Republika Hrvatska

Općinski sud u Đakovu

Stalna služba u Našicama

Trg dr. Franje Tuđmana 14

31500 NAŠICE

Poslovni broj: Povrv-92/2023-20

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Đakovu, Stalna služba u Našicama, po sutkinji Marini Godžirov, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja Državne nekretnine d.o.o., OIB: 79058504140, Zagreb, Planinska ulica 1, zastupanih po ODO u Osijeku, Stalna služba u Našicama, protiv tuženika PĐ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupanog po punomoćniku Matku Mamiloviću, odvjetniku iz Našica, radi naplate, općenito na imovini tuženika, nakon održane i zaključene glavne javne rasprave dana 20. veljače 2025. godine, u prisutnosti zakonske zastupnice tužitelja, tuženika i punomoćnika tuženika, a objavljene dana 4. travnja 2025. godine,

p r e s u d i o  j e

I Djelomično se održava se na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Marije Mutavdžić iz Đakova, Ulica pape Ivana Pavla II 8, poslovni broj: UPP/OS-Ovrv-5/2023 od 6. studenog 2023. godine, kojim je naloženo tuženom PĐ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], da tužitelju Državne nekretnine d.o.o., OIB: 79058504140, Zagreb, Planinska ulica 1, isplati iznos od

118,23 eur uvećan za zakonske zatezne kamate koje teku od 17.07.2020. godine pa do isplate po kamatnoj stopi koja se do 31.12.2022. godine određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 01.01.2023. po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.

II Tuženi PĐ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], dužan je tužitelju Državne nekretnine d.o.o., OIB: 79058504140, Zagreb, Planinska ulica 1, naknaditi trošak parničnog postupka u iznosu od 224,52 eura, sa zateznom kamatom tekućom od dana donošenja presude 4. travnja 2025. godine do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

III U ostalom dijelu platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Marije Mutavdžić iz Đakova, Ulica pape Ivana Pavla II 8, poslovni broj: UPP/OS- Ovrv-5/2023 od 6. studenog 2023. godine, se ukida.

Obrazloženje

1. Rješenjem o ovrsi javnog bilježnika Marije Mutavdžić iz Đakova, Ulica pape Ivana Pavla II 8, poslovni broj: UPP/OS-Ovrv-5/2023 od 6. studenog 2023. godine određeno je da ovršenik-tuženi plati ovrhovoditelju-tužitelju iznos od 157,34 eur zajedno sa zakonskim zateznim kamatama, kao i da mu naknadi trošak ovršnog postupka u iznosu od 74,75 eur sa zateznom kamatom tekućom od dana donošenja rješenja o ovrsi do isplate, sve u roku od 8 dana.

2. Na navedeno rješenje ovršenik-tuženi je uložio prigovor, te je postupak nastavljen kao u povodu prigovora protiv platnog naloga.

3. Ovršenik-tuženi je u prigovoru naveo da dugovanja za koje ga se tereti nije opravdano zbog činjenice jer je iznose za koje ga se tereti (brojevi dokumenta 40473 i 48513) platio, dok se ostala potraživanja za koja se tereti odnose na kamate na dug iz razdoblja listopad 2013. do srpnja 2015. godine te je istaknuo da je takvo dugovanje u zastari. Osim toga tužitelj mu nikada nije dostavio uplatnice za plaćanje nego je ugovorenu stanarinu jednostrano uvećao za 100%. Na kraju je istaknuo da je cijelo vrijeme korištenja stana uredno plaćao najam (osim razdoblja za koje nije primao uplatnice) te to čini i danas.

4. Podneskom od 3. siječnja 2024. godine tužiteljica je istaknula da su prigovori tuženika u cijelosti neosnovani jer da tuženik nije uredno ispunjavao svoju obvezu podmirenja najamnine, te je ona prema priloženoj kartici za razdoblje od 2015. do 2023. godine iznosila 756,38 eur, međutim, zbog odredaba Zakona o obveznim odnosima kojima se regulira pitanje zastare ukupno potraživanje od 157,34 eura ne odnosi se na zastarjeli dug već se tuženik tereti za dug u razdoblju od srpnja 2020. do srpnja 2023. godine, a koji dug nije u zastari.

5. Podneskom od 15. listopada 2024. godine tuženik je po punomoćniku ponovio protivljenje tužbi i tužbenom zahtjevu kako u osnovi tako i u visini. Ističe da se iz dostavljenih obračuna ne može iščitati osnova ili visina tužbenog zahtjeva, odnosno da tužbeni zahtjev nije u skladu s dostavljenom dokumentacijom. Smatra da je podatak iz ugovora o najmu stana s Općinom Đurđenovac o iznosu najamnine od 73,44 kn (9,78 eura) jedini mjerodavan za određivanja visine najamnine te da je tužitelj neosnovano i u suprotnosti sa Zakonom o najmu stanova zatražio od tuženika plaćanje najamnine u povišenom iznosu. Stoga smatra da je nužno tužbu i tužbeni zahtjev tužiteljice u cijelost odbiti i naložiti tužiteljici da tuženi naknadi prouzročeni parnični trošak.

6. Tijekom dokaznog postupka sud je izvršio uvid u materijalne dokaze u spisu, i to Izvod otvorenih stavaka na dan 7.7.2023. i 29.11.2024. godine, karticu partnera od 18.5.2023. godine te 27.10.2023. godine, Ugovor o najmu stana između Općine Đurđenovac i tuženog od 08.02.2007. godine, te je u dokaznom postupku saslušao tuženog PĐ.

7. Uvidom u izvadak iz otvorenih stavaka od 7.7.2023. godine s korekcijom istog od 29.11.2024. godine, sud je utvrdio da tužitelj duži tuženog za naknadu najamnine za korištenje stana na adresi [adresa], u ukupnom iznosu od 118,23 eura. Uvidom u karticu partnera od 18.5.2023. godine te od 27.10.2023. godine sud je utvrdio da je tužitelj prikazao dug tuženika za razdoblje od 2015. do 2023. godine u iznosu od 756,38 eur, a budući da je isto potraživanje bilo u zastari sukladno odredbi čl. 229 Zakona o obveznim odnosima i budući da je tuženik dio dugovanja namirio, tužiteljica je konačno smanjila tužbeni zahtjev odnosno dostavila nove izvatke koji prikazuju umanjeno dugovanje u predmetnom razdoblju u iznosu od 118,23 eura.

8. Uvidom u Ugovor o najmu stana između Općine Đurđenovac i tuženog od 08.02.2007. godine, sud je utvrdio da je tuženi PĐ koristio stan na adresi [adresa], kao slobodno ugovoreni najmoprimac, s obvezom plaćanja mjesečne najamninu od 3,06 kuna, s tim da je ugovoreno da se visina ugovorene najamnine može mijenjati u skladu s odredbama Zakona o najmu stanova.

9. Tuženi PĐ u svom iskazu datom na raspravi 20. veljače 2025. godine potvrdio je da je u 2007. godine s Općinom [adresa] zaključio ugovor o najmu stana, da je uredno plaćao najamninu sve dok mu nije stigla obavijest Općine Đurđenovac da više nisu nadležni za ubiranje najamnine za predmetni stan jer da je vlasništvo istog prešlo s Općine Đurđenovac na Agenciju za upravljanje državnom imovinom u ime RH, te da u buduće njima mora plaćati najamninu za stan. Kako nije dobivao uplatnice za plaćanje, te kako ga nitko nije kontaktirao vezano za plaćanje i promjenu visine najamnine, u određenom vremenskom periodu najamninu nije plaćao. Plaćanje je nastavio kada mu je Agencija poslala uplatnice. Tvrdio je da se ne smatra dužnim platiti dugovanje jer je sve uredno plaćeno po ispostavljenim uplatnicama. U iskazu se ispravio te istaknuo da je dostavljene uplatnice u početku prepravljao na način da je Agenciji u početku plaćao čisti iznos najamnine bez uračunatih kamata.

10. Nakon provedenog dokaznog postupka, analizom svih provedenih dokaza sud je utvrdio da tužbeni zahtjev tužiteljice djelomično osnovan.

11. Nesporno je, da je tuženik dana 8.2.2007. godine sa Općinom Đurđenovac zaključio Ugovor o najmu stana s slobodno ugovorenom najamninom u kojem između ostalog stoji da se visina ugovorene najamnine može mijenjati u skladu s odredbama Zakona o najmu stana.

12. Nesporno je, a tuženik u svom iskazu to i priznaje da je od dana, kada je Agencija preuzela stan od Općine Đurđenovac, tuženik bio u obvezi plaćati stanarinu Agenciji odnosno tužiteljici, a da to nije učinio unatoč svojoj ugovornoj obvezi od ranije i saznanju da se promijenio vlasnik stana.

13. Tuženik, naime ističe da tužiteljici ne duguje ništa jer da je najamninu uredno plaćao prema ispostavljenim uplatnicama sukladno potpisanom Ugovoru. Također, s obzirom da od strane Agencije nije dobivao uplatnice prestao je plaćati najamninu, a osim toga smatrao je da najamninu nije za stan nije dužan plaćati jer ga o promijeni visine najamnine nitko nije kontaktirao niti mu ponudio na potpis novi Ugovor, tim više što Zakon o najmu stanova govori da najmodavac mora u pisanom obliku najmoprimcu predložiti izmjenu visine najamnine, a to tužitelj prema tuženiku nije učinio.

14. Unatoč ovakvom stavu tuženika sud nalazi da je zbog činjenice da je tuženi koristio predmetni stan temeljem Ugovora o najmu stana sa slobodno ugovorenom najamninom sklopljenom sa Općinom Đurđenovac dana 08.02.2007. godine, na neodređeno vrijeme, a u kojem Ugovoru o najmu je utvrđeno da se visina najamnine može mijenjati, bio u obvezi nastaviti s plaćanjem najamnine novom vlasniku.

15. iz priloženog Ugovora o najmu stana zaključenog između Općine Đurđenovac i tuženog proizlazi njegova ugovorna obveza na plaćanje najamnine kojeg se tuženika trebao pridržavati i u slučaju da se promijenio vlasnik stana, a u prilog tome sud ukazuje i na priznanje tuženog da je bio obaviješten da se promijenio vlasnik stana odnosno da to nije više Općina Đurđenovac, te da će morati plaćati najamninu Agenciji za upravljanje državnom imovinom. Stoga nije sporno da je Agencija za upravljanje državnom imovinom, odnosno sada tužiteljica, imala pravo da tereti stanara, odnosno najmoprimca nakon primopredaje stanova od strane Općine Đurđenovac da joj najmoprimac plaća mjesečni iznos najamnine.

16. Među strankama, dakle nije sporna visina najamnine već je sporno da li je tuženik bio dužan plaćati najamninu Agenciji za upravljanje državnom imovinom odnosno kasnije tužiteljici obzirom da s istima nije imao sklopljen novi Ugovor o najmu stana i nisu mu ispostavljani računi za najamninu.

17. Kako je predmetnim Ugovorom o najmu određeno mjesečno plaćanje najamnine to je tuženik sukladno čl. 9 Zakona o obveznim odnosima bio dužan ispuniti svoju obvezu i bio odgovoran za njeno ispunjeno, pa je bez utjecaja na njegovu obvezu plaćanja činjenica što mu računi za najamninu nisu ispostavljani od strane Agencije. Stoga sud odbacuje prigovor tuženog da mu nije dostavljen novi Ugovor o najmu stana, jer je i nadalje na snazi bio Ugovor o najmu stana sa slobodno ugovorenom najamninom koji je tuženik zaključio na neodređeno vrijeme dana 8.2.2007. godine sa Općinom [adresa], a u koji najamni odnos je na strani najmodavca stupila tužiteljica RH u trenutku kada je stekla pravo vlasništva na predmetnom stanu.

18. Vezano za prigovor zastare sud ukazuje na čl. 229 Zakona o obveznim odnosima koji propisuje da tražbina zakupnine i najma, bilo da je određeno da se plaća povremeno ili u jednakom iznosu, zastarijeva za 3 godine. Stoga sud nalazi da kako od datuma dospijeća, do podnošenja prijedloga za ovrhu javnom bilježniku nije prošlo 3 godine, te stoga prigovor zastare nije osnovan.

19. Sud ukazuje da je Vlada Republike Hrvatske donijela je odluku o utvrđenju visine slobodno ugovorene najamnine koja je objavljena u NN 120/2000 i u kojoj je određeno da se visina slobodno ugovorene najamnine za stanove u vlasništvu RH što je plaćaju najmoprimci u slučaju propisanom zakonom najmu stanova utvrđuje se u visini dvostrukog mjesečnog iznosa zajedničke pričuve koja se plaća u stambenoj zgradi u kojoj se stan nalazi. Budući da tuženi nije prigovarao visini mjesečne najamnine za predmetni stan već samo obračunu jer da je tužiteljica u svaki dužan iznos najamnine obračunala i kamatu a što prema navodima tuženog je bilo nedozvoljeno, sud nalazi da je mjesečna najamnina koju je tuženik bio dužan platiti upravo ona koja je i navedena u vjerodostojnoj ispravi.

20. Prema priloženim materijalnim dokazima, posebno uvidom u vjerodostojnu ispravu sud nalazi da tuženi duguje tužiteljici po osnovi najamnine za stan u [adresa], ukupno 118,23 eura, a sve s pripadajućim kamatama.

21. Stoga ovaj prigovor tuženog sud odbacuje kao neosnovan. Činjenica da tuženik nije raspolagao s odštampanim uplatnicama ne eskulpira ga za nastanak duga. On se po saznanju za novog vjerovnika trebao podrobnije raspitati za njegov račun ili pak nastaviti plaćati najamninu na posebno otvoreni račun za tu svrhu, u svakom slučaju naći načina da podmiruje svoju obvezu kao najmoprimac, a što nije učinio.

22. Stoga je sud nakon provedenog dokaznog postupka i ocjene svih dokaza djelomično ukinuo platni nalog sadržan u rješenju javnog bilježnika, i odredio da je tuženik dužan tužiteljici platiti glavnicu u iznosu od 118,23 eura sa zakonskim kamatama kao i trošak postupka u iznosu od 224,52 eura sa zakonskim kamatama.

23. Takvu visinu tužbenog zahtjeva u odnosu na glavnicu sud je utvrdio uvidom u izvadak iz poslovnih knjiga od 7.7.2023. godine, odnosno 29.11.2024. godine, a koji se sukladno Ovršnom zakonu smatra vjerodostojnom ispravom u smislu odredbe čl. 31 Ovršnog zakona (NN 112/12, 25/13, 93/14, 55/16,73/17, 131/20, 114/22 - u nastavku OZ), uz koje zakon veže presupciju istinitosti i autentičnosti te čija vjerodostojnost nije ničim dovedena u pitanje tijekom postupka, pa je sud navedenoj ispravi priklonio vjeru.

24. Sud je tužitelju temeljem čl. 29 st. 1 Zakon o obveznim odnosima dosudio zateznu kamatu koja teče od slijedećeg dana nakon dospijeća svakog pojedinog računa do isplate kako je i zatražio, što je vidljivo na izvatku iz ovjerovljenih poslovnih knjiga tužitelja.

25. Odluka o trošku temelji se na odredbi čl. 154 st. 1 i 155 Zakona o parničnom postupku ( NN 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22- u nastavku teksta ZPP). Tužitelju je priznat trošak u iznosu od 224,52 eura a koji se odnosi na sastav prijedloga od 49,75 eura, trošak javnobilježničke nagrade koji trošak je odmjeren rješenjem o ovrsi i to u vidu zatraženog troška predujma i ostatka naknade javnog bilježnika u iznosu od 25,00 eur, a prema čl. 5 Pravilnika o naknadi i nagradi troškova javnih bilježnika u ovršnom postupku (NN 9/21 i 18/22), odgovor na prigovor u iznosu od 49,77 eura i pristupe ročištima (11.12.2024. i 20.02.2025.) od po 50,00 eura svaki, a koju visinu je sud odredio sukladno vrijednosti predmeta spora.

26. Pravomoćnošću rješenja ovoga suda br. Povrv-92/2023-2 od 21. prosinca 2023. godine ovaj postupak nastavljen je kao povodom prigovora protiv platnog naloga pa je bilo potrebno donijeti zajedničku odluku o troškovima postupka, kako parničnih tako i ovršnih, stoga je sud ukinuo platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika u dijelu koji se odnosi na troškove ovršnog postupka pa je odlučeno kao pod točkom III izreke presude.

27. Slijedom gore navedenog odlučeno je kao u izreci.

Našice, 4. travnja 2025. godine

SUTKINJA:

Marina Godžirov

POUKA O PRAVU NA ŽALBU: Protiv ove presude nezadovoljne stranke imaju pravo žalbe u roku od 15 dana po primitku iste. Žalba se izjavljuje pisano u 3 primjerak putem ovoga suda, a o istoj rješava nadležan županijski sud. Presuda se može pobijati zbog bitne povrede materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2., osim zbog povrede iz članka 354. st. 2. točka 3. Zakona o parničnom postupku.

DNA:

1. ZZ tužitelja

2. Pun. tuženog