Poslovni broj: Us I-525/2025-7
REPUBLIKA HRVATSKA
UPRAVNI SUD U ZAGREBU
Zagreb, Avenija Dubrovnik 6 i 8
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Upravni sud u Zagrebu, po sucu toga suda Vlahu Bassegli Gozze i Andreje Fortunić, kao zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja ČG, rođenog **.**.1973., u [adresa], Ruska Federacija, državljanin Ruske Federacije, OIB: [osobni identifikacijski broj], smještenog u Prihvatilištu za tražitelje međunarodne zaštite u Zagrebu, Sarajevska 41, kojeg zastupa opunomoćenik Stjepan Babić, odvjetnik u Zagrebu, Vodovodna 13/I, protiv tuženika Ministarstva unutarnjih poslova, u Zagrebu, Ilica 335, OIB: 36162371878, radi odobrenja međunarodne zaštite, 4. travnja 2025.,
p r e s u d i o j e
I. Odbija se tužbeni zahtjev za poništenje rješenja Republike Hrvatske, Ministarstva unutarnjih poslova, Uprave za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove, Sektor za strance i međunarodnu zaštitu, Služba za međunarodnu zaštitu, KLASA: UP/I-216-03/23-06/57927, URBROJ: 511-01-212-24-12, od 24. siječnja 2025.
II. Odobrava se tužitelju besplatna pravna pomoć u ovom upravnom sporu.
III. Nalaže se Ministarstvu unutarnjih poslova u Zagrebu, Ilica 335, OIB: 36162371878, da Stjepanu Babiću, odvjetniku u Zagrebu, Vodovodna 13/I, isplati iznos od 1.250,00 Eura (tisućudvjestopedeset eura) u roku od 15 dana od dana dostave računa za pruženu pravnu pomoć.
Obrazloženje
1. Osporenim rješenjem odbijen je zahtjev tužitelja za odobrenjem međunarodne zaštite na teritoriju Republike Hrvatske, uz obrazloženje tuženika kako u postupku koji je prethodio osporenom rješenju nije utvrđeno postojanje osnovanog straha od proganjanja.
2. Osporavajući zakonitost naprijed navedenog utvrđenja, tužitelj navodi kako je zemlju podrijetla napustio iz razloga što je 2005. godine, sudjelovao u prometnoj nesreći sa smrtnom posljedicom te da ga je već sljedećeg dana nazvao brat vozača koji je upravljao drugim vozilom u prometnoj nesreći te ga optužio da je ubio njegovu sestru. Navodi da je brat poginule moćna osoba, koja se u Ruskoj Federaciji bavi prodajom nafte i posluje s Vladom Ruske Federacije slijedom kojih okolnosti je zatvoren i u zatvoru mučen, a sve iz razloga što je brat poginule u nesreći jedan od šefova obavještajne službe. Dodaje i kako je u zatvoru imao problema i zbog svoje nacionalnosti, jer čuvari zatvora ne vole narode s Kavkaza, iz kojeg razloga su dovezeni zatvorenici iz drugih zatvora koji su ga pretukli. Dodaje da nakon što je izašao iz zatvora FSB ga je nastavio progoniti te se on počeo skrivati i seliti s jednog područja u drugo. Smatra kako iz opisanog jasno proizlazi kako je bio žrtva korupcije i bezvlađa te predlaže Sudu da poništiti osporeno rješenje i odobri mu besplatnu pravnu pomoć u ovom upravnom sporu.
3. Tuženik u svom odgovoru navodi kako tužitelj, tijekom postupka koji je prethodio osporenom rješenju, nije dostavio niti jedan relevantan dokaz kojim bi potvrdio svoje navode, primjerice presudu suda, a iz koje bi se moglo utvrditi da je počinio saobraćajnu nesreću. Bez obzira na ovu okolnost dodaje i kako je sukladno samom iskazu tužitelja evidentno da je od prometne nesreće, do trenutka kada je otišao iz Rusije, prošlo preko 15 godina te da je u tom periodu tužitelj normalno živio i radio bez da ga je itko progonio. Posebno ističe kako je tužitelj u svom iskazu od 19. siječnja 2024., jasno naveo da mu se povratkom u zemlju podrijetla ništa ne bi dogodilo, već da bi morao tražiti posao za male novce koje mu možda ne bi ni isplatili. U odnosu na strah od eventualne mobilizacije tuženik navodi kako je ona malo vjerojatna, budući da tužitelj uopće ne odgovara mobilizacijskoj dobi, a što pokazuje i okolnost da ga u vojsku nitko nije ni zvao te da nije imao problema sa napuštanjem Ruske Federacije. Predlaže Sudu da odbije tužbeni zahtjev i na snazi ostavi osporeno rješenje.
4. Sud je 2. travnja 2025. održao usmenu i javnu raspravu, zaključenu u prisutnosti tužitelja osobno, sudskog tumača za ruski jezik, opunomoćenika tužitelja i u prisutnosti opunomoćenice tuženika, čime je strankama, u skladu s člankom 6. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, broj 36/24.), dana mogućnost da se izjasne o zahtjevima i navodima drugih stranaka te o svim pitanjima koja su predmet ovog upravnog spora.
5. Radi ocjene zakonitosti osporenog rješenja Sud je u istog izvršio uvid, kao i uvid u spis tuženika te priložene isprave, odnosno saslušao tužitelja osobno na okolnosti koje je naveo u svojoj tužbi.
6. Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja Sud je, sukladno članku 114. stavak 3. Zakona o upravnim sporovima, utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan.
7. Spisu tuženika prileži Zahtjev tužitelja za odobrenjem međunarodne zaštite od 19. siječnja 2025., sukladno kojem proizlazi kako je po narodnosti Č, a iz kojeg razloga smatra da je u Ruskoj Federaciji bio diskriminiran. Navodi i kako je u zemlji podrijetla radio kao vozač taksija te da je služio vojni rok, a kojeg, zbog njegovog zdravstvenog stanja, nije odslužio do kraja. Zahtjevom je evidentirano da je Rusku Federaciju napustio legalno 2. studenoga 2023., avionom za Tursku gdje se zadržao oko dva mjeseca, nakon čega je otišao u Bosnu i Hercegovinu i nastavno na granicu te zemlje s Republikom Hrvatskom, gdje je zatražio međunarodnu zaštitu. Kao razlog napuštanja zemlje podrijetla navodi strah od VG, a čije sestra je poginula u nesreći u kojoj je sudjelovao. Iskazuje kako je suđenje zbog te nesreće bilo namješteno i to da se prebaci krivnja sa brata poginule na njega, a što je rezultiralo njegovim kažnjavanjem za djelo kojeg nije počinio. Dodaje da mu je VG naknadno prijetio te da misli da ga proganja preko tajnih službi. Konačno evidentiran je stav tužitelja da misli kako mu se povratkom u zemlju podrijetla ništa otvoreno ne bi dogodilo.
8. Spisu tuženika prileži Zapisnik Republike Hrvatske, Ministarstva unutarnjih poslova, Uprave za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove, Sektora za strance i međunarodnu zaštitu, Službe za međunarodnu zaštitu, Odjela za postupak međunarodne zaštite, KLASA: UP/I-216-03/23-06/57927, URBROJ: 511-01-212-24-9, od 13. studenoga 2024., a sukladno kojem je tužitelj iskazao kako je zemlju podrijetla napustio zbog prometne nesreće u kojoj je poginula sestra VG, a koji je blizak vlasti i utjecajna osoba te koji ga proganja zbog smrti njegove sestre. Na poseban upit iskazao je kako nema dokaza kojim bi potvrdio svoje navode te da može dostaviti sudsku presudu kojom je oglašen krivim za počinjenje prometne nesreće.
9. U svom iskazu, danom pred ovim sudom i evidentiranim raspravnim zapisnikom od 2. travnja 2025. (list 15-17 spisa)., tužitelj je ukratko ponovio razloge napuštanja koje je već naznačio u svojim ranijim izjavama. Iskazao je i kako je zemlju podrijetla napustio legalno te da je od organa vlasti bio proganjan, iz razloga jer nije bio zadovoljan Putinovom vlašću. Odgovarajući na upite suda tužitelj je iskazao kako ga FSB nije kontaktirao te da mu nije poznat razlog zbog kojeg ga LG i nakon odsluženja zatvorske kazne, proganja. Odgovarajući na upite opunomoćenice tuženika i kada se suočava sa okolnošću da ranije nije iskazivao da je bio nezadovoljan Putinovom vlašću, navodi da postoji mogućnost da njegove ranije iskaze tumač nije valjano prevodio.
10. Cijeneći naprijed navedeni iskaz tužitelja i komparirajući istog s njegovim ranijim iskazima, Sud nalazi kako je isti općenito nevjerodostojan i potpuno neživotan. Naime, Sud nalazi kako nije životno da osoba koja je navodno zatvorena isključivo iz razloga da se od stvarnog počinitelja otkloni kaznena odgovornost, po obitelji počinitelja i nadalje bude intenzivno proganjana po cijeloj Ruskoj Federaciji i petnaest godina nakon prometne nesreće. Isto tako Sud uočava kako tužitelj nije dostavio presudu iz koje bi proizlazilo da mu je utvrđena odgovornost za počinjenje nesreće, iako je ranije naveo kako to može učiniti. Nadalje, Sud ne nalazi ni dokaz, kao ni poveznicu, da bi LG, imao bilo kavu vezu s organima vlasti ili veze s predsjednikom Ruske Federacije. Konačno Sud ukazuje i kako je iskaz tužitelja nekonzistentan posebno u dijelu u kojem iskazuje o njegovom progonu od strane FSB- a i činjenici njegovog navodnog nezadovoljstva s Putinovom vlašću, pri čemu Sud napominje kako iz rezultata postupka ne proizlazi da bi to nezadovoljstvo bilo ikad ranije objektivno iskazano. Stoga Sud iskazu tužitelja nije poklonio vjeru.
11. Člankom 20. stavkom 1. Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti (Narodne novine, broj 70/15., 127/17. i 33/23. – u daljnjem tekstu Zakon), određeno je da će se azil priznati tražitelju koji se nalazi izvan zemlje svog državljanstva ili uobičajenog boravišta, a osnovano strahuje od proganjanja zbog svoje rase, vjere, nacionalnosti, pripadnosti određenoj društvenoj skupini ili političkog mišljenja zbog čega ne može ili ne želi prihvatiti zaštitu te zemlje.
12. Budući da, a uzimajući u obzir naprijed navedena činjenična utvrđenja, proizlazi kako u konkretnom slučaju ne postoje osnovani razlozi koji bi doveli do osnovanog straha tužitelja od njegovog proganjanja zbog svoje rase, vjere, nacionalnosti, pripadnosti određenoj društvenoj skupini ili političkog mišljenja, Sud zauzima stav da u ovom predmetu ne postoje okolnosti za odobrenjem azila.
13.1 Člankom 21. stavkom 1. Zakona propisano je da će se supsidijarna zaštita priznati tražitelju koji ne ispunjava uvjete za priznavanje azila iz članka 20. ovoga Zakona ako postoje opravdani razlozi koji ukazuju da će se povratkom u zemlju podrijetla suočiti sa stvarnim rizikom trpljenja ozbiljne nepravde i koji nije u mogućnosti ili zbog takvog rizika ne želi prihvatiti zaštitu te zemlje.
13.2. Člankom 21. stavkom 2. Zakona određeno je da ozbiljna nepravda podrazumijeva prijetnju smrtnom kaznom ili smaknućem, mučenje, nečovječno ili ponižavajuće postupanje ili kažnjavanje te ozbiljnu i individualnu prijetnju životu civilnog stanovništva zbog proizvoljnog općeg nasilja u situacijama međunarodnog ili unutarnjeg oružanog sukoba.
14. Imajući na umu već navedenu opću nevjerodostojnost iskaza, Sud nije u mogućnosti utvrditi ni jedan element po kojem bi mogao zaključiti da tužitelju u zemlji podrijetla prijeti ozbiljna nepravda
15. Iz naprijed navedenih razloga u ukupnosti, Sud osporeno rješenje ocjenjuje zakonitim.
16. Stoga je temeljem članka 116. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima odlučeno kao u točci I izreke ove presude.
17. Kako iz zahtjeva za odobravanje besplatne pravne pomoći proizlazi da tužitelj nema novčanih sredstava za uzdržavanje u Republici Hrvatskoj, točkom II. izreke odobrena mu je besplatna pravna pomoć u skladu s člankom 8. stavcima 1. i 2. Pravilnika o besplatnoj pravnoj pomoći u postupku odobrenja međunarodne zaštite (Narodne novine broj 140/15 i 155/22. – u daljnjem tekstu Pravilnik).
18. Budući da je pravnu pomoć pružio odvjetnik Stjepan Babić točkom III. izreke naloženo je tuženiku da mu isplati iznos od 1.250,00 Eura, u skladu s člankom 9. Pravilnika te Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 138/23.). Odvjetniku je priznat trošak sastava tužbe kojom je iniciran ovaj upravni spor u iznosu od 500,00 Eura, kao i trošak na pristup na ročište po pozivu suda, što ukupno uz uvećanje pripadajućim porezom na dodanu vrijednost iznosi 1.250,00 Eura. Stoga je odlučeno kao u točki III izreke ove presude.
Zagreb, 4. travnja 2025.
Sudac:
Vlaho Bassegli Gozze
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude.
DNA:
1. Odvjetnik Stjepan Babić, Zagreb, Vodovodna 13/I,
2. Ministarstvo unutarnjih poslova, Uprava za imigraciju, državljanstvo i upravne
Poslove, Zagreb, Ilica 335,
3. U spis
