Republika Hrvatska

Općinski sud u Rijeci

Rijeka, Žrtava Fašizma 7

Poslovni broj: Pn-266/2022-45

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Općinski sud u Rijeci, po sucu toga suda Danijeli Mandekić Lerga, u pravnoj stvari tužitelja EM iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćniku Damiru Brguljanu, odvjetniku iz Rijeke, protiv tuženika 1. Pbz-Leasing d.o.o. Zagreb, Radnička cesta 44, OIB 57270798205 i 2. Croatia osiguranje d.d., Zagreb, Vatroslava Jagića 33, OIB 26187994862, zastupana po punomoćniku Zajedničkog odvjetničkog ureda Tulija-Zele Janjanin i Adrijana Jovanović, odvj. iz Rijeke, radi naknade štete, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 5. ožujka 2025. u prisutnosti punomoćnika tužitelja i punomoćnika 2-tuženika, a u odsutnosti uredno pozvanog 1-tuženika, temeljem odredbe članka 335. stavak 4. Zakona o parničnom postupku, objavivši 4. travnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

"Nalaže se 1. tuženiku Pbz-Leasing d.o.o. iz Zagreba, Radnička Cesta 44, OIB:57270798205 i 2. tuženiku Croatia Osiguranje d.d., Zagreb, Vatroslava Jagića 33 OIB:26187994862 da tužitelju solidarno s osnova imovinske štete, isplate ukupan iznos od 2.224,32 eura s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom od dana 12. kolovoza 2019. do isplate po stopi od 8,05% odnosno po stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate na referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, odnosno sukladno stopi određenoj člankom 29. ZOO-a, sve u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe."

II. Nalaže se tužitelju isplatiti drugotuženiku na ime prouzročenog parničnog troška iznos od 1.200,00 eura s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja teče počevši od presuđenja pa do isplate uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.

r i j e š i o  j e

Odbija se prigovor mjesne nenadležnosti suda kao neosnovan.

Obrazloženje

1.Tužitelj u tužbi od 1. kolovoz 2022., navodi da je 11. kolovoza 2019. u 15,40 sati u [adresa] u [adresa] upravljao svojim osobnim vozilom reg oznake [registarska oznaka] marke audi A4 2.0 TDI S tronic Sport, pri čemu se kretao iz smjera jugoistoka u smjeru jugozapada i dolaskom do kućnog broja 62/b započeo radnju vozilom u prometu skretanja udesno, pri tom jasno i na vrijeme davši desni žmigavac, a što vozačica EMV u vozilu reg oznake 090-751 u vlasništvu 1-tuženog koja se kretala navedenim vozilom iza vozila tužitelja, nije pazila te je udarila prednjim lijevim dijelom vozila reg oznake 090-751 u zadnju desnu bočnu stranu vozila tužitelja. Vozilo 1-tuženika da je u trenutku ove nesreće bilo osigurano kod 2-tuženika. Tužitelj da se obratio 2-tuženiku u dva navrata za pokušaj mirnog rješenja spora, međutim isti je otklonio svoju odgovornost a time i odgovornost 1-tuženika, pa je tužitelj prisiljen solidarno tužiti. Protiv tužitelja je bio pokrenut i prekršajni postupak iz njemu doista ne poznatih razloga, samo se može pretpostaviti da je vozačica djelatnica MUP-a i da je bilo riječ o službenom vozilu, pa protiv nje a koja je prekršila temeljno pravilo sigurne vožnje i pri tom udarila vozilo ispred sebe se u zapisniku o očevidu vodila kao oštećena. Tužitelj da je oslobođen odgovornosti a za vozačicu BMV se predlaže pribaviti od Prekršajnog odjela OS u Rijeci da li se protiv iste vodio prekršajni postupak i kakva je odluka suda bila. Na vozilu tužitelja da je nastala šteta u vrijednosti od 16.759,15 kuna, a prema ponudama Porsche Leasinga Rijeka, ovlaštenog servisera za Audi vozila. Tužitelj potražuje i zakonsku zateznu kamatu od dana podnošenja zahtjeva za naknadu štete 2-tuženiku i to od 12.8.2019. Stoga predlaže da sud donese presudu koja glasi:

"Nalaže se 1-tuženiku PBZ-LEASING d.o.o. iz Zagreba, Radnička Cesta 44, OIB:57270798205 i 2-tuženiku CROATIA OSIGURANJE d.d., Zagreb, Vatroslava Jagića 33 OIB:26187994862 da tužitelju solidarno s osnova imovinske štete, isplate ukupan iznos od 16.759,15 kuna s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom od dana 12. kolovoza.2019. do isplate po stopi od 8,05% odnosno po stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate na referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, odnosno sukladno stopi određenoj člankom 29. ZOO-a, sve u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe."

2. U odgovoru na tužbu prvotuženik PBZ-LEASING iz Zagreba, Radnička cesta 44, OIB: 57270798205 u cijelosti se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu, te osporava u potpunosti i osnov i visinu tužbe i tužbenog zahtjeva. Tuženik se protivi mjesnoj nadležnosti suda. Tuženik da je leasing društvo, koje putem financijskog leasinga financira objekte leasinga, koje koriste primatelji leasing, između ostalog i vozilo reg. oznake [registarska oznaka] koje koristi djelatnici Ministarstva unutarnjih poslova. Ističe prigovor nedostatka pasivne legitimacije. Nesporno je da je vozilo koji je po navodima tužitelja počinilo štetu osigurano, odnosno da istim vozilom nije upravljao tuženik. Sukladno čl.1066 Zakona o obveznim odnosima: „Umjesto vlasnika stvari, i isto kao on, odgovara osoba kojoj je vlasnik povjerio stvar da se njome služi ili osoba koja je inače dužna da je nadgleda a nije kod njega na radu.“ Tuženik u svakom slučaju da ne može biti odgovoran za bilo kakvu štetu nastalu po predmetnom događaju, jer isti nije niti upravljao vozilom, te dodatno treba uzeti u obzir da je vozilo u vlasništvu tuženika bilo osigurano. Slijedom svega navedenog predlaže naslovnom sudu da u odnosu na prvotuženika u cijelosti odbaci tužbu i tužbeni zahtjev.

3. U odgovoru na tužbu drugotuženik se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu kako po osnovu tako i po visini. Nije sporno da se dana 11.8.2019. u [adresa], u [adresa], dogodila prometna nesreća u kojoj je oštećeno osobno vozilo u vlasništvu tužitelja marke Audi A4 2.0 TDI reg. oznake i broja [registarska oznaka], kada je navedeno osobno vozilo, prilikom skretanja udesno, udareno od strane policijskog vozila 090-751, s kojim je upravljala vozačica MMV, na način da je prednjim dijelom vozila udarila u zadnji desni dio tužiteljeva vozila. Očevid predmetne prometne nesreće obavili da su djelatnici Postaje PP Rijeka, o čemu da je sačinjena Potvrda br. 511-09- 34/06-P-156-2/2019 od 28.08.2019., iz koje proizlazi da je zbog počinjenog prekršaja iz čl.43.st.1. i 2. Zakona o sigurnosti prometa na cestama (ZOSPC) podnesen Obavezni prekršajni nalog protiv tužitelja. Nakon uloženog prigovora tužitelja na Obavezni prekršajni nalog, vođen je prekršajni postupak kod Općinskog suda u Rijeci, Prekršajni odjel, u spisu posl.br. Pp P-6184/2019. Nije sporno niti da je u citiranom prekršajnom postupku Pp P-6184/2019 dana 07.12.2021. donesena presuda kojom se okrivljenik/ovdje tužitelj oslobađa optužbe za prijavljeni prekršaj iz čl. 43.st.1. st.3. ZOSPC-a, međutim drugotuženik nema saznanja je li prekršajna presuda pravomoćna. U svakom slučaju, u prekršajnom postupku nije proveden dokaz prometnim vještačenjem na okolnost dinamike nastanka predmetne prometne nesreće, a sudionici iste dali su proturječne iskaze vezano uz činjenicu je li na vozilu tužitelja bio ili nije bio upaljen desni pokazivač smjera, je li vozilo tužitelja bilo pomicano više u lijevo prije radnje skretanja u desno, zbog čega je u konačnici „in dubio pro reo“ donesena oslobađajuća presuda u korist tužitelja. Isto tako, točno je da se tužitelj BM obratio drugotuženiku u mirnom postupku radi naknade štete i to odštetnim zahtjevom od 12. 8.2019., te se šteta kod tuženika vodila pod oznakom 70 AO 11865/2019. Tužitelj je u vansudskom odštetnom zahtjevu od 12.8.2019. naveo da je s vozilom skretao u desno, radi parkiranja na parking s desne strane prometnice, s uključenim desnim pokazivačem smjera, u kojem trenutku je došlo do naleta policijskog vozila na njegovo vozilo, te je isto na taj način oštećeno. Drugotuženik je istog dana kada je šteta prijavljena 12.8.2019. obavijestio tužitelja o broju štete i napravio izvid i procjenu štete i fotografirao oštećeno vozilo Audi A4 reg. oznake i broja [registarska oznaka]. Temeljem cjelokupne prikupljene dokumentacije u vansudskom postupku, a naročito zapisnika policije i izjave osiguranika u kojoj je osporena odgovornost, drugotuženik je odbio odštetni zahtjev tužitelja kao neosnovan.

4. Radi utvrđenja činjeničnog stanja izvršen je uvid u dokumentaciju priležeću spisu i to: -službena bilješka od 11.8.2019.. broj 511-09-34/2019, PPP Rijeka, zapisnik o ispitivanju prisutnosti alkohola, zapisnik o očevidu od 28.8.2019.

Klasa:211/04/19/P/4108, Urbroj.511-09-34/06-P-156-1/2019, prometna dozvola za vozilo tužitelja, prijava štete od 13. kolovoz 2019. i odgovor na prigovor, saslušanje tužitelja, svjedokinje MM i MMV, fotografije vozila tužitelja i 1- tuženika, ponude Porsche leasinga d.o.o. 2021021210/1 i 2022002087/1, očevid na licu mjesta, procjeniteljsko prometno vještačenje po vještaku prometne struke, preslik police obveznog osiguranja odgovornosti od automobilske odgovornosti br. 017001050059, predmet vezano uz štetni događaj od 11. kolovoza 2019. pribavljen od MUP RH, kao i prekršajni predmet posl.br. PpP-6184/2019 , te nalaz i mišljenje vještaka prometne struke, te pismeno i usmeno pojašnjenje nalaza i mišljenja.

5. Tužitelj osporava prigovor mjesne nenadležnosti suda, te ističe da je šteta nastala na području [adresa], dok u odnosu na prigovor promašene pasivne legitimacije ističe kako 1-tuženik u odg. na tužbu potvrđuje da je vlasnik vozila te iz navedenog razloga smatra kako je takav prigovor neosnovan, a vlasnik odgovara za štetu, te regres može poslije zahtijevati od odgovorne osobe.

6. Nije osnovan prigovor mjesne nenadležnosti po stavu ovog suda, Odredbom čl. 52. st. 1 ZPP-a propisano je da je za suđenje u sporovima o izvanugovornoj odgovornosti za štetu, osim suda opće mjesne nadležnosti, nadležan i sud na čijem je području štetna radnja počinjena ili sud na čijem je području štetna posljedica nastupila. Kako je štetna radnja počinjena na području nadležnosti ovog suda, kao i štetna posljedica u vidu oštećenja na vozilu nastupila na istom području, to je neosnovan prigovor mjesne nenadležnosti koji ističe tuženik. Iz navedenih je razloga opisani prigovor 1 tuženika valjalo odbiti i odlučiti kao u izreci rješenja.

7. Ocjenom izvedenih dokaza ovaj sud utvrđuje da je tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti neosnovan.

8. U svom iskazu tužitelj kao stranka navodi da se toga dana kada je došlo do prometne nezgode kretao osobnim vozilom, suvozač bila njegova djevojka MM, te su se kretali [adresa] prema Škurinjama. Navodi da je cesta u blagoj uzbrdici u pravcu kretanja njegovog osobnog vozila i to jedna prometna traka a iz suprotnog pravca također jedna prometna traka. Navodi da nije bilo prometa, niti ispred njega a niti iz suprotnog pravca, ali je MM primijetila da je iza njih policijsko vozilo pa su se mi kretali oprezno. On da je vozio možda brzinom od 40 km/sat, bilo je vedro, dan, ne zna koliko sati, ali vraćali su se s kupanja. On da je imao namjeru skrenuti na parkiralište budući žive u [adresa], a što je nekih 50 m ispod pumpe koja se tamo nalazi. Uredno je uključio desni pokazivač smjera i skrenuo i pri tome se kretao možda 15 km/sat. Ima automatski mjenjač brzine. Kada je već većim prednjim dijelom bio skrenuo u desno na to parkiralište a manjim stražnjim vozilo bilo na desnom prometnom traku osjetio je udarac vozila policijskog. Od udarca oštećen je branik, senzori za parkiranje te je trošak popravka nekih 1.350,00 eura koliko je platio. Pozvali su policiju na uviđaj te pitali vozačicu što je, zašto je u njih udarila, ali ne sjeća se koji je dala odgovor niti koje joj je objašnjenje. Kada mu se od strane suca predočava fotografija na listu spisa 7 pojašnjava da je ovo skretanje u desno na parkiralište gdje je skretao malo niže od dijela ceste gdje počinju dvije prometne trake, dakle još uvijek je jedna prometna traka kako je iskazivao u pravcu njegova kretanja. Na fotografiji broj 27 vidljivo je mjesto gdje je skrenuo s vozilom, s time da u trenutku udarca njegov stražnji dio vozila bio je nešto više od prikazanog na fotografiji. Na upit pun. 2-tuženika na kojoj udaljenosti je uočio policijsko vozilo, tužitelj odgovara ni blizu ni daleko nekih 20-25 m iza.

9. U svom iskazu svjedok MMV, navodi da se prisjeća prometne nezgode u kojoj je sudjelovalo vozilo tužitelja, a također i ona upravljala vozilom, te se prisjeća kako se kretala [adresa] gdje je cesta uzbrdo jedan prometni trak, te da je promet bio rijedak, misli da je bila nedjelja, nije bilo vozila iza nje, a niti iz suprotnog traka, već ispred nje vozilo tužitelja. Rekla bi da je vozilo tužitelja bilo nekih 50 m ispred nje na udaljenosti, a ona da se kretala nekih 40-50 km/sat u trećem stupnju brzine, a njena je procjena da se tako kretao i tužitelj. Pojašnjava da tužitelj je u jednom trenu svoje vozilo usmjerio na lijevi prometni trak budući se na tom dijelu cesta upravo dijeli na dva prometna traka, s time da se ne sjeća je li dao pokazivač smjera, već je veliki protek vremena. Međutim u jednom trenutku napravio je nagli zaokret vozilom u desno a kako bi vozilo ušlo na parkiralište koje se nalazi na toj desnoj strani u [adresa]. Ona se, kako bi izbjegla sraz dala vozilom u desno i zakočila, ali nažalost došlo je do udarca i to njenog prednjeg lijevog dijela vozila u zadnji desni dio vozila tužitelja. Rekla bi da je do sraza došlo upravo na tom desnom prometnom traku, dok je vozilo tužitelja još bilo na prometnom traku u cijelosti, međutim nije u potpunosti sigurna iako bi više rekla da je vozilo tužitelja bilo u cijelosti na prometnoj traci nego da je uopće ikojim dijelom pa ni prednjim već skrenuo na to parkiralište. Potom da je osigurala lice mjesta kako je potrebno i stigla je i policija na uviđaj. Kada joj se od strane suca predočava fotografija na listu spisa 7 potvrđuje da je upravo to mjesto na kojem je došlo do nezgode, a na fotografiji 27 vidljivo mjesto gdje je tužitelj imao namjeru skrenuti. Nakon sraza njeno je vozilo ostalo na mjestu, dok je vozilo tužitelja pomaknuto. Navodi da je suvozačica bila bezobrazna, ali se nakon razgovora smirila. Na upit pun. tužitelja, a kada se ima u vidu fotografija na listu spisa 7, da svjedok pojasni je li tužitelj u potpunosti skrenuo na tu lijevu prometnu traku i kada, svjedok odgovara da se ne može izjasniti točno kada, ali da je u potpunosti vozilo tužitelja bilo na lijevoj prometnoj traci, ne zna je li točno na ovom iscrtanom dijelu ceste ili naknadno, ali u potpunosti, te da je skretanje tužitelja uslijedilo koji je njoj pripriječio put u cijelosti s vozilom i zato došlo do sraza na prometnoj traci. Navodi da je njeno vozilo bilo možda 2,3,5 metara iza vozila tužitelja u trenutku kada je on u toj lijevoj prometnoj traci. Nije vođen prekršajni postupak u odnosu na svjedoka, jer ona nije skrivila prometnu nesreću.

10. U svom iskazu svjedok MM djevojka tužitelja, navodi da se toga dana kretala sa tužiteljem kao suvozač, te se prisjeća da promet tada bio rijedak, nije bilo nikoga iz suprotnog pravca, a niti ispred njih, već samo jedno policijsko vozilo iza. Kretali su se [adresa], radi se o uzbrdici koja je blaga, i to oprezno nekih 40 km/sat, vozilo ima automatski mjenjač brzine. Prisjeća se da je tužitelj nekih sigurno 40 m prije skretanja dao desni pokazivač smjera, a namjera je bila skrenuti na parkiralište na adresi [adresa]. Pojašnjava da je na tom dijelu u pravcu kretanja tužitelja jedan prometni trak, ali baš kod skretanja za parkiralište počinje iscrtani dio, a u nastavku se cesta dijeli na dva prometna traka za skretanje u lijevo ovaj lijevi prometni trak. Također pojašnjava da za skrenuti u desno na to parkiralište, prostor je uzak, može proći osobno vozilo i nešto šire od toga i dva su stabla sa svake strane. Ne može se odmah skrenuti u desno jer bi udario u rubnjak pa je potrebno dati u lijevo što je tužitelj i učinio ali nikako nije prešao na suprotni trak već ostao u desnom. kada je vozilo već ušlo na parkiralište i to u polovici a drugom stražnjom polovicom ostalo na prometnom traku osjetili su udarac tog policijskog vozila te je došlo do sraza. Tužitelj je sve napravio propisno upalio pokazivač smjera, a budući je uočio policijsko vozilo vozio je oprezno. Želi još reći kada je izašla iz vozila da je gđa bila jako bezobrazna i tvrdila da tužitelj nije uopće upalio žmigavac, a što je neistina, jer ga je ostavio uključenim. Bila je bezobrazna jer je vikala, a ona nije bila bezobrazna te se se udaljila. Sačekala je i dolazak policije, obavljen je uviđaj i sve što je potrebno i to nekih 15-tak minuta su čekali dolazak.

11. U nalazu i mišljenju stalni sudski vještak prometne struke AM navodi kako se predmetna dokumentacija odnosi na prometnu nesreću koja se je dogodila dana 11. kolovoza 2019., oko 15:40 sati u gradu [adresa], u [adresa], a u kojoj su sudjelovali BM, upravljajući osobnim automobilom marke i tipa Audi A4, reg. oznake [registarska oznaka], iz smjera jugoistoka u pravcu sjeverozapada i dolaskom kod kbr. 62b [adresa], započeo je radnju skretanja u desno, a prema očevidnoj dokumentaciji na način da je vozilo pomjerio u lijevo prema sredini kolnika na polje za usmjeravanje prometa i nakon toga skrenuo u desno, a da se prethodno nije uvjerio da tu radnju može izvesti bez opasnosti za druge sudionike i kojom prilikom se iza njega kretao osobni automobil marke i tipa Ford Focus, reg. oznake [registarska oznaka], kojim je upravljala MMV te je tom prilikom došlo do sudara udarom prednjeg lijevog dijela istog zadnju desnu bočnu stranu vozila tužitelja, nakon čega je osobni automobil Ford Focus prednjim desnim kotačem udario u uzdignuti betonski ivičnjak desnog ruba kolnika gdje se i zaustavio. Činjenično stanje mjesta prometne nesreće slijedi iz Zapisnika o očevidu MUP-a RH, PU primorsko-goranska, PPP Rijeka, br. 51 I-09-34/06-P-156-1#Ol9, od 28.8.2019., sa pripadajućom skicom lica mjesta prometne nesreće i fotodokumentacijom očevida. Po izvršenom očevidu, na temelju podataka o vozilima, mehanizmu i mjestu kontakta, vremensko-prostorne analize, vještak daje mišljenje kako je do sudara između predmetnih vozila došlo udarom prednjeg lijevog vrha osobnog automobila Ford Focus, reg. oznake [registarska oznaka], kojim je upravljala MMV u stražnji desni bočni dio osobnog automobila Audi A4, reg. oznake [registarska oznaka], kojim je upravljao BM, a na oko 13,00 ...13,50 m sjeverozapadno od PTM i za oko 1,40 „.I,60 m u lijevo od desnog ruba kolnika, dakle na sjeveroistočnoj (desnoj) prometnoj traci kolnika [adresa]. U trenutku sudara osobni automobil Ford Focus, reg. oznake [registarska oznaka], bio da je stražnjim desnim dijelom na oko 0,65 m u lijevo od desnog ruba kolnika [adresa] ulice i svojom središnjom uzdužnom osi ukošen za oko 6° u desno s obzirom na smjer pružanja kolnika. U trenutku sudara osobni automobil Audi A4, reg. oznake [registarska oznaka], bio je svojim prednjim desnim vrhom na oko 0,55 m u desno desnog ruba kolnika [adresa] (nogostupu), a stražnjim lijevim vrhom na oko 3,20 m u lijevo od desnog ruba kolnika i središnjom uzdužnom osi ukošen udesno pod kutom od oko 38° u desno s obzirom na smjer pružanja kolnika. U trenutku sudara osobni automobil Audi A4, reg. oznake [registarska oznaka], kojim je upravljao BM, kretao u desnom skretanju brzinom od oko 15 km/h, a osobni automobil Ford Focus, reg. oznake [registarska oznaka], kojim je upravljala MMV, brzinom od oko 29 km/h. Iako dokumentacijom očevida nema utvrđenih tragova temeljem kojih bi se o tome moglo na tehnički pouzdan način zaključivati, po svemu sudeći i najvjerojatnije je BM, radnju skretanja u desno, iz [adresa] prema parkirališnom prostoru kod kbr. 62b, izveo na način da je zahvaćajući djelomično prometnu traku za lijevo skretanje odnosno polje za usmjeravanje prometa povećao polumjer zakrivljenosti putanje kojim je imao namjeru skrenuti u desno i ući na parkirališni prostor kod kbr.62b, dok je istovremeno MMV, osobnim automobilom Ford Focus, nastavila kretanje [adresa] istom brzinom, smatrajući da BM ima namjeru skrenuti u lijevo na prometnu traku za lijevo skretanje, uslijed čega se je I ,0 sekundu prije sudara našla prednjim krajem automobila kojim je upravljala, na oko 3,80 m od stražnjeg kraja osobnog automobila Audi A4 i u kojem je vrlo vjerojatno poduzela i radnju izmicanja u desno te vise nije imala tehničke mogućnosti izbjeći sudar, nakon što je BM započeo skretati u desno. U konkretnim uvjetima predmetne prometne nesreće i pri utvrđenoj brzini kretanja osobnog automobila Ford Focus od oko 29 km/h, zaustavni put pri poduzetoj radnji kočenja u nuždi iznosio je 11,57 m te u konkretnom slučaju MMV nije imala tehničke mogućnosti izbjeći sudar poduzimanjem radnje intenzivnog kočenja Kako je tehnički preporučljiv razmak od stražnjeg kraja vozila definiran vremenom reakcije vozača na pojavu iznenadne opasnosti, to je pri brzini od 29 km/h (8,05 m/s) tehnički preporučljiv razmak iznosio 6,44 m, a koji je razmak MMV upravljajući sobnim automobilom Ford Focus, imala u trenutku kada je BM, već u svojem kretanju djelomično zahvatio prometnu traku za lijevo skretanje odnosno polje za usmjeravanje prometa te povećavao polumjer zakrivljenosti putanje kojim je imao namjeru skrenuti u desno, te da je održavala taj razmak, to bi se u trenutku kada BM započeo skretanje u desno, nalazila na oko 10,65 m od mjesta sudara i poduzetim intenzivnim kočenjem u tom trenutku se ne bi uspjela zaustaviti ispred mjesta sudara. Tehnički je opravdano pretpostaviti da bi do izbjegavanja sudara došlo, da je BM radnju skretanja udesno vršio iz svoje desne, ne zahvaćajući pritom i prometnu traku za lijevo skretanje odnosno polje za usmjeravanje prometa uz uvjet da je jasno i pravodobno upozorio i druge sudionike o svojoj namjeni odnosno uključio desni pokazivač smjera. Obzirom na stanje predmetnog spisa, nema elemenata na temelju kojih bi se tehnički adekvatnim putem moglo utvrditi je li ili nije isti navedenu radnju i poduzeo. Visina štete odnosno troškovi popravka osobnog automobila tužitelja iznose I.568,10 eura bez uračunatog PDV-a (25%), odnosno I.960,13 eura sa uračunatim PDV-om (25%).

12. Tužitelj u cijelosti prigovorio na nalaz i mišljenje vještaka, jer da istim nisu obuhvaćeni svi dokazi , jer da se iz nalaza i mišljenja vidi kako teoriju da je tužitelj kriv uzima i sudski vještak, iako je tužitelj pravomoćno i oslobođen odgpvornosti. Tužitelj zahtjeva od sudskog vještaka da pogleda fotografije koje su dostavljene uz tužbu i to fotografija broj: 4, 5, 7 i 9, koje su fotografirane odmah nakon sudara, a iz kojih da je i više nego razvidno da se na tužiteljevom vozilu vidi upaljeni desni žmigavac – pokazivač smjera, pa da u skladu sa time da svoj nalaz i mišljenje. Nejasno da je iz čega vještak crpi spoznaju da je tužitelj zahvatio priliko skretanja i prometnu traku za lijevo skretanje? Tužitelj da je profesionalni vozač kamiona i isti nikada nije imao potrebu zahvaćati lijevu traku da bi skrenuo udesno, kako to netočno navodi vještak u svom nalazu i mišljenju. Konačno, svjedokinja – vozačica u svom iskazu navodi da je tužitelj bio skroz sa svojim vozilom na lijevoj strani odnosno na lijevoj traci, pa da je naglo skrenuo desno – neka vještak ocijeni tko govori istinu. Tužitelj iskazuje da je već većim djelom vozila prešao nogostup. Ako je svjedokinja – vozačica išla izbjegavati vozilo tužitelja zašto je ista išla u desnu stranu i to stranu u koju je skretao tužitelj, zašto ista nije pokušala tužitelja izbjegavati nagli okretom volana ulijevo? S obzirom na iskaze tužitelja i svjedokinje, izvjesnije je da ona iz nekog razloga nije uopće pratila promet ispred sebe pokazivač smjera udesno koji je dao tužitelj na svom vozilu, smanjenje brzine od strane tužitelja te je ista isključivom svojom krivnjom prouzročila ovu prometnu nesreću.

13. U pisanom očitovanju od 13. studeni 2024. vještak se očituje na primjedbe tužitelja navodeći da to što se na fotografijama vozila neposredno nakon nesreće uočava upaljeni pokazivač smjera, nije ujedno i dokaz da bi tako i bilo neposredno prije skretanja vozilom u desno,, stopostotno i jednoznačno. Analizom prometne nesreće u programu Pro-crash, da je utvrđeno da kako bi vozila došla u sudarni položaj, vozilo tužitelja moralo je radnju skretanja udesno izvršiti na način da zahvati i lijevi prometni trak i povećao polumjer zakrivljenosti kako bi skrenuo na parkirališni prostor kod kbr. 62b. Sa stajališta vještaka da nije moguće odgovoriti zašto vozačica policijskog vozila nije radi izbjegavanja sraza učinila naglo skretanje vozilom ulijevo, ( ukoliko je tužitelj vozilom skretao u desno), ali da je možebitno , a budući da je tužitelj vozilom prešao na lijevi prometni trak, mislila da će tužitelj nastaviti kretnje lijevom prometnom trakom, te namjeravala izbjeći sraz skretanjem udesno. U odnosu na primjedbe 2-tuženika, ustraje kod procjene visine štete na vozilu u cijelosti.

14. Tužitelj prigovara i na pisano očitovanje vještaka, jer istim nisu obuhvaćeni svi dokazi koji su dostavljeni u spisu. Vještak da nije utvrdio ponašanje oba sudionika u prometu, već je odgovornost očito samo procjenjivao po ponašanju tužitelja. Osnovno pravilo u prometu jest da vozač koji upravlja svojim motornim vozilom od iza mora svoju vožnju prilagoditi vozilu koje se nalazi ispred njega. Iz vještačenja da proizlazi da je tužitelj koji je sa vozilom bio ispred vozila kojim je upravljala svjedokinja

– vozačica zapravo kriv. Vještak da nije pozvan da bi pretpostavljao, već da bi temeljem dostupnih dokaza dao svoje stručno mišljenje ako ga može dati, a ako ne može onda to treba i reći a ne pretpostavljati tko je što možda a možda i nje uradio. Tužitelj da je dao desni žmigavac (svjedokinja - vozačica kaže da nije sigurna), pa se postavlja pitanje vještaku da se decidirano očituje o odgovornosti svjedokinje – vozačice ako je tužitelj dao desni pokazivač smjera kada je skretao, a što su potvrdili i tužitelj i svjedokinja u njegovom vozilu, te kao dokaz tome postoje i fotografije, koje vještak ne smatra relevantnima.

15. U usmenom pojašnjenju nalaza i mišljenja vještak je u cijelosti ustrajao kod nalaza i mišljenja od 5. srpnja 2024. kao i pisanog očitovanja na primjedbe stranka.

16. Na upit pun. tužitelja kada vještak uzme u obzir fotografije koje prileže spisu na listi 21-29, da li te fotografije utječu na nalaz i mišljenje vještaka vještak odgovara da se ove fotografije ne mogu dovesti u korelaciju sa mišljenjem iznesenom u nalazu budući da iz zapisnika o očevidu je utvrđeno da su vozila pomaknuta. Pri tome na upit pun. tužitelja imajući u vidu iskaz tužitelja kao stranke da je njegovo vozilo od udarca vozila policijskog pomaknuto u određeni položaj prikazan na fotografijama vještak navodi da o tom pomicanju vozila nema tragova te isti nisu zabilježeni u zapisniku pa da se o takvoj primjedbi može govoriti samo hipotetski. Na daljnji upit pun. tužitelja na koji je način vještak utvrdio položaj vozila na skicama u nalazu i mišljenju odgovara na temelju tragova i oštećenja na vozilu. Na daljnji upit pun. tužitelja je li s obzirom na izgled lica mjesta i poziciju na koju je tužitelj želio skrenuti na parkiralište te preglednost iste opravdano da tužitelj dijelom zahvati i lijevu prometnu traku u svom skretanju u desno na parkiralište, vještak odgovara strogo tehnički gledano vozač je dužan najaviti svoju radnju drugim sudionicima u prometu pokazivačem smjera te na taj način ih upozoriti na konkretne radnje. U konkretnom slučaju radi se o nepristupačnom ulasku u parkirališni prostor koji zahtijeva manevriranje vozača strogim skretanjem u desno i određenim vještinama a prilikom toga vrlo vjerojatno je nužno i preći preko ivičnjaka da bi se ta radnja ostvarila. Skretanje u lijevo da bi se nakon toga skrenulo u desno je radnja koja u slučaju isprekidane trake je teoretski moguća ali zbunjujuća za druge sudionike u prometu i mora biti napravljena uz veliku pažnju i jasnu najavu drugim sudionicima u prometu. Na daljnji upit pun. tužitelja da vještak pojasni kako se treba ponašati vozač koji vozi iza vozila u ovakvoj situaciji gdje dakle vozač se kreće na poziciji gdje su dvije prometne trake pa se daje dijelom u lijevo da bi skrenuo u desno, vještak odgovara da na takvo hipotetsko pitanje za kojeg nema tehničkog utemeljenja u zapisniku o očevidu a u slučaju da je vozač upalio desni žmigavac i započeo radnju skretanja u desno vozač iza njega mora prilagoditi vožnju na način da uspori vozilo i pričeka da vozač prednjeg vozila do kraja izvrši radnju skretanja. Radnja davanja žmigavca u desno a nakon toga okretanje kola upravljača u lijevo kod većine vozila će rezultirati gašenjem desnog žmigavca. Na daljnji upit pun. tužitelja može li se točno utvrditi u koji je to položaj volana u kojem se pokazivač smjera ugasi, vještak odgovara da je to doista hipotetsko pitanje i da nije moguće sa 100%-tnom točnošću dati odgovor jer ne znamo potpune putanje kretanja vozila prije svakog skretanja. Na daljnji upit pun. tužitelja da kada svjedok u svom iskazu navodi da je tužitelj prije sraza bio u potpunosti u cijelosti s vozilom na toj lijevoj prometnoj traci, vještak navodi da u trenutku sudara pozicije vozila pokazuju da je vozilo bilo djelomično u lijevoj traci, a ne u potpunosti. Na daljnji upit pun. tužitelja da vještak točno navede u kakvom su položaju točno bila vozila sudionika prometne nezgode u trenutku samoga sraza, vještak navodi da u trenutku sudara osobni automobil Ford Fokus bio je stražnjim desnim dijelom na oko 0,65 metara u lijevo od desnog ruba kolnika i svojom središnjom osi ukošen za 6%. U trenutku sudara osobni automobil Audi A4 bio je svojim prednjim desnim vrhom na oko 0,55 metara desno od desnog ruba kolnika [adresa] a stražnjim lijevim na oko 3,20 metara u lijevo od desnog ruba kolnika pod kutom od oko 38 stupnjeva. Napominjem da je osobni automobil Audi A4 u trenutku sudara bio za 0,55 metara desno od ruba kolnika na ulazu u parking. Na daljnji upit pun. tužitelja u slučaju da je tendencija vozila Audi bila skretanje u lijevo normalna reakcija vozača odostraga je skretanje u desno. U slučaju da je tendencija prednjeg vozila bila u desno normalna reakcija bi bila stražnjeg vozila skretanje u lijevo. Na daljnji upit pun. tužitelja je li vozačica policijskog vozila ispravno reagirala u situaciji kada je u želji da izbjegne sraz vozilom skrenula u desno, a imajući u vidu da je u trenutku sraza vozilo tužitelja već bilo dijelom prešlo desni rub kolnika ili bi reakcija prirodno bila da sraz izbjegava skretanjem vozila u lijevo, vještak odgovara da je vozačica radnju u desno izvodila zbog pretpostavke da će vozač nastaviti kretanje u lijevoj traci a prilikom njegovog zakretanja u desno nije više imala vremena reagirati. Na daljnji upit pun. tužitelja može li se ovakva reakcija vozačice pripisati njezinoj nepažnji odnosno da uopće nije pratila situaciju u prometu ispred sebe, vještak odgovara da s obzirom da nemamo informacija o namjerama prednjeg vozača i njegovih najava ne mogu govoriti o ispravnoj reakciji. Na daljnji upit pun. tužitelja postavlja se pitanje vještaku u kojem obujmu vozilo mora prijeći na drugi krak ceste da bi se isto smatralo da skreće u lijevo? Vještak odgovara u ovom konkretnom slučaju gdje je prema očevidu na licu mjesta utvrđeno da je navodno tužitelj prešao manjim dijelom svog vozila u lijevu traku kakvo je moralo biti ponašanje vozača iza njega po pravilima struke. Vještak strogo tehnički i stručno gledajući dvosmjerna cesta podijeljena je razdjelnom linijom. Prelazak bilo kojeg dijela vozila preko razdjelne linije predstavlja prelazak vozila u drugu traku. Vozačica je trebala održavati u svakom slučaju sigurnosni razmak što u ovom slučaju je bio napravljen i s posebnom pažnjom promatrati vozila ispred. Pri brzini vozila od 29 km/h tehnički preporučljiv razmak iznosio bi 6,44 m što je u ovom slučaju bilo zadovoljeno. Na daljnji upit pun. tužitelja je li vještak prilikom procjene visine štete na vozilu uzeo u obzir i ponude koje je tužitelj dostavio uz tužbu odnosno imao u vidu i opremu vozila tužitelja konkretno senzor, vještak odgovara da procjena vrijednosti je napravljena u programu alda tex koji temeljem cijena na tržištu automatski kalkulira cijene i pri ovoj kalkulaciji uzet je u obzir i navedeni senzor ali njegova cijena nije uzeta iz tih ponuda, već iz tog programa alda tex.

17. Na upit suca može li vozač koji skreće na parkiralište kao u ovom slučaju tužitelj radnju skretanja u desno izvršiti bez da zahvati lijevu prometnu traku, vještak odgovara navedenu radnju vrlo je teško napraviti bez uzimanja većeg kuta, a jedina mogućnost da se i napravi zahtijeva kod većine vozila prelazak preko ivičnjaka. Napominje da bi pri skretanju radnje u desno bez zauzimanja suprotne trake vozač morao stražnjim desnim kotačem preći preko ivičnjaka trotoara.

18. U postupku je sporna pasivna legitimacija prvotuženika, kao i odgovornost osiguranika drugotuženika za nastanak štetnog događaja od 11. kolovoza 2019., oko 15:40 sati u gradu [adresa], u [adresa], a u kojoj su sudjelovali tužitelj koji je upravljao osobnim automobilom marke i tipa Audi A4, reg. oznake [registarska oznaka], krećući se iz smjera jugoistoka u pravcu sjeverozapada i dolaskom kod kbr. 62b [adresa], i osobni automobil marke i tipa Ford Focus, reg. oznake [registarska oznaka], kojim je upravljala MMV, u vlasništvu prvotuženika, a osigurano kod drugotuženika.

19. Predmet spora je zahtjev tužitelja za naknadu štete, i to materijalne štete na vozilu u vlasništvu tužitelja, osobni automobil marke i tipa Audi A4, reg. oznake [registarska oznaka], vezano uz štetni događaj od 11. kolovoza 2019., pri čemu je sporna odgovornost za štetu vlasnika vozila prvotuženika, i drugotuženika kao osiguratelja prvotuženika, kao i visina štete. Sporna je i pasivna legitimacija na strani prvotuženika.

20. Nije sporno da je drugotuženik otklonio odštetni zahtjev tužitelja od 12. kolovoz 2019. kao neosnovan, kao i da protiv MMV nije vođen prekršajni postupka, a da je prekršajni postupak protiv tužitelja okončan presudom posl. br. Pp P-6184/19 kojom je tužitelj oslobođen optužbe.

21. Odredbom čl. 1072. st. 4. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015, 29/2018, 126/2021, 114/2022, 156/2022, 145/2023, 155/2023, dalje ZOO) propisano je da se krivnjom vlasnika smatra i krivnja osobe kojom se on poslužio prilikom nastanka štetnog događaja ili kojoj je vozilo povjerio. Stoga neosnovano 1-tuženik ističe prigovor promašene pasivne legitimacije, kada smatra da kao vlasnik vozila nije odgovoran za štetu izazvanu motornim vozilom u pogonu, jer se krivnja 1-tuženika ima procjenjivati ovisno o odgovornosti osobe kojoj je vozilo povjereno, u ovom slučaju vozača MMV.

22. U odnosu pak na zahtjev tužitelja za naknadu štete, ovaj sud smatra da se osnovanost takvog zahtjeva ima prosuditi prema odredbama koje uređuju odgovornost za štete izazvane motornim vozilom u pogonu, odnosno međusobni odštetni zahtjev vlasnika motornih vozila( čl. 1072 ZOO-a).

23. Odredbom čl. 1072 st 1. ZOO-a, propisano je da kad je šteta prouzročena pogonom dvaju ili više vozila, svu štetu snosi vlasnik vozila koji je isključivo kriv za štetni događaj, a st. 2 da ako postoji obostrana krivnja, svaki vlasnik odgovara drugomu za njegovu štetu razmjerno stupnju svoje krivnje.

24. Odredbom čl. 1089. st. 2 ZOO-a propisano je da se visina naknade štete određuje prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke, osim slučaja kad zakon određuje što drugo.

25. Odredbom čl. 1090. ZOO-a propisano je da će sud, uzimajući u obzir i okolnosti koje su nastupile poslije prouzročenja štete, dosuditi naknadu u iznosu koji je potreban da se oštećenikova materijalna situacija dovede u ono stanje u kojem bi se nalazila da nije bilo štetne radnje ili propuštanja.

26. U odnosu na dinamiku i način nastanka štetnog događaja od 11. kolovoza 2019., sud je izveo dokaz saslušanjem tužitelja kao stranke , te svjedoka MM i MMV, kao i očevid a licu mjesta uz sudjelovanje vještaka prometne i procjeniteljske struke.

27. Sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje vještaka kao stručan, objektivan i u skladu s pravilima struke u odnosu na utvrđenu dinamiku i način nastanka štetnog događaja, kao i u odnosu na visinu štete odnosno troškove popravka osobnog automobila tužitelja, a koji da iznose 1.568,10 eura bez uračunatog pdv-a (25%), odnosno 1.960,13 eura sa uračunatim pdv-om (25%).

28. Ovaj sud prihvaća i pismeno pojašnjenje vještaka od 13. studeni 2024, kao i usmeno pojašnjenje na ročištu od 5. ožujka 2025., jer je vještak u potpunosti otklonio primjedbe stranaka u odnosu na sve postavljene prigovore. Pri tome tužitelj neosnovano prigovara nalazu kada smatra da vještak ima cijeniti istinitost, odnosno neistinitost iskaza stranaka i svjedoka u postupku ( je li istinit iskaz tužitelja ili svjedoka MMV), pa potom iznijeti nalaz i mišljenje, jer je dužnost vještaka objektivno i nepristrano utvrditi dinamiku štetnog događaja, i to na temelju očevida na licu mjesta, kao i na temelju podataka o vozilima, mehanizmu i mjestu kontakta, te vremensko-prostorne analize, a što je vještak i učinio.

29. Ocjenu istinitosti iskaza svjedoka i stranaka daje sud, pa na temelju prosudbe svih izvedenih dokaza, utvrđuje i odgovornost sudionika prometne nezgode od 11. kolovoza 2019. za štetu nastalu tužitelju.

30. Ocjenom iskaza tužitelja kao stranke, i svjedoka MM i MMV koji su u tom dijelu suglasni, ovaj sud utvrđuje da se prometna nesreća desila 11. kolovoza 2019., oko 15:40 sati u gradu [adresa], u [adresa], a u kojoj su sudjelovali tužitelj koji je upravljao osobnim automobilom marke i tipa Audi A4, reg. oznake [registarska oznaka], iz smjera jugoistoka u pravcu sjeverozapada (blaga uzbrdica), dok se iza njega kretao osobni automobil marke i tipa Ford Focus, reg. oznake [registarska oznaka], kojim je upravljala MMV. Utvrđeno je iz suglasnih iskaza stranke i svjedoka MM, da je tužitelj imao namjeru skrenuti u desno kako bi parkirao vozilo u [adresa], a da je suvozač u vozilu bila djevojka tužitelja MM, vremenske prilike vedro, kolnik suh i na cesti nije bilo prometa.

31. Sporno je u postupku je li tužitelj kao vozač vozila marke Audi A4, reg. oznake [registarska oznaka], prilikom skretanja u [adresa] , radnju skretanja obavio na način da ne ugrozi druge sudionike u prometu, odnosno je li MMV koja je upravljala vozilom marke i tipa Ford Focus, reg. oznake [registarska oznaka], krećući se iza tužitelja mogla, i to kojom svojom radnjom ili propuštanjem izbjeći nalet na vozilo tužitelja.

32. Članak 56. Zakona o sigurnosti prometa na cestama ( Narodne novine br. 67/2008, 48/2010, 74/2011, 80/2013, 158/2013, 92/2014, 64/2015, 108/2017, 70/2019, 42/2020, 85/2022, 114/2022, 133/2023, 145/2024,dalje ZSPC), propisuje u čl. 1 da vozač vozila koje skreće udesno dužan je skretanje obaviti krećući se krajnjom prometnom trakom koja se prostire uz desni rub kolnika, osim ako prometnim znakom na cesti nije drukčije određeno.

33. Čl. 51 ZSPC-a propisuje da je vozač dužan brzinu kretanja vozila prilagoditi osobinama i stanju ceste, odnosno druge površine kojom se kreće te vidljivosti, preglednosti, atmosferskim prilikama, stanju vozila i tereta, kao i gustoći prometa tako da vozilo može pravodobno zaustaviti pred svakom zaprekom koju, u konkretnim uvjetima, može predvidjeti, odnosno da može pravodobno postupiti prema prometnom pravilu ili znaku.

Sud ne poklanja vjeru iskazu tužitelja kao stranke i svjedoka MM, u odnosu na dinamiku i način nastanka štetnog događaja, kada poriču da bi tužitelj vozilom prešao na lijevi prometni trak pravca svojeg kretanja, jer je njihov iskaz u suprotnosti sa nalazom i mišljenjem vještaka prometne struke, a koji sud ocjenjuje objektivnim i stručnim, te njihove iskaze nalazi usmjerenim na uspjeh tužitelja u sporu.

Sud poklanja vjeru iskazu svjedoka MMV u odnosu na način nastanka štetnog događaja, jer je sukladan nalazu i mišljenju vještaka, osim u dijelu u kojem svjedok tvrdi da je tužitelj u potpunosti prešao na lijevi prometni trak, a što se ipak može opravdati protekom vremena od dana događaja, ali i otklanjanjem vlastite odgovornosti za štetu.

34. Polazeći od dijela iskaza svjedoka MM, očevica štetnog događaja, koja iskazuje, a sud prihvaća, jer je iskaz svjedoka u tom dijelu suglasan s nalazom i mišljenjem vještaka prometne struke, da je na dijelu gdje je tužitelj imao namjeru skrenuti u desno, za doći na parkiralište ispred kbr. 62b [adresa], „ prostor uzak“, ,kao i da „ne može se odmah skrenuti u desno jer bi udario u rubnjak pa je potrebno dati u lijevo što je tužitelj i učinio“ , ovaj sud utvrđuje da je tužitelj započeo radnju skretanja na parkiralište na način da je prvo vozilom dao se ulijevo kako bi dobio potreban luk za sretanje u desno, dakle, kao što to u nalazu i mišljenju iznosi vještak, da je tužitelj zahvatio djelomično prometnu traku za lijevo skretanje kako bi povećao polumjer zakrivljenosti putanje kojim je imao namjeru skrenuti u desno i ući na parkirališni prostor kod kbr.62b.

35. Na opisani zaključak suda, da je tužitelj radnju skretanja udesno započeo tako što je (dijelom) prešao na lijevu prometnu traku, upućuje i nalaz i mišljenje vještaka, kako vozač koji skreće na parkiralište, kao u ovom slučaju tužitelj, radnju skretanja u desno ne može izvršiti bez da zahvati lijevu prometnu traku, jer je navedenu radnju vrlo teško napraviti bez uzimanja većeg kuta, a jedina mogućnost ako se to i napravi da zahtijeva kod većine vozila prelazak preko ivičnjaka. Vještak napominje i to da bi pri skretanju u desno bez zauzimanja suprotne trake, vozač morao stražnjim desnim kotačem preći preko ivičnjaka trotoara.

I svjedok MM navodi u svom iskazu da se „ne može odmah skrenuti u desno jer bi udario u rubnjak“, pa dakle, ovaj sud zauzima stajalište da je tužitelj skretanje udesno započeo na način da je prvo svojim vozilom prešao dijelom na lijevu prometnu traku, i tek onda započeo skretanje udesno, jer ne bi na drugi način niti mogao ući na parkiralište ispred kbr. 62b, i zahvatio bi vozilom ivičnjak, a kako to i proizlazi iz nalaza i mišljenja vještaka prometne struke.

36. Pri tome dijelove iskaza svjedoka MM da tužitelj "nikako nije prešao na suprotni trak već ostao u desnom", odnosno svjedoka MMV "da je u potpunosti vozilo tužitelja bilo na lijevoj prometnoj traci", koji su u tom dijelu međusobno proturječni, ovaj sud ne prihvaća i ocjenjuje neistinitim, te usmjerenim na otklanjanje odgovornosti za nastanak štetnog događaja tužitelja, odnosno svjedoka LM, a i zbog proteka vremena da se svjedoci i nisu mogli prisjetiti svih detalja štetnog događaja, pa se dinamika i način nastanka ima utvrditi na temelju objektivnog i nepristranog nalaza i mišljenja vještaka prometne struke.

37. Na nevjerodostojnost iskaza svjedoka MM, u dijelu u kojem izričito tvrdi da tužitelj „nikako nije prešao na suprotni trak već ostao u desnom“, upućuje i dio iskaza tog svjedoka da „ je na tom dijelu u pravcu kretanja tužitelja jedan prometni trak, ali baš kod skretanja za parkiralište počinje iscrtani dio, a u nastavku se cesta dijeli na dva prometna traka za skretanje u lijevo ovaj lijevi prometni trak“ , jer je iz nalaza i mišljenja vještaka, i to fotografije nalaza i mišljenja vještaka na stranici br 3. vidljivo kako iscrtani dio za skretanje u lijevo započinje ipak nešto niže u odnosu na mjesto skretanja na parkiralište kod kbr. 62b, pa je iskaz tog svjedoka doveden u sumnju u odnosu na tvrdnje koje iznosi.

38. Polazeći dakle od mišljenja vještaka prometne struke, ovaj sud utvrđuje da je tužitelj započeo radnju skretanja u desno, na način da je vozilo pomjerio u lijevo prema sredini kolnika na polje za usmjeravanje prometa i nakon toga skrenuo u desno, a da se prethodno nije uvjerio da tu radnju može izvesti bez opasnosti za druge sudionike i kojom prilikom se iza njega kretao osobni automobil kojim je upravljala MMV te je tom prilikom došlo do sudara udarom prednjeg lijevog dijela istog zadnju desnu bočnu stranu vozila tužitelja, nakon čega je osobni automobil Ford Focus prednjim desnim kotačem udario u uzdignuti betonski ivičnjak desnog ruba kolnika gdje se i zaustavio. Do sudara između predmetnih vozila došlo je udarom prednjeg lijevog vrha osobnog automobila Ford Focus, reg. oznake [registarska oznaka], kojim je upravljala MMV LM u stražnji desni bočni dio osobnog automobila Audi A4, reg. oznake [registarska oznaka], kojim je upravljao tužitelj, a na oko 13,00 ...13,50 m sjeverozapadno od PTM i za oko 1,40 „.I,60 m u lijevo od desnog ruba kolnika, dakle na sjeveroistočnoj (desnoj) prometnoj traci kolnika [adresa]. U trenutku sudara osobni automobil kojim je upravljao tužitelj kretao se u desnom skretanju brzinom od oko 15 km/h, a osobni automobil kojim je upravljala MMV, brzinom od oko 29 km/h. Tužitelj je radnju skretanja u desno, iz [adresa] prema parkirališnom prostoru kod kbr. 62b, izveo na način da je zahvaćajući djelomično prometnu traku za lijevo skretanje odnosno polje za usmjeravanje prometa povećao polumjer zakrivljenosti putanje kojim je imao namjeru skrenuti u desno i ući na parkirališni prostor kod kbr.62b, dok je istovremeno MMV, osobnim automobilom Ford Focus, nastavila kretanje [adresa] istom brzinom, smatrajući da BM ima namjeru skrenuti u lijevo na prometnu traku za lijevo skretanje, uslijed čega se je I ,0 sekundu prije sudara našla prednjim krajem automobila kojim je upravljala, na oko 3,80 m od stražnjeg kraja osobnog automobila Audi A4 i u kojem je vrlo vjerojatno poduzela i radnju izmicanja u desno te vise nije imala tehničke mogućnosti izbjeći sudar, nakon što je BM započeo skretati u desno.

39. Dakle, utvrđeno je u postupku da je tužitelj radnju skretanja u desno počinio protivno odredbi čl. 56. ZSPC-a, jer nije skretanje u desno obavio krećući se krajnjom desnom prometnom trakom koja se prostire uz desni rub kolnika, čime je ugrozio sudionike u prometu.

Do izbjegavanja sudara došlo bi, da je tužitelj radnju skretanja udesno vršio iz svoje desne, ne zahvaćajući pritom i prometnu traku za lijevo skretanje odnosno polje za usmjeravanje prometa, i uz uvjet da je jasno i pravodobno upozorio i druge sudionike o svojoj namjeni odnosno uključio desni pokazivač smjera.

40. Nasuprot tome, kako je tehnički preporučljiv razmak od stražnjeg kraja vozila definiran vremenom reakcije vozača na pojavu iznenadne opasnosti, to je pri brzini od 29 km/h (8,05 m/s) tehnički preporučljiv razmak iznosio 6,44 m, a koji je razmak MMV imala u trenutku kada je tužitelj već u svojem kretanju djelomično zahvatio prometnu traku za lijevo skretanje odnosno polje za usmjeravanje prometa te povećavao polumjer zakrivljenosti putanje kojim je imao namjeru skrenuti u desno, te da je održavala taj razmak, to bi se u trenutku kada je tužitelj započeo skretanje u desno, nalazila na oko 10,65 m od mjesta sudara i poduzetim intenzivnim kočenjem u tom trenutku se ne bi uspjela zaustaviti ispred mjesta sudara.

41. Proizlazi dakle, da se MMV kretala dozvoljenom brzinom, odnosno da pri brzini od 29 km/h (8,05 m/s) tehnički preporučljiv razmak bi iznosio 6,44 m, kao i da u trenutku kada je tužitelj započeo skretanje u desno, nalazila se na oko 10,65 m od mjesta sudara i poduzetim intenzivnim kočenjem u tom trenutku se ne bi uspjela zaustaviti ispred mjesta sudara, pa dakle, nema odgovornosti na strani tog vozača za nastanak štetnog događaja, jer nije postupila protivno odredbama ZSPC-a, kako to u mišljenju iznosi vještak. U konkretnim uvjetima predmetne prometne nesreće i pri utvrđenoj brzini kretanja osobnog automobila Ford Focus od oko 29 km/h, zaustavni put pri poduzetoj radnji kočenja u nuždi iznosio je 11,57 m te u konkretnom slučaju MMV nije imala tehničke mogućnosti izbjeći sudar poduzimanjem radnje intenzivnog kočenja.

42. U odnosu pak na (ne)ispravnost reakcije MMV u situaciji kada je u želji da izbjegne sraz vozilom skrenula u desno, a imajući u vidu da je u trenutku sraza vozilo tužitelja već bilo dijelom prešlo desni rub kolnika, bi li reakcija prirodno bila da sraz izbjegava skretanjem vozila u lijevo, valja istaknuti kako je vještak pojasnio da je vozačica radnju u desno izvodila „zbog pretpostavke da će vozač nastaviti kretanje u lijevoj traci a prilikom njegovog zakretanja u desno nije više imala vremena reagirati“ , odnosno da ne može govoriti o ispravnoj reakciji jer nema informaciju o namjerama prednjeg vozača i njegovih najava, pa ne može niti zaključiti da bi se radilo o nepažnji odnosno da uopće nije pratila situaciju u prometu ispred sebe. Stoga , nepravilnost u postupanju ii reakciji iste ovaj sud ne nalazi, pa tako niti doprinos tog vozača nastanku štete i štetnog događaja.

43. Nadalje, ukoliko bi se prihvatila tvrdnja tužitelja da jest uključio desni pokazivač smjera prije započete radnje skretanja ( a što vještak ne može utvrditi stopostotno i jednoznačno), ali koju mogućnost i svjedok MMV dozvoljava da možda i jest, a imajući u vidu mišljenje vještaka da skretanje u lijevo, da bi se nakon toga skrenulo u desno, je radnja koja u slučaju isprekidane trake je teoretski moguća, ali zbunjujuća za druge sudionike u prometu i mora biti napravljena uz veliku pažnju i jasnu najavu drugim sudionicima u prometu, kao i da radnja davanja žmigavca u desno, a nakon toga okretanje kola upravljača u lijevo, kod većine vozila će rezultirati gašenjem desnog žmigavca, po ocjeni ovog suda ne umanjuje odgovornost tužitelja za nastanak štetnog događaja u ovakvo utvrđenim okolnostima. Ovo jer iz rezultata dokaznog postupka proizlazi kako tužitelj nije radnju skretanja u desno poduzeo na propisan i siguran način, krećući se krajnjom desnom prometnom trakom koja se prostire uz desni rub kolnika, sukladno čl. 56ZSPC-a, već je davanjem desnog pokazivača smjera, pa potom djelomičnim prelaskom vozila na lijevi prometni trak, tužitelj postupio zbunjujuće za druge sudionike u prometu, osobito za vozače koji se kreću iza njega.

44. Odredbom čl. 43 ZSPC-a, propisano je u st 1 da vozač koji namjerava na cesti ili drugoj prometnoj površini obaviti neku radnju vozilom (uključiti se u promet, prestrojiti, odnosno mijenjati prometnu traku, pretjecati, obilaziti, zaustavljati se, skretati udesno ili ulijevo, okretati se polukružno, voziti unatrag i sl.) ne smije početi takvu radnju ako time dovodi u opasnost druge sudionike u prometu ili imovinu, a u st. 2 da prije započinjanja radnji iz stavka 1. ovoga članka, vozač je dužan uvjeriti se da to može učiniti bez opasnosti za druge sudionike u prometu ili imovinu, vodeći pritom računa o položaju vozila te o smjeru i brzini kretanja.

45. Prije obavljanja radnji vozilom iz članka 43. ovoga Zakona, vozač je dužan druge sudionike u prometu jasno i pravodobno upozoriti o svojoj namjeri, dajući im znak pomoću pokazivača smjera i stop svjetla ili, ako oni ne postoje, odgovarajući znak rukom (čl. 44 st. 1 ZSPC-a).

46. Izvođenje radnje skretanja u desno, na način da se prethodno pa makar i dijelom prijeđe na lijevi prometni trak, umjesto krećući se krajnjom desnom prometnom trakom, pa čak i u slučaju da je vozač uključio desni pokazivač smjera, nije ispravan način izvođenja radnje skretanja, zbunjujući je za vozače i druge sudionike u prometu i protivan je odredbama ZSPC-a, te predstavlja radnju opasnosti za druge sudionike u prometu ili imovinu, pa je ocjena suda da je tužitelj nepropisnim izvođenjem radnje skretanja u desno uzrokovao nastanak štete , dok krivnje na strani vozača MMV ovaj sud ne nalazi.

47. Činjenica da je tužitelj oslobođen u prekršajnom postupku, nije od utjecaja za ovaj postupak, jer je građanskopravna odgovornost šira od prekršajne.

48. Sud prihvaća i utvrđenu visinu štete na vozilu, i to visina štete odnosno troškovi popravka osobnog automobila tužitelja iznose I.568,10 eura bez uračunatog pdv-a (25%), odnosno I.960,13 eura sa uračunatim pdv-om (25%), ali kako je utvrđeno da je tužitelj isključivo kriv za nastanak štetnog događaja, to je zahtjev tužitelja valjalo odbiti u cijelosti i presuditi kao u točki I. izreke presude.

49. Imajući u vidu da je prvotuženik u cijelosti uspio u sporu, to je istome temeljem odredbe čl. 154. stavak 1. ZPP-a priznat parnični trošak zastupanja po punomoćniku odvjetniku, (vrijednost boda 100), i to trošak sastava jednog podneska u iznosu od 200,00 eura svako (Tbr. 7. t. 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika), trošak pristupa na pet ročišta u iznosu od 200,00 eura svako (Tbr. 9. t. 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika), sve uvećano za pdv 25 %, (iznos od 300,00 eura), odnosno iznos od 1.200,00 eura, slijedom čega je valjalo presuditi kao u točki II. izreke presude

U Rijeci 4. travnja 2025.

Sutkinja:

Danijela Mandekić Lerga

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove odluke može se izjaviti žalba u roku od 15 dana od dana primitka ovjerenog prijepisa iste. Žalba se podnosi ovome sudu u tri istovjetna primjerka, a o žalbi odlučuje Županijski sud.

DNA:

- pun. tužitelja

- pun. 1-tuženika

- pun. 2-tuženika