Poslovni broj: Us I-1711/2023-10

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U SPLITU

Split, Put Supavla 1

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Splitu, po sutkinji toga suda Neli Mešin, kao sucu pojedincu, uz sudjelovanje zapisničarke Ljiljane Lijić, u upravnom sporu tužiteljice ŠE, OIB: [osobni identifikacijski broj], nositeljica OPG-a LAŠKOVICA, Bjelanovići 11, Kistanje, zastupana po opunomoćenici dr. sc. KE, Sidoniji Grbavac i dr. sc. Dinu Glihi, odvjetnicima iz Zajedničkog odvjetničkog ureda iz Zagreba, Ulica kneza Mislava 2, Zagreb, protiv tuženika Ministarstva poljoprivrede Republike Hrvatske, OIB: 76767369197, Zagreb, Ulica grada Vukovara 78, radi zahtjeva za isplatu, nakon javne rasprave zaključene 6. ožujka 2025. u nazočnosti zamjenika opunomoćenika tužitelja Mije Jeličića, odvjetnika u Splitu i odsutnosti uredno pozvanog tuženika, objavljene 4. travnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I Odbija se tužbeni zahtjev za poništenje rješenja Ministarstva poljoprivrede Republike Hrvatske, Klasa: UP/II-034-08/23-01/194, Urbroj: 525-04/122-23-3 od 02. lipnja 2023. i odluke o odbijanju zahtjeva za isplatu Agencije za plaćanja u poljoprivredi, ribarstvu i ruralnom razvoju, Klasa: 440-12/21-06-01-01/0068, Urbroj: 343-1504/01-23-008 od 09. ožujka 2023.

II Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadom troškova upravnog spora.

Obrazloženje

1. Osporenim rješenjem tuženika, Klasa: UP/II-034-08/23-01/194, Urbroj: 525- 04/122-23-3 od 2. lipnja 2023. odbijena je žalba tužiteljice izjavljena protiv Odluke o odbijanju zahtjeva za isplatu Agencije za plaćanja u poljoprivredi, ribarstvu i ruralnom razvoju, Klasa: 440-12/21-06-01-01/0068, Urbroj: 343-1504/01-23-008 od 9. ožujka 2023.

2. Tužiteljica u tužbi, kojom osporava zakonitost rješenja tuženika zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava, u bitnom navodi kako je razlog odbijanja zahtjeva za isplatom potpore taj da tužiteljica u trenutku podnošenja zahtjeva za isplatom nije ispunjavala uvjet prihvatljivosti propisan u točki 2. podtoč. c) Priloga 1 Natječaja, a riječ je o kumulativnom ispunjenju dva uvjeta - dokaz o stručnom usavršavanju i osposobljavanju, koji je u konkretnom predmetu nesporan te radno iskustvo iz poljoprivrede ili veterine u trajanju od najmanje dvije godine, koji je u konkretnom predmetu sporan. Važnim ističe da je navedene uvjete korisnik potpora dužan ispunjavati u trenutku podnošenja zahtjeva za konačnom isplatom, a ne prilikom prijave na natječaj. Ističe kako je krajnji rok za podnošenje zahtjeva za konačnom isplatom 30 mjeseci od dana sklapanja ugovora o financiranju, što je u ovom konkretnom slučaju 1. veljače 2025., slijedom čega tužiteljica nesporno ima pravo podnijeti zahtjev za konačnom isplatom do 1. veljače 2025., što znači da i do tog datuma tužiteljica može (mora) ispuniti uvjet prihvatljivosti propisan u toč. 2. podtoč. c) Priloga 1 Natječaja (radno iskustvo iz poljoprivrede ili veterine u trajanju od najmanje dvije godine). Nadalje, prigovara kako javnopravno tijelo pogrešno poistovjećuje pojmove radnog iskustva i radnog staža, a općepoznato je da nije riječ o istoznačnicama. Tvrdi kako je radno iskustvo širi pojam koji obuhvaća ukupnost iskustva koji je određena osoba ostvarila tijekom obavljanja posla, dok se radni staž može ostvariti isključivo osnivanjem radnog odnosa (ugovora o radu). Smatra kako je u konkretnom predmetu uvjet prihvatljivosti definiran kao radno iskustvo iz poljoprivrede ili veterine u trajanju od najmanje dvije godine, a ne kao radni staž kako to pogrešno tumače javnopravna tijela. Navodi kako se nezakonito postupanje javnopravnih tijela ogleda u tome što su kao jedino mjerodavno uzeli u obzir potvrdu HZMO-a, Područnog ureda u Šibeniku, Ispostave Knin iz koje je razvidno da je tužiteljica osigurana po osnovni poljoprivrednika od 26. kolovoza 2021. Tvrdi kako je riječ o dokumentu koji isključivo dokazuje mirovinski staž u smislu Zakona o mirovinskom osiguranju, a nikako ne dokazuje traženo radno iskustvo iz poljoprivrede. Prigovara kako su javnopravna tijela u potpunosti zanemarili organizacijski oblik u kojem tužiteljica obavlja poljoprivrednu djelatnost – Obiteljsko poljoprivredno gospodarstvo. Navodi kako nije sporno da je tužiteljica nositeljica OPG-a od 26. kolovoza 2021., ali isto tako je i nesporno da je tužiteljica od 2003. zajedno sa suprugom obavljala poljoprivrednu djelatnost u sklopu poslovanja OPG-a, što potvrđuje izjava supruga od 13. ožujka 2023. Smatra kako su javnopravna tijela u konkretnom slučaju arbitrarno postupala. Nadalje, prigovara kako je tužiteljici povrijeđeno pravo na pravično suđenje, koje jamči članak 29. stavak 1. Ustava i članak 6. Konvencije, jer je tužiteljica imala legitimno očekivanje, ulazeći u ovaj projekt pomoći razvoju poljoprivrednog sektora, da će uvjeti koje je ostvarila biti priznati u ostvarivanju njezinog prava. Nadalje, poziva se na članak 5. stavka 1. toč. a) i g) Zakona o obiteljskom poljoprivrednom gospodarstvu ("Narodne novine" broj: 29/18, 32/19, 18/23) iz kojeg nesporni proizlazi da je OPG organizacijski oblik obavljanja poljoprivredne djelatnosti organiziran na način da svi članovi obitelji, koji žive zajedno, obavljaju zajednički poljoprivrednu djelatnost OPG-a i to na način da zajedno privređuju, odnosno ostvaruju prihode na drugi način te da ostvarene prihode troše zajedno. Tvrdi kako je nesporna činjenica da OPG tužiteljice postoji dugi niz godina (više od 15 godina), nesporno je da je tužiteljica u braku s prethodnim nositeljem OPG-a gospodinom CE, duži niz godina, da tužiteljica živi u istom kućanstvu na adresi na kojoj je registriran OPG te je nesporno da je tužiteljica tijekom cijelog razdoblja (od 2003. nadalje) zajednički obavljala poljoprivrednu djelatnost duži niz godina, slijedom čega je nesporno da tužiteljica ima radnog iskustva u poljoprivredi više od traženih 2 godine. Poziva se na odredbe članka 25. stavka 1. i članka 28. stavka 2. i 7. Zakona o obiteljskom poljoprivrednom gospodarstvu. Tvrdi kako u smislu spomenute odredbe tužiteljica nije bila u obvezi upisati se u upisnik OPG-ova iz razloga što je bila osigurana po drugoj osnovi, ali je pritom i dalje pomagala i obavljala poljoprivredne djelatnosti u sklopu OPG-a na kojem živi i od kojeg zarađuje cijela obitelj tužiteljice, te je time tužiteljica stjecala traženo radno iskustvo u poljoprivredi. Nadalje, navodi kako se predmetna potpora isplaćuje iz fondova EU te je shodno tomu i regulirana mjerodavnim odredbama EU. Navodi kako je tužiteljica u dobroj vjeri podnijela zahtjev u trenutku kad je OPG dovršio sve radnje predviđene projektom, a tužiteljici nije bilo predvidljivo da će Agencija, suprotno mjerodavnim zakonskim i natječajnim odredbama, tražiti ispunjenje sasvim drugog uvjeta – mirovinskog staža stečenog u poljoprivredi. Smatra kako je takvo postupanje u suprotnosti sa člankom 4. stavkom 1. Provedbene uredbe Komisije (EU) broj 809/2014. Tužbenim zahtjevom traži poništenje rješenja tuženika.

3. Tuženik u odgovoru na tužbu ističe kako se navodi tužbe suštinski podudaraju s navodima iz žalbe, te tuženik ostaje pri svim utvrđenjima i navodima iz obrazloženja osporenog rješenja. U odnosu na tužbene navode tužiteljice da je u odnosu na predmetni uvjet prihvatljivosti krajnji rok za podnošenje zahtjeva za konačnu isplatu 30 mjeseci od dana sklapanja ugovora o financiranju, što je u konkretnom slučaju 1. veljače 2025., te da je shodno tome, tužiteljica nesporno imala pravo podnijeti zahtjev za konačnom isplatom do 1. veljače 2025., do kojeg bi datuma mogao (morao) ispuniti predmetni uvjet prihvatljivosti, tuženik je istakao da je tužiteljica imala pravo podnijeti zahtjev za isplatu konačne rate najkasnije u roku 30 mjeseci od sklapanja Ugovora o financiranju, dok je u konkretnom slučaju tužiteljica podnijela Zahtjev za isplatu konačne rate 10. veljače 2023., odnosno šest mjeseci nakon sklapanja Ugovora o financiranju, te je navedeni uvjet prihvatljivosti trebao biti ispunjen u trenutku podnošenja Zahtjeva za isplatu konačne rate. Tuženik se poziva na odredbu točke 3.2. stavka 3. Natječaja, kojom je propisano da zahtjev za isplatu druge (konačne) rate u iznosu od 30% od ukupno odobrene javne potpore korisnik je u obvezi podnijeti u roku od 30 mjeseci od sklapanja ugovora o financiranju, ali ne kasnije od 30. lipnja 2025., dok je točkom 2. Priloga 1 Natječaja propisana obveza ispunjenja kumulativnog uvjeta: da mladi poljoprivrednici imaju odgovarajuća stručna znanja i vještine za obavljanje poljoprivredne djelatnosti, najkasnije kod podnošenja konačnog zahtjeva za potporu i to u vidu dostavljanja dokaza o stručnom usavršavanju i osposobljavanju, koji je tužiteljica ispunila, te radno iskustvo iz poljoprivrede ili veterine u trajanju od najmanje dvije godine, za koje je utvrđeno da tužiteljica nije ispunila obzirom da je pod istom točkom Priloga 1 Natječaja propisano da se predmetni uvjet kriterij provjerava u razdoblju provedbe poslovnog plana koja uključuje vremensko razdoblje od sklapanja Ugovora o financiranju do konačne isplate sredstava, te je kao posljedica neispunjavanja navedenog uvjeta/kriterija propisano da se zahtjev odbija. U odnosu na tužbeni navod kako je općepoznata činjenica da osoba može ostvariti radno iskustvo bez da pritom ostvari radni staž pri čemu se ne zasniva radni odnos, tuženik navodi kako ostaje pri navodima iz obrazloženja osporenog rješenja gdje je navedeno da predmetnim uvjetom nije propisan uvjet radnog staža, već radnog iskustva, te je odredbom točke 6. Priloga 4 Natječaja jasno propisano da se uvjet radnog iskustva iz poljoprivrede ili veterine u trajanju od najmanje 2 godine dokazuje Ugovorom o radu i Potvrdom o podacima evidentiranim u matičnoj evidenciji HZMO-a. Predlaže odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan.

4. Ocjenjujući zakonitost osporenog rješenja Sud je tijekom dokaznog postupka izvršio uvid u sudski spis te preslik spisa tuženog tijela dostavljen uz odgovor na tužbu (uvezan u sudski spis).

5. U sporu je održana rasprava 6. ožujka 2025., čime je dana mogućnost strankama da se sukladno članku 6. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj: 36/24., dalje u tekstu ZUS-a) očituju o činjenicama i pravnim pitanjima odlučnim za rješenje ove upravne stvari.

6. Temeljem provedenih dokaza tijekom upravnog postupka kao i tijekom ovog spora, te nakon razmatranja svih pravnih i činjeničnih pitanja, sukladno odredbi članka 114. stavka 3. i 4. ZUS-a, Sud je ocijenio da tužbeni zahtjev nije osnovan.

7. Iz sadržaja spisa predmeta proizlazi kako je Agencija za plaćanja u poljoprivredi, ribarstvu i ruralnom razvoju (u daljnjem tekstu: Agencija za plaćanja) donijela Odluku o odbijanju zahtjeva za isplatu, Klasa: 440-12/21-06-01-01/0068, Urbroj: 343-1504/01-23-008 za tužiteljicu kao Korisnika, na temelju članka 15. Zakona o poljoprivredi ("Narodne novine", br. 118/18, 42/20, 127/20, i 52/2021) te članka 29. stavka 1. točke b) Pravilnika o provedbi mjera Programa ruralnog razvoja Republike Hrvatske za razdoblje 2014.-2020. ("Narodne novine" br. 91/19, 37/20, 31/21, 134/21 i 10/23, u daljnjem tekstu: Pravilnik), u vezi s Natječajem za provedbu Podmjere 6.1 "Potpora za pokretanje poslovanja mladim poljoprivrednicima" - provedba tipa operacije 6.1.1" "Potpora mladim poljoprivrednicima", PRR- 06.01.01.00.0.-04, od 12. listopada 2021., njegovim prvim izmjenama od 12. studenoga 2021., njegovom drugom izmjenom od 30. studenoga 2021. i njegovom trećom izmjenom od 10. siječnja 2022. (u daljnjem tekstu: Natječaj) objavljenim na mrežnoj stranici www.apprrr.hr.

8. U provedenom upravnom postupku, koji je prethodio donošenju Odluke o odbijanju zahtjeva za isplatu, utvrđeno je kako je tužiteljica kao Korisnik sklopila Ugovor o financiranju 1. kolovoza 2022., te je Zahtjev za isplatu konačne rate podnijela 10. veljače 2023.

9. Prilikom obrade Zahtjeva za isplatu, Agencija za plaćanja je utvrdila da tužiteljica kao Korisnik ne posjeduje odgovarajuća stručna znanja i vještine za obavljanje poljoprivredne djelatnosti u skladu s propisanim uvjetom prihvatljivosti iz točke 2. Priloga 1 Natječaja, prema kojem mladi poljoprivrednik mora imati odgovarajuća stručna znanja i vještine za obavljanje poljoprivredne djelatnosti, najkasnije kod podnošenja konačnog zahtjeva za isplatu, ali ne kasnije od 30 mjeseci od dana sklapanja Ugovora o financiranju i pod uvjetom da su te potrebe navedene u poslovnom planu i to jedno od navedenih: a) diplomski ili preddiplomski studij agronomskog ili veterinarskog smjera, b) završena srednja škola iz područja poljoprivrede ili veterine, c) radno iskustvo iz poljoprivrede ili veterine u trajanju od najmanje dvije godine i dokaz o stručnom usavršavanju i osposobljavanju.

10. Nadalje, utvrđeno je kako je tužiteljica kao Korisnik u Zahtjevu za isplatu dostavila Uvjerenje o osposobljavanju za voditelja obiteljskog poljoprivrednog gospodarstva i e-Potvrdu HZMO u kojoj je vidljivo da je datum početka osiguranja 26. kolovoza 2021., slijedom čega je utvrđeno kako ne posjeduje 2 godine radnog iskustva na poljoprivrednom gospodarstvu.

11. Uvidom u Upisnik poljoprivrednika utvrđeno je kako je tužiteljica kao Korisnik upisana kao nositelj od 26. kolovoza 2021., međutim, da kao mladi poljoprivrednik nije član/nositelj poljoprivrednog gospodarstva minimalno 2 godine, slijedom čega je Agencija za plaćanja tužiteljici kao Korisniku sukladno članku 44. stavku 2. točki b) i članku 10. stavkom 1. točkom a) Pravilnika izdala Odluku o odbijanju zahtjeva za isplatu.

12. Dakle, u postupku je utvrđeno kako je tužiteljica kao Korisnik dostavila dokaz o stručnom usavršavanju i osposobljavanju za voditelja obiteljskog poljoprivrednog gospodarstva izdanog 17. rujna 2021., međutim, utvrđeno je kako je točkom 2. Priloga 1 Natječaja propisana obveza ispunjenja kumulativnog uvjeta: da mladi poljoprivrednici imaju odgovarajuća stručna znanja i vještine za obavljanje poljoprivredne djelatnosti, najkasnije kod podnošenja konačnog zahtjeva za potporu i to u vidu dostavljanja dokaza o stručnom usavršavanju i osposobljavanju, koji tužiteljica kao Korisnik ispunjava, te radno iskustvo iz poljoprivrede ili veterine u trajanju od najmanje dvije godine, za koje je utvrđeno da tužiteljica kao Korisnik nije ispunila obzirom da je unutar Zahtjeva za potporu dostavila Potvrdu HZMO-a u kojoj je vidljivo da je datum početka osiguranja po osnovi poljoprivrede od 26. kolovoza 2021., te time na dan podnošenja Zahtjeva za isplatu konačne rate od 10. veljače 2023., ne posjeduje radno iskustvo iz poljoprivrede ili veterine u trajanju od najmanje dvije godine, slijedom čega je donesena Odluka o odbijanju zahtjeva za isplatu.

13. Točkom 2. Priloga 1. Natječaja "Uvjeti prihvatljivosti" propisano je da mladi poljoprivrednici imaju odgovarajuća stručna znanja i vještine za obavljanje poljoprivredne djelatnosti, najkasnije kod podnošenja konačnog zahtjeva za isplatu, ali ne kasnije od 30 mjeseci od dana sklapanja Ugovora o financiranju i pod uvjetom da su te potrebe navedene u poslovnom planu i to jedno od navedenih: a) diplomski ili preddiplomski studij agronomskog ili veterinarskog smjera, b) završena srednja škola iz područja poljoprivrede ili veterine, c) radno iskustvo iz poljoprivrede ili veterine u trajanju od najmanje dvije godine i dokaz o stručnom usavršavanju i osposobljavanju. Navedeni kriterij se provjerava u razdoblju provedbe poslovnog plana koja uključuje vremensko razdoblje od sklapanja Ugovora o financiranju do konačne isplate sredstava, te je kao posljedica neispunjavanja navedenog uvjeta/kriterija propisano da se zahtjev odbija.

14. Točkom 2.6. Priloga 4 Natječaja "Dokumentacija za podnošenje zahtjeva za isplatu" propisano je dostavljanje dokaza o stručnoj spremi i radnom iskustvu korisnika: Dokaz o radnom iskustvu iz poljoprivrede ili veterine u trajanju od najmanje dvije godine i Uvjerenje/Potvrda o završenom programu stručnog osposobljavanja (formalni tečajevi koje provode učilišta ili tečajevi financirani iz Mjere 1 Programa). Pod Pojašnjenjem iste točke je navedeno da je gore spomenuto potrebno dostaviti u slučaju kada korisnik nije dostavio dokaze o stjecanju stručnih znanja i vještina (stručna sprema ili radno iskustvo) pri podnošenju zahtjeva za potporu. Radno iskustvo iz poljoprivrede ili veterine u trajanju od najmanje 2 godine dokazuje se Ugovorom o radu i Potvrdom o podacima evidentiranim u matičnoj evidenciji HZMO (potpisna i ovjerena od HZMO ili e-Potvrda HZMO-a).

15. Analizom cjelokupnog spisa predmeta, ocjenjujući zakonitost osporenog rješenja, Sud cijeni kako navodima iz tužbe pravilnost u upravnom postupku utvrđenog činjeničnog stanja nije dovedena u pitanje, kao niti primjena materijalnog prava.

16. Prema ocjeni ovog Suda, pravilno tuženo tijelo u osporenoj odluci utvrđuje kako tužiteljica u konkretnom slučaju ne udovoljava uvjetima propisanim Natječajem budući da ne posjeduje radno iskustvo iz poljoprivrede ili veterine u trajanju od najmanje dvije godine za obavljanje poljoprivredne djelatnosti, sukladno uvjetu prihvatljivosti propisanim Prilogom 1 Natječaja. Naime, točkom 2. Priloga 1 Natječaja propisana je obveza ispunjenja kumulativnog uvjeta: da mladi poljoprivrednici imaju odgovarajuća stručna znanja i vještine za obavljanje poljoprivredne djelatnosti, najkasnije kod podnošenja konačnog zahtjeva za potporu i to u vidu dostavljanja dokaza o stručnom usavršavanju i osposobljavanju te radno iskustvo iz poljoprivrede ili veterine u trajanju od najmanje dvije godine, koji uvjeti su propisani kumulativno. Kako tužiteljica kao Korisnik na dan podnošenja Zahtjeva za isplatu konačne rate (10. veljače 2023.) nema radno iskustvo iz poljoprivrede ili veterine u trajanju od najmanje dvije godine, što je utvrđeno temeljem Potvrde HZMO-a u kojoj je vidljivo da je datum početka osiguranja po osnovi poljoprivrede od 26. kolovoza 2021., pravilno je tuženo tijelo utvrdilo kako tužiteljica ne ispunjava uvjete prihvatljivosti propisane Natječajem.

17. U odnosu na tužbene navode tužiteljice da je krajnji rok za podnošenje zahtjeva za konačnu isplatu 30 mjeseci od dana sklapanja ugovora o financiranju, što je u konkretnom slučaju 1. veljače 2025., te je tužiteljica nesporno imala pravo podnijeti zahtjev za konačnom isplatom do 1. veljače 2025., do kojeg bi datuma mogao (morao) ispuniti predmetni uvjet prihvatljivosti, valja navesti kako je tužiteljica imala pravo podnijeti zahtjev za isplatu konačne rate najkasnije u roku 30 mjeseci od sklapanja Ugovora o financiranju, međutim, sporni uvjet prihvatljivosti trebao je biti ispunjen u trenutku podnošenja Zahtjeva za isplatu konačne rate, što nije slučaj u konkretnoj upravnoj stvari. Kako je već navedeno, tužiteljica u trenutku podnošenja Zahtjeva za isplatu konačne rate 10. veljače 2023. nije imala ispunjen uvjet radnog iskustva iz poljoprivrede ili veterine u trajanju od najmanje 2 godine, odnosno nije dostavila dokaz propisan Natječajem kojim radno iskustvo dokazuje. Stoga, navedeni prigovor se ne može uvažiti osnovanim.

18. Prigovor kako se nezakonito postupanje javnopravnih tijela ogleda u tome što su kao jedino mjerodavno uzeli u obzir potvrdu HZMO-a, Područnog ureda u Šibeniku, Ispostave Knin iz koje je razvidno da je tužiteljica osigurana po osnovni poljoprivrednika od 26. kolovoza 2021., ne može se uvažiti osnovanim iz razloga što je točkom 2. Priloga 4 Natječaja "Dokumentacija koju je potrebno učitati pri podnošenju zahtjeva za isplatu 2. (konačne) rate", odnosno točke 2.6. jasno i nedvojbeno propisano i pojašnjeno kako se radno iskustvo iz poljoprivrede ili veterine u trajanju od najmanje 2 godine dokazuje Ugovorom o radu i Potvrdom o podacima evidentiranim u matičnoj evidenciji HZMO (potpisana i ovjerena od HZMO ili e- Potvrda HZMO). Dakle, za dokazivanje ispunjenja uvjeta radnog iskustva jasno je određeno kojom dokumentacijom se može dokazivati, stoga, ne mogu se uvažiti osnovanim tužbeni navodi u kojim se tužiteljica poziva na tumačenje odredaba Zakona o obiteljskom poljoprivrednom gospodarstvu. Tužiteljica da bi ostvarila uvjete iz Natječaja iste treba dokazati dokumentacijom koja se traži istim Natječajem. Dakle, citiranim odredbama Natječaja jasno je propisana dokumentacija za provjeru uvjeta radnog iskustva koje je tužiteljica bila u obvezi dostaviti prilikom podnošenja Zahtjeva za isplatu konačne rate.

19. Imajući u vidu sve naprijed navedeno, Sud ocjenjuje osporeno rješenje zakonitim, te se prigovori tužiteljice otklanjaju kao neosnovani, jer nema zakonske osnove za donošenje drugačijeg rješenja, a kako to proizlazi iz prethodno navedenih razloga ove presude.

20. Sud je raspravnim rješenjem od 6. ožujka 2025. odbio dokazni prijedlog tužiteljice da se u sporu provede dokaz njenim saslušanjem i saslušanjem svjedoka CE, iz razloga što je Sud navedene dokaze ocijenio nepotrebnim, budući da je činjenice koje su bitne i odlučne za rješavanje ovog upravnog spora (ispunjenje uvjeta radnog iskustva koje se dokazuje dokumentacijom određenom Natječajem) bilo moguće utvrditi iz dokumentacije koja prileži spisu, odnosno iste se prema ocjeni ovog Suda mogu jedino utvrđivati materijalnim dokazima (dokumentacijom), a ne temeljem iskaza tužitelja ili svjedoka.

21. Slijedom navedenoga, prema ocjeni Suda osporenim rješenjem nije povrijeđen zakon na štetu tužiteljice, pa je valjalo na temelju članka 116. stavka 1. ZUS-a, odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan i odlučiti kao u točki I izreke presude.

22. Kako tužiteljica nije uspjela u sporu, trebalo je temeljem odredbe članka 147. stavka 1. ZUS-a, odbiti zahtjev za naknadom troškova spora kao neosnovan i odlučiti kao pod točkom II izreke presude.

U Splitu, 4. travnja 2025.

S U T K I N J A

Nela Mešin

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sud Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku 15 dana od dana dostave presude (članak 131. ZUS-a). Žalba odgađa izvršenje pobijane presude (članak 126. stavak 6. ZUS-a).

DNA:

1. Opunomoćenicima tužiteljice dr. sc. KE, Sidoniji Grbavac i dr-. sc. Dinu Glihi, odvjetnicima iz Zajedničkog odvjetničkog ureda iz Zagreba, Ulica kneza Mislava 2, Zagreb,

2. Tuženiku Ministarstvu poljoprivrede Republike Hrvatske, Zagreb, Ulica grada Vukovara 78,

3. U spis

4. Kalendar 30 dana