REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U RIJECI

Erazma Barčića 5

Poslovni broj: Us I-1003/2024-8

U I M E R E P U B L I K E H R V AT S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Rijeci, po sucu Vedranu Juričiću, dipl. iur., uz sudjelovanje zapisničarke Monike Puharić, u upravnom sporu tužitelja LZ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po opunomoćeniku Morenu Pajkoviću, odvjetniku u Rijeci, Ante Starčevića 5, protiv tuženika Državnog inspektorata, Područnog ureda Rijeka, Službe građevinske inspekcije, Rijeka, Blaža Polića 2, OIB: 33706439962, radi uklanjanja građevine, 4. travnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev radi poništenja rješenja Državnog inspektorata, Područnog ureda Rijeka, Službe građevinske inspekcije, KLASA: UP/I-362-02/23- 02/953, URBROJ: 443-02-02-20-24-5 od 22. svibnja 2024.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova spora.

Obrazloženje

1. Osporavanim rješenjem tuženika naređeno je tužitelju, kao investitoru, da u roku od 15 dana ukloni: (1) građevinu kontejnerskog tipa tlocrtnih dimenzija 2,40 / 5,00 m, natkrivenu drvenom nadstrešnicom na dvije vode ukupnih tlocrtnih dimenzija 5,70 / 5,10 m, maksimalne visine 3,00 m; (2) građevinu kontejnerskog tipa tlocrtnih dimenzija 2,40 / 6,10 m, visine 2,70 m; (3) kamp kućicu postavljenu na tlo tlocrtnih dimenzija 1,90 / 6,10 m, visine 2,30 m; (4) sanitarni čvor drvenog tipa dimenzija 1,10 / 1,20 m, sa drvenom nadstrešnicom tlocrtnih dimenzija 1,30 / 1,10 m, maksimalne visine 2,00 m (5) dvije plastične cisterne za vodu svaka kapaciteta cca 1,00 m[3] , sve izvedeno na k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], bez građevinske dozvole, izvan građevinskog područja naselja Pinezići.

2. Osporavajući zakonitost pobijanog rješenja tuženika tužitelj u tužbi i tijekom spora (održana rasprava), u bitnom, izlaže kako slijedi. Prije svega ističe prigovor promašene pasivne legitimacije navodeći da pobijano rješenje pogrešno usmjereno samo na njega kao suvlasnika. Pojašnjava da je on ponajprije posjednik, a tek onda (su)vlasnik k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], a koje nekretnina kao takva još nije razvrgnuta kao samovlasna gruntovna čestica, već se nalazi u suvlasništvu zajedno s 40-ak drugih osoba. Napominje da je predmetna zemljišna čestica dio zajedničke poljoprivredne aktivnosti u okviru koje djeluju zajedno s ostalim, ortacima poljoprivrednicima te da je riječ o aktivnosti koja se odvija u prostoru od oko 220.000 m[2] uređenog i pretežno parceliranog poljoprivrednog zemljišta, na kojem se odvijaju poljoprivredne aktivnosti uzgoja raznovrsnih poljoprivrednih kultura. Osporava da bi se u konkretnom radilo o građenju i građevinama te tvrdi da je riječ o izvedbama koje su izvedene isključivo u svrhu obavljanja poljoprivredne aktivnosti. Pojašnjava da se radi o pomičnim objektima – kontejnerima koje tuženik za potrebe svoga postupanja evidentno kvalificira kao „građevine“ kontejnerskog tipa. Uz to, prisutna je i jedna kamp kućica na kotačima kao pokretna stvar koja je na zemljišnu česticu samo privremeno pozicionirana. Glede cisterni za vodu navodi da se radi o građevini iz čl. 2. st. 1. tč. 16. Pravnika o jednostavnim i drugim građevinama i radovima (NN br. 112/17, 34/18, 36/19, 98/19, 31/20, 74/22; Pravilnik). Stava je da bi zatečeno stanje trebalo prosuđivati kroz prizmu agrotehničkih mjera prema Zakonu o poljoprivrednom zemljištu (NN br. 20/18, 115/18, 98/19, 57/22; dalje: ZPZ), a koje bi, vodeći računa da je riječ o području u ingerenciji Općinskog, odnosno gradskog vijeća, bile u nadležnosti JLS-a, a ne tuženika. Ističe kako postojećim lokacijskim i prostorno-planskim uvjetima nigdje nije izrijekom zabranjeno na privatnoj poljoprivrednoj čestici imati modalitete za njegovu obradu, niti je općim aktima jedinice lokalne samouprave standardiziran i definiran oblik i/ili tipologija izvedbi koje bi se mogle postavljati na poljoprivredno zemljište.

3. Tuženik u odgovoru na tužbu ostaje kod navoda iz osporenog rješenja.

4. U sporu je održana rasprava te je strankama, u skladu s odredbom čl. 6. Zakona o upravnim sporovima (NN br. 36/24; dalje ZUS), dana mogućnost da se izjasne o zahtjevima i navodima druge strane te o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet ovog upravnog spora.

5. Sud je izveo dokaze uvidom u dokumentaciju koja se nalazi u spisu upravnog postupka u kojem je doneseno osporeno rješenje te u spisu ovoga upravnog spora.

6. Sud je odbio prijedlog tužitelja da se u sporu izvede dokaz građevinskim vještačenjem, ocijenivši taj dokazni prijedlog suvišnim za rješavanje ovoga spora kraj činjenica koje utvrđene uvidom u dokumentaciju koja prileži spisu upravnoga postupka i ovoga upravnog spora.

7. Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja, Sud je ocijenio da tužbeni zahtjev nije osnovan.

8. Prema članku 106. Zakona o gradnji (NN br. 153/13, 20/17, 39/19, 125/19; dalje: ZG) građenju građevine se može pristupiti samo na temelju pravomoćne ili izvršne građevinske dozvole, osim izuzetaka propisanih odredbama čl. 128.-130. ZG-a, od kojih se odredba čl. 128. ZG-a odnosi na jednostavne i druge građevine i radove.

9. Prema odredbi čl. 3. st. 1. ZG-a građenje je izvedba građevinskih i drugih radova (pripremni, zemljani, konstruktorski, instalaterski, završni te ugradnja građevinskih proizvoda, opreme ili postrojenja) kojima se gradi nova građevina, rekonstruira, održava ili uklanja postojeća građevina (tč. 10). Građevina je građenjem nastao i s tlom povezan sklop, izveden od svrhovito povezanih građevnih proizvoda sa ili bez instalacija, sklop s ugrađenim postrojenjem, samostalno postrojenje povezano s tlom ili sklop nastao građenjem (tč. 11.).

10. Sukladno čl. 113. st. 1. tč. 1. Zakona o Državnom inspektoratu (NN br. 115/18, 117/21, 67/23; dalje: ZDI), u provedbi inspekcijskog nadzora građevinski inspektor rješenjem naređuje investitoru odnosno vlasniku uklanjanje građevine odnosno njezina dijela, u određenom roku, ukoliko se gradi ili je izgrađena bez izvršne građevinske dozvole.

11. Sukladno čl. 106. st. 1. ZDI-a, inspekcijske i druge mjere propisane ovim Zakonom naređuju se rješenjem investitoru, vlasniku građevine odnosno drugoj stranki određenoj ovim Zakonom.

12. Odredbom čl. 2. st. 1. tč. 16. Pravilnika, propisano je da se bez građevinske dozvole i glavnog projekta može graditi građevina i oprema namijenjene biljnoj proizvodnji na otvorenom prostoru, kao što je cisterna za vodu zapremine do 27 m3, agrometeorološka stanica, vjetrenjača za protumraznu zaštitu poljoprivrednih nasada s pogonskim motorom i spremnikom goriva uz izjavu ovlaštenog inženjera građevinarstva da vjetrenjača ispunjava temeljni zahtjev mehaničke otpornosti i stabilnosti, oprema za dugogodišnje nasade (vinograde, voćnjake, hmeljike, maslinike) i rasadnike ukrasnog bilja te voćnog i vinogradarskog sadnog materijala, što uključuje konstrukciju nasada bez obzira na materijal (stupovi, zatega, žice, podupore) ovisno o uzgojnom obliku, protugradnu mrežu sa potkonstrukcijom i ograđivanje poljoprivrednih površina prozračnom ogradom sa stupovima bez trakastog temeljenja.

13. Iz spisa upravnog postupka proizlazi da je nadležni građevinski inspektor dana 29. rujna 2023. na nekretnini k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], proveo inspekcijski nadzor o čemu je sastavljen Zapisnik, KLASA: UP/I-362-02/23-02/953, URBROJ: 443-02-02-12- 23-1 (dalje: Zapisnik). Tijekom inspekcijskog nadzora izvršeno je fotografiranje i mjerenje građenja te je izvršen uvid u Prostorni plan uređenja Grada Krka pri čemu je utvrđeno kako se navedena zemljišna čestica, na kojoj su izgrađene predmetne građevine, nalazi unutar ZOP-a (Zaštićenog obalnog pojasa mora od 1000 metara) na području označenom kao "PŠ" ostalo poljoprivredno tlo, šume i šumsko zemljište. Također, izvršenim uvidom u dokumentaciju nadležnog ureda za graditeljstvo Grada Krka za građenje predmetnih građevina nije izdana građevinska dozvola. Predmetni Zapisnik dostavljen je tužitelju zajedno s dopisom od 4. listopada 2023. kojim ga se poziva da se očituje o svim činjenicama i okolnostima relevantnim za rješavanje konkretne upravne stvari, osobito na okolnost da li je vlasnik predmetnog zemljišta i investitor građevina izgrađenih na njemu.

Na poziv javnopravnog tijela tužitelj je odgovorio podneskom od 4. travnja 2024. u kojem nije prigovarao pasivnoj legitimaciji, štoviše iz sadržaja istog daje se zaključiti da je predmetna nekretnina (isključivo) u njegovom vlasništvu te da je on ujedno i investitor predmetnih građevina.

14. Analizirajući ukupnost činjenica koje proizlaze iz sadržaja dokumentacije koja prileži spisu te podvodeći iste pod kontekst gore citiranih pravnih normi, Sud nalazi da je osporavana odluka tuženika utemeljena na pravilno i potpuno utvrđenom činjeničnom stanju i pravilnoj primjeni materijalnog prava, a što tužitelj prigovorima iznijetim u tijeku ovog spora nije doveo u sumnju. Sud u cijelosti prihvaća argumentaciju tuženika iznijetu u obrazloženju pobijanog akta budući iz stanja spisa proizlazi da objekti koji su opisani u osporenom rješenju i Zapisniku te prikazani na fotografijama u privitku Zapisnika predstavljaju građevine u smislu ranije citirane odredbe čl. 3. st. 1. tč. 11. ZG-a, čijem se građenju može pristupiti samo na temelju pravomoćne ili izvršne građevinske dozvole.

15. Prvenstveno valja naglasiti da se objekti izgrađeni na parceli tužitelja ne mogu podvesti pod tip građevine koja se na temelju odredbi Pravilnika (čl. 4. st. 1.) može graditi bez građevinske dozvole. Naime, takve bi se građevine - bez građevinske dozvole, ali na temelju glavnog projekta - mogle graditi samo pod uvjetom da je riječ o pomoćnoj građevini koja se gradi na građevinskoj čestici postojeće zgrade, odnosno na građevnoj čestici zgrade za koju postoji akt kojim se odobrava građenje. Međutim, budući da predmetna nekretnina ne predstavlja građevnu česticu niti na istoj egzistira "postojeća građevina" u smislu čl. 3. st. 1. tč. 23. Zakona o gradnji, to navedena odredba nije primjenjiva, te se stoga gradnji opisanih građevina moglo pristupiti samo na temelju građevinske dozvole odnosno s istom izjednačenog akta sukladno ranije važećim propisima, a kako to ispravno navodi tuženik u odgovoru na tužbu.

16. Neosnovanim Sud nalazi navod tužitelja se u konkretnom slučaju radi o postavljanju objekta tipa kontejner i kamp kućica, koji su pokretna stvar i ne predstavljaju građevinu u smislu odredbe čl. 3. st. 1. tč. 11. ZG, a obzirom da je nadzorom utvrđeno, a što potvrđuju i fotografije s očevida da su predmetni kontejneri i kamp kućica postavljeni trajno na predmetnoj lokaciji, Dakle, nedvojbeno je riječ o sklopu nastalom građenjem iz citirane odredbe ZG-a pri čemu valja istaknuti da, sukladno sudskoj praksi, ne mora biti riječ o trajnoj povezanosti temeljenjem. Također, valja ukazati i na pravno shvaćanje prema kojem dograđena pokretna kućica koja je dogradnjom relativno vezana s tlom i relativno trajno postavljena na određenoj lokaciji predstavlja građevinu u smislu čl. 3. st. 1. tč. 11. ZG-a (Visoki upravni sud Republike Hrvatske u presudama poslovni broj Usž-4491/22-2 od 17. svibnja 2023., Usž-594/23 od 31. siječnja 2024. i dr.).

Nadalje, a suprotno navodima iz tužbe, polazeći od stanja prikazanog na fotografijama, cisterna za vodu ne može se podvesti pod građevinu namijenjenu biljnoj proizvodnji na otvorenom prostoru iz ranije citirane odredbe čl. 2. st. 1. tč. 16. Pravilnika.

17. Što se tiče navoda da bi zatečene izvedbe trebalo prosuđivati kroz prizmu agrotehničkih mjera prema odredbama ZPZ-a, valja prije svega navesti da agrotehničke mjere, prema čl. 2. tč. 1. Pravilnika o agrotehničkim mjerama (NN br. 22/19) predstavljaju skup mehaničkih, fizikalnih, kemijskih i bioloških zahvata u i na poljoprivrednom zemljištu s ciljem povećanja ili održavanja trenutne plodnosti zemljišta te osiguranja odgovarajućeg gospodarenja sadržajem organskog ugljika s ciljem sprječavanja ili smanjenja degradacije tla i zemljišta kako bi se osigurala sigurnost hrane, prilagodba i ublažavanje klimatskih promjena, poboljšala kvaliteta tla, smanjila erozija, povećao kapacitet zadržavanja vode i povećala otpornost na sušu, dok bonitetna vrijednost zemljišta treba primjenom agrotehničkih mjera ostati ista ili bi se primijenjenim mjerama trebala povećati.

Imajući u vidu prethodno spomenutu definiciju, s jedne strane, te utvrđeno stanje stvari na terenu, s druge strane, očito je da se predmetne građevine ne mogu podvesti pod ovaj pojam.

18. Sud nalazi neosnovnim tužiteljev prigovor promašene pasivne legitimacije budući da iz stanja spisa proizlazi da je tužitelj stvarni vlasnik k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]. Osim toga, tužitelj niti jednim navodom (iz tužbe ali i iz podneska od 4. travnja 2024.) nije osporio da je upravo on investitor predmetnih građevina.

19. Također, neosnovano tužitelj prigovara nadležnosti tuženika obzirom da iz svega ranije izloženog jasno proizlazI da se u konkretnom slučaju ne radi o građenju koje bi bilo u nadležnosti komunalnog redara.

20. Slijedom ovako izloženog stanja stvari, Sud utvrđuje da je pobijano rješenje tuženika zakonito te je stoga, temeljem odredbe čl. 116. st. 1. ZUS-a, odlučeno kao u tč. I. izreke.

21. Odluka o troškovima spora (tč. II. izreke) temelji se na odredbi čl. 147. st. 1. ZUS- a.

U Rijeci 4. travnja 2025.

Sudac

Vedran Juričić, dipl. iur.

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokome upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog Suda, u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba odgađa izvršenje pobijane presude (čl. 126. st. 6. ZUS-a).

DNA:

- opunomoćeniku tužitelja Morenu Pajkoviću, odvjetniku u Rijeci, Ante Starčevića 5

- tuženiku Državnom inspektoratu, Područni ured Rijeka, Služba građevinske inspekcije,

Rijeka, Blaža Polića 2