Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 29a

Poslovni broj: Gž R-371/2024-3

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca Andree Boras Ivanišević predsjednice vijeća, Sonje Meštrović članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, i Borisa Mimice člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice-protutuženice ĐS iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Hrvoje Jukić, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika-protutužitelja TDR d.o.o. Rovinj, Obala V. Nazora 1, OIB 37014645007, kojeg zastupaju punomoćnici iz Odvjetničkog društva Bekina, Škurla, Durmiš i Spajić d.o.o., odvjetnici u Zagrebu, radi utvrđenja nedopuštenosti otkaza i radi sudskog raskida ugovora o radu, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskoga suda u Puli-Poli poslovni broj Pr-5/2021-61 od 15. svibnja 2024., u sjednici održanoj 4. travnja 2025.,

r i j e š i o  j e

Ukida se presuda Općinskoga suda u Puli-Poli poslovni broj Pr-5/2021-61 od 15. svibnja 2024. i predmet se vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom utvrđeno je da su odluka o otkazu ugovora o radu od 20. studenog 2020. i odluka kojom je odbijen zahtjev za zaštitom prava od 18. prosinca 2020. tuženika nedopuštene te da radni odnos tužiteljice nije prestao, pa je naloženo tuženiku da tužiteljicu vrati na rad na poslove voditelja u komercijalnim financijama u roku od 15 dana od pravomoćnosti presude (točka I. izreke), dok je odbijen tužbeni zahtjev tuženika-protutužielja radi sudskog raskida tog ugovora, kao i njegov zahtjev za naknadu troškova postupka (točka II. izreke).

1.1. Također je tom presudom obvezan tuženik-protutužitelj da tužiteljici naknadi parnične troškove u iznosu od 331,81 eura s pripadajućim zakonskim zateznim kamata, sve u roku od 15 dana (točka III. izreke), dok je odbijen zahtjev tuženika za naknadu troška postupka u cijelosti (točka IV. izreke).

2. Protiv te presude žali se tuženik-protutužitelj pobijajući je u cijelosti, zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku (»Narodne novine«, broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23., dalje: ZPP), s prijedlogom da drugostupanjski sud preinači pobijanu presudu shodno žalbenim razlozima, podredno da se ukine i predmet se vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje pred drugim sucem.

2.1. Na žalbu nije odgovoreno.

2.2. Žalba je osnovana.

3. Predmet ovoga spora je zahtjev tužiteljice-protutuženice (dalje: tužiteljica) radi utvrđenja nedopuštenom odluke o otkazu ugovora o radu sa zahtjevom da radni odnos nije prestao i da se tužiteljica vrati na radno mjesto voditelja u komercijalnim financijama kod tuženika-protutužitelja (dalje: tuženik).

3.1. Isto tako, predmet ovog postupka je i zahtjev tuženika za sudski raskid ugovora o radu.

4. Iz stanja spisa i pobijane odluke proizlazi:

- da je tužiteljica od 2006. radila u društvu BAT koje je društvo 2016. preuzelo tuženika nakon čega je od 1. siječnja 2017. nastavila raditi kod tuženika na temelju ugovora o radu sklopljenog 22. prosinca 2016. za radno mjesto voditelja u komercijalnim financijama, te da je to ujedno prvi i posljednji pisani ugovor o radu koji je tužiteljica s tuženikom sklopila,

- da je tužiteljica 20. lipnja 2018. prilikom dolaska na posao, ispred zgrade tuženika, doživjela ozljedu te da je od tada do 17. studenog 2020. bila na bolovanju zbog predmetne ozljede na radu,

- da je tuženik izradio Program zbrinjavanja viška radnika 21. listopada 2019. kojim je predviđena reorganizacija, a koji je Program dostavljen na savjetovanje Radničkom vijeću tuženika i nadležnoj službi zapošljavanja te da je tim Programom tužiteljica (Prilog broj 2) utvrđena viškom uslijed smanjenja broja izvršitelja radnog mjesta menadžera (voditelja) korporativnih financija,

- da je Programom zbrinjavanja viška radnika utvrđeno da će se pri utvrđivanju viška radnika voditi računa o zakonskim kriterijima - trajanju radnog odnosa kod poslodavca, starosti radnika, i obvezama uzdržavanja koje terete radnika, a kao dodatni kriterij navedeni su: ocjena potencijala, ocjena učinka, invalidnost, stupanj edukacije, tip ugovora o radu (na određeno ili neodređeno vrijeme) te pisana opomena,

- da je tuženik, u cilju utvrđenja viška radnika, tužiteljicu komparirao s radnicima SS i LS, pri čemu je tužiteljica ostvarila najmanji broj bodova,

- da je odlukom o otkazu ugovora o radu od 20. studenog 2020. tuženik kao poslodavac tužiteljici otkazao ugovor o radu na temelju članka 115. stavka 1. i stavka 127. Zakona o radu (»Narodne novine«, broj 93/14., 127/17., 98/19., 151/22., 46/23 i 64/23., dalje: ZR), prema odredbama Programa zbrinjavanja viška radnika od 21. listopada 2019. uz prethodnu suglasnost Radničkog vijeća tuženika i da je tužiteljici priznato pravo na otkazni rok u trajanju od tri mjeseca, te da je bila oslobođena obveze rada za vrijeme otkaznog roka; također joj je priznata otpremnina te godišnji bonus za 2020.,

- daje odlukom o otkazu ugovora o radu tužiteljici otkazna ugovor za radno mejsto voditelj komercijalnih financija,

- da je u zahtjeva za zaštitu prava tužiteljica osporavala predmetnu odluku o otkazu jer je poslodavac bio u obvezi tužiteljici po povratku s bolovanja ponuditi drugo odgovarajuće radno mjesto, posebno uzimajući u obzir da je pri HZMO-u u tijeku postupak procijene preostale radne sposobnosti tužiteljice zaostale kao posljedica ozljede na radu iz lipnja 2018.,

- da je programom zbrinjavanja viška radnika od 21. listopada 2019. utvrđeno je da su u Programu objašnjeni razlozi potrebe promjene modela poslovanja u segmentu duhanske industrije jer je tuženik kao član British American Tobacco grupe, koja je još sredinom 2018. pokrenula projekt globalnih organizacijskih promjena, pa je zaključeno da će u cijeloj grupaciji doći do ukidanja 2300 pozicija od kojih se najveći broj odnosi na pozicije u regionalnim središtima i u Londonu, ali i tuženika; da je zbog gospodarskih i organizacijskih razloga, a u cilju povećanja uspjeha poslovanja, tuženik odlučio promijeniti organizaciju rada, radna mjesta i smanjiti broj izvršitelja te u tu svrhu izraditi predmetni Program zbrinjavanja viška radnika, a procjenu kvalitete rada svakoga pojedinog radnika da je vršila uprava tuženika uz Odjel ljudskih potencijala, a da su uzeti u obzir i raniji rezultati,

- da je programom ukinuto radno mjesto specijalista planiranja i izvršavanja te da je radnik preusmjeren na drugo radno mjesto kao i da je smanjen broj izvršitelja na radnom mjestu menadžer za korporativne financije te da je jedan radnik višak na tom radnom mjestu, kao i da je sačinjen prijedlog radnika za čijim radnikom prestaje potreba te je navedeno da je riječ o suodlučivanju-komercijalni dio, pri čemu je u tablici vidljivo ime tužiteljice, kao osobe zaposlene na radnom mjestu menadžera za korporativne financije, pri čemu je procjena njenog potencijala ispod prosjeka a razina uspješnosti u poslu ocijenjena kao "nezadovoljavajuće",

- da iz prijave o ozljedi na radu proizlazi da je predana HZZO-u 29. lipnja 2018. zbog ozljede koju je tužiteljica doživjela 20. lipnja 2018. u 9,00 sati na putu za posao na javnoj površini ispred poslovne zgrade prilikom izlaska iz taksi vozila, na način da je uslijed nezgodnog nagažaja na neravnoj površini iskrenula gležnja te je došlo do zatvorenog loma, zbog čega je tužiteljica bila od toga dana na bolovanju.

- da je tuženik uspoređivao tužiteljicu s radnicima LS i SS,

- da je tužiteljica od 1. siječnja 2017. bila zaposlena kao "commercial finance manager", a potom od 1. ožujka 2018. kao "corporate finance manager", te da je 2016. dobila ocjenu "outstanding", a za 2017. "successful", te za 2018 "requirs inprovement",

- da je SS je od 1. siječnja 2017. bio "corporate finance manager", a potom od 1. siječnja 2020. "associate manager-corporate finance", dok je LS bio je od 5. veljače 2019. "associate manager-corporate finance", a od 1. siječnja 2020. "associate manager-corporative finance",

- da je menadžerskim ugovorom od 22. prosinca 2016. tužiteljicu pripadala plaća u bruto iznosu od 23.336 kuna mjesečno,

- da je tužiteljica od 2007. do 2011. te od 2014. do 2017. ostvarila pravo na ispate bonusa i povećanje plaće,

- da je na zapisniku sa sastanka od 17. studenog 2017., na kojem se raspravljao o talentima iz odjela financija, za tužiteljicu navedeni komentari da joj je ocjena promijenjena na "uspješan" s jasnom porukom lošeg učinka, da se ne uklapa u MKTG financije te da je potrebno identificirati poziciju za nju, s opaskom "prilagodit komentare" te da je mogući nasljednik za financije Srbije,

- da je na zapisniku sa sastanka od 6. prosinca 2017. za tužiteljicu njena ocjena učinkovitosti izmijenjena s "izvanredna" na "uspješan", a da je ocjena uspješnosti izmijenjena sa "zahtjeva poboljšanje" na "uspješan" kako bi dobila priliku, uz zaključak da se za tužiteljicu treba razmotriti premještaj na drugu ulogu, moguće u korporativnim financijama ili čak neku nefinancijsku poziciju,

- da je na zapisniku sa sastanka od 21. studenog 2018. tužiteljica na mjestu voditelja u korporativnim financijama dobila ocjenu "potrebno poboljšanje" te da je o tome potrebna rasprava s nadređenim Đ, a tužiteljica da je početkom 2018. preuzela novu ulogu koja pokriva novo dodane dijelove tržišta Adria Srbije i Crne Gore, međutim, da od početka lipnja ima zdravstvene probleme zbog čega da nije u mogućnosti biti uključena u mjesečne i kvartalne aktivnosti izvještavanja,

- da je tuženik kao poslodavac Odlukom od 20. studenog 2020. tužiteljici poslovno uvjetovanim otkazom otkazao ugovor o radu, nakon čega je tužiteljica pravovremeno podnijela Zahtjev za zaštitu prava koji je tuženik Odlukom od 18. prosinca 2020. odbio,

- da je svjedokinja ĐSČ u svom iskazu navela da je sudjelovala u ocjenjivanju tužiteljičinog rada za 2018. kada je dobila opisnu ocjenu "potrebno poboljšanje", koja ocjena je potvrđena, uvažavajući činjenicu da tužiteljica nije radila cijelu godinu,

- da je svjedokinje PS navela da je sudjelovala je u izradi Programa zbrinjavanja viška radnika iz 2019. do kojeg je došlo jer je kod tuženika utvrđeno smanjenje prihoda, s tim da je utvrđen višak od 28 radnika; tužiteljicu da su uspoređivali s dva djelatnika LS i SS, koji su obavljali iste ili vrlo slične poslove, svi u istom odjelu financija; tužiteljici da je pod kategorijom uspješnosti na poslu ocjena "nezadovoljavajuće",

- da je svjedokinja ŠS navela da je u radu surađivala s tužiteljicom vezano za financijska pitanja, osobito vezano za rad u SAP sustavu, kao i druge kolege,

- da je tužiteljica u svom iskazu navela da je prvo radila u grupaciji BAT od 1. ožujka 2006. na radnom mjestu koje se zvalo "finance executive", nešto kao računovođa, da bi se potom Bat 1. siječnja 2017. spojio s tuženikom te da je kod grupacije BAT radila na radnom mjestu s visokom stručnom spremom, iako nije završila fakultet; dolaskom TDR-a da je potpisala ugovor o radu 1. siječnja 2017., zbog promjene strukture tržišta tuženik da je uveo prijelazni period, tako da je ona prešla u korporativne financije-planiranje i izvršavanje i to 1. travnja 2018. kada je izvršena primopredaja u [adresa], a kolega S iz [adresa] da je prešao na njeno dotadašnje radno mjesto u komercijalnim financijama, a ona je preuzela regiju Srbije i Crne Gore u korporativnim financijama; za tu novu funkciju, koja je isti 35. razred, ali da se radi o drugoj vrsti posla, da nije sklopila aneks ugovora o radu; na tom radnom mjestu da je radila od 1. travnja 2018. do 20. lipnja 2018. kada je doživjela ozljedu na radu zbog koje je do 17. studenog 2020. bila na bolovanju, s tim da je i za vrijeme bolovanja obavljala svoje poslove, konkretno cijeli rujan 2018. da je dolazila je na svoje radno mjesto.

5. Na temelju prednjih utvrđenja prvostupanjski je sud prvenstveno smatrao da je tužiteljica kod tuženika, prije odlaska na bolovanja 20. lipnja 2018. i u trenutku donošenja odluke o otkazu, radila na radnom mjestu voditelja korporativnih financija, jer je smatrao da u konkretnom slučaju stranke nisu sklopile pisani ugovor za to radno mjesto, pa je pozivom na odredbu članka 14. stavka 2. ZR-a, kojom je određeno da propust ugovornih strana da sklope ugovor o radu u pisanom obliku ne utječe na postojanje i valjanost toga ugovora, kao i na odredbu članka 294. Zakona o obveznim odnosima (»Narodne novine« broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22., 155/23. dalje: ZOO) propisano je da se ugovor smatra valjanim iako nije sklopljen u pisanom obliku, ako su ugovorne strane u cijelosti ili pretežitom dijelu ispunile obveze koje iz ugovora nastaju, smatrao da je tužiteljica radila na radnom mjestu voditelja korporativnih financija.

5.1. Nadalje je taj sud smatrao da je u programu zbrinjavanja viška radnika navedeno da se u odjelu financija smanjuje broj izvršitelja radnog mjesta menadžera (voditelja) za korporativne financije te da se ukida radno mjesto specijalista planiranja i izvještavanja, dok je u Prilogu 2 toga Programa tužiteljica utvrđena viškom u komercijalnom dijelu financija (na radnom mjestu menadžera za korporativne financije), zbog čega su sadržaj Programa i sadržaj Priloga proturječni. U takovj situaciji, a kako je posljednje radno mjesto tužiteljice bilo voditelj korporativnih financija (a ne komercijalnih financija), to je taj sud smatrao da tuženik nije dokazao da je smanjen broj izvršitelja radnog mjesta voditelja korporativnih financija na kojem je tužiteljica posljednje radila.

5.2. Ujedno je prvostupanjski sud smatrao da do promjena radnih mjesta, nakon donošenja Programa zbrinjavanja viša radnika, nije došlo jer da sam Program zbrinjavanja nije dokaz o reorganizaciji, da je to samo predviđeni plan reorganizacije, pa da radno mjesto tužiteljice nije ukinuto.

5.3. Isto tako, taj je sud smatrao da u konkretnom slučaju nisu da ne postoje okolnosti koje opravdano upućuju na to da nastavak radnog odnosa nije moguć, pri tom posebno uvažavajući okolnosti i interesa obiju ugovornih stranaka i volju tužiteljice, pa je smatrao da nema mjesta sudskom raskidu ugovora o radu.

5.4. Iz navedenih razloga prvostupanjski sud je utvrdio da je otkaz nedopušten pa da je tuženik dužan tužiteljicu vratiti na rad na poslove voditelja u komercijalnim financijama zbog čega je prihvatio tužbeni zahtjev tužiteljice u cijelost, a kako nisu ispunjeni uvjeti za sudski raskid ugovora odbio je zahtjev tuženika za sudski raskid ugovora o radu.

6. Navedena utvrđenja i zaključke prvostupanjskog suda glede merituma spora kao pravilne za sada ne prihvaća ovaj žalbeni sud jer su žalbenim navodima tuženika dovedeni u sumnju.

7. Naime, u ovom postupku je trebalo utvrditi je li tužiteljici osnovano dan otkaz ugovor o radu, i to iz razloga poslovno uvjetovanih primjenom odredbe članka 115. stavka 1. ZR-a, a kako je to sve navedeno u odluci o otkazu ugovora o radu od 20. studenog 2020.

8. Iz navedene odluke tuženika od 20. studenog 2020. proizlazi da je tuženik otkazao ugovor o radu tužiteljici zbog prestanka potrebe za njenim radom uslijed gospodarskih razloga i organizacijskih promjena (poslovno uvjetovani otkaz) zbog čega je došlo do ukidanja određenih radnih mjesta odnosno do smanjenja broja izvršitelja pojedinih radnih mjesta. U konkretnom slučaju da je smanjen broj izvršitelja na radnom mjestu voditelj u komercijalnim financijama, pri čemu je tuženik u najvećoj mogućoj mjeri poštovao odredbu članka 115. stavka 2. ZR-a te je uvažio okolnost trajanja radnog odnosa, starost radnika i obveze uzdržavanja koje terete radnika. Nadalje, da je primjena tih kriterija podvrgnuta kontroli Radničkog vijeća i nadležne javne službe zapošljavanja, koju nisu imali primjedbe na strukturu Programa niti na kriterije koje je tuženik primjenjivao prilikom izrade Programa. Osim zakonskih, tuženik da je u obzir uzeo i dodatne kriterije u svrhu utvrđivanja viška radnika kako bi donio ujednačene, individualizirane i pravične odluke. Program zbrinjavanja viška radnika da je dostavljen Radničkom vijeću tuženika koji je dao suglasnost 21. listopada 2019. te je dostavljen Hrvatskom zavodu za zapošljavanje, Područna služba Pula.

9. Odredbom članka 115. ZR-a, propisano je da poslodavac može otkazati ugovor o radu uz propisani ili ugovoreni otkazni rok (redoviti otkaz), ako za to ima opravdan razlog, između ostalog i u slučaju "ako prestane potreba za obavljanje određenog posla zbog gospodarskih, tehničkih ili organizacijskih razloga (poslovno uvjetovani otkaz) (stavak 1. točka 1.), a pri odlučivanju o poslovno i osobno uvjetovanom otkazu poslodavac mora voditi računa o trajanju radnog odnosa, starosti i obvezama uzdržavanja koje terete radnika (stavak 2.).

10. Prema mišljenju ovoga suda, opravdan razlog za poslovno uvjetovani otkaz ugovora o radu u smislu odredbe članka 115. ZR-a, postoji i u slučaju kada poslodavac radi ekonomski uspješnog poslovanja izvrši reorganizaciju rada tako da ukine određena radna mjesta jer je autonomno pravo poslodavca da određuje radna mjesta te da organizira proces rada ili organizaciju svog poslovanja prema svojim potrebama i mogućnostima.

10.1. Međutim, po stavu ovog suda svaki slučaj otkazivanja ugovora o radu valja individualizirati jer odluka o dopuštenosti otkaza ugovora o radu ovisi o okolnostima konkretnog slučaja.

11. U ovom slučaju prema utvrđenom činjeničnom stanju tuženik je dao tužiteljici otkaz ugovora o radu jer je uslijed reorganizacije svoga rada ukinuo radna mjesta u komercijalnom dijelu, i to radno mjesto tužiteljice, zaposlene na radnom mjestu menadžera za korporativne financije, na način da se ukida jedno radno mjesto voditelja komercijalnih financija.

12. Osnovano tuženik u žalbi tvrdi da je prvostupanjski sud pogrešno ocijenio osnovanost tužbenog zahtjeva smatrajući da je tužiteljica bila zaposlena na drugom radnom mjestu (onom voditelja korporativnih financija) u odnosu na ono iz Odluke o otkazu, voditelj u komercijalnim financijama, pri čemu taj sud tvrdi da nije ukinuto njeno radno mjesto. To iz razloga što za sada ostaje nejasno koje je tužiteljica poslove obavljala, kao i za koje je radno mjesto utvrđeno da postoji višak.

13. Naime, tužiteljica je tek u svom iskazu danom pred prvostupanjskim sudu istaknula da je od 1. travnja 2018. postala voditeljica korporativnih financija, kako je to i bilo naznačeno u Programu zbrinjavanja viška radnika, a iz stanja spisa bi proizlazilo da su na tim radnim mjestima radili i SS i GS, usporedni radnici. Isto tako, iz sadržaja Programa zbrinjavanja viška radnika proizlazi da se u odjelu financija smanjuje broj izvršitelja radnog mjesta menadžera (voditelja) za korporativne financije te da se ukida radno mjesto specijalista planiranja i izvještavanja, a u prilogu tog Programa da je tužiteljica utvrđena viškom u komercijalnom dijelu financija (na radnom mjestu menadžera za korporativne financije).

14. Prema mišljenju ovoga suda kod pojave tehnološkog viška radnika u odluci o otkazu ugovora o radu takvom radniku koji je utvrđen kao tehnološki višak pored razloga poslodavca o organizaciji svog poslovanja koja je dovela do pojave viška radnika poslodavac je u toj odluci dužan obrazložiti radniku zašto je upravo tom radniku otkazan ugovor o radu u odnosu na preostale radnike, a otkazati se može samo sklopljeni ugovor o radu.

15. S obzirom na prednje, prvostupanjski je sud u konkretnom slučaju trebao nedvojbeno utvrditi koje poslove je obavljala tužiteljica, a za koje poslove je tuženik svojim Programom zbrinjavanja viška radnika utvrdio višak radnika, kao i koji su radnici obavljali iste poslove kao tužiteljica te je li tuženik kao usporedne radnike uzeo sve radnike koji su obavljali iste poslove kao i tužiteljica, odnosno jesu li poslovi koje je obavlja tužiteljica u vrijeme otkazivanja ugovora o radu bili poslovi voditelja komercijalnih financija, a koji bi odgovarali poslovima voditelja korporativnih financija, jer se iz provedenoga dokaznog postupka za sada ne može izvesti pravilan zaključak o tim činjenicama.

15.1. Za istaći je da okolnost što bi eventualno radnik, u ovom slučaju tužiteljica, obavljala poslove svog radnog mjesta za drugu regiju ne bi značilo da to nisu poslovi u okviru radnog mjesta za koje je imala sklopljeni ugovor o radu, a što sve ne bi činilo odluku o radu nedopuštenom.

16. Pri tome, nije o značaja činjenica da tuženik nije donosio posebne odluke o ukidanju radnih mjesta jer je tuženik poslovnu odluku o otkazivanju ugovora o radu iz organizacijskih i gospodarskih razloga jasno iskazao u Programu zbrinjavanja viška radnika, koji je u zakonito provedenom postupku donesen i proizveo je pravni učinak.

17. Nadalje, ovaj drugostupanjski sud drži kako je upravo ovlaštenje prvostupanjskog suda cijeniti iskaz tužiteljice pa nije počinjena navedena tzv. relativno bitna povreda odredaba postupka iz članka 354. stavak 1. ZPP-a u svezi s člankom 299. ZPP-a, a što je bilo ili je moglo biti od utjecaja na donošenje zakonite i pravilne presude, na koju povredu ukazuje žalba. Upravo suprotno, propust suda bi bio da nije cijenio iskaz tužiteljice jer je njegovo ovlaštenje koje će činjenice uzeti kao dokazane (članak 8. ZPP-a), pa su ti žalbeni prigovori kojima se tek upućuje na postojanje bitnih povreda odredaba parničnog postupka neosnovani.

18. S obzirom na izneseno, trebalo je na temelju odredbi članka 370. ZPP-a, ukinuti pobijanu prvostupanjsku presudu te predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

19. U ponovljenom postupku prvostupanjski sud dopuniti će činjenično stanje u skladu s uputama iz ovoga rješenja, te će potom pravilno ocijeniti sve izvedene dokaze radi utvrđenja gore navedenih odlučnih činjenica, pa će zatim ponovo odlučiti o postavljenom tužbenom zahtjevu tužiteljice i o postavljenom protutužbenom zahtjevu tuženika novom, pravilnom i zakonitom odlukom, a time i o ukupnim troškovima postupka na temelju odredbe članka 166. stavka 3. ZPP-a.

Split, 4. travnja 2025.

PREDSJEDNICA VIJEĆA

Andrea Boras Ivanišević