REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: Pn-1559/2019-106

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu po sucu toga suda Violeti Veselić, kao sucu pojedincu, temeljem prijedloga višeg sudskog savjetnika-specijaliste Lidije Đogaš Batovanja, u pravnoj stvari tužitelja CĐ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Davoru Pavičiću, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Pavičić & Partneri, protiv tuženika Hrvatski ured za osiguranje d.d., Zagreb, Martićeva 71, OIB 38922958547, zastupanog po punomoćniku Hrvoju Lui, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Mađarić & Lui, radi naknade štete, nakon održane i zaključene javne i glavne rasprave dana 21. veljače 2025. u prisutnosti punomoćnika stranaka, dana 4. travnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I Dopušta se preinaka tužbe povišenjem tužbenog zahtjeva kako ga je tužitelj postavio podneskom od dana 25. studenog 2022.

II Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 2.679,88 eura zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim:

- na iznos od 2.224,24 eura od 18. svibnja 2019. do isplate,

- na iznos od 13,38 eura od 14. studenog 2018. do isplate,

- na iznos od 10,94 eura od 15. prosinca 2018. do isplate,

- na iznos od 10,68 eura od 15. siječnja 2019. do isplate,

- na iznos od 27,04 eura od 15. ožujka 2019. do isplate,

- na iznos od 94,80 eura od 15. travnja 2019. do isplate,

po stopi od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta, za tri postotna poena te od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku 15 dana.

III Odbija se tužitelj sa dijelom tužbenog zahtjeva u iznosu od 297,31 eura zajedno sa zakonskim zateznom kamatama tekućim od 18. svibnja 2019. IV Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 4.736,70 eura zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 4. travnja 2025. kao dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku 15 dana.

V Odbija se tuženik sa zahtjevom za naknadom troškova postupka.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi podnesenoj pred ovim sudom 10. lipnja 2019. i tijekom postupka navodi kako je dana 12. studenog 2018. u Svetom Ivanu Zelini stradao u prometnoj nezgodi kao vozač u vozilu registarske oznake [registarska oznaka] kao i da je za nezgodu odgovoran HĐ koji je vozilom registarske oznake [registarska oznaka] (koje je u trenutku štetnog događaja bilo osigurano kod tuženika) naletio na stražnji dio vozila kojim je upravljao tužitelj i na taj način skrivio nezgodu. Tužitelj navodi kako mu je u štetnom događaju narušeno zdravlje kako je to opisano u medicinskoj dokumentaciji. Nadalje, navodi kako potražuje zakonske zatezne kamate od dana plaćanja zadnjeg računa za troškove liječenja, te navodi i da je zbog posljedica štetnog događaja bio na bolovanju u razdoblju od 14. studenog 2018. do 19. prosinca 2018. te potom u razdoblju od 18. veljače 2019. do 2. travnja 2019. kao i da je u navedenom razdoblju imao izgubljenu zaradu.

2. Slijedom navedenog, tužitelj na ime pravične novčane naknade za neimovinsku štetu koju trpi potražuje iznos od 17.561,08 kn/2.330,76 eura (za pretrpljene fizičke bolove iznos od 5.500,00 kn/729,98 eura, za pretrpljeni strah iznos od 4.500,00 kn/597,25 eura te za duševne boli zbog smanjenja opće životne aktivnosti iznos od 4.500,00 kn/597,25 eura). Nadalje, tužitelj potražuje na ime imovinske štete za tuđu pomoć i njegu iznos od 1.000,00 kn/132,72 eura, troškove liječenja u visini od 100,79 kn/13,38 eura, za izgubljenu zaradu u bruto iznosu za mjesec studeni 2018. iznos od 342,37 kn/45,44 eura, za prosinac 2018. iznos od 137,50 kn/18,25 eura, za veljaču 2019. iznos od 348,27 kn/46,22 eura te za ožujak 2019. iznos od 1.132,15 kn/150,26 eura.

3. Tužitelj nadalje navodi kako se u mirnom postupku dana 17. svibnja 2019. obratio tuženiku odštetnim zahtjevom koji je isti otklonio. Slijedom navedenog, tužitelj predlaže da sud donese presudu kojom nalaže tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 17.561,08 kn/2.330,76 eura sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje teku na iznos od 15.000,00 kn/1.990,84 eura od podnošenja tužbe pa do isplate, na iznos od 100,79 kn/13,38 eura od 14. studenog 2018. do isplate, na iznos od 342,37 kn/45,44 eura od 15. prosinca 2018. do isplate, na iznos od 137,50 kn/18,25 eura od 15. siječnja 2019. do isplate, na iznos od 348,27 kn/46,22 eura od 15. ožujka 2019. te na iznos od 1.132,15 kn/150,26 eura od 15. travnja 2019. do isplate, sve uz naknadu troškova postupka.

4. U odgovoru na tužbu tuženik priznaje pasivnu legitimaciju, štetni događaj i odgovornost. Tuženik smatra kako nije točna dinamika nastanka štetnog događaja kako to opisuje tužitelj, osporava osnov i visinu tužbenog zahtjeva te uzročno- posljedičnu vezu između ozljeda opisanih u medicinskoj dokumentaciji i predmetnog štetnog događaja te smatra kako obzirom na malu razliku u brzini ostvarenu pri sudaru vozila, tužitelj nije mogao zadobiti ozljede. Također, tuženik smatra kako kod tužitelja nije došlo do povrede prava osobnosti koja opravdava postavljeni tužbeni zahtjev te da se pravo na pravičnu novčanu naknadu ostvaruje kada to težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju. Nadalje, tuženik spori i tužbeni zahtjev u odnosu na izgubljenu zaradu te da bi tužitelj bio na bolovanju u vezi ozljeda zadobivenih u predmetnom štetnom događaju te osporava zatraženu visinu u bruto iznosu, zatražene zakonske zatezne kamate na tuđu pomoć i njegu, kao i trošak sastava odštetnog zahtjeva. Predlaže obavijestiti o otpočetoj parnici HĐ te odbiti tužbeni zahtjev tužitelja uz naknadu troškova postupka tuženiku. Nadalje, nakon konačno postavljenog tužbenog zahtjeva podneskom od 25. studenog 2022. tuženik je istaknuo prigovor na preinačeni tužbeni zahtjev.

5. Tužitelj je tijekom postupka, a nakon zaključenja prethodnog postupka (zaključen dana 15. studenog 2019. – list 146-147 spisa) i provedenog medicinskog vještačenja uredio tužbeni zahtjev podneskom od 25. studenog 2022. na način da sada potražuje isplatu iznosa od 21.250,00 kn/2.820,36 eura (na ime povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje te za tuđu pomoć i njegu), za troškove liječenja iznos od 100,79 kn/13,38 eura, te na ime izgubljene zarade za studeni 2018. iznos od 10,94 eura, za prosinac 2018. iznos od 10,68 eura, za veljaču 2019. iznos od 27,04 eura i ožujak 2019. iznos od 94,80 eura odnosno ukupno iznos od 2.977,19 eura zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim na iznos od 2.224,24 eura 18. svibnja 2019. do isplate, na iznos od 13,38 eura od 14. studenog 2018. do isplate, na iznos od 10,94 eura od 15. prosinca 2018. do isplate, na iznos od 10,68 eura od 15. siječnja 2019. do isplate, na iznos od 27,04 eura od 15. ožujka 2019. do isplate, te na iznos od 94,80 eura od 15. travnja 2019. do isplate, odnosno ukupno iznos od 2.977,19 eura, sve uz naknadu troškova postupka.

6. Uređenje tužbenog zahtjeva podneskom od 25. studenog 2022. predstavlja preinaku tužbenog zahtjeva u smislu čl. 191. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, dalje ZPP), budući je predmetnim podneskom tužitelj povisio tužbeni zahtjev (sa 2.330,76 eura početno zatraženih na 2.977,19 eura).

7. Odredbom članka 190. stavak 1. ZPP-a u svezi s odredbom članka 191. stavka 1. istog zakona, određeno je da tužitelj može preinačiti tužbu do zaključenja prethodnog postupka. Odredbom članka 191. stavak 2. ZPP-a predviđena je iznimka takvog pravila prema kojoj bi se tužbeni zahtjev mogao preinačiti ukoliko bi tužitelj zahtijevao iz iste činjenične osnove drugu novčanu svotu zbog okolnosti nastalih nakon podnošenja tužbe, slijedom čega bi preinaka iznimno bila dopuštena ukoliko bi se nakon zaključenja prethodnog postupka ustanovilo postojanje činjenica koje opravdavaju takvu preinaku, a za koje stranke nisu mogle znati ranije bez svoje krivnje, primjerice da je vještak u nalazu i mišljenju ustanovio znatnije odstupanje od činjenica koje se nisu mogle utvrditi temeljem priležeće dokumentacije u spisu, primjerice smanjenje životnih aktivnosti u većem obujmu, zaostalo naruženje i slično. I u takvoj situaciji preinaka ne bi automatizmom bila dopuštena već bi valjalo provesti test razmjernosti, odnosno korisnosti pravne norme o nedopuštanju objektivne preinake tužbe u javnom interesu, kako ne bi došlo do povrede čl. 6. st. 1. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (Narodne novine - Međunarodni ugovori, broj 18/97, 6/99, 14/02, 13/03, 9/05, 1/06, 2/10).

8. Kako je u konkretnom slučaju u odnosu na naknadno utvrđenu visinu nastale neimovinske i imovinske štete, a što je utvrđeno provedenim medicinskim vještačenjem, došlo do takvog odstupanja, time su utvrđene nove činjenice gdje tužitelj preinaku nije mogao učiniti prije zaključenja prethodnog postupka, pa sud smatra kako je riječ o dopuštenoj iznimci koja bi bila opravdana po provedenom testu razmjernosti, slijedom čega je preinaka tužbenog zahtjeva dopuštena kako je to odlučeno u toč. I. izreke, a budući je evidentno kako stranka za predmetno potraživanje odnosno obujam istog nije mogao znati ranije bez svoje krivnje, odnosno vidljivo je kako je bilo potrebno provesti dokaz medicinskim vještačenjem po ovlaštenom sudskom vještaku uz napomenu kako sud nema stručna znanja kao i stranka da bi se navedeno provelo bez gore navedenog vještačenja, slijedom čega je sud odlučio kao pod točkom I. izreke.

9. Nadalje, u odnosu na prigovor zastare predmetnog potraživanja, sud ističe kako je sukladno odredbi čl. 230. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23; dalje ZOO) propisano kako tražbina naknade štete zastarijeva za tri godine otkad je oštećenik doznao za štetu i za osobu koja je štetu učinila, dok je sukladno st. 2. istog članka propisano kako u svakom slučaju ta tražbina zastarijeva za pet godina otkad je šteta nastala. Sud ovdje ističe kako je predmetnom odredbom određen subjektivni i objektivni rok, gdje je subjektivni rok zastare tri godine od dana kad je oštećenik doznao za štetu i za osobu koja je štetu počinila, dok je objektivni rok pet godina od dana kad je šteta nastala čime početak subjektivnog roka za tražbine naknade prouzročene štete ovisi kumulativno o dvjema činjenicama i to o saznanju oštećenika za štetu i o saznanju oštećenika za osobu koja je počinila štetu. Pod saznanjem oštećenika za nastalu štetu smatra se ne samo saznanje o postojanju štete već i o njenom obujmu tj. o elementima njene visine. Saznanje tužitelja o osobi štetnika određuje se prema vremenu kad su tužitelju kao oštećenoj osobi, bili dostupni podaci o osobi štetnika, a radi poduzimanja odgovarajućih radnji radi ostvarenja naknade štete. Prema stajalištu Vrhovnog suda RH, subjektivni rok u kojem oštećenik ima pravo zahtijevati naknadu štete kombiniran je s objektivnim rokom nakon čijeg isteka oštećenik ne može zahtijevati ispunjenje te obveze bez obzira što subjektivni rok još nije protekao ili čak nije još niti počeo teći. Kako se predmetni štetni događaj zbio dana 12. studenog 2018. kada je i nastala predmetna šteta dok je za osobu štetnika tužitelj mogao doznati najranije izdavanjem zapisnika o očevidu dana 12. studenog 2018., a uzimajući u obzir da je tužba podnesena dana 10. lipnja 2019., to je evidentno kako predmetni zastarni rok nije protekao.

10. Nadalje, pod saznanjem oštećenika za nastalu štetu smatra se ne samo saznanje o postojanju štete već i o njenom obujmu tj. o elementima njene visine, dok je tužitelj obujam štete tj. elemente njene visine doznao tek po provedenom vještačenju tijekom postupka (posljednje očitovanje vještaka dr. Jakše Filipovića Čugure 25. ožujka 2024.).

11. Sud nadalje ukazuje kako nije zastario niti preinačeni dio tužbenog zahtjeva na isplatu iz podneska tužitelja od 25. studenog 2022. jer je taj tužbeni zahtjev identičan po svojoj činjeničnoj i pravnoj osnovi sa tužbenim zahtjevom na isplatu iz tužbe te se ne radi o promjeni istovjetnosti zahtjeva, nego je riječ o istom zahtjevu o kojem parnica već teče od podnošenja tužbe i glede kojeg tužitelj ne može pokrenuti tužbom drugi parnični postupak jer bi se to protivilo zabrani dvostruke litispendencije. Slijedom navedenog, i na preinačeni (povišeni) dio tužbenog zahtjeva zastara se računa od dana podnošenja tužbe, a ne od dana preinačenja tužbenog zahtjeva, povećanjem istog (tako i Županijski sud u Zagrebu u presudi Gž-1488/22-2 od 11. listopada 2022. i presudi Gž-1971/22-2 od 3. siječnja 2023.), a što je i stav Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske zauzet na 2. sjednici tog Odjela održanoj 27. svibnja 2024. na kojoj sjednici je zauzeto pravno shvaćanje da se u slučaju kad je preinaka tužbe povećanjem postojećeg tužbenog zahtjeva iz iste činjenične osnove (neprava preinaka) moguća i dopuštena (čl. 190. i čl. 191. ZPP-a), zastara prekida već podnošenjem tužbe, odnosno do prekida zastare ne dolazi tek u trenutku preinačenja tužbe povećanjem postojećeg tužbenog zahtjeva.

12. U tijeku postupka sud je izvršio uvid u Potvrdu MUP-a, PUZ, PP Sv. Ivan Zelina od 12. prosinca 2018., medicinsku dokumentaciju tužitelja, odštetni zahtjev, račune sa lista 21 spisa, izvješće o privremenoj nesposobnosti za rad sa lista 22-26 spisa, obračunske isprave za isplatu plaće sa lista 27-33 spisa, izvid štete, presliku prometne dozvole, crno-bijele fotografije sa lista 49-53 spisa, nagodbu sa lista 55 spisa, obvezni prekršajni nalog od 12. prosinca 2018., Izvješće o počinjenom prekršaju od 2. prosinca 2018., Zapisnik o očevidu od 12. studenog 2018., Zapisnik o ispitivanju prisutnosti alkohola, opojnih droga ili lijekova u organizmu, Potvrdu o privremenom oduzimanju – zadržavanju od 12. studenog 2018., situacijski plan, potom je proveden dokaz sudsko-medicinskim vještačenjem po vještaku dr. Davoru Mayeru i Srećku Hlišću te po dr. Vedrani Petrovečki i Berislavu Šimunoviću, dokaz medicinskim vještačenjem po vještaku dr. Jakši Filipoviću Čuguri kao i dokaz saslušanjem tužitelja kao stranke.

13. Sud je o otpočetoj parnici obavijestio HĐ obaviješću od dana 20. studenog 2019., koju je isti uredno zaprimio dana 27. studenog 2019., a što je sud utvrdio uvidom u poleđinu lista 158 spisa, no isti se na navedenu obavijest nije očitovao.

14. Na temelju provedenog dokaznog postupka, cijeneći sve provedene dokaze sukladno čl. 8. ZPP-a, u njihovoj ukupnosti i svaki zasebno, ovaj sud smatra tužbeni zahtjev tužitelja osnovanim do visine kao pod toč. II. izreke presude.

15. Između stranaka nije sporan nastanak štetnog događaja, pasivna legitimacija, te odgovornost osiguranika tuženika za nastanak štetnog događaja.

16. Među strankama je sporan osnov i visina tužbenog zahtjeva, uzročno- posljedična veza između ozljeda opisanih u medicinskoj dokumentaciji i predmetnog štetnog događaja, osnovanost potraživanja na ime izgubljene zarade kao i da je tužitelj bio na bolovanju u vezi ozljeda zadobivenih u predmetnom štetnom događaju te troškovi liječenja.

17. Radi utvrđenja uzročno-posljedične veze između štetnog događaja i zadobivenih ozljeda tužitelja te korištenja bolovanja kao posljedice predmetnog štetnog događaja i izgubljene zarade, sud je proveo dokaz saslušanjem tužitelja kao stranke te kombiniranim sudsko-medicinsko-prometnim vještačenjem prvotno po vještaku dr. Davoru Mayeru, sudsko-medicinskom vještaku i Srećku Hlišću, prometnom vještaku, a potom i po dr. Vedrani Petrovečki, sudsko-medicinskom vještaku i Berislavu Šimunoviću, prometnom vještaku.

18. Tako iz iskaza tužitelja kao stranke proizlazi kako je na dan štetnog događaja upravljao svojim vozilom te je po dolasku do pješačkog prijelaza u Sv. Ivanu Zelini, ne sjeća se koje ulice, zaustavio svoje vozilo radi propuštanja pješaka koji je prelazio pješački prijelaz, gdje je nedugo nakon toga na stražnji kraj njegovog vozila naletilo drugo vozilo. Uslijed navedenog naleta vozilo tužitelja pomaknuto je sa mjesta, ali napominje da je držao nogu na kočnici budući vozi automatik pa pretpostavlja da bi vozilo kojim je upravljao bilo odbačeno i dalje od mjesta na kojem je zaustavljeno da noga nije bila na kočnici. Po preporuci policije koja je izvršila očevid na licu mjesta otišao je na pružanje liječničke pomoći u KBC Rebro te je kao dijagnozu dobio između ostalog i pomak jednog kralješka. Po preporuci liječnika odradio je i fizikalnu terapiju. Na bolovanju je bio dva mjeseca u kojem razdoblju su mu pružali pomoć i njegu uz napomenu kako mu je ista bila potrebna intenzivno tijekom prva dva tjedna nakon štetnog događaja, a potom u smanjenom opsegu. Još uvijek osjeća tegobe u vidu ukočenosti vrata i glavobolja, posebice nakon odrađene noćne smjene koju ima otprilike svaka dva dana. Iskazuje da je kao dijete imao dva pada na glavu i to prvi pad 2001. kada je kao dijete pao na krevetu i zadobio ozlijede na glavi koje su zahtijevale ambulantno šivanje (8 šavova), a drugi pad se dogodio dvije godine kasnije kada je kao dijete pao sa drveta i izgubio svijest te je dobio 2 šava, također na predjelu glave. Iskazuje da je oba puta išao kod liječnika s mamom na pružanje liječničke pomoći. Nadalje navodi kako je nakon navedenih padova kontinuirano imao glavobolje, posebice nakon duljeg stajanja, a 2017. je polagao ispit za zaštitara kada je jedna od pokaznih vježbi i zakretanje glave u vratu gdje je svaki od polaznika morao proći navedenu vježbu, te napominje da je ista bila dosta gruba uz napomenu da je već prethodno imao gore navedene tegobe.

19. Iz provedenog kombiniranog sudsko-medicinsko i prometnog vještačenja po vještacima dr. Davoru Mayeru i Srećku Hlišću proizlazi kako slijedi. Dr. Davor Mayer u svom nalazu i mišljenju od 5. listopada 2020. navodi kako je tužitelj sudjelovao u prometnoj nesreći kao vozač osobnog vozila u naletu drugog vozila, da je pri dinamici odigravanja prometne nesreće kakva je utvrđena prometnim dijelom kombiniranog vještačenja, došlo do trzajnog pokreta tijela tužitelja. Što se tiče mogućnosti zadobivanja stanja navedenih u medicinskoj dokumentaciji u odnosu na natučenje glave vještak dr. Davor Mayer navodi kako je u opisanom gibanju tužitelj mogao ostvariti blaži kontakt stražnjim dijelom glave s naslonom za glavu vozačkog sjedala, što je označeno kliničkom dijagnozom natučenja glave. U odnosu na istegnuće kralježnice (trzajnu ozljedu) vještak navodi kako s obzirom na brojčani raspon u kojem je prometni vještak iskazao vrijednost promjene brzine koju je ostvarilo vozilo tužitelja, vještak smatra kako nije moguće jednoznačno odgovoriti na pitanje povezanosti štetnog događaja i dijagnoze koja je postavljena kod tužitelja. Vještak navodi kako ocjena uzročno-posljedične veze između događaja i istegnuća vrata tužitelja ovisi o stvarnoj promjeni brzine njegova vozila i to ukoliko se stvarna promjena brzine vozila tužitelja nalazila uz gornju granicu raspona vrijednosti promjene brzine određenog po prometnom vještaku, tužitelj je mogao zadobiti istegnuće vrata, ali uz preduvjet prethodno postojećeg oštećenja kralježnice. Naime, vještak navodi kako je tijelo tužitelja tijekom naleta u tom slučaju bilo izloženo biomehaničkom opterećenju čiji je intenzitet uz navedeni preduvjet bio dostatan za nastanak ove ozljede. Nadalje, vještak dr. Davor Mayer navodi kako u slučaju da je stvarna promjena brzine bliža donjem dijelu raspona vrijednosti promjene brzine određenog po prometnom vještaku, da tada nisu bili stečeni biomehanički uvjeti za nastanak istegnuća vrata, što znači da do ozljeđivanja nije moglo doći.

20. Prometni vještak Srećko Hlišć u svom nalazu i mišljenju od 5. listopada 2020. navodi kako je osobno vozilo Subaru u kojemu se tužitelj nalazio na vozačkom mjestu zadobilo naletom straga prednjim dijelom osobnog vozila Peugeot koje je odbačeno naletom straga osobnog vozila Opel, nagli porast brzine u području između 8 i 10 km/h, s time da je prosječno ubrzanje vozila tužitelja moglo dostići područje od oko 1,95 do 2,63 gravitacija, a glava tužitelja od 4,61 do 6,47 gravitacija.

21. Obzirom na navode tuženika iz podneska od 24. studenog 2020. sud je pozvao vještake na pisano očitovanje gdje se vještak Srećko Hlišć očitovao pisanim putem dana 19. prosinca 2020. kojom prilikom je naveo kako se u vještačenjima ovog tipa štetnog događaja promjene brzina vozila izražavaju samo navođenjem jedne vrijednosti, no smatra da takav način navođenja rezultata u ovakvom tipu štetnih događaja nije znanstveno niti tehnički prihvatljiv. Također vještak postavlja pitanje moguće točnosti i preciznosti određivanja restitucije kolizionih partnera. Navodi kako u tehnici ne postoji apsolutna točnost izražena jednim brojem, a niti preciznost, jer nešto u tehnici može biti precizno, ali ne i točno. Razlika između točnosti i preciznosti je u tome da točnost znači koliko se blizu izmjerena ili izračunata vrijednost slaže sa stvarnom vrijednošću, koju praktično nikad ne znamo, ali težimo tome, a preciznost znači koliko se blizu izmjerena ili izračunata vrijednost slaže jedna s drugom od više njih. Što se pak tiče izračuna „prosječne vrijednosti“, vještak navodi kako je ista stalno sadržana u postupcima izračuna njegovog vještačenja, kao i odstupanje od te vrijednosti. Znači kada navodi na primjer ΔV2 = (22 ± 1) km/h, to znači da je centralna vrijednost 22 km/h, uz odstupanje koje je izračunato metodom totalnog diferencijala od ± 1 km/h, pa se dakle stvaran rezultat za ulazne podatke i njihova odstupanja može nalaziti bilo gdje u području između 21 km/h i 23 km/h.

22. Nadalje, vještak dr. Davor Mayer u svom pisanom očitovanju od 2. ožujka 2021. naveo je kako nakon dopune nalaza prometnog vještaka Srećka Hlišća nisu proizašli novi elementi koji bi utjecali na njegove zaključke čime ostaje kod svog nalaza i mišljenja u cijelosti, a da se ocjena mogućnosti zadobivanja ozljede tužitelja i koju je izrazio u svom pisanom nalazu i mišljenju, temelji na stručnom stavu sudske medicine.

23. Tužitelj je predložio u nastavku postupka provesti dokaz medicinskim vještačenjem te je sud radi utvrđenja visine i zadobivenih tjelesnih ozljeda u predmetnom štetnom događaju kao i opravdanosti troškova liječenja te uzročne veze između bolovanja koje je koristio tužitelj i štetnog događaja, proveo dokaz medicinskim vještačenjem po dr. Jakši Filipoviću Čuguri, kirurgu.

24. Tako iz nalaza i mišljenja vještaka dr. Jakše Filipovića Čugure od 21. listopada 2021. proizlazi kako je tužitelj stradao u štetnom događaju dana 12. studenog 2018. kada je zadobio trzajnu povredu vratne kralježnice i natučenje glave zatiljno. Vještak navodi kako su se ozljede koje je tužitelj zadobio u predmetnom štetnom događaju mogle dogoditi u dinamici ozljeđivanja, što predstavlja uzročno- posljedičnu vezu sa štetnim događajem. Navodi i da je kod tužitelja učinjena dijagnostička obrada i provedena adekvatna terapija te da su po završenom liječenju zaostale trajne posljedice u vidu bolnosti i manje redukcije kretnji vratne kralježnice, a što jasno proizlazi i iz anamnestičkih podataka, kliničke slike tijekom liječenja, te pozitivnih nalaza dijagnostičke obrade. Vještak navodi kako je liječenje završeno 1. travnja 2019. kao i da su kod tužitelja po provedenom liječenju zaostale trajne posljedice od 2-3%. Vještak navodi kako je tužitelj pretrpio bol jakog intenziteta u trajanju 1 dana, srednjeg intenziteta 5 dana i manjeg intenziteta 45 dana, potom primarni strah koji je bio jačeg intenziteta i kratkotrajan, a da je u daljnjem tijeku liječenja postojao tzv. sekundarni strah koji nastaje uslijed tjelesnih ozljeda, strah jačeg intenziteta u trajanju od 1 dana, srednjeg intenziteta 5 dana dok se potom nastavlja stanje tzv. kasnog straha u vidu bojaznosti i zabrinutosti 40 dana. Također, vještak navodi kako je tužitelju bila potrebna tuđa pomoć i njega 2 sata dnevno kroz 45 dana te da kod tužitelja kao posljedica predmetnog štetnog događaja nema zaostalog naruženja.

25. Tuženik je prigovorio izrađenom nalazu i mišljenju vještaka dr. Jakše Filipovića Čugure, slijedom čega je sud proveo dokaz usmenim obrazloženjem vještaka na ročištu održanom dana 7. veljače 2022. gdje je vještak istaknuo kako su svi navodi o promjeni brzine za ligamentarno oštećenje vratne kralježnice točni no da međutim u predmetnom štetnom događaju FSVK ne opisuje ligamentarno oštećenje te da stoga ovaj prigovor nema smisla u razmatranju predmetnih štetnih ozljeda gdje je nastalo ozljeđivanje mekih struktura vratne kralježnice s posljedičnim trajnim posljedicama u smislu bolnosti i manje redukcije kretnji vratne kralježnice. Tužitelj negira prijašnje tegobe sa vratom, a s obzirom na dob (rođen 1996.) iste se i ne očekuju. Račun od 100,79 kn od 14. studenog 2018. može biti povezan sa štetnim događajem obzirom se radi o ortopedskom pomagalu koje se ne dobiva u zdravstvenim ustanovama kao i za ostale ekstremitete. U odnosu na pojašnjenje jesu li sve degenerativne promjene zabilježene u zdravstvenom kartonu osobe vještak navodi da nije moguće odgovoriti precizno na takav upit jer puno ljudi ima tegobe koje nisu nigdje zapisane ili imaju minimalne tegobe koje dižu na velik nivo u smislu ozbiljnih tegoba, a svakom čovjeku se mogu naći degenerativne promjene, međutim ono što je bitno je da se iste moraju klinički manifestirati i imati podlogu o objektivnoj dijagnostici da bi bili medicinski značajne. Navodi i da je u periodu od štetnog događaja do 31. ožujka 2019. po medicinskoj dokumentaciji opravdano bolovanje s obzirom da postoji liječenje do 1. travnja 2019.

26. Tuženik je predložio dopunsko očitovanje vještaka dr. Davora Mayera obzirom na izrađeni nalaz i mišljenje vještaka dr. Jakše Filipovića Čugure te se vještak dr. Mayer očitovao pisanom putem i istaknuo kako su u medicinskom vještačenju dr. Filipovića Čugure analizirani i ocijenjeni vidovi štete na strani tužitelja. Vještačenje, kao i obrazloženje istog, provedeni su s kliničkog medicinskog aspekta pa navodi kako nema što dodati zaključcima medicinskog vještaka jer je svoje vještačenje proveo analizirajući predmet sa sudskomedicinskog gledišta, koje nužno uključuje i razmatranje prometno-tehničkih karakteristika nesreće. Ne nalazi bitna sadržajna razilaženja između dvaju vještačenja, uz napomenu da se radi o dva različita pristupa, sukladno specijalizacijama. Iz usmenog očitovanja medicinskog vještaka za istaknuti je dio koji je od važnosti za prijeporna pitanja u ovom predmetu, a u kojem vještak među ostalim navodi kako mnogi pacijenti nemaju u medicinskoj dokumentaciji konstatirane degenerativne promjene niti tegobe koje iz njih mogu proizlaziti, ali to ne isključuje mogućnost njihova postojanja.

27. Tuženik smatra kako s obzirom na očitovanja vještaka dr. Davora Mayera i Srećka Hlišća nije moguće jednoznačno odgovoriti na pitanje uzročno-posljedične veze obzirom je vještak dr. Davor Mayer naveo kako ocjena uzročno-posljedične veze štetnog događaja i istegnuća vrata tužitelja ovisi o stvarnoj promjeni brzine njegova vozila, dok prometni vještak nije mogao utvrditi stvarnu promjenu brzine. Tuženik je prigovorio nalazu i mišljenju vještaka dr. Davora Mayera i Srećka Hlišća te predložio provesti dokaz novim kombiniranim sudsko-medicinsko-prometnim vještačenjem po drugim sudskim vještacima slijedom čega je sud ovosudnim rješenjem odredio provođenje kombiniranog vještačenja po vještaku dr. Vedrani Petrovečki, sudska medicina i Berislavu Šimunoviću, promet.

28. Tako iz nalaza i mišljenja vještaka Berislava Šimunovića proizlazi kako je tužitelj stradao u prometnoj nezgodi dana 12. studenog 2018. kao vozač zaustavljenog vozila, na čiji je stražnji kraj odbačeno vozilo sudionika te da je u ovom štetnom događaju vozilo tužitelja ostvarilo promjenu brzine do najviše 9,8 km/h.

29. Sudsko-medicinski vještak dr. Vedrana Petrovečki u svom nalazu i mišljenju navodi kako iz medicinske dokumentacije tužitelja proizlazi da su pri prvom ambulantnom pregledu, kao i daljnjim kontrolnim pregledima tužitelja bile postavljene dijagnoze natučenje (udarca) glave u zatiljnom području i istegnuće mišića uz vratnu kralježnicu koju ozljedu je tužitelj zadobio dana 12. studenoga 2018., kada je na stražnju stranu vozila u kojem se nalazio, naletjelo vozilo osiguranika tuženika.

30. Nadalje, navodi kako su pri dinamici odigravanja ovog štetnog događaja koja proizlazi iz stanja spisa i nalaza i mišljenja prometnog vještaka proizlazi da su na sve predmete u vozilu, pa tako i na tijelo tužitelja, djelovale sile akceleracije uz promjenu brzine vozila do najviše 9,8 km/h. U trenutku djelovanja ovakve sile tijelo tužitelja poletjelo je naglo prema straga. Natučenje (udarca) glave u zatiljnom području tužitelj je zadobio udarcem glave o naslon za glavu vozačke stolice. Glava koja nije fiksirana, već je slobodna, neovisno o korištenju sigurnosnog pojasa, reagira na sile akceleracije i deceleracije. Stoga dr. Petrovečki zaključuje da je tužitelj u predmetnom štetnom događaju mogao zadobiti trzajnu ozljedu vratne kralježnice, pri čemu promjena brzine do najviše 9,8 km/h omogućuje nastanak trzajne ozljede vratne kralježnice, ali uz ranije postojeće oštećenje vratne kralježnice. Zaključno dr. Petrovečki navodi kako se ozljede koje je tužitelj zadobio u predmetnom štetnom događaju uklapaju u dinamiku odvijanja predmetnog štetnog događaja.

31. Nadalje, vještak dr. Jakša Filipović Čugura je nakon danog iskaza tužitelja u kojemu isti opisuje pad na glavu kao dijete i to dva puta, navodi kako je uvidom u zdravstveni karton tužitelja utvrdio da je tužitelj 28. siječnja 2001. imao evidentiranu ozljedu otvorene rane na tjemeno zatiljnoj regiji glave i 24. kolovoza 2006. ozljedu pri padu s kruške – otvorena rana. Dr. Filipović Čugura također se očitovao i o opravdanosti bolovanja pri čemu je istaknuo kako je pregledom cjelokupne medicinske dokumentacije od studenog 2018. do ožujka 2019. bolovanje opravdano.

32. Sud je na prijedlog tužitelja pozvao na usmeno obrazloženje dr. Vedranu Petrovečki vezano za prethodna oštećenja i ozljede te je ista navela kako ne moraju biti zabilježena prethodna oštećenja kralježnice u zdravstvenom kartonu, a s obzirom da ljudi ne moraju biti svjesni o postojanju oštećenja vratne kralježnice i ne pridaju značaj nekim simptomima koji na to upućuju. Navodi kako se štetni događaj odvio u mjesecu studenom 2018., a tužitelj je rođen **.**.1996. što znači da je u trenutku odvijanja štetnog događaja imao 22 godine. Prema dostupnoj literaturi degenerativne promjene manjeg opsega su već pronađene i u mladih u doba adolescencije. Zaključno navodi kako se može reći da se podatak o degenerativnim promjenama vratne kralježnice ne mora nužno nalaziti u medicinskoj dokumentaciji već se on mora na neki način podrazumijevati. Kod pojašnjenja upućuje li medicinska dokumentacija, algoritam liječenja kao i biomehanički uvjeti nezgode na zaključak da je tužitelj u predmetnom štetnom događaju mogao zadobiti ozljedu vratne kralježnice, dr. Petrovečki navodi da je to točno i da navedene okolnosti uz prethodno navedenu mogućnost već postojanja promjena vratne kralježnice omogućuje zaključivanje da je u predmetnom štetnom događaju tužitelj mogao zadobiti ozljedu trzajna ozljeda vratne kralježnice. Dr. Petrovečki navodi da nakon izvršenog uvida u cjelokupni zdravstveni karton tužitelja, kako osobni zdravstveni karton obuhvaća vremensko razdoblje od rođenja tužitelja (28. kolovoza 1996.), pa sve do 22. studenoga 2019., da je dio zdravstvenog kartona koji obuhvaća podatke od rođenja do **.**.2006. pisan rukom i da je taj dio zdravstvenog kartona izrazito teško čitljiv. Dr. Petrovečki navodi kako se pažljivim iščitavanjem razabire da je 27. rujna 2001. tužitelj bio na kirurgiji na Rebru zbog toga što je zadobio ranu razderotinu glave u tjemeno-zatiljnom dijelu, natučenje glave te su postavljene dijagnoze po MKB-10S01 i S00. U rukom pisanom kartonu postoji još jedan podatak o ozljeđivanju 24. kolovoza 2006. gdje se navodi da je tužitelj „pao sa kruške“ i postavljena dijagnoza rane razderotine glave čime je upućen na dječju kirurgiju. Zdravstveni karton koji je vođen elektronički obuhvaća razdoblje od 14. veljače 2008. do 22. studenoga 2019.

33. Sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje vještaka dr. Vedrane Petrovečki i Berislava Šimunovića budući su isti izrađeni po stručnim osobama nakon izvršenog uvida u potrebnu dokumentaciju, a nalaz i mišljenje, kako pisani tako i usmeni dio, valjano je obrazložen, dan u suglasju sa suvremenim dostignućima znanosti sudske medicine i prometne znanosti. Također, sud ističe kako je i nalaz i mišljenje vještaka Srećka Hlišća bio relativno sličan nalazu vještaka Berislava Šimunovića jer se nalaz vještaka Šimunovića o promjeni brzine od 9,8 km/h nalazi upravo u rasponu koji je naznačio i vještak Hlišć od 8-10 km/h, a sudsko-medicinski vještak dr. Davor Mayer je naveo kako ukoliko se stvarna promjena brzine vozila tužitelja nalazila uz gornju granicu raspona vrijednosti promjene brzine određenog po prometnom vještaku, da je tužitelj mogao zadobiti istegnuće vrata, uz preduvjet prethodno postojećeg oštećenja kralježnice te da je tijelo tužitelja tijekom naleta u tom slučaju bilo izloženo biomehaničkom opterećenju čiji je intenzitet uz navedeni preduvjet bio dostatan za nastanak ove ozljede. Navedeno se podudara i sa nalazom i mišljenjem vještaka dr. Vedrane Petrovečki no obzirom na stav vještaka Srećka Hlišća koji nije dao ocjenu promjene brzine navođenjem jedne vrijednosti valjalo je stoga provesti novo kombinirano vještačenje kako je to prethodno navedeno, no evidentno je kako se navedena mišljenja vještaka u bitnom podudaraju. Osim toga, za istaknuti je i kako su i dr. Davor Mayer i dr. Vedrana Petrovečki zadobivanje navedene trzajne ozljede kod tužitelja uvjetovali prethodnim oštećenjem ili degenerativnim promjenama, te je tako dr. Vedrana Petrovečki navela kako u zdravstvenom kartonu ne moraju biti zabilježena prethodna oštećenja kralježnice, a s obzirom da ljudi ne moraju biti svjesni o postojanju oštećenja vratne kralježnice i ne pridaju značaj nekim simptomima koji na to upućuju, kao i da su degenerativne promjene manjeg opsega već pronađene i u mladih u doba adolescencije pa dr. Petrovečki navodi da medicinska dokumentacija, algoritam liječenja kao i biomehanički uvjeti nezgode upućuju na zaključak da je tužitelj u predmetnom štetnom događaju mogao zadobiti ozljedu vratne kralježnice. Navedeno ukazuje i dr. Davor Mayer koji je naveo kako se slaže s mišljenjem vještaka dr. Filipovića Čugure kako mnogi pacijenti nemaju u medicinskoj dokumentaciji konstatirane degenerativne promjene niti tegobe koje iz njih mogu proizlaziti, ali to ne isključuje mogućnost njihova postojanja.

34. Naime, vještaci dr. Vedrana Petrovečki i Berislav Šimunović su detaljno opisali dinamiku nastanka štetnog događaja kao i dinamiku zadobivanja ozljeda kod tužitelja te uzročno-posljedičnu vezu između zadobivenih ozljeda tužitelja i predmetnog događaja nalazeći uporište za ocjenu istih u medicinskoj dokumentaciji tužitelja kao i priloženoj dokumentaciji (Potvrdu MUP-a, PUZ, PP Sv. Ivan Zelina od 12. prosinca 2018., medicinsku dokumentaciju tužitelja, izvid štete, presliku prometne dozvole, crno-bijele fotografije sa lista 49-53 spisa, obvezni prekršajni nalog od 12. prosinca 2018., Izvješće o počinjenom prekršaju od 2. prosinca 2018., Zapisnik o očevidu od 12. studenog 2018., Zapisnik o ispitivanju prisutnosti alkohola, opojnih droga ili lijekova u organizmu, Potvrdu o privremenom oduzimanju – zadržavanju od 12. studenog 2018., situacijski plan) sastavljenoj po predmetnom događaju, slijedom čega je predmetno vještačenje u cijelosti objektivno i prihvatljivo. Također, vještak dr. Vedrana Petrovečki smatra da medicinska dokumentacija, algoritam liječenja i biomehanički uvjeti nezgode upućuju na zaključak da je tužitelj u predmetnom štetnom događaju mogao zadobiti ozljedu vratne kralježnice, a da su degenerativne promjene kao preduvjet zadobivanja moguće i kod mlađih osoba kao što je i tužitelj jer je isti u trenutku štetnog događaja imao 22 godine uz napomenu kako dr. Petrovečki smatra da se ozljede koje je tužitelj zadobio u predmetnom štetnom događaju uklapaju u dinamiku odvijanja predmetnog štetnog događaja.

35. Sud prvenstveno ukazuje kako je iz priložene dokumentacije u spisu kao i iz provedenog kombiniranog vještačenja jasno utvrđeno kako je tužitelj stradao kao vozač u automobilu, a što ne spori ni tuženik. Nadalje, kako je prema mišljenju vještaka Berislava Šimunovića promjena brzine vozila tužitelja 9,8 km/h, pri čemu se njegov nalaz i mišljenje o promjeni brzine vozila tužitelja u bitnome podudara sa nalazom i mišljenjem vještaka Srećka Hlišća koji smatra da je promjena brzine vozila tužitelja u trenutku štetnog događaja bila u rasponu od 8-10 km/h, to je sud prihvatio navedeno utvrđenje vještaka Berislava Šimunovića i kao utvrđenu promjenu brzine vozila tužitelja od 9,8 km/h. Kako je nakon provedenog kombiniranog vještačenja sud smatrao utvrđenim da je promjena brzine vozila tužitelja 9,8 km/h, a da je tužitelj u navedenim okolnostima takve promjene brzine mogao zadobiti ozljedu istegnuća vratne kralježnice uz prethodno oštećenje vratne kralježnice ili degenerativne promjene koje ne isključuje dr. Petrovečki niti dr. Mayer, kao i dr. Filipović Čugura (uz napomenu da iz osobnog zdravstvenog kartona tužitelja proizlazi da je tužitelj kao dijete 2001. i 2006. imao i dva pada na glavu) te da je stoga sada postojeće stanje vratne kralježnice tužitelja rezultat degenerativnih promjena i predmetnog štetnog događaja, kako je to prethodno pojašnjeno i kako to ističe vještak dr. Vedrana Petrovečki, to sud smatra kako je provedenim kombiniranim sudsko- medicinsko-prometnim vještačenjem utvrđeno kako utvrđena ozljeda tužitelja stoji u uzročno-posljedičnoj vezi sa štetnim događajem .

36. Sud je prihvatio iskaz tužitelja u cijelosti obzirom je isti iskazivao logično, životno i suglasju sa priloženom dokumentacijom u spisu (Potvrdu MUP-a, PUZ, PP Sv. Ivan Zelina od 12. prosinca 2018., medicinsku dokumentaciju tužitelja, izvid štete, presliku prometne dozvole, crno-bijele fotografije sa lista 49-53 spisa, obvezni prekršajni nalog od 12. prosinca 2018., Izvješće o počinjenom prekršaju od 2. prosinca 2018., Zapisnik o očevidu od 12. studenog 2018., Zapisnik o ispitivanju prisutnosti alkohola, opojnih droga ili lijekova u organizmu, Potvrdu o privremenom oduzimanju – zadržavanju od 12. studenog 2018., situacijski plan) kao i sa provedenim kombiniranim sudsko-medicinsko-prometnim vještačenjem po vještacima dr. Vedrani Petrovečki i Berislavu Šimunoviću te medicinskom vještačenju po vještaku Jakši Filipoviću Čuguri.

37. Također, sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje vještaka dr. Jakše Filipovića Čugure, obzirom je isti izrađen po stručnoj osobi nakon izvršenog uvida u potrebnu dokumentaciju i pregled tužitelja kao i zdravstveni karton tužitelja, a nalaz i mišljenje, kako pisani tako i usmeni dio, valjano je obrazložen, dan u suglasju sa suvremenim dostignućima medicinske znanosti.

38. Naime, vještak je detaljno opisao ozljede koje je tužitelj zadobio nalazeći uporište za ocjenu istih u medicinskoj dokumentaciji i pregledu tužitelja te je na temelju nedvojbeno utvrđenih ozljeda dao ocjenu fizičkih bolova, straha, zaostalih trajnih posljedica te potrebom i opsegom tuđe pomoći, kao i opravdanost troškova liječenja i izgubljene zarade, slijedom čega je predmetno vještačenje u cijelosti objektivno i prihvatljivo.

39. Slijedom svega navedenog i dokumentacije koja prileži spisu te iz provedenih dokaza, proizlazi da je povrijeđeno pravo osobnosti tužitelja na tjelesno i duševno zdravlje, čime je istom nastala neimovinska šteta u smislu čl. 19. st. 2. u svezi s čl. 1046. ZOO-a.

40. Utvrđena težina povreda i okolnosti u slučaju opravdavaju dosuđenje pravične novčane naknade za neimovinsku štetu čl. 1100. st. 1. ZOO-a. Naime, u slučaju kumulacije više povreda prava osobnosti, kao što su u konkretnom slučaju pravo na tjelesno i duševno zdravlje, za tako međusobno povezane i isprepletene oblike tih povreda, ukazuje se opravdanim dosuditi jedan iznos pravične novčane naknade za sve utvrđene oblike neimovinske štete.

41. Sud je raspravljao i utvrdio činjenice koje je tužitelj naveo u tužbi: fizičke bolove, strah, te zaostale trajne posljedice budući su one u smislu odredbe čl. 1100. st. 1. ZOO-a kriteriji (mjerila), odnosno kvalifikatorne okolnosti koje utječu na visinu pravične novčane naknade za pretrpljenu neimovinsku štetu.

42. Naime, kada je riječ o dosuđenju pravične novčane naknadne neimovinske štete, za istaknuti je da pravična novčana naknada nema samo kompenzacijsku već i satisfakcijsku funkciju, gdje su navedene funkcije pravične novčane naknade fokusirane na oštećenika i potrebu da se on barem približno dovede u stanje u kojem je bio prije poduzimanja štetne radnje i nastupanja njezinih štetnih posljedica.

43. Za istaknuti je kako je tužitelj nedvojbeno bio sudionikom predmetnog štetnog događaja, da je isti zadobio tjelesne ozljede pobliže opisane u priležećoj medicinskoj dokumentaciji te da je za predmetni štetni događaj isključivo odgovoran osiguranik tuženika, kao i da je isti zadobio ozljede koje su zahtijevale od tužitelja mirovanje i primjenu adekvatnog liječenja kako bi došao u stanje u kojem je bio prije nastupanja štetnih posljedica predmetnog događaja, odnosno prije zadobivenih ozljeda i pretrpljenog straha i fizičkih bolova, a da je isti za vrijeme oporavka trebao i tuđu pomoć i njegu te je privremeno bio nesposoban za rad.

44. Uzimajući u obzir sve navedene činjenice, a posebice vrstu ozljeda, trajanje i intenzitet fizičkih bolova, te pretrpljeni strah prema utvrđenju vještaka dr. Jakše Filipovića Čugure, a čiji je nalaz i mišljenje sud u cijelosti prihvatio kako je to prethodno pojašnjeno, neugodnosti koje je tužitelj trpio tijekom liječenja, kao i trajanje i intenzitet fizičkih bolova, straha, te zaostalih trajnih posljedica, to sud smatra kako tužitelju pripada pravo na naknadu štete zbog povrede prava osobnosti u vidu povrede na duševno i tjelesno zdravlje temeljem odredbe čl. 1100. st. 1. i 2. ZOO-a, u ukupnom iznosu od 2.224,24 eura (na ime pretrpljenih fizičkih boli, na ime pretrpljenog straha te na ime zaostalih trajnih posljedica u omjeru od 2-3%), slijedom čega je odlučeno kao u točki II. izreke presude, dok je tužitelj odbio u preostalom dijelu tužbenog zahtjeva kao previsoku postavljenom u iznosu od 297,31 eura čime je odlučeno kao u točki III. izreke.

45. Temeljem čl. 1095. st. 1. ZOO-a, tko drugome nanese tjelesnu ozljedu ili mu naruši zdravlje, dužan je naknaditi mu troškove oko liječenja i druge troškove u vezi s time.

46. Time je sud našao osnovanim tužbeni zahtjev tužitelja s osnova neimovinske štete na ime tuđe pomoći i njege u visini od 298,80 eura. Prema odredbama čl. 1089. st. 2. ZOO-a tužitelj ima pravo na naknadu troškova neophodne tuđe pomoći i njege prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke prema neto zaradi osobe koja bi u mjestu u kojem je tuđa pomoć i njega pružana bila sposobna pružiti takvu uslugu. Tužitelj ima pravo na naknadu štete za tuđu pomoć i njegu i onda kada je ta pomoć pružena besplatno, što je ovdje slučaj (tužitelj nije dostavio račun ovlaštene ustanove za pružanje takvih usluga) uz naznaku da se radilo o pružanju tuđe pomoći i njege nakon liječničke obrade te otpusta kući, a po zadobivenim ozljedama.

47. Sud je prema slobodnoj ocjeni, a primjenom čl. 223. ZPP-a i čl. 10. ZPP-a, jer bi svaki drugi način utvrđivanja uzrokovao nerazmjerne troškove, a također bi postupak u ovoj pravnoj stvari bio nepotrebno produžen, imajući u vidu domicil tužitelja i cijenu radne snage koja je sposobna pružiti slične usluge, a sve bez poreznog opterećenja, utvrdio da je cijena jednog sata za pružanje pomoći i njege primjerena u iznosu od 3,32 eura.

48. Iz nalaza i mišljenja utvrđeno je kako je tužitelju bila potrebna tuđa pomoć i njega u trajanju od 90 sati, a koju pomoć su istom pružali ukućani, te se ista sastojala u pomoći pri obavljanju osobne higijene, odijevanja, hranjenja, dok je cijenu sata u visini od 3,32 eura utvrdio sud, kako je to prethodno navedeno, to tužitelju, a temeljem čl. 1089. st. 2. ZOO-a u svezi odredbe čl. 223. ZPP-a pripada pravo na iznos naknade štete za tuđu pomoć u visini od 298,80 eura, čime je odlučeno kao u izreci presude.

49. U odnosu na troškove liječenja sud ukazuje kako je dr. Jakša Filipović Čugura u svom dopunskom obrazloženju naveo kako se trošak liječenja, a koji se odnosi na račun u iznosu od 13,38 eura/100,79 kn, ortopedsko pomagalo koje se ne dobiva u zdravstvenim ustanovama i koji trošak dovodi u vezu sa predmetnim štetnim događajem čime sud navedeno potraživanje tužitelja na ime troškova liječenja smatra osnovanim u zatraženoj visini, te je sukladno odredbi čl. 1095. st. 1. ZOO-a odlučeno kao u točki II. izreke.

50. U odnosu na potraživanje na ime izgubljene zarade, sud ukazuje kako je vještak dr. Jakša Filipović Čugura naveo kako je pregledom cjelokupne medicinske dokumentacije ocijenio da je bolovanje od mjeseca studenog 2018. do ožujka 2019. opravdano, dok je sud visinu predmetnog potraživanja utvrdio uvidom u isplatne liste sa lista 27-33 spisa, uzimajući u obzir kako je tužitelj konačno postavljenim tužbenim zahtjevom zatražio isplatu izgubljene zarade u neto iznosu kako je to tuženik i istaknuo u odgovoru na tužbu. Naime, tuženik je sporio da je tužitelj bio na bolovanju u vezi ozljeda zadobivenih u predmetnom štetnom događaju, no sud je navedeno utvrdio provedenim medicinskim vještačenjem kako je to prethodno navedeno, dok je visinu tuženik osporavao u bruto iznosu koju je tužitelj naknadno iskorigirao podneskom od 25. studenog 2022. gdje je iznos izgubljene zarade za svaki pojedinačni mjesec zatražio u neto iznosu. Također, tuženik je prvotno predložio provođenje financijskog vještačenja na navedenu okolnost, no stranke su tijekom postupka suglasno istaknule kako bi s obzirom na visinu navedenog dijela tužbenog zahtjeva provođenje financijskog vještačenja bilo neekonomično te da sud navedenu visinu može utvrditi slobodnom ocjenom iz priložene dokumentacije u spisu, kako je to sud i učinio vršeći uvid u lista 27-33 spisa, čime je sud našao osnovanim potraživanje na ime izgubljene zarade u ukupnom iznosu od 143,46 eura (10,94 eura za mjesec studeni 2018., 10,68 eura za prosinac 2018., 27,04 eura za veljaču 2019. i 94,80 eura za ožujak 2019.) čime je odlučeno kao u točki II. izreke.

51. Člankom 12. stavak 1. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu (Narodne novine broj 151/05, 36/09, 75/09, 76/13, 152/14 i 155/23, dalje ZOOP), koji je lex specialis u odnosu na ZOO, određeno je da je odgovorni osiguratelj dužan u roku od 60 dana od dana primitka odštetnog zahtjeva utvrditi osnovanost i visinu tog zahtjeva te dostaviti podnositelju zahtjeva: obrazloženu ponudu za naknadu štete, ako su odgovornost za naknadu štete te visina štete nesporne, ili utemeljen odgovor na sve točke iz odštetnog zahtjeva u slučaju ako su odgovornost za naknadu štete ili visina štete sporne. Odredbom čl. 12. st. 3. ZOOP-a određeno je da je odgovorni osiguratelj dužan isplatiti iznos naknade štete u roku iz st. 1. ovog članka, a u slučaju nemogućnosti utvrđenja visine konačnog iznosa štete dužan isplatiti iznos nespornog iznosa naknade štete.

52. Nadalje, stavkom 4. istog članka ZOOP-a određeno je da u slučaju neizvršenja obveze isplate naknade štete ili nespornog iznosa naknade štete, u roku iz st. 1. ovog članka, oštećena osoba uz dužni iznos naknade štete, odnosno uz dužni nesporni iznos naknade štete ima pravo i na isplatu iznosa kamate, i to od dana podnošenja odštetnog zahtjeva.

53. Da bi tuženik mogao isplatiti tužitelju naknadu neimovinske štete i imovinske štete za tuđu pomoć, mora mu biti poznat, kako opseg, tako i visina njegove obveze, a za to je nužno da je tuženiku dostavljena relevantna medicinska dokumentacija na temelju koje se može utvrditi u kojem opsegu je došlo do povrede tjelesnog i duševnog zdravlja tužitelja te koji je opseg potrebne tuđe pomoći. Sud ukazuje kako spisu prileži odštetni zahtjev od 17. svibnja 2019. čiji primitak tuženik nije osporio u odgovoru na tužbu već smatra neosnovanim potraživanje troška sastava odštetnog zahtjeva budući smatra kako podnošenje odštetnog zahtjeva nije procesna pretpostavka za vođenje ove parnice.

54. Iz nalaza i mišljenja medicinskog vještaka proizlazi da je liječenje tužitelja završeno odnosno da je nastupila stabilizacija 1. travnja 2019. Nadalje, sud ističe da je zaključkom sa sastanka predsjednika Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske s predsjednicima građanskih odjela županijskih sudova održanog u Šibeniku, broj Su-IV-155/16 zaključeno da zatezne kamate na iznos naknade neimovinske štete teku od dana podnošenja zahtjeva u mirnom postupku odgovornom osiguratelju, a ako takav zahtjev nije bio podnesen, onda od podnošenja tužbe, i to za onu štetu koja je u tom trenutku nastala, odnosno, koja je u tom trenutku po redovnom tijeku bila predvidiva (tako i Rev 1056/2017-3 od 27. travnja 2021. i Rev-1721/2015 od 23. ožujka 2022.). Slijedom navedenog, obzirom na izražena mišljenja u odlukama Vrhovnog suda RH, sud ukazuje kako time tužitelj ima pravo na zatezne kamate na neimovinsku štetu od trenutka podnošenja odštetnog zahtjeva kako je to tužitelj pravilno i zatražio i to na iznos od 2.224,24 eura, te su zakonske zatezne kamate dosuđene tužitelju od 18. svibnja 2019. čime je odlučeno kao u točki II. izreke presude.

55. Nadalje, tužitelj ima pravo na zatezne kamate na imovinsku štetu (tuđa pomoć i njega) sukladno čl. 1086. ZOO-a, dakle od trenutka nastanka štete, no kako tužitelj navedene kamate za imovinsku štetu potražuje i od kasnijeg datuma, od dana podnošenja odštetnog zahtjeva, a što je povoljnije za tuženika, to je sud predmetne kamate dosudio od 18. svibnja 2019. kao u točki II. izreke presude.

56. U odnosu na troškove liječenja i izgubljenu zaradu, sud je navedene kamate dosudio tužitelju, kako je to isti pravilno i zatražio od dana nastanka štete sukladno čl. 1086. ZOO-a, a dospijeće je sud utvrdio u vidom u list 21 spisa u odnosu na troškove liječenja u iznosu od 10,94 eura od 14. studenog 2018., te uvidom u list 30- 33 spisa na ime izgubljene zarade i to na iznos od 10,94 eura od 15. prosinca 2018. do isplate, na iznos od 10,68 eura od 15. siječnja 2019. do isplate, na iznos od 27,04 eura od 15. ožujka 2019. do isplate te na iznos od 94,80 eura od 15. travnja 2019. do isplate, čime je odlučeno kao u točki II. izreke presude.

57. Stopa zatezne kamate na dosuđeni iznos utvrđena je sukladno odredbi čl. 29. st. 2. ZOO-a, te odredbi čl. 1. Uredbe o izmjeni Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 156/22) i čl. 1. Zakona o izmjenama i dopunama zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 155/23).

58. Ovaj sud smatra da je tužitelj u pogledu osnove tužbenog zahtjeva uspio u sa 100%, te visine tužbenog zahtjeva sa 90% (dosuđenih 2.679,88 eura stavljeno u omjer sa zatraženih 2.977,19 eura prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu x 100%), iz čega proizlazi da je gledajući i osnov i visinu tužbenog zahtjeva tužitelj ukupno uspio u sporu sa 95% (100% uspjeha u pogledu osnove tužbenog zahtjeva + 90% uspjeha u pogledu visine tužbenog zahtjeva = 190% : 2).

59. Odluka o troškovima, temelji se na odredbi čl. 154. st. 4. ZPP-a, čl. 155. ZPP- a, Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika rad (Narodne novine broj 142/12, 108/14, 126/22, 138/23, dalje Tarifa) te priloženim troškovnicima, sve sukladno vrijednosti predmeta spora od 2.977,16 eura prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu od 25.11.2022. dok je stopa zatezne kamate na trošak određena sukladno čl. 29. st. 2. ZOO-a. Tužitelju je tako priznat trošak parničnog postupka u ukupnom iznosu od 4.263,03 eura i to na ime sastava odštetnog zahtjeva, potom tužbe prema Tbr. 7. toč. 1. te podnesaka 3.9.2019., 23.12.2020., 25.11.2022 i 26.2.2024. (4 obrazložena podneska tijekom prvostupanjskog postupka), potom za pristup na ročište dana 15.11.2019., 8.6.2020., 11.2.2021., 7.2.2022., 10.11.2023., 11.1.2024., 12.3.2024., 13.6.2024., 20.9.2024., 18.10.2024. i 21.2.2025. za svaku radnju u iznosu od po 200,00 eura, za sastav podneska od 10.9.2021. kao i za pristup na ročište dana 3.11.2022. (koje je odgođeno prije početka raspravljanja čime stranka ima pravo na 25% od zatražene visine) za svaku radnju u iznosu od po 50,00 eura, te uz pripadajući PDV 25%, čemu je valjalo pridodati i trošak medicinskog vještačenja u iznosu od 215,67 eura, te trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 69,81 eura i na presudu u iznosu od po 76,22 eura sve sukladno odredbama Zakona o sudskim pristojbama (Narodne novine broj 74/95, 57/96, 137/02, 125/11 i 9/21), što ukupno iznosi 4.736,70 eura, čime je odlučeno kao pod toč. IV. izreke u odnosu na trošak tužitelja i u točki V. u odnosu na trošak tuženika sukladno čl. 154. st. 4. ZPP-a.

60. Odluka o tijeku zateznih kamata na trošak parničnog postupka temelji se na odredbi čl. 151. st. 3. ZPP-a.

61. Tužitelju nije priznat trošak sastava podneska od 4.7.2019. i 22.2.2022. obzirom se radi o dokazu uplate troškova, a što sud utvrđuje uvidom u novčane obveze stranaka putem e-spisa ili putem računovodstva ovog suda čime navedeni trošak nije nužan za vođenje postupka u smislu čl. 155. ZPP-a. Nadalje, tužitelju nije priznat niti trošak sastava podneska od 15.6.2021. obzirom isti nije bio nužan za postupak. Također, tužitelju nije priznat zatraženi trošak sastava podneska od 9.2.2021. obzirom je tužitelju priznat trošak pristupa i zastupanja na ročištu 11.2.2021. te je sve navode iz podneska tužitelj mogao istaknuti i na zapisnik, a priznanje oba troška u razmaku od dva dana bilo bi u suprotnosti sa načelom ekonomičnosti parničnog postupka.

Zagreb, 4. travnja 2025.

Sudac:

Violeta Veselić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana primitka prijepisa iste. Žalba se podnosi pisano u 3 istovjetna primjerka putem ovog suda Županijskom sudu.

DNA:

1. tužitelju po pun. uz sudsku pristojbu na presudu

2. tuženiku po pun.

U Zagrebu, dana 4. travnja 2025. godine

Viši sudski savjetnik-specijalist: Lidija Đogaš Batovanja