Republika Hrvatska

Općinski sud u Sisku

Trg Ljudevita Posavskog 5

44000 Sisak

Poslovni broj: P-143/2023-17

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Sisku, po sucu toga suda Vedranu Medaković, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja Hrvatski ured za osiguranje, Martićeva 71, OIB: 38922958547, zastupanog po punomoćniku Damiru Vidrihu, odvjetniku iz Zagreba, protiv prvo tuženika MI iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], i drugo tuženice ĆI iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], radi pobijanja dužnikovih pravnih radnji, nakon održane i zaključene glavne rasprave na ročištu 18. veljače 2025., na ročištu za objavu presude 4. travnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I/ Ugovor o darovanju nekretnina od dana 27.09.2022. godine, sklopljen između I/ tuženika HI, OIB: [osobni identifikacijski broj], kao darovatelja i II/ tuženika ĆI, OIB: [osobni identifikacijski broj], kao darovane, temeljem koje je preneseno pravo vlasništva nad 7/12 suvlasničkih dijelova nekretnina upisanih u Zemljišnoknjižni odjel Sisak, u zk. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina]-Topolovac, kao zk.č.br. 748 u naravi Oranica Prerub u površini od 6859 m2, te kao zk.č.br. 1250/4 u naravi Kuća i dvorište [adresa] u površini od 719 m2, sveukupno 7578 m2, u korist II/ tuženika gubi pravni učinak prema tužitelju u djelu u kojem je to potrebno za namirenje tražbine tužitelja prema I/tuženiku u iznosu od 15.023,56 € / 113.195,00 kuna, uvećano za zakonske zatezne kamate koje na iznos od 13.272,28 € teku od dana 11.08.2007. godine pa do isplate, na iznos od 844,12 €, od dana 26.11.2008. godine, pa do isplate, na iznos od 341,10 €, od 18.11.2009. godine pa do isplate, te na iznos od 566,06 €, od dana 29.01.2019. godine pa do isplate, po stopi koja teče od dospijeća svakog pojedinog iznosa pa do dana 31.12.2007. godine po stopi utvrđenoj čl. 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate, a od dana 01.01.2008. godine pa do dana 31.07 .2015. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB, koja je vrijedila zadnji dan polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, uvećanoj za pet postotnih poena, za razdoblje od 01.08.2015. do 31.12.2022. uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, za razdoblje od 01.01.2023. do 29. 12. 2023. za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. 12. 2023. pa do isplate uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a gdje referentnu stopu čini kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke ( čl. 29. st. 2. i 8. ZOO-a).

II/ Tuženici su dužni trpjeti da tužitelj namiri svoje novčano potraživanje iz točke I/ izreke ove presude prodajom 7/12 suvlasničkog dijela nekretnina upisanih u Zemljišnoknjižni odjel Sisak, u zk. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina]-Topolovac, kao zk.č.br. 748 u naravi Oranica Prerub u površini od 6859 m2, te kao zk.č.br. 1250/4 u naravi Kuća i dvorište [adresa] u površini od 719 m2, sveukupno 7578 m2.

III/ Nalaže se tuženicima da solidarno naknade tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 2.384,19 eura, zajedno sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama od dana donošenja presude tj. 4. travnja 2025. pa do isplate uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a gdje referentnu stopu čini kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke ( čl. 29. st. 2. i 8. ZOO-a), u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužbom od 24. travnja 2023. tužitelj u bitnom navodi da prema prvo tuženiku temeljem pravomoćne i ovršne presude broj P-377/08 od dana 26.11.2008., ima dospjelu tražbinu u iznosu od 100.000,00 kuna sa zakonskom zateznom kamatom od 11.08.2007., te tražbinu s osnova troškova postupka od 6.360,00 kuna sa kamatom od 26.11.2008.. Pravomoćnim rješenjem o ovrsi na pokretninama broj Ovr-1738/09, od 17.11.2009. naloženo je I/ tuženiku kao ovršeniku isplatiti gore iznos od 106.360,00 kuna s pripadajućom kamatom, te da naknaditi troškove ovršnog postupka od 2.570,00 kuna, nakon čega je pravomoćnim rješenjem o ovrsi broj Ovr-1729/2018 od 28.01.2019., naloženo prvo tuženiku da tužitelju naknadi 108.930,00 kuna uz naknadu daljnjeg ovršnog troška od 4.265,00 kuna, tako da ukupna tražbina tužitelja iznosi 113.195,00 kuna odnosno 15.023,56 € s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom. Tužitelj nadalje ukazuje kako je prvo tuženik bio suvlasnik 7/12 dijela nekretnine upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]-Topolovac, kao zk.č.br. 748 u naravi Oranica Prerub u površini od 6859 m2, te zk.č.br. 1250/4 u naravi Kuća i dvorište [adresa] u površini od 719 m2, sveukupno 7578 m2. Dana 28.09.2022. zemljišnoknjižni odjel [adresa] je zaprimio prijedlog za uknjižbu pod brojem Z- 12611/2022, temeljem ugovora o darovanju od 27.09.2022., kojim ugovorom je drugo tuženik stekao pravo vlasništva nad navedenim nekretninama s time da je istovremeno u korist prvo tuženika upisana osobna služnost – pravo stanovanja. Tužitelj dalje ističe kako je svoju dospjelu tražbinu iz pravomoćne i ovršne presude pokušao naplatiti pokretanjem ovršnih postupaka, no utvrđeno je da prvo tuženi nema pokretnina pogodnih za pljenidbu, dok je u ovršnom postupku na novčanim sredstvima pod brojem Ovr-1729/18 utvrđeno da se nalazi u višegodišnjoj blokadi. Obzirom na činjenicu da je prvo tuženik aktivno sudjelovao u navedenom postupku, te imao saznanja o provođenju ovrha radi naplate presuđenog iznosa, to je istome bilo poznato da će darovanjem svog suvlasničkog dijela nekretnina drugo tuženiku nanijeti štetu tužitelju budući je pravnom radnjom darovanja praktično ostao bez značajnije imovine iz koje bi tužitelj mogao namiriti svoju tražbinu. Stoga tužitelj zaključno predlaže usvojiti tužbeni zahtjev kojim traži da ugovor o darovanju nekretnina od 27.09.2022. godine, sklopljen u korist drugo tuženika, gubi pravni učinak prema tužitelju u djelu u kojem je to potrebno za namirenje tražbine tužitelja prema prvo tuženiku u iznosu od 15.023,56 € / 113.195,00 kuna, uvećano za zakonske zatezne kamate, zatim da su tuženici dužni trpjeti da tužitelj namiri svoje potraživanje prodajom suvlasničkog dijela, kao i da solidarno namire troškove parničnog postupka.

2. Prvo tuženik na tužbu nije odgovorio, dok je drugo tuženica u odgovoru na tužbu istaknula u bitnome da za presudu P-377/08 od 26. 11. 2008. i postupanje protiv njezinog oca tj. prvo tuženika, nije znala. Potvrđuje da joj je prvo tuženik darovao suvlasnički dio nekretnine navedene u tužbi temeljem ugovora o darovanju od 27. 9. 2022, pri čemu u trenutku pravnog posla nije postojala nikakva zabilježba ovrhe niti druga zapreka za raspolaganje tim suvlasničkim dijelom. Ističe da se radi o jedinoj nekretnini njezina oca, koja služi za njegovo stanovanje te se ovrha na suvlasničkom dijelu ne bi mogla provesti. Drugo tuženica dalje navodi kako nema saznanja o ovršnim postupcima koji su se vodili protiv njezinog oca, te da je tužitelj mogao zatražiti ovrhu, staviti zabilježbu, tražiti upis založnog prava ili drugu zabilježbu, pa kako sve to nije učinio, smatra da je tužba neosnovana. Smatra da se rješenje može tražiti u ovrsi na novčanim sredstvima te činjenica da je prvo tuženik trenutno u blokadi ne znači nemogućnost naplate u budućnosti. Ističe da je darovanje učinjeno bez namjere i znanja da se ošteti vjerovnika. Stoga zaključno predlaže odbiti tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti kao neosnovan.

U odnosu na činjenično stanje

3. U tijeku postupka sud je proveo dokaze uvidom u tužbu sa presudom ovog suda broj P-377/08-12 od 26. studenog 2008., prijedlog za ovrhu tužitelja kao ovrhovoditelja protiv MI kao ovršenika od 20. studenog 2009. temeljem kojeg je izdano rješenje o ovrsi Ovr-1738/09 od 17. studenog 2009., prijedlog za ovrhu tužitelja kao ovrhovoditelja protiv MI kao ovršenika od 1. veljače 2019. temeljem kojeg je izdano rješenje o ovrsi Ovr- 1729/2018 od 28. siječnja 2019., izvadak iz zk, zapisnik o popisu i procjeni iz predmeta Ovr-1738/09, specifikacija izvršenja osnove za plaćanje, potvrde o redoslijedu osnova za plaćanje sa kamatama ( str. 1 - 21 spisa), Odgovor na tužbu drugo tuženice (str. 26 - 27spisa) podnesak tužitelja od 26. studenog 2024., sa sudskom praksom (str. 34-55 spisa), izvršen je uvid u priklopljeni spis ovog suda Ovr-1729/18, zbirku spisa P-377/08, dok je u odnosu na zatraženi priklop spisa Ovr-1738/09 službenom bilješkom od 25. studenog 2024. utvrđeno da je predmet izlučen 2020., protekom roka za čuvanje spisa.

4. Temeljem tako predočenih i izvedenih dokaza u postupku utvrđeno je:

- da je prvo tuženik otac drugo tuženice ( utvrđeno temeljem navoda drugo tuženice),

- da tužitelj prema prvo tuženiku ima dospjelu tražbinu u ukupnom iznosu od 113.195,00 kn odnosno 15.023,56 eura, sve temeljem pravomoćne presude Općinskog suda u Sisku broj P-377/08-12 od 26. 11. 2008. ( kojom je naloženo platiti glavnicu od 100.000,00 kn sa pripadajućom kamatom te troškove od 6.360,00 kn ), zatim pravomoćnog rješenja o ovrsi ovog suda broj Ovr-1738/2009 od 17. 11. 2009. ( kojim je naloženo prvo tuženiku kao ovršeniku platiti tužitelju kao ovrhovoditelju glavnicu od 106.360,00 kn te dalje pripadajuće troškove od 2.570,00 kn ), te pravomoćnog rješenja o ovrsi broj Ovr-1729/2018 od 28. 01. 2019. ( kojim je naloženo prvo tuženiku kao ovršeniku platiti tužitelju kao ovrhovoditelju glavnicu od 108.930,00 kn te dalje pripadajuće troškove od 2.570,00 kn ) – utvrđeno temeljem uvida u presudu ovog suda broj P-377/08-12 od 26. 11. 2008. ( str. 5-7 spisa ), rješenje o ovrsi broj Ovr-1738/2009 od 17. 11. 2009. ( str. 8-10 spisa ) te Ovr-1729/2018 od 28. 01. 2019. ( str. 11-13 spisa),

- da su prvo tuženik kao darodavatelj i drugo tuženica kao daroprimatelj sklopili 27. 9. 2022. Ugovor o darovanju nekretnina temeljem kojeg je zemljišno knjižni odjel Općinskog suda u Sisku proveo uknjižbu prava vlasništva na 7/12 suvlasničkih udjela prvo tuženika na ime i u korist drugo tuženice, na nekretninama upisanim u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]- Topolovac, kao zk.č.br. 748 u naravi Oranica Prerub u površini od 6859 m2, te zk.č.br. 1250/4 u naravi Kuća i dvorište [adresa] u površini od 719 m2, sveukupno 7578 m2 ( utvrđeno temeljem povijesnog prikaza izvatka iz zemljišne knjige – str. 14-16 spisa te nespornog navoda drugo tuženice u pogledu takve činjenice).

U odnosu na primjenu materijalnog prava:

5. Odredbom čl. 66. st. 1. i 2. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015, 29/2018, 126/2021, 114/2022, 156/2023;dalje: ZOO) propisano je da svaki vjerovnik čija je tražbina dospjela za isplatu, i bez obzira kad je nastala može pobijati pravnu radnju svog dužnika koja je poduzeta na štetu vjerovnika. Smatra se da je pravna radnja poduzeta na štetu vjerovnika ako zbog nje dužnik nema dovoljno sredstava za ispunjenje vjerovnikove tražbine.

6. Odredbom čl. 67. st. 1., 2. i 3. ZOO-a uređene su pretpostavke pobijanja te propisano da se naplatno raspolaganje može pobijati ako je u vrijeme raspolaganja dužnik znao ili mogao znati da poduzetim raspolaganjem nanosi štetu svojim vjerovnicima i ako je trećoj osobi s kojom je ili u čiju je korist pravna radnja poduzeta to bilo poznato ili moglo biti poznato. Ako je treća osoba dužnikov bračni drug, ili krvni srodnik u ravnoj liniji, ili u pobočnoj liniji do četvrtog stupnja, ili po tazbini do istog stupnja, smatra se da joj je bilo poznato da dužnik poduzetim raspolaganjem nanosi štetu vjerovniku, osim ako dokaže suprotno. Kod besplatnih raspolaganja i s njima izjednačenih pravnih radnji smatra se da je dužnik znao da poduzetim raspolaganjem nanosi štetu vjerovniku, i za pobijanje tih radnji ne zahtijeva se da je trećoj osobi to bilo poznato ili moglo biti poznato.

7. Odredbom čl. 69. ZOO-a uređena su sredstva pobijanja te propisano da se pravna radnja dužnika pobija se tužbom ili prigovorom. Tužba za pobijanje podnosi se protiv dužnika i treće osobe s kojom je ili u čiju je korist poduzeta pravna radnja koja se pobija, odnosno protiv njezinih sveopćih pravnih slijednika. Ako je treći otuđio nekim naplatnim poslom korist pribavljenu raspolaganjem koje se pobija, tužba se može podnijeti protiv pribavitelja samo ako je ovaj znao da se pribavljanje njegovih prednika moglo pobijati, a ako je tu korist otuđio besplatnim poslom, tužba se može podnijeti protiv pribavitelja i ako on to nije znao. Tuženik može izbjeći pobijanje ako ispuni dužnikovu obvezu.

8. Odredbom čl. 70. ZOO-a je određeno da ako sud usvoji tužbeni zahtjev, pravna radnja gubi učinak samo prema tužitelju i samo koliko je potrebno za namirenje njegovih tražbina.

9. Članak 71. ZOO-a propisuje da se tužba za pobijanje može podnijeti u roku od jedne godine za raspolaganje iz članka 67. stavka 1. ovoga Zakona, a za ostale slučajeve u roku od tri godine. Rok se računa od dana kad je poduzeta pravna radnja koja se pobija, odnosno od dana kad je trebalo poduzeti propuštenu radnju.

U odnosu na tužbeni zahtjev tužitelja i prigovore tuženika

10. Slijedom provedenog dokaznog postupka i utvrđenja koja proizlaze iz istoga, a uzimajući u obzir sve provedene i cijenjene dokaze zasebno te u njihovoj sveukupnosti, zaključak je prvostupanjskog suda da je tužbeni zahtjev u cijelosti osnovan.

11. Naime, u postupku je utvrđeno te nije sporno da je prvo tuženik otac drugo tuženice, kao niti činjenica prema kojoj su isti sklopili 27. 9. 2022. ugovor o darovanju nekretnina temeljem kojeg je drugo tuženica uknjižena kao vlasnica na suvlasničkom dijelu svojega oca upisanom u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]- Topolovac, k. č. br. [katastarska čestica] te k. č. br. [katastarska čestica], a koje u naravi čine kuću i okolno zemljište na adresi prebivališta prvo tuženika.

12. Osim navedenog, iz dostavljene presude i rješenja o ovrsi je utvrđeno te također nije sporno, da tužitelj posjeduje tražbinu prema prvo tuženiku i to u ukupnom iznosu od 113.195,00 kn odnosno 15.023,56 eura, ( temeljem pravomoćne presude Općinskog suda u Sisku broj P-377/08-12 od 26. 11. 2008., zatim pravomoćnog rješenja o ovrsi ovog suda broj Ovr-1738/2009 od 17. 11. 2009. te pravomoćnog rješenja o ovrsi broj Ovr-1729/2018 od 28. 01. 2019.).

13. Na tako utvrđeno činjenično stanje je valjalo primijeniti materijalno pravo, ( pobliže navedeno u točkama 5. do 9. ovog obrazloženja), pri čemu iz odredbe čl. 66. st. 1. ZOO-a proizlazi da tužitelj predstavlja aktivno legitimiranu osobu za pokretanjem konkretne tužbe, a obzirom da predstavlja vjerovnika sa dospjelom tražbinom za isplatom.

14. Nadalje, tužitelj predmetnu tužbu može poduzeti bez obzira na trenutak dospijeća njegove tražbine, pri čemu se temeljem čl. 67. st. 2. ZOO-a pretpostavlja da je ugovor o darovanju poduzet na štetu tužitelja ako zbog nje dužnik nema dovoljno sredstava za ispunjenje tražbine, i koju posljednju činjenicu je tužitelj dokazao upravo provođenjem ovršnih postupaka na pokretninama i novčanim sredstvima prvo tuženika ( i u sklopu kojih očigledno nije uspio namiriti svoju tražbinu niti djelomično).

15. U odnosu na prigovore drugo tuženice istaknute u smjeru tvrdnje prema kojoj nije znala za postojanje dugovanja njezina oca prema tužitelju, valja ukazati da se kod besplatnih raspolaganja i s njima izjednačenih pravnih radnji smatra da je dužnik znao da poduzetim raspolaganjem nanosi štetu vjerovniku, i za pobijanje tih radnji ne zahtijeva se da je trećoj osobi to bilo poznato ili moglo biti poznato, slijedom čega prigovori izneseni u tom smjeru nisu odlučni.

16. Također nije od utjecaja niti prigovor da drugo tuženica nije sudjelovala niti u jednom od ovršnih postupaka kao niti prigovor da je predmetnim ugovorom o darovanju nije nanesena šteta, a obzirom da je tužitelj dokazao činjenicu prema kojoj je svoju tražbinu pokušavao ostvariti načinima ovrhe koji su manje tegobni za prvo tuženika ( pljenidbom pokretnina i naplate na novčanim sredstvima ) i koje nisu dovele niti do djelomičnog namirenja.

17. Kako tužitelj nedvosmisleno posjeduje dospjelu i nenaplaćenu tražbinu protiv prvo tuženika, za predmet ovog postupka je isključivo relevantna činjenica da je potonji 27. 9. 2022. sklapanjem ugovora o darovanju nekretnina sa drugo tuženicom, poduzeo besplatno pravno raspolaganje na štetu tužitelja kao vjerovnika, obzirom da je takvim postupanjem tužitelj izgubio trenutno jedinu izglednu mogućnost namirenja svoje tražbine, slijedom čega je tužbeni zahtjev tužitelja za pobijanjem takvih pravnih radnji osnovan, pa je temeljem čl. 66. do 71. ZOO-a valjalo odlučiti kao pod točkama I/ i II/ izreke.

18. Tužitelj sukladno uspjehu u sporu temeljem čl. 154. st. 1., čl. 155., i čl. 164. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22.,114/22 i 155/23; - u daljnjem tekstu: ZPP), kao i temeljem odredaba Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, vrijednosti predmeta spora i samog troškovnika, ostvaruje pravo na naknadu troškova postupka koji se odnose na:

- trošak sastava tužbe temeljem Tbr. 7.1. Tarife sa pripadajućim porezom na dodanu vrijednost temeljem Tbr. 46. Tarife ( 250 bodova x 2 eura + PDV) od 625 eura,

- trošak zastupanja na ročištima 21. 11. 2024. i 18. 02. 2025. na kojima se raspravljalo o glavnoj stvari u iznosu od po 625 eura ( x 2 ) za svako ročište temeljem Tbr. 9. 1. u vezi. Tbr. 7. 1. i 46. Tarife,

- trošak sastava ostalih podnesaka od 16. 8. 2023. i 26. 11. 2024. ( kojim je dostavljena sudska praksa se te očitovalo na navode odgovora na tužbu ) u iznosu od po 156,25 eura ( x 2 ) temeljem Tbr. 8.4. i 46. Tarife, ukupno 312,50 eura po toj osnovi,

- trošak sudske pristojbe na tužbu i presudu u iznosu od 196,69 eura, što čini ukupni parnični trošak u iznosu od 2.384,19 eura ( 3 x 625 + 312,50 + 196,69 ). Preostali zatraženi trošak nije u skladu sa gore navedenom pravnom osnovom za ostvarivanje naknade troškova postupka.

19. Stoga je slijedom svega navedenoga odlučeno kao u izreci.

Sisak, 4. travanj 2025.

Sudac

Vedran Medaković

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove odluke dopuštena je žalba. Žalba se podnosi putem ovoga suda u četiri primjerka, u roku od 15 dana od dana dostave ovjerenog prijepisa ovog rješenja. O žalbi odlučuje nadležni Županijski sud.

DNA:

1. Tužitelju po pun.

2. Prvo tuženiku

3. Drugo tuženici