Zakon.hr

REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVAČKI SUD U RIJECI

Rijeka, Zadarska 1 i 3

P-128/2024-22

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

R J E Š E NJ E

Trgovački sud u Rijeci, po sutkinji Emi Brdovčak, u pravnoj stvari tužitelja UA iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Đorđe Perković, odvjetnik u Rijeci, Zagrebačka 16, protiv tuženika ADRIA – PARADIESE d.o.o. Rijeka, Krešimirova 16, OIB: 56637535798, kojeg zastupaju punomoćnici, odvjetnici u Zajedničkom odvjetničkom uredu Kubat & Sindičić u Rijeci, Ante Starčevića 11, radi raskida ugovora i povrata sredstava osiguranja, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 20. veljače 2024. u prisutnosti punomoćnika stranaka, s danom objave 4. travnja 2025.,

p r e s u d i o j e

I. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev koji glasi:

1. Utvrđuje se da su dana 08. rujna 2022. raskinuti Ugovor o poslovnoj suradnji, ovjeren po javnom bilježniku Veliboru Panjkoviću iz Rijeke dana 24. i 25. travnja 2018. pod poslovnim brojevima OV-11410/2018 i OV-11524/2018, kao i aneksi istog Ugovora i to: Anex I. Ugovora o poslovnoj suradnji, ovjeren dana 29. svibnja 2018. kod javne bilježnice Amire Predovan iz Krka pod poslovnim brojem OV- 2205/2018 i dana 01. lipnja 2018. kod javnog bilježnika Velibora Panjkovića iz Rijeke pod poslovnim brojem OV-15092/2018, te Anex II. Ugovora o poslovnoj suradnji, ovjeren dana 22. svibnja 2019. po javnoj bilježnici Amiri Predovan iz Krka pod poslovnim brojem OV-2273/2019.

2. Nalaže se Zemljišnoknjižnom odjelu Pag, Općinskog suda u Zadru, brisanje zemljišnoknjižnog upisa založnog prava zaprimljenog 18. svibnja 2018. pod brojem Z-11225/2018 na nekretninama oznake k. č. br. [katastarska čestica], u naravi Gašparovi Lazi, pašnjak, ukupne površine 60 360 m2, sve upisano u zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], provedenog na temelju Ugovora o poslovnoj suradnji od dana 24. travnja 2018., ovjerenog kod javnog bilježnika Velibora Panjkovića iz Rijeke pod brojevima OV-11410/2018 i OV-11524/2018.

3. Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi parnične troškove u roku od 15 dana, pod prijetnjom ovrhe.“

II. Odbija se kao neosnovan eventualno kumulirani tužbeni zahtjev koji glasi: „1. Utvrđuje se da su dana 05. veljače 2024. raskinuti Ugovor o poslovnoj suradnji, ovjeren po javnom bilježniku Veliboru Panjkoviću iz Rijeke dana 24. i 25. travnja 2018. pod poslovnim brojevima OV-11410/2018 i OV-11524/2018, kao i aneksi istog Ugovora i to: Anex I. Ugovora o poslovnoj suradnji, ovjeren dana 29. svibnja 2018. kod javne bilježnice Amire Predovan iz Krka pod poslovnim brojem OV- 2205/2018 i dana 01. lipnja 2018. kod javnog bilježnika Velibora Panjkovića iz Rijeke pod poslovnim brojem OV-15092/2018, te Anex II. Ugovora o poslovnoj suradnji, ovjeren dana 22. svibnja 2019. po javnoj bilježnici Amiri Predovan iz Krka pod poslovnim brojem OV-2273/2019.

3. Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi parnične troškove u roku od 15 dana, pod prijetnjom ovrhe.“

r i j e š i o j e

I. Odbija se kao neosnovan tuženikov prijedlog za prekid ovog postupka do pravomoćnog okončanja postupka koji se vodi pred Trgovačkim sudom u Zadru pod poslovnim brojem P-26/24.

II. Nalaže se tužitelju ĆA iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], naknaditi tuženiku ADRIA – PARADIESE d.o.o. Rijeka, Krešimirova 16, OIB: 56637535798, trošak parničnog postupka u iznosu od 1.062,50 eura (tisuću šezdeset i dva eura i pedeset centi) u roku od 15 dana.

III. Odbija se kao neosnovan tuženikov zahtjev za naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 622,50.

IV. Odbija se kao neosnovan tužiteljev zahtjev za naknadu troškova pristupa ročištu od 8. listopada 2024. u iznosu od 250,00 eura.

Obrazloženje

1. Tužitelj je u tužbi naveo kako je dana 25. travnja 2018. zajedno s KA i trgovačkim društvom LAVANDA KAMP d.o.o., kao prodavateljima, s ovdje tuženikom kao kupcem te MA kao stručnom suradnicom, sklopio Ugovor o poslovnoj suradnji, ovjeren kod javnog bilježnika Velibora Panjkovića iz Rijeke pod poslovnim brojevima OV-11410/2018 i OV-11524/2018. Predmet tog Ugovora bila je kupoprodaja poslovnih udjela u društvu LAVANDA KAMP d.o.o. Temeljem predmetnog Ugovora, a radi osiguranja tražbine tuženika, uknjiženo je založno pravo na nekretninama u vlasništvu društva LAVANDA KAMP d.o.o., upisanim u z. k. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], na iznos od 180.000,00 eura. U članku 2. Ugovora navedeno je da prodavatelji imaju namjeru s kupcem zaključiti Ugovor o prodaji 100% poslovnih udjela društva LAVANDA KAMP d.o.o., na način da će kupac nakon uknjižbe založnog prava isplatiti prodavateljima kaparu u visini od 10% ukupne kupoprodajne cijene, odnosno 180.000,00 eura, dok će prodavatelji s kupcem zaključiti ugovor o prijenosu svih poslovnih udjela društva LAVANDA KAMP d.o.o. na ime preostalog iznosa po dovršetku svih poslova od strane angažirane stručne suradnice. Predmetni Ugovor smatra se Ugovorom o prijenosu poslovnih udjela jer sadrži sve bitne sastojke glavnog ugovora te su njime ugovoreni rokovi, odnosno dinamika uplate kupoprodajne cijene, pri čemu su ugovorene i odredbe o kapari što predstavlja znak da je ugovor sklopljen. Tužitelj je naveo i kako su iste stranke dana 1. lipnja 2018. sklopile Anex I. Ugovora o poslovnoj suradnji, a potom, 22. svibnja 2019. i Anex II. Ugovora. Napomenuo je kako se Ugovorom, uz obvezu isplate cijene za kupnju poslovnih udjela, tuženik obvezao podmiriti sve troškove izrade projektne dokumentacije za realizaciju investicije turističkog kampa pa se tako obvezao podmiriti i javna davanja potrebna za ishođenje građevinske i lokacijske dozvole za nekretnine koje su predmet Ugovora. Nakon što je nadležno tijelo izdalo građevinsku dozvolu za namjeravani projekt, Hrvatske vode su donijele rješenje o vodnom doprinosu, kojim su obvezale društvo LAVANDA KAMP d.o.o. na plaćanje ukupnog iznosa od 310.619,76 kuna. Tužitelj je obavijestio tuženika o činjenici da društvo LAVANDA KAMP d.o.o. ima obvezu podmiriti navedeni vodni doprinos, a tuženik je potom obavijestio tužitelja kako će podmiriti cjelokupno dugovanje. Međutim, tuženik nije podmirio vodni doprinos koji je teretio društvo LAVANDA KAMP d.o.o. kao obveznika, iako se na to obvezao te su Hrvatske vode pokrenule postupak izravne naplate putem Financijske agencije. Kako tuženik nije podmirio navedenu obvezu, Financijska agencija je po isteku 120 dana podnijela zahtjev za provedbu skraćenog stečajnog postupka nad društvom LAVANDA KAMP d.o.o. te je rješenjem Trgovačkog suda u Zadru, poslovni broj St-620/2021 od dana 16. svibnja 2022., otvoren i zaključen skraćeni stečajni postupak nad tim društvom i isto je brisano iz registra rješenjem Trgovačkog suda u Zadru, pod poslovnim brojem Tt-22/5017-2. od 8. rujna 2022. S obzirom na navedeno, krivnjom kupca, ovdje tuženika, koji se obvezao podmiriti javna davanja, uključujući i vodne doprinose, propao je predmet kupoprodaje, odnosno poslovni udjeli društva LAVANDA KAMP d.o.o., brisanjem društva iz sudskog registra te je prodavatelju, ovdje tužitelju, ispunjenje obveze postalo nemoguće. Kako je poslovni udio propao brisanjem društva, a brisanje je provedeno sukladno ranije navedenom rješenju od 8. rujna 2022., smatra se da je predmetni Ugovor raskinut po sili zakona dana 8. rujna 2022. Kako je ispunjenje obveze iz predmetnog Ugovora i Aneksa postalo nemoguće krivnjom tuženika, isti se raskidaju po sili zakona, gasi se obveza tužitelja te nastaje obveza naknade štete zbog krivnje tuženika za naknadnu nemogućnost ispunjenja. Na taj način prestalo je i založno pravo na nekretninama upisanim u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]. S obzirom na navedeno, tužitelj je zatražio donošenje presude iz izreke, s time da je prvi tužbeni zahtjev postavio pozivajući se na raskid ugovora po samom zakonu uslijed okolnosti iz čl. 374. st. 1. Zakona o obveznim odnosima, dok je drugi (eventualno kumulirani) zahtjev postavio pozivajući se na odredbu čl. 360. Zakona o obveznim odnosima napominjući kako je dana 5. veljače 2024. dao izjavu o raskidu Ugovora.

2. U odgovoru na tužbu tuženik je prigovorio označenoj vrijednosti predmeta spora (10.000,00 eura) ističući kako ta vrijednost treba biti označena iznosom od 225.000,00 eura, sukladno Ugovorima koji su predmet spora. Osporio je tužbeni zahtjev u cijelosti. Naveo je da pokretanje ovog postupka predstavlja zlouporabu procesnih ovlaštenja kojima se pokušava odugovlačiti postupak unovčenja stečajne mase iza LAVANDA KAMP d.o.o u stečaju, a koju stečajnu masu predstavljaju nekretnine koje se spominju u predmetnim Ugovorima na kojima tuženik kao razlučni vjerovnik ima založno pravo. Ukazao je i na to da je na temelju Ugovora o poslovnoj suradnji sklopljen među strankama i Ugovor o prijenosu poslovnih udjela koji nije proveden isključivo zbog nepridržavanja Ugovora o poslovnoj suradnji od strane tužitelja. Prema tvrdnjama tuženika, upravo je njemu nanesena nenadoknadiva šteta jer je tuženik financirao projekt izgradnje kampa na predmetnim nekretninama, a financirao je i tužitelja. Također je ukazivao na to da su u stečajnom postupku poslovni broj St-398/22 koji se vodi nad dužnikom LAVANDA KAMP d.o.o. u stečaju pravomoćno utvrđene tražbine među kojima je i tražbina ovdje tužitelja pa on nema osnove tražiti raskid Ugovora i povrat sredstava osiguranja.

3. Dalje tijekom postupka tužitelj je ustrajao kod navoda iz tužbe. Na ročištu održanom 20. veljače 2025. izjavio je da povlači tužbu u dijelu kojim je tražio brisanje zemljišnoknjižnog upisa založnog prava (i u prvotno postavljenom i u eventualno kumuliranom tužbenom zahtjevu) jer je tijekom postupka došlo do promjene zemljišno knjižnog stanja u odnosu na predmetnu nekretninu, a s obzirom na to da je prodana u stečajnom postupku.

4. Tuženik je u daljnjem tijeku postupka potvrdio tužiteljeve navode o prodaji nekretnine u stečajnom postupku (na temelju rješenja o dosudi od 10. srpnja 2024.), ali se protivio djelomičnom povlačenju tužbe (na ročištu održanom 20. veljače 2025.). Tijekom postupka isticao je da je 6. veljače 2024 ovdje tužitelj zajedno s ZA Trgovačkom sudu u Zadru podnio tužbu pod poslovnim brojem P-26/24 radi utvrđenja ništetnosti predmetnog Ugovora o poslovnoj suradnji i Aneksa I. i II. te je predlagao prekid ovog postupka do okončanja navedene parnice. Ukazivao je i na druge postupke koje je inicirao tužitelj smatrajući da se radi o zlouporabi procesnih ovlaštenja. Isticao je kako ne postoji odgovornost tuženika za neispunjenje preuzetih obveza već za to postoji odgovornost tužitelja, a što proizlazi iz čl. 3. Aneksa II. Ugovora o poslovnoj suradnju u kojem su navedene obveze tužitelja kao i obveza njihovog kumulativnog ispunjenja, a te obveze tužitelj nije ispunio. Osim toga, predmetni Ugovor o poslovnoj suradnji nije kupoprodajni Ugovor kako to ističe tužitelj, već predstavlja temeljni Ugovor o budućoj poslovnoj suradnji između tužitelja, tuženika i stručnih suradnika i osnovu na temelju koje će se u njihovom daljnjem poslovanju definirati preostali pravni poslovi. Sukladno tome, radi osiguranja daljnjih financijskih ulaganja od strane tuženika, stranke su sklopile i u Ugovoru o poslovnoj suradnji najavljen Ugovor o prijenosu poslovnih udjela koji je zaključen na maksimalan rok od godine dana te je suglasnošću volja stranaka deponiran kod javnog bilježnika koji je isti i solemnizirao, a potom je Ugovor o prijenosu poslovnih udjela produljen za daljnjih godinu dana jer nije bilo moguće pribaviti građevinsku dozvolu, iako je tuženik bez odgode plaćao sve račune koje mu je tužitelj dostavljao, a koji su glasili na Lavanda kamp d.o.o. i vezani su uz zajednički projekt. Predlagao je da sud odbije tužbeni zahtjev.

5. Sud je izveo dokaze uvidom u dokumentaciju u spisu, u presliku dijela spisa Trgovačkog suda u Zadru poslovni broj St-398/22 te u spis tog suda poslovni broj P- 26/2024.

6. Na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, kao i na temelju rezultata cjelokupnog postupka (čl. 8. Zakona o parničnom postupku - „Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22; dalje: ZPP), sud je utvrdio da tužbeni zahtjev kao ni eventualno kumulirani tužbeni zahtjev nisu osnovani.

7. Predmet ovog spora je zahtjev za utvrđenje da su Ugovor o poslovnoj suradnji sklopljen među strankama dana 25. travnja 2018. te njegovi Aneksi I. i II. raskinuti na dan 8. rujna 2022., kada je trgovačko društvo LAVANDA KAMP d.o.o. brisano iz sudskog registra, uslijed čega je tužitelj doveden u položaj nemogućnosti ispunjenja obveze iz tog Ugovora – prodaje poslovnih udjela u društvu LAVANDA KAMP d.o.o. Eventualno kumuliranim tužbenim zahtjevom tužitelj traži da se utvrdi kako su Ugovor i Aneksi raskinuti njegovom izjavom o raskidu Ugovora na 5. veljače 2024.

8. U odnosu na prvi postavljeni tužbeni zahtjev ističe se da tužitelj zapravo tvrdi kako su Ugovor o poslovnoj suradnji od 25. travnja 2018. te njegovi Aneksi I. i II. raskinuti po samom zakonu na dan brisanja društva LAVANDA KAMP d.o.o. (kao jedne od stranaka navedenog Ugovora i pripadajućih Aneksa) iz sudskog registra. U odnosu na predmetni tužbeni zahtjev napominje se da se ugovor raskida po samom zakonu kada je ispunjenje obveze u određenom roku bitan sastojak ugovora pa dužnik ne ispuni obvezu u tom roku (čl. 361. st. 1. - "Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23; dalje: ZOO). Zakon o obveznim odnosima izričito definira i neke druge slučajeve raskida ugovora po samom zakonu (primjerice kod ugovora o kupoprodaji ako prodavatelj u naknadnom roku ne ispuni ugovor, ako prodavatelj ne postupi po zahtjevu kupca, u slučaju oduzimanja stvari od kupca, u zakupnim odnosima kod odgovornosti za pravne nedostatke, kod podzakupa ili podnajma u slučaju prestanka najma/zakupa, u određenim slučajevima kod ugovora o osiguranju). Tužitelj se ne poziva ni na jedan zakonom predviđen razlog uslijed kojeg nastupa raskid ugovora po samom zakonu, a razlog na koji se poziva u tužbi nije predviđen ni Ugovorom kao razlog raskida Ugovora o poslovnoj suradnji. Pri tom se napominje da činjenica brisanja jedne od stranaka Ugovora iz sudskog registra sama po sebi ne znači da je (po zakonu) došlo do raskida Ugovora. Prema tome, a kako činjenica na koju se poziva tužitelj (da je društvo LAVANDA KAMP d.o.o. prestalo postojati uslijed brisanja iz sudskog registra pa da su zato Ugovor o poslovnoj suradnji te pripadajući Aneksi raskinuti po samom zakonu na dan 8. rujna 2025. - dan brisanja iz sudskog registra) ne ukazuje na prestanak Ugovora po samom zakonu, prvotno postavljeni tužbeni zahtjev je već zato neosnovan. Pri tom se napominje da okolnost prema kojoj je ispunjenje obveze iz ugovora postalo nemoguće (na što upire tužitelj) ne dovodi do raskida ugovora po samom zakonu već eventualno može dovesti do gašenja obveza iz ugovora (čl. 373. i 374. ZOO-a).

9. U odnosu na eventualno kumulirani tužbeni zahtjev kojim tužitelj traži deklaraciju raskida Ugovora kao posljedicu izjave o raskidu od 5. veljače 2024., a koji raskid temelji na odredi čl. 360. ZOO-a, napominje se da ni taj (eventualno kumulirani) zahtjev nije osnovan.

10. Naime, spornim Ugovorom o poslovnoj suradnji stranke su utvrdile namjeru sklapanja Ugovora o prodaji 100% poslovnih udjela u društvu LAVANDA KAMP d.o.o., plaćanje kapare od strane tuženika (koja je plaćena, a što predstavlja nespornu činjenicu među strankama koja je i konstatirana Aneksom II. Ugovora – čl. 2., a proizlazi i iz izjave o raskidu Ugovora na stranici 155 spisa) te način i uvjete plaćanja ostatka kupoprodajne cijene (što je kasnije izmijenjeno i dopunjeno potpisanim Aneksima). Ugovorom je zasnovano i založno pravo tuženika na nekretninama društva LAVANDA KAMP d.o.o., a radi osiguranja tražbine na ime plaćenog dijela kupoprodajne cijene (180.000,00 eura i kasnije, Aneksom II., za daljnjih 45.000,00 eura), kao i radi osiguranja dobrog izvršenja posla. Kako je društvo LAVANDA – KAMP d.o.o. brisano iz sudskog registra, očito je da poslovni udjeli tog društva više ne mogu biti predmet prodaje jer ni tužitelj ne može ispuniti svoju obvezu iz Ugovora (prodati udjele) niti je tuženik dužan platiti mu cijenu udjela kojih nema prema pravilima istodobnog ispunjenja (čl. 358. ZOO-a). Zato se ne može govoriti o raskidu zbog neispunjenja već o nemogućnosti ispunjenja što ovdje nije predmet spora. Ostatak kupoprodajne cijene prema Ugovoru i Aneksima, tuženik se obvezao isplatiti pod uvjetima konačno predviđenim odredbom čl. 3. Aneksa II. Ugovora o poslovnoj suradnji od 22. svibnja 2019., odnosno nakon što prodavatelji predoče pravomoćna odobrenja za izgradnju, nakon što stručna suradnica stavi na raspolaganje sve troškovnike temeljem kojih su kupci u mogućnosti zatražiti ponudu generalnog izvođača te nakon što kupci zaključe Ugovor o zakupu s trećom osobom i kupcima bude odobren zahtjev za financiranje infrastrukture temeljem ponude generalnog izvođača (kako je propisano navedenom odredbom). Međutim, navedeni uvjeti nisu se ostvarili (što je tuženik detaljno obrazložio u podnesku od 7. listopada 2024., a koje činjenične navode tužitelj nije osporio), društvo LAVANDA KAMP d.o.o. je brisano iz sudskog registra uslijed otvaranja i zaključenja stečajnog postupka nad tim društvom, pa posljedično nije došlo ni do prijenosa poslovnih udjela, a potom ni do daljnje isplate daljnjeg iznosa kupoprodajne cijene. Prema tome, tužitelj nije mogao izjaviti da raskida Ugovor s tuženikom zbog neispunjenja kako je to učinio izjavom od 5. veljače 2024. pa takva izjava ne proizvodi pravne učinke. Ovdje se dodaje i da je nekretnina na kojoj je upisano založno pravo prodana u stečajnom postupku nad dužnikom LAVANDA KAMP d.o.o., upisano je vlasništvo kupca ADRIATIC KAMPOVI d.o.o. i brisani su svi tereti (pa tako i upisano založno pravo u korist ovdje tuženika - stranica 171 do 175 spisa) pa tužitelj ne može osnovano tražiti brisanje zemljišno knjižnog upisa založnog prava pod brojem Z-11225/2018 na predmetnim nekretninama, kao posljedicu raskida Ugovora.

11. Slijedom navedenog, a kako u konkretnom slučaju Ugovor o poslovnoj suradnji nije raskinut ni po samom zakonu, niti na temelju izjave tužitelja, već okolnosti koje su nastale nakon sklapanja spornog Ugovora i Aneksa mogu (eventualno) utjecati na nemogućnost ispunjenja i posljedično gašenje obveza ugovornih strana (što nije premet ovog spora), odbijen je kako prvotno postavljeni tako i eventualno kumulirani tužbeni zahtjev te je primjenom citiranih odredbi ZOO-a presuđeno kao u izreci presude. Podredno se napominje da je sud meritorno odlučivao i o zahtjevu za brisanje zemljišnoknjižnog upisa založnog prava jer tuženik nije pristao na povlačenje tužbe u tom dijelu (čl. 193. st. 2. ZPP-a). Sud je ocijenio nepotrebnim provoditi dokaze saslušanjem stranaka i svjedoka kako su to predlagale stranke jer je provođenje tih dokaza ocijenio suvišnim s obzirom na predmet spora i činjenice koje je utvrdio iz isprava u spisu i na temelju navoda stranaka (čl. 220. st. 1. ZPP-a).

12. U odnosu na tuženikov prijedlog za prekid ovog postupka do okončanja postupka koji se vodi pred Trgovačkim sudom u Zadru pod poslovnim brojem P- 26/2024, a koji se vodi između istih stranaka radi utvrđenja ništetnosti Ugovora i Aneksa, napominje se da sud nije prekinuo ovaj postupak do okončanja navedenog postupka jer je odluku o ovako postavljenom tužbenom zahtjevu donio na temelju nespornih činjenica i primjenom prava pri čemu eventualna okolnost da se radi o ništetnom Ugovoru ne bi mogla utjecati na odluku iz izreke. Zato je, odgovarajućom primjenom odredbe čl. 12. st. 1. ZPP-a i čl. 213. ZPP-a riješeno kao u točki I. izreke rješenja.

13. Odluku o troškovima postupka (točka II. izreke rješenja) sud je donio primjenom odredbe čl. 154. st. 1. ZPP-a i čl. 155. st. 1. ZPP-a. Pri tom je sud uzeo u obzir vrijednost predmeta spora kako ju je označio tužitelj u tužbi (10.000,00 eura), vodeći računa o troškovima postupka kao i o predmetu spora (utvrđenje raskida ugovora) koji ne upućuje na zaključak o tome da bi ta vrijednost trebala biti veća (ili manja). Tuženik ima pravo na naknadu troškova postupka u iznosu po 200,00 eura za sastav odgovora na tužbu (Tbr. 8. t. 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika - „Narodne novine" broj 138/23; dalje: Tarifa) te za pristup ročištima od 8. listopada 2024., 4. prosinca 2024. i 20. veljače 2025. (Tbr. 9. t. 1. Tarife), iznos od 50,00 eura za sastav podneska od 3. svibnja 2025. (Tbr. 8. t. 4. Tarife, pripadajući PDV u visini od 212,50 eura, odnosno ukupno 1.062,50 eura.

14. Tuženiku nisu priznati troškovi za sastav podneska od 3. svibnja 2024. kojim je dostavio punomoć jer taj podnesak nije bio potreban za vođenje ove parnice s obzirom na to da je punomoć mogao dostaviti uz bilo koji podnesak (ili na ročištu). Tuženiku nisu priznati troškovi sastava podnesaka od 7. listopada 2024. i od 29. studenoga 2024. jer su navedeni podnesci dostavljeni sudu neposredno prije održavanja ročišta (koja su održana 8. listopada 2024. i 4. prosinca 2024.) te je navode iz tih podnesaka tuženik mogao iznijeti i na održanim ročištima. Tuženik također nema pravo na naknadu troškova na ime pristojbe na odgovor na tužbu jer za njega nije nastala obveza plaćanje te pristojbe sukladno odredbi čl. 4. Zakona o sudskim pristojbama („Narodne novine“ broj 118/18, 51/23). Zato je njegov zahtjev koji prelazi iznos od 1.062,50 eura odbijen kao neosnovan (točka III. izreke rješenja).

15. Tužitelju nisu odmjereni troškovi za pristup ročištu održanom 8. listopada 2024. kao je to na ročištu zatražio (sukladno odredbi čl. 156. st. 1. ZPP-a) jer je ročište odgođeno zbog pribavljanja spisa Trgovačkog suda u Zadru radi donošenja odluke o prekidu postupka, a ne zbog tuženikovog podneska od 7. listopada 2024. koji je dostavljen tužitelju na tom ročištu. Osim toga, tužitelj se na navedeni podnesak nije očitovao što dodatno upućuje na zaključak o tome da predmetni podnesak nije predstavljao razlog odgode ročišta te da posljedično predmetne okolnosti nisu stvorile obvezu tuženika naknaditi tužitelju troškove tog ročišta primjenom načela culpae. Zato je odlučeno kao u točki IV. izreke rješenja.

U Rijeci 4. travnja 2025.

Sutkinja:

Ema Brdovčak

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude i rješenja nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu u roku od 15 dana od dana objave, a u slučaju da nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje u roku od 15 dana od dana primitka presude. Žalba se podnosi putem ovog suda, a o žalbi odlučuje Visoki trgovački sud Republike Hrvatske.

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni i imati aktivnu pretplatu.

Prijavite se Besplatno se registrirajte