je protiv pobijanog rješenja podnijela žalbu zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešne primjene materijalnog prava i bitne povrede odredaba parničnog postupka. Iz sadržaja žalbe proizlazi da pobija rješenje u točki I. izreke, kojom je utvrđeno da se tužba smatra povučenom.

4. Tužiteljica je u žalbi istaknula kako je prvostupanjski sud propustio uzeti u obzir to da je u ovoj pravnoj stvari tužiteljica podnijela hipotekarnu tužbu. Njome zahtijeva da tuženik kao založni dužnik trpi namirenje iz vrijednosti nekretnine, a ne zahtijeva od njega isplatu tražbine osigurane založnim pravom. Iako je tužiteljica u stečajnom postupku koji se vodi nad tuženikom prijavila tražbinu koja je osigurana založnim pravom, ona je ujedno kao založni vjerovnik obavijestila stečajnog upravitelja o postojanju razlučnog prava. Tužiteljica se opredijelila namirivati kao razlučni vjerovnik zbog čega nije niti trebala prijaviti tražbinu u stečajnom postupku.

5. Tužiteljica smatra da joj je uskratom meritornog odlučivanja u ovom predmetu povrijeđeno pravo na pristup sudu. Poziva se na odluku Europskog suda za ljudska prava u predmetu Č protiv Republike Hrvatske od 21. siječnja 2025.

6. Tuženik je protiv pobijanog rješenja u točki I. izreke podnio žalbu zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, bitne povrede odredaba parničnog postupka i zbog pogrešne primjene odredaba Stečajnog zakona.

7. Tuženik je u žalbi istaknuo kako tužiteljica nema nikakvu tražbinu prema njemu, već ima upisano založno pravo na posebnom dijelu nekretnine čiji je on vlasnik. Predmet ove parnice nije utvrđenje postojanje tužiteljičine tražbine, već je riječ o hipotekarnoj tužbi. Zato nisu bile primjenjive odredbe čl. 269. SZ-a koji se odnosi na pokretanje, odnosno nastavak parnica radi utvrđenja osporenih tražbina.

8. Tuženik je također naglasio da on ima pravni interes da se o tužbenom zahtjevu donesene meritorna sudska odluka. Tuženik kao prodavatelj stanova kao posebnih dijelova nekretnine na teret kojih je upisano založno pravo u korist tužiteljice odgovora stjecateljima tih stanova po osnovi postojanja pravnih nedostataka prodane stvari.

9. Tužiteljičina i tuženikova žalba su osnovane.

10. Ovaj sud je ispitao pobijano rješenje na temelju odredbe čl. 365. st. 1. i 2. ZPP-a u dijelu u kojem se pobija žalbom u granicama razloga navedenih u žalbi u vezi s čl. 381. ZPP-a, pazeći po službenoj dužnosti na određene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a i na pravilnu primjenu materijalnog prava. Pobijano rješenje zahvaćeno je bitnom povredom odredaba postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a.

11. Naime, tužiteljica je u tužbi iznijela tvrdnju da je Ugovor o priznanju duga i Sporazum o osiguranju novčane tražbine sklopila 16. listopada 2006. te ga potvrdila po javnom bilježniku Dušku Sudaru iz Zagreba 17. prosinca 2009. pod poslovnim

brojem OV-12676/2009 s OT i TT (prethodno XIII. i XIV. tuženicima) kao založnim dužnicima. Na temelju tog pravnog posla uknjiženo je tužiteljičino založno pravo na nekretninama upisanim u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], Općinskog građanskog suda u Zagrebu, zemljišnoknjižni odjel.

12. Tuženik je u odgovoru na tužbu iznio tvrdnju da su upravo OT i TT osobni dužnici tužiteljice, međutim osporava valjanost ugovora o zajmu kao pravnu osnovu tužiteljičine tražbine, jer tuženik tvrdi da je riječ o fiktivnom pravnom poslu sklopljenom između članova obitelji s ciljem stjecanja imovinske koristi za tužiteljicu. Tuženik je, naime, sporne nekretnine kupio od OT i TT kao prodavatelja u vrijeme kada nisu bile opterećene tužiteljičinim založnim pravom koje je tužiteljica uknjižila u međurazdoblju između kupnje, a prije nego što je tuženik uknjižio svoje pravo vlasništva. Tuženik je kao investitor gradnje pojedine posebne dijelove izgrađene stambene zgrade dalje prodao stjecateljima opterećene tužiteljičinim založnim pravom.

13. Iz ovako utvrđene stvarne osnove tužbe, ovaj sud ocjenjuje da je predmet spora u ovoj pravnoj stvari tzv. hipotekarna tužba kojom tužiteljica zahtijeva od tuženika kao založnog dužnika (vlasnika nekretnine), koji nije i njen osobni dužnik da trpi namirenje njene tražbine u iznosu od 250.000,00 EUR s pripadajućim zateznim kamatama iz vrijednosti nekretnine koja će biti ostvarena javnom prodajom, u smislu odredbe čl. 338. st. 1. Zakona o vlasništvu drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ broj: 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10, 143/12 i 152/14; dalje: ZV). Tužiteljica ovo zahtijeva u parnici, jer pravo na namirenje ne može ostvariti po pravilima ovršnog prava, sve s obzirom na to da za tražbinu koja je osigurana založnim pravom ne raspolaže ovršnom ispravom, u smislu odredbe čl. 336. st. 2. ZV-u.

14. Ovaj zaključak podupire i rješenje Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj St-2058/2017 od 9. prosinca 2021. o utvrđenim i osporenim tražbinama koje je donijeto u stečajnom postupku koji se vodi nad tuženikom. Tim rješenjem je, između ostaloga, osporena tužiteljičina tražbina u iznosu od 5.846.490,77 kn koju je prijavila po osnovi Ugovora o priznanju duga sa Sporazumom o osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretnini od 16. listopada 2006. ovjerenom po javnom bilježniku Dušku Sudaru iz Zagreba 17. prosinca 2009. pod poslovnim brojem Ov-12676/2009. Stečajni sud je čitanjem ove isprave (koja nije priložena u ovom predmetu) utvrdio da je ugovor o zajmu sklopljen između tužiteljice i OT i ŽT, zbog čega je ocijenio da tužiteljica nije tuženikov osobni vjerovnik, već isključivo založni vjerovnik koja može zahtijevati namirenje iz nekretnine kao predmeta založnog prava. Također je ocijenio kako dostavljena isprava ne sadržava klauzulu ovršnosti pa ne predstavlja ovršnu ispravu o prijavljenoj tražbini.

15. Slijedom navedenih činjenica, ovaj sud ocjenjuje da okolnost da tužiteljica nije postupila po uputi stečajnog suda i zahtijevala nastavak ovog postupka u dodijeljenom roku od 8 dana, nema nikakvog utjecaja na mogućnost vođenja parnice i donošenja meritorne odluke. Ovo iz razloga što u ovoj pravnoj stvari nije riječ o tužbenom zahtjevu kojim tužiteljica zahtjeva isplatu tražbine osigurane založnim pravom. Tužiteljica nije tuženikov osobni vjerovnik već isključivo založni vjerovnik. Zbog toga ona tražbinu osiguranu založnim pravom nije mogla ostvarivati prijavom u stečajnom postupku nad tuženikom, jer se stečajnim vjerovnicima smatraju jedino osobni vjerovnici dužnika koji u vrijeme otvaranja stečajnog postupka imaju koju imovinskopravnu tražbinu prema njemu (čl. 137. st. 1. SZ-a).

16. Slijedom navedenog, na nastavak postupka nije primjenjiva odredba čl. 215. st. 2. ZPP-a, koju je pogrešno primijenio prvostupanjski sud, jer se ona primjenjuje samo u postupcima koji se vodi o tražbini koja se prijavljuje u stečajnom postupku, što ovaj postupak nije.

17. U ovoj pravnoj stvari postupak koji je prekinut po osnovi odredbe čl. 212. st. 5. ZPP-a trebalo je nastaviti sukladno odredbi čl. 215. st. 1. ZPP-a, odnosno preuzimanjem postupka od strane stečajnog upravitelja ili kad ga sud na prijedlog protivne strane ili po službenoj dužnosti pozove da to učini. S obzirom na to da je prvostupanjski sud po toj osnovi već donio rješenje o nastavku od 22. srpnja 2024. koje je postalo pravomoćno, ovaj sud vraća predmet prvostupanjskom suda radi daljnjeg provođenja postupka.

18. Slijedom svega navedenog, odlučeno je kao u izreci (čl. 380. t. 3. ZPP-a).

Zagreb, 4. travnja 2025.

Sudac

dr. sc. Srđan Šimac