REPUBLIKA HRVATSKA

Općinski sud u Osijeku

Stalna služba u Belom Manastiru

31300 Beli Manastir, Kralja Tomislava 53

P-793/2021-29

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Osijeku, Stalna služba u Belom Manastiru po sucu Suzani Nađ, u pravnoj stvari tužitelja EI iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Ivanu Jukić, odvjetniku iz Osijeka, protiv tuženika Privredna banka Zagreb d.d. Zagreb, Radnička cesta 50, OIB 02535697732, zastupanog po punomoćnicima Odvjetničkog društvo Leko i partneri iz Zagreba, po odvjetnici Sari Stjepanović, radi ništetnosti i dr., nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 4.3.2025. godine u nazočnosti punomoćnika stranaka, 4.4.2025.

p r e s u d i o  j e

I./ Utvrđuje se da je ništetan i bez pravnog učinka dio odredbe Ugovora o kreditu br. 9012353539 od 21. ožujka 2007., te odredba iz iz. 7., a kctja glasi;

" kredit u iznosu od 21.102,97 CHF i kamata iz točke 4. otplaćuju se u 84 mjesečnih anuiteta, plativo u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju za CHF tečajne liste banke važeće na dan plaćanja"

Kao i u dijelu koji glasi:

"u slučaju promjene kamatne stope iz točke 4, korisnik kredita pristaje da banka povisi ili snizi iznos anuiteta, te se obvezuje plaćati tako izmijenjene anuitete. O izmijenjenom iznosu anuiteta banka će pisano obavijestiti korisnika kredita. Stranke su suglasne da je obavijest banke dokaz o izmijenjenom iznosu anuiteta te sa danom kada mu je obavijest dostavljena smatra dan kad je banka putem pošte uputila korisniku kredita obavijest o tome na adresu iz ovog ugovora ili na adresu koju je korisnik kredita pisano dostavio banci."

Ništetna je i ugovorena valuta u CHF iz čl. 1. Ugvora o kreditu prema kojoj je glavnica vezana za švicarski franak.

II/ Nalaže se tuženiku Privredna banka Zagreb d.d. iz Zagreba, OIB; 02535697732, da tužitelju EI iz [adresa], Školska 16, OIB; 49004981327, isplati iznos od 1.644,49 EUR ( slovima: tisuću šesto četrdeset četiri eura i četrdeset devet centi) preplaćenog kredita u visini nezakonitog povećanja visine kredita uslijed promjene i povećanja tečaja CHF prema kuni sa zakonskom zateznom kamatom koja teče na iznose kako slijedi

- 23,00 euro od 01.05.2006.g. pa do isplate,

- 0,17 euro od 01.06.2006.9. pa do isplate,

- 0,17 euro od 01.07.2006.9. pa do isplate,

- 0,17 euro od 01.08.2006.9. pa do isplate,

- 0,17 euro od 01.09.2006.9. pa do isplate,

- 2,28 euro od 01.10.2006.9. pa do isplate,

- 2,26 euro od 01.11.2006.9. pa do isplate,

- 2,23 euro od 01 12.2006.9. pa do isplate,

- 2,22 euro od 01.01.2007.g. pa do isplate,

- 2,19 euro od 01.02.2007.9. pa do isplate,

- 2,16 euro od 01.03.2007.g. pa do isplate,

- 2,15 euro od 01.04.2007.g. pa do isplate,

- 2,10 euro od 01.05.2007.g. pa do isplate,

- 2,07 euro od 01.06.2007.9. pa do isplate,

- 2,03 euro od 01.07.2007.g. pa do isplate,

- 2,01 euro od 01.08.2007.g. pa do isplate,

- 5,22 euro od 01.09.2007.g. pa do isplate,

- 5,18 euro od 01.10.2007.9. pa do isplate,

- 5,01 euro od 01.11.2007.g. pa do isplate,

- 5,08 euro od 01.12.2007.g. pa do isplate,

- 4,94 euro od 01.01.2007.9. pa do isplate,

- 5,04 euro od 01.02.2008.g. pa do isplate,

- 8,79 euro od 01.03.2008.9. pa do isplate,

- 8,93 euro od 01.04.2008.g. pa do isplate,

- 8,50 euro od 01.05.2008.g. pa do isplate,

- 8,27 euro od 01.06.2008.g. pa do isplate,

- 8,15 euro od 01.07.2008.g. pa do isplate,

- 8,05 euro od 01.08.2008.g. pa do isplate,

- 7,83 euro od 01.09.2008.g. pa do isplate,

- 7,69 euro od 01.10.2008.g.pa do isplate,

- 8,10 euro od 01.11.2008.g. pa do isplate,

- 7,97 euro od 01.12.2008.g.pa do isplate,

- 7,91 euro od 01.01.2009.g.pa do isplate,

- 8,28 euro od 01.02.2009.9.pa do isplate,

- 8,03 euro od 01.03.2009.g. pa do isplate,

- 7,62 euro od 01.04.2009.g. pa do isplate,

- 7,56 euro od 01.05.2009.g.pa do isplate,

- 7,39 euro od 01.06.2009.9. pa do isplate,

- 7,06 euro od 01.07.2009.g. pa do isplate,

- 6,96 euro od 01.08.2009.9. pa do isplate,

- 6,65 euro od 01.09.2009.g.pa do isplate,

- 6,58 euro od 01.10.2009.g. pa do isplate,

- 6,34 euro od 01.11.2009.g. pa do isplate,

- 7,56 euro od 01.12.2009.g.pa do isplate,

- 7,29 euro od 01.01.2010.g. pa do isplate,

- 25,16 euro od 01.02.2010.g.pa do isplate,

- 7,20 euro od 01.03.2010.g.pa do isplate,

- 26,04 euro od 01.04.2010.g.pa do isplate,

- 7,17 euro od 01.05.2010.g.pa do isplate,

- 32,69 euro od 01.06.2010.g.pa do isplate,

- 46,06 euro od 01.07.2010.g.pa do isplate,

- 6,87 euro od 01. 08.2010.g. pa do isplate,

- 20,90 euro od 01.09.2010.g. pa do isplate,

- 26,75 euro od 01.10.2010.g. pa do isplate,

- 30,36 euro od 01.11.2010.g. pa do isplate,

- 31,17 euro od 01.12.2010.g. pa do isplate,

- 31,40 euro od 01.01.2011.g.pa do isplate,

- 41,94 euro od 01.02.2011.g. pa do isplate,

- 38,43 euro od 01.03.2011.g.pa do isplate,

- 5,46 euro od 01.04.2011.g.pa do isplate,

- 80,01 euro od 01.05.2011.g.pa do isplate,

- 42,09 euro od 01.06.2011.g.po do isplate,

- 4,87 euro od 01.07.2011.g.pa do isplate,

- 4,90 euro od 01.08.2011 .g. pa do isplate,

- 177,71 euro od 01.09.2011.g.pa do isplate,

- 65,05 euro od 01.10.2011.g.pa do isplate,

- 57,54 euro od 01.11.2011.g.pa do isplate,

- 52,47 euro od 01.12.2011.g.pa do isplate,

- 2,93 euro od 01.01.2012.g. pa do isplate,

- 112,71 euro od 01.02.2012.g.pa do isplate,

- 2,43 euro od 01.03.2012.g.pa do isplate,

- 2,05 euro od 01.04.2012.g. pa do isplate,

- 180,14 euro od 01.05 2012.g.pa do isplate,

- 1,37 euro od 01.06.2012.g. pa do isplate,

- 1,01 euro od 01.07.2012.g. pa do isplate,

- 26,98 euro od 01.08.2012.g. pa do isplate,

- 60,01 euro od 01.09.2012.g.pa do isplate,

- 56,04 euro od 01.10.2012.g.pa do isplate,

- 60,95 euro od 01.11.2012.g. pa do isplate,

- 63,24 euro od 01.12.2012.g.pa do isplate,

- 62,97 euro od 01.01.2013.g. pa do isplate,

- 58,07 euro od 01.02.2013.g.pa do isplate,

- 60,86 euro od 01.03.2013.g.pa do isplate,

- 63,48 euro od 01.04.2013.g. pa do isplate,

- 222,32 euro od 01.05.2013.g. pa do isplate od dospijeća svakog pojedinog iznosa do 31. srpnja 2008., po stopi od 15%, a od 1. kolovoza 2008., do 31. srpnja 2015., u visini eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanom za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015, pa do 31. prosinca 2022., po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29.12.2023. po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30.12.2023. do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope odnosno kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za 3 postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primijenjuje referentna stopa koja je snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

III/ Nalaže se tuženiku Privredna banka Zagreb d.d. iz Zagreba, OIB; 02535697732, da tužitelju EI iz [adresa], Školska 16, OIB; 49004981327, naknadi prouzročeni parnični trošak u iznosu od 1.858,34 EUR ( slovima: tisuću osamsto pedeset osam eura i trideset četiri centa) zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana 4.4.2025. godine pa do isplate, po godišnjoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope odnosno kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primijenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi putem svog punomoćnika navodi da su stranke dana 15.3.2006. godine sklopile Ugovor o kreditu broj 9011082097, prema kojem je tuženik kao kreditor tužitelju kao korisniku kredita odobrio i stavio na raspolaganje kredit u kunskoj protuvrijednosti iznosa od 17.585,81 CHF po srednjem tečaju za CHF tečajne liste banke važeće na dan korištenja kredita. Kredit je bio odobren za kupnju vozila. Kamata na kredit na dan sklapanja Ugovora ugovorena je kao promjenjiva sukladno odluci banke o kreditiranju građana i iznosila je 5,50% godišnje. Ugovoren je rok otplate od 84 jednakih mjesečnih anuiteta. Tuženik prilikom zaključenja Ugovora nije tužitelju pružio dovoljno informacija i obavijesti o rizicima vezanim uz zaključenje Ugovora o kreditu ugovaranjem valutne klauzule CHF. Tuženik je mijenjao visinu anuiteta i kamatne stope sukladno svojoj odluci, a o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo te na taj način nije postupao po načelu savjesnosti i poštenja u odnosu na tužitelja kao potrošača pa je u Ugovoru o kreditu ugovorio nepoštene i ništetne odredbe o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi. Tužitelj se poziva na pravomoćnu presudu Visokog Trgovačkog suda br. Pž-6632/17-10. od 14.06.2018. godine, kao i na presudu istog suda broj Pž-7129/13-4 od 13.6.2014. pa predlaže da sud donese presudu kojom će utvrditi ništetnim odredbe Ugovora o kreditu o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi te naložiti tuženiku da isplati iznos preplaćenog kredita u visini nezakonitog povećanja tečaja CHF prema kuni zajedno sa zakonskim zateznim kamatama i troškovima parničnog postupka.

2. U svom pisanom odgovoru na tužbu tuženik putem svog punomoćnika osporava tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti te predlaže da sud odbije tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan uz naknadu troškova parničnog postupka tuženiku. Tuženik smatra da tužitelj pogrešno tumači citirane presude Visokog Trgovačkog suda RH i da za primjenu valutne klauzule postoji zakonska osnova budući da se radi o zakonom izričito dopuštenoj klauzuli. Nadalje, tuženik ističe i prigovor zastare predmetnog potraživanja.

3. Sud je proveo dokaze uvidom u Ugovor o kreditu broj 9011082097, sklopljen između stranaka 15.3.2006., te solemniziran kod javnog bilježnika Biserke Arambašić pod posl.br. OU-160/06 od 16.3.2006. ( list 8-12 spisa), uvidom u financijsko- knjigovodstvenu dokumentaciju ( list 13-34 spisa), čitanjem zapisnika ovog suda od 26.1.2022. (list 202-204 spisa), uvidom u nalaz i mišljenje financijsko- knjigovodstvenog vještaka DV Consulting iz Osijeka od 18.4.2022. ( list 215-235 spisa), čitanjem očitovanja vještaka od 14. srpnja 2022. ( list 255 spisa), čitanjem zapisnika ovog suda od 5.4.2023. ( list 265-266 spisa), te saslušanjem vještaka Dajane Vuković na ročištu od 5.4.2023. ( list 266 spisa).

4. Uvidom u Ugovor o kreditu broj 9011082097, sklopljen između stranaka 15.3.2006., te solemniziran kod javnog bilježnika Biserke Arambašić pod posl.br. OU- 160/06 od 16.3.2006. ( list 8-12 spisa), sud je utvrdio da tuženik odobrava i stavlja na raspolaganje tužitelju kao korisniku kredita iznos u kunama koji odgovora protuvrijednosti od 17.585,81 CHF, po srednjem tečaju za CHF tečajne liste banke važeće na dan korištenja kredita, a kredit se odobrava za kupnju vozila. Odredbom čl. 4. istog Ugovora korisnik kredita se obvezao platiti banci kamatu po kamatnoj stopi koja je promjenjiva sukladno odluci banke o kreditiranju građana, a koja u vrijeme zaključenja Ugovora iznosi 5,50 % godišnje, obračunava se u CHF mjesečno, dekurzivnom proporcionalnom metodom, sadržana je u anuitetima i dospijeva na naplatu zajedno s njima.

5. Uvidom u financijsko-knjigovodstvenu dokumentaciju ( list 13-34 spisa), uvidom u nalaz i mišljenje financijsko-knjigovodstvenog vještaka DV Consulting iz Osijeka od 18.4.2022. ( list 215-235 spisa), čitanjem očitovanja vještaka od 14. srpnja 2022. ( list 255 spisa), te saslušanjem vještaka Dajane Vuković na ročištu od 5.4.2023. ( list 266 spisa) sud je utvrdio da tečajna razlika iznosi 12.390,43 HRK, a koji iznos predstavlja razliku između pozitivne i negativne tečajne razlike. Punomoćnik tuženika je stavio primjedbe na nalaz i mišljenje vještaka, ali su te primjedbe pravne prirode pa se vještak o tome nije bio dužan očitovati, a prilikom svog saslušanja na ročištu od 5.4.2023. godine ostao je u cijelosti kod pisanog nalaza i mišljenja od 18.4.2022. godine.

6. Sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje vještaka cijeneći ga stručnim, logičnim i objektivnim, a punomoćnici stranaka nisu imali primjedbi na matematički izračun vještaka pa je na istom nalazu i mišljenju i utemeljena odluka iz točke II/ izreke ove presude.

7. Punomoćnik tužitelja je podnescima od 26.5.2022. i 5.4.2023. uredio tužbeni zahtjev na način da je zatražio iznos od 2.149,09 eura i to na ime razlike anuiteta u kojemu je sadržana razlika kamata i tečajna razlika preplaćenog kredita, dok je podneskom od 5.2.2025. punomoćnik tužitelja konačno uredio tužbeni zahtjev te je ovim podneskom postavio restitucijski tužbeni zahtjev na iznos od 1.644,49 EUR preplaćenog kredita u visini nezakonitog povećanja uslijed promjene i povećanja tečaja CHF prema kuni.

8. Na ročištu od 5.4.2022. godine punomoćnik tuženika odustao je od prijedloga da sud provede dokaz saslušanjem osobnog bankara tuženika, a saslušanje tužitelja punomoćnici stranaka nisu niti predložili. Na ročištu od 4.3.2025. godine punomoćnik tuženika se usprotivio djelomičnom povlačenju tužbe i tužbenog zahtjeva.

9. Sud smatra da je tužitelj je imao status potrošača u smislu odredbe čl. 3. st.1. Zakona o zaštiti potrošača ( N.N.79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09, 133/09 – dalje ZZP/07) prema kojoj je potrošač svaka fizička osoba koja sklapa pravni posao na tržištu u svrhu koje nisu namijenjene njegovom zanimanju niti njegovoj poslovnoj aktivnosti ili poduzetničkoj djelatnosti. Iz predmetnog Ugovora o kreditu razvidno je da je tužitelj isti potpisao kao fizička osoba za kupnju vozila za vlastite osobne potrebe pa je tužitelj svoje potrošačko svojstvo dokazao navedenim ugovorom.

10. Pravomoćnom presudom Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/2012. od 04. srpnja 2013. godine između ostalog utvrđeno je da je tuženica u razdoblju od 10. rujna 2003. godine do 31. prosinca 2008. godine povrijedila kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita, zaključujući ugovore o kreditima te koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju - ugovorima o kreditu na način da nije potrošače u cijelosti informirala o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravu i obvezama ugovornih strana pa je time postupila suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača (N.N.96/03) u razdoblju od 01. rujna 2004.godine do 06. kolovoza 2007. godine, a od 07. kolovoza 2007. godine do 31. prosinca 2008. godine protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača ( N.N. 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09, 89/09, 133/09 ) i to čl. 96. i čl. 97. te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima te da je u razdoblju od 10. rujna 2003. godine do 31. prosinca 2008. godine, a koja povreda traje i nadalje, povrijedila kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita, zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju – ugovorima o kreditima, na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveza prema ugovorima o kreditu promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom tužene i drugim internim aktima banke, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora tužena kao trgovac i korisnici kreditnih usluga kao potrošači nisu pojedinačno pregovarali i ugovorom utvrdili egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara koji utječu na odluku da tužena promijeni ugovorne kamate, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana utemeljenoj na jednostranom povećanju kamatnih stopa, a sve na štetu potrošača.

11. Isto tako, presudom Trgovačkog suda u Zagrebu, posl.br. P-1401/2012 od 4.7.2013., koja je u odnosu na valutnu klauzulu potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda posl.br.Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018. utvrđeno je da je pored ostalih i tuženik u razdoblju od 1. siječnja 2004. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese potrošača u dijelu koji se odnosi na ugovaranje valutne klauzule, odnosno vezivanje glavnice iz Ugovora o kreditu za valutu CHF u pogledu čega je utvrđeno da su ugovorne odredbe bile lako uočljive i jasne, ali da nisu bile razumljive, jer su tužene banke, a među njima i ovdje tuženik, propustile dati sve potrebne informacije na temelju kojih bi prosječno informirani potrošač mogao razumjeti značaj i posljedice ugovaranja valutne klauzule u švicarskim francima i sve rizike koje takve ugovorne odredbe nose te da su stvorile znatnu neravnotežu u pravima i obvezama stranaka na štetu potrošača, a zbog čega su ocijenjene nepoštenim i ništetnim.

12. Vrhovni sud Republike Hrvatske je po podnesenim revizijama na odluke Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske donio odluku Rev 2221/2018-11 od 03. rujna 2019. godine kojom je u bitnome odbio revizije te na taj način potvrdio utvrđenje Visokog trgovačkog suda RH o tome da su banke koristile nepoštene i ništetne odredbe o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi.

13. Glede istaknutog prigovora zastare za istaći je i da je Vrhovni sud Republike Hrvatske na svojoj sjednici od 30. siječnja 2020. godine zauzeo pravno shvaćanje da zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora, odnosno u slučaju zahtjeva iz članak 323. st. 1. ZOO/05 ( čl.104. st. 1. ZOO/91), kao posljedica utvrđenja ništetnosti ugovora počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora. Nadalje, na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda RH od 31. siječnja 2022. godine donesen je Zaključak da, ukoliko je ništetnost ustanovljena kao u ovom konkretnom slučaju već u postupku kolektivne zaštite potrošača, tada zastarni rok počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ništetnost u postupku kolektivne zaštite potrošača te se ovaj Zaključak odnosi na pravne posljedice tužbe za zaštitu kolektivnih interesa potrošača ( krediti u CHF, odnosno krediti u kunama s valutnom klauzulom u CHF) i stranke ( tuženika) iz tog postupka. Stoga sud smatra da je neosnovan prigovor zastare istaknut od strane punomoćnika tuženika, a s obzirom da je tužba u ovom predmetu podnesena unutar petogodišnjeg zastarnog roka, a u odnosu na preplatu po osnovi ugovorene valutne klauzule. Naime, kolektivnom tužbom prekinuta je zastara, a restitucijski zahtjevi zastarijevaju pet godina nakon pravomoćnosti odluke u kolektivnom sporu pa tako za tečajnu razliku 14.6.2023. Kako je tužba u ovom predmetu podnesena 21.7.2021. godine, ukazuje se neosnovanim prigovor zastare istaknut od strane punomoćnika tuženika.

14. Nesporno je da predmetni Ugovor ne sadrži precizan način utvrđivanja promjene kamatne stope te je tuženik, koristeći ugovornu odredbu prema kojoj se kamata koja je ugovorena kao promjenjiva određuje prema Odluci banke, mogao postupati bez pristanka korisnika kredita. Visina kamatne stope ovisi dakle isključivo o odluci banke, bez da se navode bilo kakvi kriteriji za to. U Ugovoru su se trebale na transparentan način navesti pojedinosti mehanizma promjene kamatne stope tako da to bude jasno i razumljivo korisniku kredita, a na temelju toga bi on mogao predvidjeti ekonomske posljedice koje iz toga proizlaze. Odredba o promjeni kamatne stope je ključna ugovorna odredba, a u ovom slučaju je ostala ovisna isključivo o odluci jednog ugovaratelja, a to je banka. Tako se došlo u situaciju da vjerovnik jednostrano određuje obvezu dužnika, a koji promjenu ne može predvidjeti, a pravilnost promjene ne može niti provjeriti jer nema nikakvih egzaktnih kriterija. Stoga se radi o znatnoj neravnoteži u pravima i obvezama stranaka i to na štetu tužiteljice, kao korisnika kredita. Prema odredbi članka 247. ZOO-a, ugovor je sklopljen kad su se ugovorne strane suglasile o bitnim sastojcima ugovora. Članak 1022. stavak 2. Z00-a, propisuje da se ugovorom o kreditu utvrđuje iznos te uvjeti davanja korištenja i vraćanja kredita. Dakle, predmet i cijena su bitni sastojci ugovora. Tako je odredba o promjeni kamatne stope i tečaju koji će se primjenjivati tijekom otplate ( to je u stvari cijena kredita) ključna ugovorna odredba ugovora o kreditu i ona treba sadržavati jasne i razumljive kriterije o njihovoj promjeni. Međutim, u odredbama Ugovora o kreditu, tuženik je potpuno izbjegao utjecaj dužnika na cijenu kredita, a što je suprotno navedenim zakonskim odredbama.

15. Prema odredbi članka 81. Zakona o zaštiti potrošača ( Narodne novine 96/03, dalje: ZPP), koji je bio na snazi u vrijeme sklapanja Ugovora o kreditu, ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra se nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je tu odredbu unaprijed formulirao trgovac, zbog čega potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako je riječ o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca. Ako trgovac tvrdi da se o pojedinoj ugovornoj odredbi u unaprijed formuliranom standardnom ugovoru pojedinačno pregovaralo, dužan je to dokazati. Isto propisuje i odredba članka 49. ZPP-a/14. Tuženik tu činjenicu uopće nije dokazivao.

16. Prema odredbi čl. 328. Zakona o obveznim odnosima pravo na isticanje ništetnosti se ne gasi te je to pravo neograničeno. Na ništetnost sud pazi po službenoj dužnosti i na nju se može pozvati svaka zainteresirana osoba ( čl. 327. st. 1. ZOO-a ). Zbog navedenog, zahtjev čiji predmet je utvrđenje da su pojedine ugovorne odredbe ništetne i zabrana njihovog korištenja, ne zastarijeva. Dužnost povrata plaćenog temeljem ništetne odredbe o promjenjivosti kamatne stope u skladu s jednostranom odlukom banke i ništetne odredbe kojom je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, proizlazi iz članka 323., članka 1011., članka 1015., te članka 1046. Zakona o obveznim odnosima ( N.N. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18).

17. Prema odredbi 93/13/EEZ čl. 5. u slučaju ugovora u kojem se potrošaču sve ili određene odredbe nude u pisanom obliku te odredbe uvijek moraju biti sročene jasno i razumljivo .Kao nepoštene odredbe mogu se smatrati i odredbe čiji predmet ili svrha je davanje mogućnosti prodavatelju robe ili pružatelju usluga da jednostrano izmijeni ugovor bez valjanog razloga predviđenog ugovorom. Nadalje se navodi kako pružatelj financijskih usluga pridržava pravo izmjene kamatne stope koju plaća potrošač ili se ona plaća njemu ili iznosa ostalih pristojbi za financijske usluge bez obavijesti u slučaju valjanog razloga pod uvjetom da se od pružatelja usluga traži da o tome obavijesti drugu ugovornu stranku ili stranke u najkraćem mogućem vremenu i da su one tada slobodne odmah raskinuti ugovor.

18. Prema odredbi čl. 502.a. st. 1. ZPP-a udruge, tijela, ustanove ili druge organizacije koje su osnovane u sladu sa zakonom, koje se u sklopu svoje registrirane ili propisom određene djelatnosti bave zaštitom zakonom utvrđenih kolektivnih interesa i prava građana, mogu kad je takvo ovlaštenje posebnim zakonom izrijekom predviđeno i uz uvjete predviđene tim zakonom, podnijeti tužbu ( tužba za zaštitu kolektivnih interesa i prava) protiv fizičke ili pravne osobe koja obavljanjem određenih djelatnosti ili općenito radom, postupanjem, uključujući i propuštanjem, teže povrjeđuje ili ozbiljno ugrožava takve kolektivne interese i prava. Odredbom čl. 502.b ZPP-a propisan je sadržaj tužbe iz čl. 502.a ZPP-a, dok je odredbom čl. 502.c. ZPP- a propisan učinak presude donesene o tužbi za zaštitu kolektivnih interesa i prava. Tom odredbom propisano je da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje i presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz čl. 502.a st. 1. ZPP-a, da su određenim postupanjem, uključujući i propuštanje tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi. U tom će slučaju sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati.

19. Prema navedenom, citirane odredbe ZPP-a i ZZP-a propisuju direktni učinak tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača i obvezuju sudove da se u posebnim postupcima radi ostvarenja prava potrošača za naknadu mogu pozvati na utvrđenje iz pravomoćne presude kojom je prihvaćen zahtjev postavljen u tužbi iz čl. 502.a. st.1. ZPP-a. S obzirom na citirani sadržaj točke 4. izreke pravomoćne presude Trgovačkog suda u Zagrebu, koji se odnosi na tuženika, prema shvaćanju ovog suda, nije bilo potrebe u navedenom pravcu ponovno provoditi dokazni postupak jer bi u suprotnom, s obzirom na iznesena utvrđenja iz tog postupka i citirane zakonske odredbe, drugačije postupanje bilo nesvrsishodno, neekonomično i previše tegobno za potrošača, kao što bi bilo i u suprotnosti sa navedenim odredbama ZPP-a i ZZP-a. Tuženik ničim nije dokazao da su navodi tužitelja u svezi sklapanja Ugovora o kreditu netočni i neistiniti, a niti je predložio dokaze na te okolnosti.

20. Na ročištu od 4.3.2025. godine tuženik se usprotivio djelomičnom povlačenju tužbe i tužbenog zahtjeva. Prema stavu Vrhovnog suda, preinaka tužbenog zahtjeva dopuštena je nakon provedenog financijsko-knjigovodstvenog vještačenja pa analogno tome, sud smatra da je u svakom slučaju dopušteno i sniženje, odnosno djelomično povlačenje restitucijskog tužbenog zahtjeva nakon provedenog financijsko-knjigovodstvenog vještačenja jer tužitelj nije imao mogućnosti prije vještačenja točno odrediti visinu tog zahtjeva.

21. Polazeći od toga da je dio Ugovora koji se odnosi na valutnu klauzulu ništetan, jer je isti potrošaču nerazumljiv, niti se o istomu pojedinačno pregovaralo, proizlazi kako tužitelju pripada pravo da mu tuženik vrati ono što je na temelju takvog ugovora, odnosno dijela ugovora primio, a što je sukladno odredbi čl. 1111. Zakona o obveznim odnosima ( N.N 35/05, 48/08, 125/11 i 78/15- dalje ZOO).

22. Na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza posebno i svih dokaza zajedno, kao i na temelju rezultata cjelokupnog postupka sud je stekao uvjerenje da su odredbe Ugovora o kreditu sklopljenog između stranaka, a kojima se uređuje promjena tečaja CHF tijekom otplate kredita ništetne pa je stoga tuženik dužan tužitelju vratiti iznose koje je tužitelju naplatio temeljem takvih ništetnih odredbi ugovora, a glede valutne klauzule. Pojedinačni anuiteti utvrđeni su financijsko- knjigovodstvenim vještačenjem te je vještak iskazao i vrijeme plaćanja svakog anuiteta pa je sud temeljem svega gore navedenog odlučio kao u točki I/ i II/ izreke ove presude.

23. Odluka o kamatama temelji se na odredbi čl. 29. ZOO-a. Odluka o kamatama temelji se na odredbi čl. 29. ZOO-a. U konkretnom slučaju utvrđena je ništetnost ugovornih odredbi zbog povrede načela savjesnosti i poštenja već u predugovornoj fazi sklapanja ugovora što podrazumijeva nesavjesnost, slijedom čega tužitelju primjenom članka 1115. ZOO-a pripada pravo na zatezne kamate od uplate svakog pojedinog mjesečnog anuiteta, odnosno od dana kad je tuženik stekao preplaćene iznose na temelju ništetnih ugovornih odredbi. Prema stajalištu VS RH ( Revd- 1294/2021 od 12.10.2021.) savjesnost se prosuđuje prema okolnostima svakog pojedinog slučaja, a time što je u ovom slučaju utvrđeno da su odredbe nepoštene, podrazumijeva se nesavjesnost banke kao kreditne institucije.

24. Odluka o troškovima parničnog postupka temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. u svezi sa odredbom čl. 155. Zakona o parničnom postupku ( N.N. 53/91., 91/92., 112/99, 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08, 57/11., 148/11., 25/13., 28/13.,70/19 , 80/22, 114/22 i 155/23– dalje ZPP ) te je sud, imajući u vidu vrijednost predmeta spora i važeću Tarifu o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika punomoćniku tužitelja priznao trošak sastava tužbe u iznosu od 200,00 eura, troškove sastava podnesaka od 5.4.2023. i 5.2.2025. u pojedinačnom iznosu od 200,00 eura, troškove zastupanja na ročištima od 21.1.2022., 5.4.2023. i 4.3.2025. u pojedinačnom iznosu od 200,00 eura + PDV od 25 % u iznosu od 300,00 eura te trošak financijsko- knjigovodstvenog vještačenja u iznosu od 331,80 eura, kao i trošak pristojbe na tužbu u iznosu od 26,54 eura, odnosno sveukupno 1.858,34 EUR. Tužitelju nije priznat trošak sudske pristojbe na presudu s obzirom da isti takvu pristojbu nije niti platio, a temeljem odredbe članka 11. st. 1. t. 20. Zakona o sudskim pristojbama ( N.N. 118/18 i 51/23) oslobođen je plaćanja sudskih pristojbi u ovom predmetu. Stoga je odlučeno kao u točki III/ izreke ove presude.

Beli Manastir, 4.4.2025.

S u d a c :

Suzana Nađ

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana, od dana primitka iste, nadležnom županijskom sudu. Žalba se podnosi pisano, a putem ovog suda.

Dostaviti:

1. Tužitelju putem punomoćnika

2. Tuženiku putem punomoćnika