REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD U ŠIBENIKU

Kž-56/2021-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Šibeniku, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda Nives Nikolac, kao predsjednice vijeća, Dijane Jakoliš i Ivana Jurišića, kao članova vijeća, uz sudjelovanje Marine Jaram kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog MŠ, zbog kaznenog djela iz članka 139. stavka 2. Kaznenog zakona („Narodne Novine“ br. 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19, dalje u tekstu: KZ/11), odlučujući o žalbama državnog odvjetnika i branitelja optuženika Tomislava Nemarić, odvjetnika u Zadru, podnesenih protiv presude Općinskog suda u Zadru od 11. studenog 2020. br. K-589/2020, u sjednici vijeća održanoj 13. ožujka 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Prihvaća se žalba državnog odvjetnika, preinačuje se prvostupanjska presuda u odluci o kazni te se optuženi MŠ zbog kaznenog djela prijetnje iz članka 139. stavka 2. KZ/11, zbog kojega je tom presudom proglašen krivim, na temelju te zakonske odredbe, osuđuje na kaznu zatvora u trajanju od 8 (osam) mjeseci, u koju mu se, na temelju članka 54. KZ/11 uračunava vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 17. kolovoza 2020. do 11. studenog 2020.

II. Žalba optuženog MŠ odbija se kao neosnovana te se u pobijanom, a nepreinačenom dijelu, potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom Općinskog suda u Zadru pod brojem 81 K-589/2020 od 11. studenog 2020. proglašen je krivim optuženi MŠ zbog kaznenog djela prijetnje iz članka 139. stavka 2. KZ/11, pa je na temelju te zakonske odredbe osuđen na kaznu zatvora u trajanju od jedne godine, u koju kaznu mu je uračunato vrijeme oduzimanja slobode koje je proveo u istražnom zatvoru od 17. kolovoza 2020. do 11. studenog 2020., a potom je optuženiku, na temelju članka 56. KZ/11 izrečena uvjetna osuda te određeno da kazna zatvora na koju je osuđen od jedne godine neće biti izvršena ako optuženik u vremenu provjeravanja od tri godine ne počini novo kazneno djelo, a za slučaj da optuženik u vremenu provjeravanja počini kazneno djelo, na istoga će se primijeniti odredbe o opozivu uvjetne osude iz članka 58. KZ/11.

2. Na temelju članka 148. stavka 2. točke 6. Zakona o kaznenom postupku („Narodne Novine“ broj 152/08, 76/09, 80/11, 91/11- odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 130/20, 80/22 i 36/24, dalje u tekstu: ZKP/08) obvezan je optuženik na plaćanje paušalnog troška u korist državnog proračuna u iznosu od 700,00 kuna / 92,91 eura[1] u roku od petnaest dana od pravomoćnosti te presude i pod prijetnjom ovrhe.

3. Protiv te presude žalbu je podnio državni odvjetnik zbog odluke o kazni sa prijedlogom da drugostupanjski sud preinači pobijanu presudu u pogledu odluke o kazni i to na način da optuženika za predmetno kazneno djelo osudi na bezuvjetnu kaznu zatvora.

4. Žalbu je podnio i optuženi MŠ po branitelju Tomislavu Nemariću, odvjetniku u Zadru, i to zbog povrede odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog odluke o kazni sa prijedlogom da nadležni županijski sud prihvati žalbu kao osnovanu i preinači prvostupanjsku presudu na način da donese oslobađajuću presudu, podredno da istu ukine i predmet vrati na ponovno odlučivanje.

5. Odgovor na žalbu državnog odvjetnika podnio je optuženi po svom branitelju sa prijedlogom da nadležni županijski sud odbije žalbu državnog odvjetnika kao neosnovanu, a prihvati žalbu optuženika kao osnovanu.

6. Postupajući u skladu s odredbom članka 474. stavka 1. ZKP/08, spis je dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Šibeniku.

7. Žalba državnog odvjetnika je osnovana, dok je žalba optuženika neosnovana.

8. U žalbi optuženik navodi da je počinjena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08 jer da je izreka presude proturječna razlozima presude, u presudi nisu navedeni razlozi o odlučnim činjenicama, bez da je konkretizirao i obrazložio u čemu bi se te povrede sastojale. Po ocjeni ovog drugostupanjskog suda izreka prvostupanjske presude je u svemu određena i jasna te u skladu sa datim razlozima o odlučnim činjenicama iz obrazloženja presude, a to što se optuženik ne slaže sa zaključcima prvostupanjskog suda su u stvari žalbeni navodi istaknuti u pravcu pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, o čemu će se odgovoriti u nastavku ove odluke u odnosu na žalbenu osnovu pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

8.1. Nadalje, žalbom istaknuti prigovor da prvostupanjski sud nije prihvatio dokazne prijedloge obrane i ovlaštenog tužitelja (državnog odvjetnika) za provođenjem medicinskog vještačenja oštećene ili očitovanja vještaka kirurga vezano za tjelesno ozljeđivanje oštećene te ispitivanja policijskih službenika koji su uredovali te prigode, je sadržajno prigovor u vezi s povredom prva na obranu iz članka 468. stavka 3. ZKP/08.

8.2. Međutim, nije počinjena istaknuta povreda prava na obranu, jer pravo na predlaganje dokaza ne podrazumijeva i dužnost suda da takve dokaze i provede, ukoliko valjano obrazloži razloge za njihovo odbijanje. U konkretnom slučaju prvostupanjski je sud na ročištu održanom 11. studenog 2020., temeljem članka 421. stavka 1. točke 2. ZKP/08 odbio izvođenje predloženih dokaza, iz razloga što bi iz podataka u spisu proizlazilo da se oštećenica odmah po inkriminiranom događaju obratila liječniku, za što postoji i liječnička dokumentacija, dok daljnje liječničke pretrage nije niti obavila zbog okolnosti uzrokovane pandemijom COVID-a, te kako je sama u iskazu i istaknula, na dodatne liječničke preglede nije niti išla jer nije imala zdravstveno osiguranje. I po stajalištu ovoga suda, kada se uzme u obzir da se optuženik teretio za kazneno djelo prijetnje, a tjelesna ozljeda oštećenice nije niti naznačena u činjeničnom opisu djela, posve je nevažno bilo provođenje sudsko- medicinskog vještačenja tjelesnih ozljeda koje je oštećenica zadobila. Također je pravilno odbijen i dokazni prijedlog za ispitivanjem policijskih službenika, obzirom da su na mjestu događaja bile dvije svjedokinje GŠ i UŠ koje su u svojim iskazima opisivale stanje i izgled oštećenice tijekom i nakon inkriminiranog događaja.

8.3. Prema tome, nije u pravu optuženik kada navodi da je povrijeđeno pravo na obranu jer prvostupanjski sud nije prihvatio dio dokaznih prijedloga obrane, ali i dokazni prijedlog državnog odvjetnika, a iste je smisleno obrazložio, što prihvaća i ovaj drugostupanjski sud.

8.4. Ispitujući pobijanu presudu u smislu članka 476. stavka 1. točke 1. ZKP/08, nisu utvrđene niti povrede na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, pa žalba optuženika izjavljena iz žalbenog razloga bitne povrede odredaba kaznenog postupka nije osnovana.

9. Osporavajući pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja po prvostupanjskom sudu, optuženik u žalbi navodi da terećeni događaj treba smatrati kao ozbiljnu svađu kojom se narušavao javni red i mir, a ispitane svjedokinje GŠ i UŠ, koje potvrđuju iskaz oštećenice, da nisu bile niti neposredni očevici događaja te su kao prijateljice oštećene zainteresirane za ishod ovog postupka.

9.1. Prvostupanjski je sud pravilno okolnosan i detaljan iskaz oštećenice cijenio kao vjerodostojan te ga doveo u vezu sa iskazima GŠ, inače njene susjede, te svjedokinje UŠ, koja je došla na mjesto događaja kada se inkriminirani događaj zbivao na terasi ispred stana. To što postoje razlike u iskazima oštećene i saslušanih svjedokinja o tijeku utuženog događaja, na što se i prvostupanjski sud osvrnuo u pobijanoj presudi (strana 6. pasus 4.), su po stajalištu ovog drugostupanjskog suda bez značaja i očekivane, obzirom da su se te svjedokinje našle u jednoj neočekivanoj i nesvakidašnjoj situaciji, a što u stvari ukazuje na vjerodostojnost njihova iskaza te činjenicu da iskazi nisu unaprijed dogovoreni.

9.2. Neutemeljeno žalitelj u žalbi ističe i da je propušteno u pobijanoj presudi utvrditi da li riječi za koje se optuženik tereti imaju karakter ozbiljne prijetnje. Pravilno je prvostupanjski sud utvrdio da su upućene riječi oštećenici objektivno podobne da kod iste izazovu osjećaj straha, uznemirenosti i bojazni. Naime, i po stajalištu ovog drugostupanjskog suda upućene riječi oštećenici od strane optuženika, kada bi je isti u alkoholiziranom stanju prvo vrijeđao riječima "kurvo, droljo", a potom joj kazao "kurvetino smrdljiva, ono što je M napravio je šala što ću ja tebi napraviti" gađajući je pri tome pepeljarom, a zatim je legao na oštećenicu te ju udario u dva navrata šakom u glavu, a potom joj u dva navrata stavljao nož pod vrat, pri čemu joj uputio riječi "zaklat ću te, nećeš od mene raditi budalu, sve ću tvoje poklati" i "rasparat ću ti utrobu" te sa nožem došao i na terasu gdje je oštećenica pobjegla, su u svemu podobne da na strani oštećenice izazovu osjećaj straha, nesigurnosti i bojazni za svoj život i život bliskih osoba. To posebice i iz razloga što je optuženik pri tomu oštećenici u dva navrata stavljao nož pod vrat i trbuh, što je svakako radnja koja daje dodatnu ozbiljnost upućenim prijetnjama, te na strani oštećenice pojačava ozbiljnost upućenih prijetnji. Upravo iz izloženih radnji optuženika jasno proizlazi da je inkriminirane prigode postupao upravo s izravnom namjerom da na strani oštećenice izazove osjećaj straha da će nju i njene bliske osobe usmrtiti. Stoga, posve neosnovano žalitelj u žalbi ističe da u činjeničnom opisu kaznenog djela nije naznačen oblik krivnje kao sastavni element svakog kaznenog djela. Žalitelju se ukazuje da u činjeničnom opisu predmetnog kaznenog djela je jasno naznačen oblik krivnje i to riječima "u cilju da kod iste izazove strah i uznemirenost", time da se kazneno djelo prijetnje može počiniti isključivo s oblikom krivnje – namjerom. Stoga je na potpuno i pravilno utvrđeno činjenično stanje, pravilno primijenjen kazneni zakon u pogledu pravne kvalifikacije djela.

9.3. Uzimajući u obzir sve prednje izloženo, optuženik posve neutemeljeno inkriminirani događaj nastoji relativizirati prikazujući ga kao ozbiljnu svađu kojom se narušavao javni red i mir. Upravo suprotno tomu, kako je to osnovano utvrdio prvostupanjski sud, i po ocjeni ovog drugostupanjskog suda, u radnjama optuženika ostvarila su se sva obilježja kaznenog djela prijetnje iz članka 139. stavka 2. KZ/11. Stoga, kako su u prvostupanjskoj presudi utvrđeni svi bitni elementi kaznenog djela za koje je optuženik proglašen krivim i osuđen, a ispitivanjem pobijane presude po službenoj dužnosti ovaj drugostupanjski sud, u smislu članka 476. stavka 1. točke 2. ZKP/08 nije utvrdio da bi na štetu optuženika bio povrijeđen kazneni zakon, to njegova žalba zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i povrede kaznenog zakona, nije osnovana.

10. Ocjenjujući osnovanost i zakonitost odluke o kazni u povodu podnesenih žalbi zbog te žalbene osnove od strane državnog odvjetnika i optuženika, ovaj drugostupanjski sud smatra da je žalba državnog odvjetnika osnovana, dok žalba optuženika nije osnovana.

10.1. Prvostupanjski je sud od olakotnih okolnosti cijenio osobne i imovinske prilike optuženika te korektan odnos prema sudu, iako navedene okolnosti, na što s pravom državni odvjetnik ukazuje, nije dodatno obrazložio pa se niti ne razabire na što se to točno odnosi, dok je od otegotnih okolnosti uzeo u obzir raniju osuđivanost optuženika za kazneno djelo nedozvoljene igre na sreću iz članka 237. stavka 1. KZ/11.

10.2. Osnovano državni odvjetnik u žalbi navodi da je propušteno kao otegotnim cijeniti način počinjenja kaznenog djela prilikom čega je optuženik iskazao izrazitu upornost i brutalnost u počinjenju istoga, obzirom da je oštećenicu prvo vrijeđao, prijetio joj, gađao pepeljarom i pivom, udarao je šakama, stavljao nož pod vrat i trbuh, a osim toga da je oštećenica zadobila i ozljedu, a radilo bi se o bivšoj djevojci optuženika koji nije mogao prihvatiti raskid njihove veze.

10.3. Ovaj drugostupanjski sud smatra da ovako utvrđene okolnosti na strani optuženika ne opravdavaju primjenu uvjetne osude, te da je kazna zatvora u trajanju od osam mjeseci primjerena okolnostima, težini i stupnju krivnje optuženika, pa je prihvaćanjem žalbe državnog odvjetnika trebalo preinačiti pobijanu presudu u odluci o kazni. Nastavno tomu, žalba optuženika u kojoj ističe da bi izrečena kazna trebala biti blaža, uz kraći rok kušnje, se ukazuje neosnovanom.

10.4. Naime, upravo izrečenom kaznom zatvora u trajanju od osam mjeseci, po ocjeni ovog drugostupanjskog suda u potrebnoj mjeri izrazit će se prijekor društva prema počiniteljima ovakvih kaznenih djela, a izdržavanje izrečene kazne dostatno će utjecati na optuženika da shvati krajnju neprihvatljivost vlastitog ponašanja, pa će se ujedno takvom kaznom utjecati ne samo na optuženika, već i na sve druge da ne čine kaznena djela, te ojačati svijest građana o pogibeljnosti činjenja kaznenih djela i pravednosti kažnjavanja njihovih počinitelja.

11. Obzirom na navedeno, na temelju članka 486. stavka 1. i članka 482. ZKP/08 odlučeno je kao u izreci.

U Šibeniku, 13. ožujka 2025.

PREDSJEDNICA VIJEĆA

Nives Nikolac