REPUBLIKA HRVATSKA
UPRAVNI SUD U RIJECI
[adresa] L 5
Poslovni broj: Us I-1279/2023-11
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Upravni sud u Rijeci, po sutkinji Ani Sabljak, uz sudjelovanje zapisničarke Petre Horvat Delimehić, u upravnom sporu tužitelja LZ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], protiv tuženika Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe, Zagreb, Antuna Mihanovića 3, OIB: 84397956623, radi tjelesnog oštećenja, 4. travnja 2025.,
p r e s u d i o j e
Odbija se tužbeni zahtjev radi poništavanja t. IV. izreke rješenja tuženika KLASA: UP/II 141-06/23-01/03068917480, URBROJ: 341-99-05/3-23-942 od 21. travnja 2023.
Obrazloženje
1. Rješenjem tuženika KLASA: UP/II 141-06/23-01/03068917480, URBROJ: 341-99-05/3-23-942 od 21. travnja 2023. uvažena je žalba tužitelja i poništeno rješenje Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područnog ureda u Puli-Pola, KLASA: UP/I 141-06/22-01/03068917480, URBROJ: 341-13-05/3-22-11356 od 30. siječnja 2023. (točka I.), tužitelju je utvrđeno postojanje tjelesnog oštećenja od 40% (točka II.), od ukupnog tjelesnog oštećenja utvrđeno je postojanje tjelesnog oštećenja od 40% koje se odnosi na tjelesno oštećenje donjih ekstremiteta (točka III.) i odbijen je zahtjev za ponovno određivanje naknade zbog tjelesnog oštećenja te je određeno da će se i dalje isplaćivati ranije priznata novčana naknada zbog tjelesnog oštećenja od 30% (točka IV.).
2. Tužitelj je protiv t. IV. navedenog rješenja tuženika podnio pravodobnu tužbu osporavajući zakonitost odluke u tom dijelu. Navodi da je tuženik pogrešno utvrdio da je pogoršanje tjelesnog oštećenja s ranije priznatih 30% na sadašnjih 40% posljedica bolesti. Obrazlaže da je progresija stupnja oštećenja posljedica operativnog zahvata ugradnje umjetnog koljena koji da je u uzročnoj vezi s ranijim zdravstvenim tegobama donjih ekstremiteta zbog kojih je priznato tjelesno oštećenje od 30%, odnosno posljedica ranije ozljede na radu. Predlaže da sud preinači, podredno poništi osporeno rješenje.
3. Tuženik u odgovoru na tužbu osporava tužbeni zahtjev i ustraje kod navoda iz obrazloženja osporavanog rješenja. Predlaže da sud odbije tužbeni zahtjev.
4. U sporu je održana rasprava te je strankama, u skladu s čl. 6. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine broj 36/24., dalje: ZUS), dana mogućnost da se izjasne o zahtjevima i navodima druge strane te o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet ovog upravnog spora, na koju raspravu je pristupio tuženik, dok uredno pozvani tužitelj nije pristupio, stoga je sud temeljem ovlaštenja iz čl. 91. st. 3.
ZUS-a raspravu održao u njegovoj odsutnosti.
5. Sud je proveo dokazni postupak čitanjem dokumentacije koja se nalazi u spisu ovog upravnog spora i spisu predmeta upravnog postupka koji je prethodio ovom sporu te je na temelju odredbe čl. 114. st. 3. ZUS-a utvrdio da je tužbeni zahtjev neosnovan.
6. Iz podataka spisa predmeta proizlazi da je u povodu zahtjeva tužitelja za ponovno određivanje postotka tjelesnog oštećenja od 1. lipnja 2022. doneseno prvostupanjsko rješenje od 30. siječnja 2023. kojim je kod tužitelja utvrđeno postojanje tjelesnog oštećenja od 30%, a koje se u cijelosti odnosi na tjelesno oštećenje donjih ekstremiteta, te je određeno da će se i dalje isplaćivati novčana naknada zbog tjelesnog oštećenja u dosadašnjem iznosu. Takvo rješenje je doneseno na temelju Nalaza i mišljenja vijeća vještaka Zavoda za vještačenje, profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom, Područnog ureda u Rijeci, od 20. siječnja 2023. U žalbenom postupku protiv navedenog rješenja je tuženik, prema članku 133. stavku 3. Zakona o mirovinskom osiguranju (Narodne novine broj 157/13., 33/15., 93/15., 120/16., 62/18., 115/18., 102/19. 84/21., 119/22.; dalje: ZOMO), pribavio nalaz i mišljenje Vijeća viših vještaka Središnjeg ureda Zavoda za vještačenje, profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom, KLASA: 141-06/22-01/6786, URBROJ: 426-04-03/33-23-8, evidencijski broj vještačenja: 891047, od 6. travnja 2023., sadržaj kojega se citira u obrazloženju osporenog rješenja, a u kojem je utvrđeno da kod tužitelja postoji, uz ranije utvrđeni postotak oštećenja organizma od 30%, i oštećenje uslijed pareze lijevog peronealnog živca. Slijedom čega je tjelesno oštećenje tužitelja 30%, razina 1, prema poglavlju/potpoglavlju/skupine IX iz Liste tjelesnih oštećenja (skraćeno: LOO) iz Uredbe o metodologijama vještačenja (NN br. 67/17., 56/18., 16/22.; dalje: Uredba), desno, nastalo 16. ožujka 2004. zbog ozljede na radu; i 30%, razina 2, prema poglavlju/potpoglavlju/skupine IV-a-2-d LOO, uzroka bolesti, nastalo 6. travnja 2023., odnosno ukupno tjelesno oštećenja iznosi 40%, u cijelosti na donje ekstremitete. Slijedom takvog nalaza i mišljenja, tuženik obrazlaže svoju odluku kako, budući je novonastalo tjelesno oštećenje od 40% uzrokovano bolešću, osiguraniku ne pripada pravo na naknadu zbog povećanog tjelesnog oštećenja (iznad ranije priznatih 30%) prema odredbi čl. 61. st. 2. ZOMO-a.
7. Člankom 61. ZOMO-a propisano je da tjelesno oštećenje postoji kada kod osiguranika nastane gubitak, značajnije oštećenje ili znatnija onesposobljenost pojedinog organa ili dijelova tijela što otežava normalnu aktivnost organizma i zahtijeva veće napore u obavljanju životnih potreba, bez obzira na to uzrokuje li ono ili ne uzrokuje smanjenje ili gubitak radne sposobnosti osiguranika (stavak 1.). Pravo na naknadu zbog tjelesnog oštećenja stječe osiguranik kod kojega tjelesno oštećenje od najmanje 30% nastane kao posljedica ozljede na radu ili profesionalne bolesti (stavak 2.). Vrste tjelesnih oštećenja i postotci tih oštećenja na osnovi kojih se stječe pravo na naknadu zbog tjelesnog oštećenja, utvrđuju se posebnim propisom (stavak 3.). Uredba o metodologijama vještačenja, pored ostalog, sadrži Listu oštećenja organizma i odredbe o načinu na koji se utvrđuje tjelesno oštećenje i njegov stupanj.
8. Analizom cjelokupnog spisa predmeta, pri ocjeni zakonitosti osporenog rješenja, a polazeći pri tome od sadržaja obrazloženja odluke tuženika, sud cijeni kako navodima tužbe i tijekom spora pravilnost u postupku utvrđenog činjeničnog stanja i primjena prava nije dovedena u pitanje. Nisu utvrđene niti povrede odredaba postupka zbog kojih bi osporeno rješenje bilo nezakonito.
9. U postupku koji je prethodio ovom sporu relevantna činjenica postojanja tjelesnog oštećenja i uzroka nastanka oštećenja utvrđena je na način kako je propisano odredbama ZOMO-a i Uredbe.
10. Ističe se kako je u ovom sporu, obzirom da svojim tužbenim navodima tužitelj osporava nalaze i mišljenja institucionalnih tijela vještačenja, odnosno osporava bolest kao uzrok povećanog tjelesnog oštećenja, prihvaćen prijedlog tužitelja da se izvede neovisno sudsko medicinsko vještačenje. No, kako tužitelj nije u danom roku (ni uopće) uplatio predujam potreban za podmirenje troškova izvođenja dokaza, sud je primjenom odredbe čl. 146. st. 3. ZUS-a odustao od izvođenja dokaza medicinskim vještačenjem, sve kako je to odlučeno i obrazloženo raspravnim rješenjem od 25. ožujka 2025. Obzirom da se medicinske činjenice dokazuju medicinskim vještačenjem koje nije izvedeno iz ranije navedenog razloga, sud dalje u sporu nije izvodio ni druge po tužitelju predložene dokaze.
11. Odlučne medicinske činjenice koje su utvrđene vještačenjem u upravnom postupku prihvaća i ovaj sud jer je nalaz i mišljenje nadležnog tijela vještačenja potpun, jasan, stručan i obrazložen te sastavljen u skladu s odredbama Uredbe o metodologijama vještačenja. Dakle, takav nalaz i mišljenje predstavlja valjanu osnovu za donošenje osporavanog rješenja.
12. Obzirom da je u postupku utvrđeno postojanje povećanog tjelesnog oštećenja od 40% te da je isto uzrokovano bolešću, da je pravo na naknadu propisano za slučajeve kada je tjelesno oštećenje uzrokovano ozljedom na radu ili profesionalnom bolešću, te da tužitelj ne dokazuje da utvrđeno povećano tjelesno oštećenje ne bi bilo zbog bolesti, pravilno je odbijen zahtjev tužitelja za naknadu zbog tjelesnog oštećenja, u skladu s odredbom čl. 61. st. 2. ZOMO.
13. Slijedom navedenog, sud nije prihvatio osnovanima navode tužbe. Razlozi koje iznosi tužitelj nisu takvi da bi doveli do drugačije odluke u ovoj upravnoj stvari. Osporenim rješenjem uz obrazloženje koje je dano nije povrijeđen zakon na štetu tužitelja pa se rješenje tuženika u osporenom dijelu ne može ocijeniti nezakonitim.
14. Stoga je, na temelju odredbe čl. 116. st. 1. ZUS-a, odlučeno kao u izreci presude.
15. Iako je donesena presuda kojom je tužbeni zahtjev odbijen, tužitelj nije pozvan na plaćanje sudske pristojbe za tužbu i presudu jer je oslobođen plaćanja sudskih pristojbi na temelju odredbe čl. 11. st. 1. t. 16., u vezi čl. 22. st. 1. Zakona o sudskim pristojbama (Narodne novine broj 118/18., 51/23.).
U Rijeci 4. travnja 2025.
Sutkinja
Ana Sabljak
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba odgađa izvršenje pobijane presude (čl. 126. st. 6. ZUS-a).
