Poslovni broj: Us I-727/2025-7
REPUBLIKA HRVATSKA
UPRAVNI SUD U ZAGREBU
Zagreb, Avenija Dubrovnik 6 i 8
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Upravni sud u Zagrebu, po sucu tog suda Vlahu Bassegli Gozze te Andreje Fortunić, kao zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja BB, državljanina Sirijske Arapske Republike, s boravištem u Prihvatilištu za tražitelje međunarodne zaštite u [adresa], kojeg zastupa opunomoćenik Zoran Bauer, odvjetnik u Zagrebu, Kozarčaninova 2, protiv tuženika Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske u Zagrebu, Ilica 335, OIB: 36162371878, radi naknadnog zahtjeva za međunarodnu zaštitu, 4. travnja 2025.,
p r e s u d i o j e
I. Odbija se tužbeni zahtjev za poništenje rješenja Republike Hrvatske, Ministarstva unutarnjih poslova, Uprave za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove, Sektora za strance i međunarodnu zaštitu, Službe za međunarodnu zaštitu, KLASA: UP/I-216-03/25-06/679, URBROJ: 511-01-212-25-4, od 12. veljače 2025. i odobravanje međunarodne zaštite tužitelju na teritoriju Republike Hrvatske.
II. Usvaja se zahtjev tužitelja za odobrenjem besplatne pravne pomoći u ovom upravnom sporu.
III. Nalaže se tuženiku, Ministarstvu unutarnjih poslova u Zagrebu, Ilica 335, OIB: 36162371878, da pružatelju pravne pomoći, Zoranu Baueru, odvjetniku u Zagrebu, Kozarčaninova 2, isplati iznos od 1.250,00 (tisućudvijestotineipedeset eura) Eura, u roku od 15 dana od dana dostave računa za pruženu pravnu pomoć.
Obrazloženje
1. Osporenim rješenjem odbačen je naknadni zahtjev tužitelja za odobrenjem međunarodne zaštite u Republici Hrvatskoj, uz obrazloženje tuženika kako u ponovnom zahtjevu nisu iznesene nove relevantne činjenice koje bi bile od utjecaja na drugačije rješenje ove upravne stvari, a budući da je i sam tražitelj naveo kako je razlog podnošenja novog zahtjeva isti kao i raniji te da nema nikakve nove dokaze vezane uz isti.
2. Osporavajući zakonitost naprijed naznačenog rješenja tužitelj, u svojoj tužbi, ukazuje kako nije imao priliku u prvotnom zahtjevu iznositi pred sudom te pružati dokaze i ukazivati na činjenice koje bi njemu išle u prilog. Navodi da je u Njemačkoj, u kojoj se nalazio nakon prvotne odluke o njegovom zahtjevu, primao i nove prijetnje. Smatra da pozivanje tuženika kako je zemlju napustio nakon uspješnih pregovora sa vladinim snagama upravo ukazuje kako će ga nova vlast smatrati izdajnikom te da je situacija u Siriji danas potpuno nepoznata što znači da ga se izvršenjem osporenog rješenja šalje u moguće opasnu situaciju. Ukazuje i kako je već ranije iskazao da je bio pripadnik Slobodne sirijske vojske koja je u Siriji izgubila rat protiv vladinih snaga, koje imaju tajne službe koje dobro znaju tko je i kada napustio neko područje te da tuženik toj okolnosti nije poklonio dostatnu pažnju. Konačno ukazuje i kako je imao zdravstvenih problema te da svakako nije u javnom interesu bolesnu osobu uputi u područje u kojem nema zdravstvenu zaštitu. Predlaže sudu da poništi osporeno rješenje i odobri mu međunarodnu zaštitu na teritoriju Republike Hrvatske, odobri mu besplatnu pravnu pomoć u ovom sporu i istu isplati odabranom pružatelju.
3. Tuženik, u svom odgovoru, navodi kako nije točno da tužitelj pred sudom nije imao mogućnost zastupati svoje navode te podnositi dokaze koji bi mu išli u prilog, već da se uvidom u spis može utvrditi kako je 3. siječnja 2025., tužitelj bio pozvan na saslušanje pred Upravnim sudom u Zagrebu, ali da se tom pozivu nije odazvao, jer je 16. studenog 2024., samoinicijativno napustio prihvatilište i nije prijavio novu adresu boravka. Vezano uz navedeno posebno ističe da je tužitelj i sukladno članku 52. stavku 3. točci 8. Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti, bio u obvezi ostati na teritoriju Republike Hrvatske do okončanja postupka, a što nije učinio, već je svojim postupanjem zlouporabio institut međunarodne zaštite, sve u svrhu sekundarnog kretanja. Ukazuje i kako je tužitelj iskazao da je zemlju podrijetla napustio iz razloga jer je bio proganjan po režimu tadašnjeg predsjednika B, a koji režim je u međuvremenu izgubio vlast, iz kojeg razloga se uostalom oko 115.000 D i vratilo u zemlju podrijetla. Predlaže odbiti tužbeni zahtjev i na snazi ostaviti osporeno rješenje.
4. Sud je 3. travnja 2025. održao usmenu i javnu raspravu, zaključenu u prisutnosti opunomoćenika tužitelja i u odsutnosti uredno pozvanog tuženika, čime je strankama, u skladu s člankom 6. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, broj 36/24.), dana mogućnost da se izjasne o zahtjevima i navodima drugih stranaka te o svim pitanjima koja su predmet ovog upravnog spora.
5. Radi ocjene zakonitosti osporenog rješenja Sud je u istog izvršio uvid, te je radi točnog utvrđenja činjeničnog stanja izvršio uvid u spis tuženika i priložene isprave.
6. Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja Sud je, sukladno članku 114. stavak 3. Zakona o upravnim sporovima, utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan.
7. Člankom 47. stavkom 1. Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti (Narodne novine, broj 70/15. i 127/17. - u daljnjem tekstu Zakon), propisano je da naknadni zahtjev podnosi državljanin treće zemlje ili osoba bez državljanstva, nakon izvršne odluke kojom je prijašnji: zahtjev odbijen sukladno članku 38. ovoga Zakona ili postupak obustavljen sukladno članku 39. stavku 2. točki 4. ovoga Zakona.
8. Člankom 47. stavkom 3. Zakona određeno je da naknadni zahtjev mora biti razumljiv i sadržavati bitne činjenice i dokaze nastale nakon izvršnosti odluke ili koje tražitelj iz opravdanih razloga nije predočio u prijašnjem postupku, a odnose se na utvrđivanje ispunjavanja uvjeta za odobrenje međunarodne zaštite.
9. Člankom 47. stavkom 4. Zakona propisano je da se dopuštenost naknadnog zahtjeva ocjenjuje se na temelju sadržanih činjenica i dokaza, a u vezi s već upotrijebljenim činjenicama i dokazima u prijašnjem postupku.
10. Člankom 47. stavkom 6. Zakona određeno je da će se naknadni zahtjev odbaciti ako se utvrdi da je nedopušten sukladno stavcima 3. i 4. ovoga članka.
11. Sud utvrđuje kako je pravomoćnom presudom ovog suda, poslovni broj UsI - 3483/2024-10, odbijen tužbeni zahtjev tužitelja za poništenje rješenja Republike Hrvatske, Ministarstva unutarnjih poslova, Uprave za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove, KLASA: UP/I-216-03/23-06/53816, URBROJ: 511-01-212-24-10 od 23. srpnja 2024., a kojim rješenjem je odbijen njegov zahtjev za odobrenjem međunarodne zaštite na teritoriju Republike Hrvatske. Sud utvrđuje kako su tom presudom ocjenjeni svi navodi koje tužitelj navodi u svom novom zahtjevu, odnosno da je izvršena procjena vrijednosti materijalnih činjenica i valjanost dokaza te procjena budućeg rizika.
12. Tako je u obrazloženju ranije presude navedeno da je tužitelj izjavio da je u razdoblju od 2011. do 2013., godine bio pripadnik Slobodne sirijske vojske te da je zajedno sa svojim suborcima branio kvart od režima, nakon čega je njegova postrojba bila opkoljena od strane režimskih snaga te da im je u pregovorima dopušteno napuštanje Damaska i Sirije. Potvrđen je i navod tužitelja da je bio uhićen kao i njegova braća te da su oslobođeni nakon što je otac platio za njihovu slobodu. Naznačeno je i kako je tužitelj 2013. godine bio ranjen te da je nakon napuštanja zemlje podrijetla otišao u Tursku gdje mu je odobrena privremena zaštita i gdje je imao pravo na medicinsku pomoći i gdje je mogao raditi. Naznačen je i navod da sirijske vlasti imaju popis protivnika režima, da je zemlju podrijetla napustio kao civil i da nije bio vojno aktivan od 2013. godine, kao i da navode o mučenju i pritvaranju nije ničim potkrijepio, a isto tako i da je kontradiktorno iskazivao o duljini navodnog pritvaranja. Konačno Sud je u toj presudi iskazao i kako je tužitelju odobrena privremena zaštita u Republici Turskoj prema kojoj tužitelj ne može biti vraćen u Sirijsku Arapsku Republiku bez da on to sam zatraži te da se Republika Turska smatra sigurnom zemljom podrijetla u smislu članak 44. stavka 1. Zakona, što znači da u njoj općenito i dosljedno ne postoji rizik od trpljenja ozbiljne nepravde.
13. Sukladno takvom utvrđenju činjenične osnove Sud je ranijom odlukom zauzeo stav da je iskaz tužitelja dan u upravnom postupku o razlozima napuštanja zemlje podrijetla, kontradiktoran u dijelu, proganjanja, ali i u samim navodima o progoniteljima te da je tuženik valjano i detaljno obrazložio razloge zbog kojih je na temelju slobodne ocjene dokaza zaključeno da tužitelj ne ispunjava uvjete za priznavanje međunarodne zaštite, ni supsidijarne zaštite, te naveo razloge zbog kojih je utvrdio da za tužitelja povratkom u zemlju podrijetla ne bi došlo do stvarnog rizika da će tražitelj međunarodne zaštite biti izložen proganjanju, a koje je u potpunosti prihvatio i sud.
14. Tužitelj je nakon što je vraćen na teritorij Republike hrvatske 4. veljače 2025., podnio naknadni zahtjev za međunarodnom zaštitom, iz kojeg razloga je ponovno dao iskaz, a koji je evidentiran u Zapisnik Republike Hrvatske, Ministarstva unutarnjih poslova, Uprave za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove, Sektora za strance i međunarodnu zaštitu, Službe za prihvat i smještaj tražitelja međunarodne zaštite, Prihvatilišta za tražitelje međunarodne zaštite u Zagrebu, KLASA: UP/I-216- 03/25-06/679, URBROJ: 511-01-213-25-2, od 4. veljače 2025. U ponovljenom zahtjevu tužitelj je izričito iskazao kako „Nema nikakvih novih činejnica osim onog što sam naveo u prvom postupku. Nemam novih dokaza.“
15. Budući da u ovom predmetu i nije sporno kako ne postoje nikakve nove činjenice koje bi Sud nakon svoje pravomoćne presude morao posebno utvrđivati, a koje bi sukladno članku 47. stavku 4. Zakona dopuštenost naknadnog zahtjeva učinilo smislenim, odbijen je prijedlog tužitelja za njegovo saslušanje osobno. Sud navodi i kako tužitelj i nije iskazao da ima nekih drugih dokaznih prijedloga, iz kojeg razloga Sud osporeno rješenje ocjenjuje zakonitim.
16. S obzirom da je tuženik pravilno ocijenio kako naknadni zahtjev ne sadržava nove relevantne činjenice i dokaze koji bi mogli utjecati na ispunjavanje uvjeta za odobrenje međunarodne zaštite, prema ocjeni suda osporenim rješenjem nije povrijeđen zakon na štetu tužitelja, jer je tuženik osnovano odbacio naknadni zahtjev za međunarodnu zaštitu kao nedopušten temeljem članka 47. stavka 6. Zakona.
17. Stoga je temeljem članka 116. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima odlučeno kao u točci I izreke ove presude.
18. Kako iz zahtjeva za odobravanje besplatne pravne pomoći proizlazi da tužitelj nema novčanih sredstava za uzdržavanje u Republici Hrvatskoj, točkom II. izreke odobrena mu je besplatna pravna pomoć u skladu s člankom 8. stavcima 1. i 2. Pravilnika o besplatnoj pravnoj pomoći u postupku odobrenja međunarodne zaštite (Narodne novine broj 140/15 - u daljnjem tekstu Pravilnik).
19. U pogledu visine troškova besplatne pravne pomoći Sud nalazi kako je člankom 9. stavkom 2. Pravilnika propisano da se trošak pravne pomoći za sastavljanje tužbe i zastupanje pred upravnim sudom određuje sukladno odredbama Tarife o nagradama i naknadama troškova za rad odvjetnika koja je na snazi u vrijeme donošenja odluke o trošku postupka, (u daljnjem tekstu: Tarifa), umanjen za 50% te uvećan za porez na dodanu vrijednost.
20. Odluka o nadoknadi troškova upravnog spora temelji se stoga na članku 9. Pravilnika te je Sud, primjenom tbr. 23. točka 1. Tarife, na neprocjenjivu vrijednost predmeta spora u cijelosti priznao pravo na trošak sastava tužbe u iznosu od traženih 500 Eura te na temelju tbr. 27. točka 2. Tarife, zahtjev za naknadu troškova za pristup na ročište održano 2. veljače 2025. u iznosu od po traženih 500 Eura, a što uz uvećanje pripadajućim porezom na dodanu vrijednost ukupno iznosi 1.250,00 Eura. Stoga je odlučeno kao u točki III izreke ove presude.
U Zagrebu 4. travanj 2025.
Sudac:
Vlaho Bassegli Gozze
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave ove presude. Žalba na presudu ne odgađa izvršenje rješenja (članak 51. stavak 3. Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti).
DNA:
1. Odvjetnik Zoran Bauer, Zagrebu, Kozarčaninova 2,
2. Ministarstvo unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Uprava za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove, [adresa] Zagreb, Ilica 335
3. U spis
