Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 29a

Poslovni broj: Gž Ovr-1000/2024-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Splitu kao drugostupanjski sud, po sucu Mihi Mratoviću, na temelju nacrta odluke sudske savjetnice Sanje Vrgoč, u pravnoj stvari predlagatelja osiguranja Republike Hrvatske, OIB: 526342385873 Ministarstva financija, koju zastupa Općinsko građansko državno odvjetništvo u Zagrebu, protiv protivnika osiguranja VD iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Ivanu Fumiću, odvjetniku u Zagrebu, radi osiguranja prisilnim zasnivanjem založnog prava na nekretnini, odlučujući o žalbi protivnika osiguranja protiv rješenja o osiguranju Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Ovr-3058/2024-2 od 3. rujna 2024., dana 4. travnja 2025.

r i j e š i o  j e:

I. Uvažava se žalba protivnika osiguranja te preinačava rješenje o osiguranju Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Ovr- 3058/2024-2 od 3. rujna 2024. na način da se prijedlog za osiguranje od 28. kolovoza 2024. odbija kao neosnovan.

II. Nalaže se predlagatelju osiguranja Republici Hrvatskoj, OIB: 526342385873 Ministarstvu financija, u roku od 8 dana naknaditi protivniku osiguranja VD iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] trošak žalbenog postupka u iznosu od 250,00 Eur-a, dok se za više zatraženo odnosno za iznos od 46,00 Eura (preko iznosa 250,00 Eur-a do iznosa od 296,00 Eur-a) zahtjev protivnika osiguranja, odbija kao neosnovan.

.

Obrazloženje

1. Pobijanim prvostupanjskim rješenjem odlučeno je kako slijedi:

„Sud određuje predloženo osiguranje temeljem prijedloga predlagatelja osiguranja od 28. kolovoza 2024. Trošak ovrhovoditelja određuje se sa 200,00 eura..“

2. Protiv tog rješenja pravodobno se žali protivnik osiguranja ne navodeći određeno žalbene razloge iz odredbe čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine" br. 53/91., 91/92., 112/99., 129/00., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 96/08., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11. - službeni pročišćeni tekst, 25/13., 89/14., 70/19, 80/2022., 114/2022, 155/23, dalje: ZPP), u svezi s odredbom čl. 21. st. 1. Ovršnog zakona ("Narodne novine" br. 112/12., 25/13., 93/14., 55/16., 73/17, 131/20, 114/22 dalje: OZ). Žalbenom sudu predlaže ukinuti pobijano rješenje.

3. Žalba je osnovana.

4. Prijedlog za osiguranje prisilnim zasnivanjem založnog prava na nekretnini protivnika osiguranja podnesen je radi osiguranja novčane tražbine predlagatelja osiguranja, a sve na temelju ovršnih isprava kojima se protivniku nalaže da predlagatelju osiguranja namiriti novčanu tražbinu.

5. Postupak osiguranja prisilnim zasnivanjem založnog prava na nekretnini protivnika osiguranja, o kakvom je ovdje riječ, reguliran je odredbama članaka 295. – 298. OZ-a pa tako:

- na osnovi ovršne isprave kojom je utvrđena novčana tražbina predlagatelj osiguranja ima pravo tražiti osiguranje te tražbine zasnivanjem založnoga prava na nekretnini protivnika osiguranja (članak 296. OZ-a),

- dok je odredbom članka 297. stavak 1. OZ-a propisan način zasnivanja založnog prava tako da se na nekretnini upisanoj u zemljišnoj knjizi založno pravo zasniva uknjižbom.

6. Prema odredbi čl. 290. OZ-a, na osiguranje tražbine prema ovom dijelu zakona na odgovarajući se način primjenjuju odredbe ovoga zakona o ovrsi radi ostvarenja tražbine.

7. Pravilno protivnik osiguranja ističe da je protekao rok u kojem se može tražiti ovrha/osiguranje jer je riječ o ovršnoj ispravi koja je postala ovršna/izvršna dana 25. ožujka 2013.

8. Odredbom čl. 270. Zakona o općem upravnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91. i 103/96.- dalje: ZOUP-a), koji se primjenjuje na temelju odredbe čl. 168. Zakona o općem upravnom postupku ("Narodne novine", broj 47/2009.), propisano je: "Rješenje doneseno u upravnom postupku izvršuje se pošto postane izvršno." (st.1). Isto tako, propisano je da se nakon isteka roka od pet godina od dana kad je rješenje postalo izvršno ne može se tražiti njegovo izvršenje." ( st. 7). Odredbom čl. 271., propisano je: "Zaključak donesen u upravnom postupku izvršuje se pošto postane izvršan." (st. 1). "Odredbe ovog zakona o izvršenju rješenja važe i za izvršenje zaključka." (st. 5). Sukladno odredbi čl. 272. ZOUP-a izvršenje rješenja donesenoga u upravnom postupku provodi se radi ostvarivanja novčanih potraživanja ili nenovčanih obveza."

8.1. Naime, prijedlog za osiguranje podnesen je 28. kolovoza 2024. pa proizlazi da je isti podnesen van navedenog roka od pet godina iz čl. 270. st. 7. i čl. 135. Zakona o općem upravnom postupku (Narodne novine, broj 47/09 - dalje ZUP/09) pa je na taj način ostvaren žalbeni razlog iz čl. 50. st. 1. toč. 5. OZ-a, a na koje ovaj drugostupanjski sud pazi i po službenoj dužnosti u skladu s odredbom čl. 50. st. 5. istog Zakona.

8.2. Dakle, sve u skladu s odredbom čl. 135. ZUP/09 i odredbom čl. 270. st. 7. ZOUP-a kojom je ovo pitanje bilo regulirano na isti način.

9. U odluci VSRH broj Rev 409/2015-2 od 2. listopada 2018. navodi se: „da je ovdje riječ o izvršnom zaključku donesenom u upravnom postupku - na ispunjenje novčane obveze, na izvršenje kojeg se primjenjuju (u smislu odredbe čl. 270. st. 1. u svezi s odredbom čl. 271. stavak 5. ZOUP-a) odredbe ZOUP-a o izvršenju rješenja,

- da se prema odredbi čl. 276. st. 2. ZOUP-a, izvršenje takvog zaključka (radi ispunjenja novčane obveze) provodi sudskim putem - i da takav zaključak ima značaj ovršne isprave i prema odredbi čl. 21. toč. 3. Ovršnog zakona (kao ovršna odluka donesena u upravnom postupku koja glasi na ispunjenje novčane obveze - za koju "zakonom nije drukčije određeno"),

- da prema odredbi čl. 283. st. 2. ZOUP-a, rješenje doneseno u upravnom postupku koje sadrži potvrdu izvršnosti ima značaj osnove za sudsko izvršenje (s time da se to izvršenje provodi po propisima koji važe za sudsko izvršenje), ovdje je jedino za zaključiti da se na izvršenje toga zaključka (kao rješenja) primjenjuje odredba čl. 270. stavak 7. ZOUP-a te da se nakon isteka roka od pet godina od dana kad je zaključak postao izvršan, ne može tražiti njegovo izvršenje. Tu odredbu valja prihvatiti kao odredbu koja specijalno uređuje samo pitanje roka za "traženje" provedbe ovrhe (izvršenja) na temelju izvršne (ovršne) odluke (ovdje zaključka) donesene u upravnom postupku, dakle i one (kao ovdje) koja glasi na ispunjenje novčane obveze, te time ima prednost u primjeni u odnosu na odredbu čl. 379. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 53/91, 73/91, 111/93, 3/94, 7/96, 112/99. i 88/01. - dalje: ZOO-a), prema kojoj: "Sva potraživanja koja su utvrđena pravomoćnom sudskom odlukom ili odlukom drugoga nadležnog organa, ili nagodbom pred sudom ili drugim nadležnim organom, zastarijevaju za deset godina, pa i ona za koja zakon inače predviđa kraći rok zastare.", odnosno u odnosu na u bitnome identičnu odredbu čl. 233. stavka 1. sada važećeg Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05 i 41/08), kao opću odredbu koja uređuje nešto drugo: pitanje zastare samog potraživanja na temelju ovršnih isprava o kojima je u toj odredbi riječ - a ne (kao odredba čl. 270. stavak 7. ZOUP-a) pitanje roka za tražiti izvršenje radi ostvarenja tražbine, kao pitanje kojeg u ničemu ne valja poistovjetiti s pitanjem zastare, pogotovo ne potraživanja.

Revizijski sud tek primjećuje da prijeporno pitanje u bitnome na isti način uređuje i sada važeća odredba čl. 135. st. 3. Zakona o općem upravnom postupku ("Narodne novine", broj 47/09), prema kojoj: "Po isteku roka od pet godina od dana kad je rješenje postalo izvršno, rješenje se ne može izvršiti, ako zakonom nije drukčije propisano."

Smisao tog roka za "traženje" izvršenja takve odluke treba tražiti u činjenici što je ta odluka donesena u upravnom postupku, po tijelu koje bi i po prirodi stvari i svome položaju, po svome značaju i snazi - te mogućnostima kojima raspolaže i autoritetu kojeg bi moralo imati, trebalo naći način i mehanizme da u tome roku bar pokrene ("traži") postupak prinudnog ostvarenja zaštite o kojoj je odlučio: time se pridonosi postizanju pravne sigurnosti onih kojih se donesena odluka tiče - da se nakon toga roka, i to računatog tek "od dana kad je rješenje postalo izvršno" (koji se ne može ocijeniti kratkim za ono čemu služi), neće moći ni tražiti provedbu onog o čemu je njome odlučeno.

Pritom okolnost što se prinudna provedba odluke (ovdje zaključka, kao ovršne isprave) donesene u upravnom postupku, vrši u sudskom postupku, prema postupovnim odredbama iz Ovršnog zakona, ne daje osnove za zaključak suprotan prethodno navedenom: da se ovdje, u sudskom postupku, ne može primijeniti odredba čl. 270. stavak 7. ZOUP-a.

Ta se odredba primjenjuje, jer tako i glasi, na svaki propisani način provedbe izvršenja odluke donesene u upravnom postupku, pa, dakle, i na sudski.

To je ujedno i odgovor na u reviziji postavljeno pitanje.“

10. Odredbom čl. 20. st. 1. Zakona o sudovima ("Narodne novine", broj 28/13, 33/15, 82/15, 82/16, 67/18, 126/19, 130/20, 21/22, 60/22, 16/23,155/23,36/24 dalje: ZS) propisano je da Vrhovni sud Republike Hrvatske osigurava jedinstvenu primjenu prava i ravnopravnost u njegovoj primjeni. Imajući u vidu pravno shvaćanje izraženo u ranije citiranoj odluci VSRH, radi osiguranja jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti u njegovoj primjeni, ovaj sud istog prihvaća.

10.1. Stoga bi, u konkretnoj situaciji, kada se osiguranje traži nakon što je prošlo više od 10 godina od izvršnosti akta koji u ovom postupku predstavlja ovršnu ispravu bilo neekonomično raspravljati o prigovoru protivnika osiguranja kao da se radi žalbenom razlogu iz odredbe čl. 50. st. 1. toč. 11. OZ-a, sve imajući u vidu da je ostvaren žalbeni razlog iz čl. 50. st. 1. toč. 5. OZ-a.

11. Slijedom iznesenog, valjalo je uvažiti žalbu protivnika osiguranja te temeljem odredbe čl. 380. toč. 3. ZPP-a, u svezi s čl. 21. st. 1. OZ. i 290. OZ-a trebalo je odlučiti kao pod točkom I. izreke.

12. Kako je protivnik osiguranja uspio u žalbenom postupku, istom je valjalo priznati trošak žalbenog postupka, uvažavajući vrijednost predmeta spora, a sukladno odredbi Tbr. 13. Tarife uvažavajući vrijednost boda sukladno Tbr. 54. uvećano za PDV prema Tbr. 46. Tarife, i to iznos od 200,00 EUR-a, uvećano za PDV, što iznosi ukupno 250,00 EUR-a. Za više zatraženo, odnosno za iznos od 46,00 Eura (preko iznosa 250,00 Eur-a do iznosa od 296, Eur-a) zahtjev protivnika osiguranja je odbijen kao neosnovan. Naime, iz stanja spisa ne proizlazi da je žalitelj podmirio trošak sudske pristojbe u navedenom iznosu.

13. Zbog navedenog,valjalo je pozivom na odredbe članka 166. stavka 2. ZPP-a, članka 154. stavka 1. ZPP-a, u vezi s člankom 155. ZPP-a sve u svezi s odredbom čl. 21. st. 1. i 290.OZ-a, odlučiti kao pod točkom II. izreke.

U Splitu 4. travnja 2025.

SUDAC:

Miho Mratović