Republika Hrvatska
Općinski sud u Đakovu
Đakovo, Trg dr. F. Tuđmana 2
Posl. br. P-430/2023-11
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Đakovu, sutkinja Snježana Brajko, u pravnoj stvari tužiteljice TV, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa] zastupana po punomoćniku Zdenku Krstić odvjetniku iz [adresa], protiv tužene BV, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa] zastupana po punomoćniku Domagoju Rešetar odvjetniku iz [adresa], radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 26. veljače 2025. u prisutnosti punomoćnika tužitelja i punomoćnika tuženika, dana 4. travnja 2025.
p r e s u d i o j e
I Odbija se tužbeni zahtjev:
"Nalaže se tuženici NV, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa] isplatiti tužiteljici GV, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] na ime najamnine ukupan iznos 11.281,44 eura zajedno sa zakonskom zateznom kamatom po stopi u smislu čl. 29. st. 2. i 8. Zakona o obveznim odnosima, odnosno po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana na nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena tekućim od 29. studenoga 2014. godine i iznos 497,71 eura zajedno sa zakonskom zateznom kamatom po stopi u smislu čl. 29. st. 2. i 8. Zakona o obveznim odnosima, odnosno po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana na nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena tekućim od 28. kolovoza 2018., kao i trošak ovog postupka na koje također teku zatezne kamate kao pod I tužbe od dana donošenja presude."
II. Naprotiv, nalaže se tužitelju da tuženiku naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 1.250,00 eura, u roku od 15 dana.
Obrazloženje
1. Tužiteljica u tužbi navodi da je MV ustupio je potraživanja iz presude Općinskog suda u Osijeku P-535/2017 na svoju kći VV. Tužiteljica je 13.02.2020. predala Fini Zahtjev za izravnu naplatu. Međutim, naplata nije uspjela u cijelosti. Presudom Općinskog suda u Osijeku ŽV je naloženo platiti OV 85.000 Kn na ime najamnine i trošak postupka 3.750 Kn. Utvrđeno je da je FV koristio nekretninu zajedno sa suprugom NV, kći T i sin AV. Tuženik je bio u najmu kuće u [adresa] tužitelja temeljem Ugovora o najmu stana od 29. listopada 2009. g. Tužena, NV i ŽV u braku su od 24.09.1983. Tužena solidarno odgovara za dug svojeg supruga budući ga nije moguće naplatiti od njenog supruga ŽV. Suprug ŽV je preuzeo na sebe obvezu plaćanja najamnine radi podmirenja tekućih potreba bračne zajednice. Prema Zakonu o obveznim odnosima čl. 43. tužena solidarno odgovara za ovu obvezu tužitelju.
2. U odgovoru na tužbu i tijekom postupka tužena se protivila tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosti kako po osnovi tako i po visini. Tužena ističe prigovor presuđene stvari i promašene pasivne legitimacije. Naime, potraživanje iz tužbe nastalo je na osnovi Ugovora o najmu stana, sklopljenog dana 29. listopada 2009. godine, između MV kao najmodavca te FV kao najmoprimca. Također, presudom broj: P-535/2017-8, na koju se tužiteljica poziva, naloženo je FV a ne ovdje tuženoj da MV isplati na ime najamnine ukupan iznos od 85.000,00 kn kao i trošak postupka u iznosu od 3.750,00 kn zajedno sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama To što je kasnije MV ustupio i darovao tražbinu iz naveden presude svojoj kćeri, ovdje tužiteljici, nema nikakav utjecaja na istaknute prigovore. Naime, sama činjenica da se tužiteljica podnošenjem Zahtjeva za izravnu naplatu na Fina-u nije uspjela namiriti od FV nije razlog zbog kojeg bi tužena odgovarala za predmetno potraživanje odnosno obveze koje su pravomoćnom presudom određene ŽV. Stoga je označavanjem kao tuženice NV, koja nije niti sklopila predmetni Ugovor o najmu nekretnine niti je pravomoćnom presudom naloženo njoj da na ime najamnine isplati predmetno potraživanje potpuno pogrešno i promašeno. Nadalje je tužena istakla prigovor zastare, a sukladno čl. 51. ZOO-a, te navela da je zastara prema tuženoj nastupila nakon isteka 3 godine od otkaza Ugovora o najmu stana 2. studenog 2010. godine.
3. Radi utvrđenja odlučnih činjenica sud je proveo dokaze uvidom u spis br. P- 535/17 Općinskog suda u Osijeku, Zahtjev za izravnu naplatu i podnesak FINE.
4. Tužbeni zahtjev tužiteljice je neosnovan.
5. Nije sporno da su MV iz [adresa] i FV iz [adresa] **.**.2009. zaključili Ugovor o najmu stana, te su 2. studenog 2010. godine sačinili i Sporazum o otkazu ugovora o najmu stana, a budući da je ostao nepodmireni iznos najamnine u iznosu od 85.000,00 kn MV je podnio tužbu protiv FV radi isplate na ime najamnine 85.000,00 kn, slijedom čega je Općinski sud u Osijeku u predmetu br. P-535/17 od 28. kolovoza 2018. godine donio presudu kojom je naloženo tuženiku ŽV da na ime najamnine isplati tužitelju OV iznos od 85.000,00 kn sa zateznim kamatama i troškove parničnog postupka u iznosu od 3.750,00 kn, a ista presuda postala je pravomoćna 12. ožujka 2019. godine.
6. Također nije sporno da je MV ustupio tražbinu po naprijed navedenoj presudi svojoj kćerci, ovdje tužiteljici, GV iz [adresa]. Nesporno je također da je tužiteljica PV, a temeljem citirane pravomoćne presude, podnijela FINI zahtjev za izravnu naplatu 13. veljače 2020. godine, a FINA je podneskom od 22. ožujka 2024. godine izvijestila punomoćnika tužiteljice da se potraživanje po presudi nalazi u očevidniku redoslijeda osnova za plaćanje te je utvrđena nemogućnost izvršenja osnove za plaćanje.
7. Sporno je dali je nastupila zastara potraživanja, te dali je tužena solidarno odgovorna kao supruga FV jer ovi troškovi najma predstavljaju nužne izdatke za uzdržavanje obitelji, a prema navodima ista nikada nije imala prijavljeno prebivalište na adresi predmetne nekretnine.
8. Znači predmet ovog spora je zahtjev tužiteljice prema tuženoj NV, supruzi FV, za isplatom najamnine, a temeljem Ugovora o najmu stana zaključenog 29. listopada 2009. godine između MV, oca tužiteljice kao najmodavca i FV, supruga tužene, a o kojoj ispati za plaćanjem dospjele i neplaćene najamnine je odlučeno temeljem pravomoćne presude koju je donio Općinski sud u Osijeku br. P-535/17.
9. Sud je temeljem ovog postupka utvrdio da su tužena i njezin suprug FV živjeli u najmu kuće vlasništvo oca tužiteljice zajedno sa svojih dvoje djece a što proizlazi iz naprijed pravomoćne presude, iskaza oca tužiteljice, kao i iskaza tuženika, odnosno njegovih navoda u žalbi (P-535/17) pa je neosnovan navod tužene da se solidarna odgovornost ne odnosi na nju obzirom da ista nikada nije imala prijavljeno prebivalište na adresi predmetne nekretnine u [adresa], jer i da je doista tako to je potpuno irelevantno za ovaj postupak jer iz činjeničnih navoda proizlazi drugačije, a prijava prebivališta bračnog druga, odnosno ne prijava, stvar je prekršajnog postupka, a ne Obiteljskog zakona u kojem je regulirana solidarna odgovornost bračnih drugova.
10. U čl. 44. Obiteljskog zakona (NN br. 103/15) regulirano je za obveze koji je jedan bračni drug preuzeo radi namirenja tekućih potreba bračne i obiteljske zajednice, kao i za obveze koji su bračni drugovi preuzeli zajednički u vezi s bračnom stečevinom, odgovaraju oba bračna druga solidarno bračnom stečevinom i vlastitom imovinom, a u st. 3. istog članka regulirano je da se smatra da su bračni drugovi za naprijed navedene obveze odgovorni u jednakim dijelovima ako nisu drugačije ugovorili, što znači da tužena solidarno odgovara za nastale dugove sa svojim suprugom ŽV, konkretno za plaćanje najma a koje je FV preuzeo radi namirenja tekućih potreba bračne i obiteljske zajednice.
11. Međutim, tužena kao supruga FV nije bila u ugovornom odnosu s ocem tužiteljice, već se takva solidarna odgovornost odnosi na pravo FV zahtijevati od tužene kao bračnog druga da mu naknadi isplaćeni iznos najamnine po naprijed navedenoj pravomoćnoj presudi.
12. Stoga je neosnovano potraživanje tužiteljice temeljem iste pravne osnove u odnosu na tuženu i pozivanje na solidarnu odgovornost bračnih drugova isključivo iz razloga jer tužiteljica ne može naplatiti svoje potraživanje od FV, tj. supruga tužene, jer se u konkretnom slučaju radi i o presuđenoj stvari.
13. Nadalje valja reći da je osnovan prigovor tužene da je nastupila zastara potraživanja. U čl. 229. ZOO-a regulirano je da tražbine zakupnine i najamnine, bilo da je određeno da se plaća povremeno, bilo u jednom ukupnom iznosu zastarijeva za 3 godine, a budući da je Ugovor o najmu otkazan 2. studenog 2010. godine, a tužba je podnesena 15. veljače 2022. godine, nastupila je zastara potraživanja.
14. Odluka o troškovima parničnog postupka temelji se na odredbi čl. 154. st. 2. ZPP-a, a tuženoj su priznati troškovi sastav odgovora na tužbu 200,00 eura, sastav obrazloženog podneska od 15. veljače 2023. godine 200,00 eura, zastupanje na ročištu po punomoćniku odvjetniku 19. siječnja 2023. godine 200,00 eura, zastupanje na ročištu po punomoćniku odvjetniku 25. travnja 2023. godine 200,00 eura, zastupanje na ročištu po punomoćniku odvjetniku 26. veljače 2025. godine 200,00 eura, uvećano za troškove PDV-a 250,00 eura, tj. ukupno 1.250,00 eura.
15. Slijedom navedenog odlučeno je kao u izreci presude.
U Đakovu 4. travnja 2025.
Sutkinja
Snježana Brajko
POUKA O PRAVU NA ŽALBU
Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe. Žalba se podnosi putem ovog suda, nadležnom županijskom sudu. Rok za žalbu je 15 dana. Za stranku koja je uredno obaviještena o ročištu za objavu presude, rok teče od dana objave presude, a za stranku koja nije uredno obaviještena o ročištu za objavu presude, rok teče od dana primitka pisanog otpravka presude.
DNA
1. Tužitelju po punomoćniku
2. Tuženiku po punomoćniku
